Objavljeno u Nacionalu br. 376, 2003-01-29

Autor: Nenad Polimac

Seks i grad na beogradski način

Frano Lasić najveća je zvijezda najpopularnije srpske sapunice

Unatoč tome što ju srpski mediji uglavnom nepovoljno uspoređuju sa američkom serijom 'Seks i grad', 'Lisice' su osvojile publiku velikom novinom: prvi put su samosvjesne urbane žene postale junakinje domaće tv serije

Četiri mlađe žene (od kojih još nijedna, čini se, nije navršila tridesetu) u luksuznom su salonu za uljepšavanje – nužan korak kako bi se pripremile za svadbu svoje prijateljice. Sve tri zafrkavaju jednu od njih kako ne zna ni broja muškarcima s kojima je spavala, na što ona odvraća da je bolje tako nego ostati “junferica”. Time uzvraća udarac prijateljici koja je odlučila sačuvati nevinost sve do braka i to jasno stavlja do znanja svim muškarcima koji je opsjedaju. Jedna uzdiše kako se ne smije opustiti u seksu sa svojim ljubavnicima jer su svi oženjeni pa bi im supruge lako zamijetile tragove tuđih noktiju. Razgovor se povede o tome kako muškarca učiniti sretnim, a prevladavajuća teza je da je to jedino moguće preko “punog stomaka”. Dočaravanje domaćeg ugođaja, sa smradom kuhinje i djecom koja vrište, izvedeno je s očitim gađenjem.

Ušminkani život Junakinje 'Lisica' oblače se iznimno elegantno, voze fine automobile i žive u Beogradu koji kao da ne postoji: ušminkani koncept sustavno je proveden od prve do posljednje epizode serije Iako bi se s nekim prepravcima ta scena lako mogla
uvrstiti u popularnu američku seriju “Seks i grad”, ona pripada proizvodu s balkanskom etiketom, novoj srpskoj seriji “Lisice” koja se već mjesec i pol prikazuje na prvom programu RTS-a (u nas je gledatelji mogu vidjeti preko digitalnog satelita). Podudarnosti između “Lisica” i “Seksa i grada” zbilja ima, a ponajveća je u činjenici što su u obje serije glavne protagonistice artikulirane, izrazito urbane žene u potrazi za onim što ih zadovoljava. Razlike su, međutim, poprilično velike. Dok je “Seks i grad” provokativna serija, s puno izazovnih erotskih prizora i situacija, koja se mogla iznjedriti jedino u razmjerno slobodnjačkom kreativnom okružju američke kablovske televizije, “Lisice” su puno “umivenije”, o čemu svjedoči i termin emitiranja u nedjelju u osam uvečer. To ih je stajalo i razmjerno negativnog imidža u srpskim medijima. Najavljivane u novinama kao srpski odgovor na “Seks i grad”, “Lisice” su okarakterizirane kao “veliko razočaranje”, a sugovornici u popularnoj emisiji kritičarke Maje Uzelac “Kulturni nokaut” na tv kanalu B-92 natjecali su se u pohvalama američkom “uzoru” i omalovažavali domaće izdanje. U tjedniku Svet, u rubrici Trendy, “Lisice” su suprotstavljene reprizi nekoć popularne serije “Bolji život”, a od deset anketiranih osoba sa srpske medijske scene samo je jedna ustvrdila da radije gleda novu seriju nego onu staru.

Gledatelji su, međutim, drukčijeg mišljenja. “Lisice” su od prošlog tjedna po “ratingu” najpopularnija emisija na svim srpskim tv kanalima, a pozitivan odjek kod publike još je učvrstila činjenica što se sa svakom novom epizodom karakteri sve više profiliraju, dok se zadnjih tjedana počela jasnije naslućivati i ljubavna priča jedne od glavnih protagonistica: posve je izvjesno da će u narednom razdoblju serija samo povećavati, a ne gubiti svoj krug poklonika.

Po sudu autora serije – scenaristice Ane Rodić, redatelja Gorčina Stojanovića i urednika Slobodana Terzića – usporedbe sa “Seksom i gradom” samo su naškodile “Lisicama”, bar među “opinion-makerima”, ali vrlo kratkotrajno jer je priželjkivani cilj, odličan “rating”, i postignut. Ako ništa drugo, pozivanja na “Seks i grad” samo su napravila publicitet koji je za seriju bez suviše poznatih glumačkih imena bio itekako presudan. Odluku da se ne oslanjaju na zvijezde donio je redatelj Stojanović koji je u svom hvaljenom filmskom prvijencu “Ubistvo s predumišljajem” (1995.), iznimno gledanom u hrvatskim videotekama, učvrstio karijeru još mlade Branke Katić (“Mi nismo anđeli”) i promovirao Sergeja Trifunovića, Nebojšu Glogovca, Anu Sofrenović i Dragana Mićanovića, koji su tek kasnije snimili najveće hitove u karijeri. Za glavne protagonistice “Lisica” odabrao je mlade kazališne glumice Hanu Jovčić (kćer glumice Sonje Jauković), Natašu Marković, Jelenu Stupljanin i Radmilu Tomović Greenwood, od kojih su samo prve dvije dosad imale zapaženije nastupe pred kamerama: Jovčićka u art filmu “Dorćol-Menhetn” ekscentrične Isidore Bjelice i njezina supruga Nebojše Pajkića, a Markovićka u crnoj komediji “Ringe-raja” Đorđa Milosavljevića. Uloge njihovih udvarača igraju također slabo poznati glumci, među kojima su jedine iznimke Bogdan Kičić (sin tv redatelja Branka Kičića i nećak filmskog redatelja Miše Radivojevića), zvijezda filmova “Mehanizam” i “Mala noćna muzika”, te Boris Milivojević (“Munje”). U epizodama iskrsavaju afirmirani karakterni glumci, od Tanje Bošković i Predraga Ejdusa do Danice Maksimović i Irfana Mensura. Najveća zvijezda serije možda je ipak hrvatski glumac Frano Lasić: on se pojavljuje tek u kasnijim epizodama, u ulozi ginekologa kojem glavne junakinje odlaze na pregled. U prvoj sceni koju je snimio najprije čujemo njegov glas, dok pjevuši šlager “Zagrljeni” (često ga je izvodio na radio postajama prije dvadesetak godina), a tek zatim pojavljuje se i glumac. Lik koji on tumači imat će i svadbu, ali ni sa jednom od četiri prijateljice.

Glavnina radnje “Lisica” odigrava se u kafiću “Fox”, čija je vlasnica mlada Mima (Hana Jovčić), koja uz obilje poslovnih ima i niz emocionalnih problema. Naime, dok u “Foxu” i nema previše mušterija, kafić preko puta odlično posluje, a vodi ga Damir (Gordan Kičić), njezina (bar u prvim epizodama) velika neostvarena ljubav. Mima je samosvjesna i karizmatična, ali nema stalnog dečka. Zato ga ima njezina prijateljica Branka (Nataša Marković), ali je to ne sprečava da se upušta u uzgredne ljubavne veze. Po njezinu sudu seks s drugim muškarcem koji nije tvoj stalni partner nije preljub: tek kad se zaljubiš, može se govoriti o emocionalnoj izdaji. Brankin dečko Andrej (Boris Milivojević) slikar je kojeg žene neprestano opsjedaju, ali im on daje do znanja da je u ozbiljnoj vezi. Najviše ga oblijeće Damirova cura Anja (atraktivna Dubravka Kovjanić) koja također ima osebujnu filozofiju: dečki su nešto prolazno, a biti muza jednom slikaru puno je ozbiljnija stvar.

U “Fox” neprestano navraćaju Nada (Radmila Tomović Greenwood) i Staša (Jelena Stupljanin): prva je još djevica, ali se toga nimalo ne srami i ističe to kao životni koncept, dok je druga traumatizirana vezama s oženjenim muškarcima jer svojim ljubavnicima služi samo za provod i opuštanje.

Četiri junakinje poprilično se razlikuju od prosječnih Beograđanki, a i Beograd u kojem one žive malo je drukčiji od srpske metropole koju poznajemo. Mima, Branka, Nada i Staša iznimno su elegantne, stanovi i prostori u kojima se kreću moderni su i raskošno opremljeni, voze fine automobile (unatoč tome što je beogradski vozni park jedan od najdotrajalijih u Europi) i kontaktiraju s ljudima koji nemaju pretjeranih socijalnih problema. Istina, Mimin konobar (Dragan Jovanović) bio je u zatvoru zbog šverca, ali je pametan urbani momak koji više ne želi na robiju. Polusvijet tako tipičan za postkomunističke zemlje naslućuje se po rubnim dramskim odvojcima serije, ali se nijednog trenutka ne probija u prvi plan. Upravo je ta ušminkanost i izvjesna nerealističnost bila glavni povod za napade na “Lisice”, no to je svjestan koncept njezinih autora koji je dosljedno proveden od prve do posljednje epizode.

“Lisice” su zapravo urbana sapunica koja puno više podsjeća na slične talijanske i njemačke proizvode nego na “Seks i grad”. Po tome što se glavnina radnje odigrava u kafiću, moguće su i usporedbe s američkim “Kafićem Uzdravlje”, no scenaristica Ana Rodić priznaje kao jedinu pravu inspiraciju “Dnevnik Bridget Jones”. U vrijeme dok je pisala seriju “Lisice”, “Seks i grad” još nije gledala, a kad ju je poslije vidjela, od nje nije ništa mogla preuzeti jer su to dva potpuno različita proizvoda.

Ideju za seriju dao je zapravo Slobodan Terzić, osamdesetih godina urednik u Televiziji Sarajevo, danas vezan uz beogradsku producentsku kuću “Komuna” koja je organizirala, na primjer, koncerte Gorana Bregovića u Sava centru i Rolling Stonesa na beogradskom Hipodromu, a snima videospotove, filmove i tv serije (sudjelovali su u produkciji tri filma Emira Kusturice – “Arizona Dream”, “Underground” i “Crna mačka – beli mačor”). Terzić je pročitao knjigu Ane Rodić “Sebi samoj”, objavljenu još 1996., u kojoj mlada autorica (rođena 1971.) prepričava svakodnevicu svojih vršnjakinja u Beogradu nakon sankcija, i predložio joj da pokuša tu temu prilagoditi za tv seriju. Nakon zadovoljavajućeg scenarija za tv pilot, serija je odobrena, pa je od rujna 2001. do srpnja prošle godine Rodićka napisala još 17 nastavaka, ukupno 18 epizoda. Iako se nije nametao kao očit izbor, Terzić je za redatelja predložio Gorčina Stojanovića, sina pokojnog sarajevskog kritičara Velimira Stojanovića, s kojim je još kao s 18-godišnjakom surađivao na Televiziji Sarajevo: devedesetih se Stojanović etablirao kao jedan od najprestižnijih kazališnih redatelja, a filmovi “Ubistvo s predumišljajem” i “Stršljen” samo su osnažili njegovu reputaciju. “Lisice” su se činile kao suviše frivolan zadatak za njegov umjetnički status, no on ga je prihvatio zbog izazova kakav je njemu predstavljalo režiranje urbane tv serije. Snimalo se od srpnja prošle godine pa sve do prosinca, s budžetom od 48 tisuća eura po epizodi. Česta snimanja na lokacijama opravdavala su visoke troškove, a odjavna špica prepuna sponzora ukazuje da je stvarna cijena serije vjerojatno i veća. “Komuna” je figurirala kao izvršni producent, dok je RTS bio glavni producent.

Najintrigantnije je pitanje hoće li “Lisice” ostati isključivo srpski fenomen. Za razliku od velikog filmskog hita “Zoma Zamfirova”, koji zbog arhaičnog jezika i vezanosti na srpsku prošlost, običaje i tradiciju nema velikih komercijalnih šansi izvan srpskog tržišta, “Lisice” su nešto posve drugo – suvremeni tv proizvod o samosvjesnim mladim ženama koji bi bez većih teškoća mogao funkcionirati ne samo u svim državama bivše Jugoslavije nego i po čitavoj Istočnoj Europi. Četiri mlade glumice ostvarile su uvjerljive likove žena koje unatoč približavanju tridesetoj još nisu našle muškarca za kojeg bi se dugoročno vezale, a dijalozi Ane Rodić uvjerljivi su i prilično životni. Izvjesna naivnost nije osobit problem jer je u pitanju serija namijenjena i obiteljskoj publici, a u tom je žanrovskom prostoru, kako to definira glavna glumica Hana Jovčić, najvažnije “da te priča ponese”.

Budući da su “Lisice” postigle uspjeh, hoće li biti i “Lisica 2”? Slobodan Terzić sumnja u tu mogućnost jer je priča s osamnaestom epizodom zaokružena i ne ostavlja puno mogućnosti za nastavak. Ni Anu Rodić cijeđenje motiva iz originalne serije ne bi osobito zanimalo. Ipak, zakoni tv produkcije malo su drukčiji: ukoliko popularnost “Lisica” ubuduće još naraste, prohtjevi publike odlučit će o eventualnom nastavku.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika