Ted TurnerUvijek dobro obaviješteni američki Internet novinar Matt Drudge objavio je na svojem Internet siteu u četvrtak jednu vrlo zanimljivu vijest: Ted Turner osnivač slavne američke TV-mreže CNN, koji ju je 1996. godine prodao kompaniji “Time Warner”, želio bi sada CNN ponovno otkupiti. Nije to jedina stvar, koju je nekada posjedovao, koju želi natrag – rado bi otkupio i svoju nekadašnju baseball momčad “Atlanta Braves”. Ta vijest govori da je i Turner svjestan da je 1996. godine pogriješio kada je prodavao CNN, kojem u posljednje doba ide mnogo lošije, nego što mu je išlo u vrijeme dok mu je Turner upravljao. A vijest je objavljena samo dan nakon što je Turner podnio ostavku na položaj potpredsjednika kompanije AOL Time Warner, koja je nastala u siječnju 2000. godine jednim od najvećih spajanja kompanija u povijesti SAD. Turner je tada pozdravio to spajanje, vjerujući da će se on time dodatno obogatiti, a da će njegov CNN u toj velikoj kompaniji napredovati, što se nije dogodilo. Dajući ostavku na mjesto potpredsjednika kompanije AOL Time Warner Turner je priznao da je pogriješio u svojim procjenama o budućnosti kompanije, te je još jedan od slavnih američkih poslovnih ljudi, koji su postali svjesni kako je manija spajanja velikih kompanija u još veće kompanije tokom prošlog desetljeća bila velika greška, što će američka privreda teško platiti.

KONTROVERZNI KARAKTER Za Teda Turnera često kažu da je sirovi ženskar koji je mnogo pio i kinjio svoje suradnike, uz to manično-depresivni tip i tiranin prema vlastitoj djeci CNN-ovi POSLOVNI PROBLEMI Zbog štednje su mnogi poznati CNN-ovi novinari otišli, a publiku je izgubio pred naletom Fox NewsaPriča o Tedu Turneru u tome j posebno poučna, jer se na njegovom primjeru najbolje vidi što je u stvaranju tih sve većih i većih kompanija kvarno. Ted Turner je dugo bio primjer uspješnog čovjeka kakve Amerikanci nazivaju “self made man”. Ted Turner rodio se 19. studenog 1938. godine u američkom gradu Cincinattiju u obitelji poslovnog čovjeka Eda Turnera, koji se postao milijunaš baveći se reklamama. Otac je bio vrlo naprasan čovjek, pa je sina, koji je također bio hirovit, poslao u vojnu školu za kaznu, a kasnije nikako nije odobravao njegov izbor studija – grčku klasiku. Ted Turner nije završio studij: izbačen je sa sveučilišta kada je uhvaćen sa nekom djevojkom u svojoj studentskoj sobi. U mladosti bavio se sportom, i to, budući da je bio usamljenik, jedrenjem, u čemu je kao mladić, a i kasnije postigao neke izvanredne sportske rezultate. U svijet businessa ušao je nakon što mu se otac u 53. godini ubio, ostavivši mu svoju reklamnu kompaniju u prilično lošem stanju. Ted Turner ju je ipak uspio očuvati iako je već bila napola rasprodana. No, malo tko se nadao da će on napraviti mnogo više od onoga što je napravio njegov otac.

Ted Turner je, kako se to za njega često kaže, “sirov” čovjek, koji je mnogo pio, mnogo jurio žene, mnogo kinjio svoje suradnike i podčinjene. Uz to, on je čovjek s velikim psihičkim problemima, tipično manično-depresivni tip, sa teškim psihičkim problemima zbog mučnog odnosa sa ocem u djetinjstvu, koji je završio spomenutim očevim samoubojstvom. Turnerova pijanstva bila su legendarna. On je dolazio pijan na prijeme, na svečanosti, na razna javna mjesta. Na jedan prijem u povodu pobjede na velikoj jedriličarskoj trci došao je tako pijan da je hodao na koljenima. Izuzetno je bio grub prema obitelji. Prvu suprugu Janie – s kojim se oženio 1964. godine – vrijeđao je javno, tvrdeći da joj je “najpametnije da bude zgodna, jer jednom kad više neće biti zgodna on će imati drugu ženu”. Za djecu je tvrdio da su “nužno zlo”, zabranjivao im je da plaču, kažnjavao za najmanju sitnicu, spartanski ih odgajao, te tjerao da se bave istim stvarima kao i on, na primjer cjelodnevnim lovom.

Nakon što je učvrstio očev posao činilo se da nema nikakvih drugih ambicija, osim da održava prihode te svoje reklamne kompanije, te da ono što zaradi troši na zabavu, prvenstveno na omiljeno jedrenje. U jedrenju je postigao neke izvanredne rezultate, bio je pobjednik nekih velikih trka, među ostalima najpoznatije britanske trke “Fastnet” 1979. godine i 1982. godine i najslavnije jedriličarske trke na svijetu, poznatog “America’s Cup”. Jako je zainteresiran bio i za druge sportske grane. Od 1976. godine vlasnik je poznate basebalske momčadi “Atlanta Braves”, a svoj interes za sport pokazao je kada je osamdesetih godina, u vrijeme uzajamnog bojkota olimpijada od strane SAD, koje su bojkotirale olimpijadu u Moskvi, i SSSR-a, koji je bojkotirao olimpijadu u Los Angelesu, organizirao tzv.”Igre dobre volje” – alternativnu olimpijadu.

Raditi s Turnerom nekada je bilo izuzetno teško, naporno i iznenađujuće. Budući da je stalno mijenjao raspoloženja, jer bi jednog dana bio ljuto depresivan, drugog dana manično poduzetan, njegovi suradnici nikada nisu znali što mogu pojedinog dana očekivati, da li će biti pohvaljeni ili otpušteni, fizički napadnuti ili novčano nagrađeni. Jednom je pretukao člana posade svoje jedrilice, drugi puta je prekinuo intervju s novinarom “Playboya” razbivši mu pritom magnetofon. No, u posljednje doba jako se promijenio. Te promjene počele su se osjećati 1985. godine, kada ga je njegova tadašnja supruga Janie nagovorila da počne posjećivati psihijatra, nadajući se da će se Turner smiriti i da će se tako spasiti njihov brak. Brak se nije spasio i oni su se uskoro razveli, a Turner je počeo živjeti sa J.J. Ebaugh. No, on je nastavio posjećivati psihijatra dr Franka Pittmana, koji je mnogo pomogao Turneru i doprinio da se Turner bitno promijeni. Počeo ga je liječiti litijem, koji je imao spasonosni utjecaj na njegove nagle promjene raspoloženja, a i drugi psihijatarski tretman pomagao je Turneru da postane – drukčiji čovjek.

Posebno se smirio nakon što se početkom devedesetih oženio za filmsku glumicu Jane Fonda.

No, još jedna stvar odigrala je u svemu tome krupnu ulogu, promijenila je Turnera, smirila ga. Bio je to – njegov vlastiti uspjeh. Sam Turner danas govori da je imao žestoku potrebu da postane uspješan, da dokaže svojem već umrlom ocu da nije takva vucibatina, kojim ga je sam otac smatrao, da je imao užasnu potrebu cijelog svojeg života da dokaže da je sposoban. To je dokazao, napravivši jedinstvenu stvar na svijetu: promijenivši svjetski medijski prostor jednim smjelim projektom u koji su, kada ga je pokrenuo, mnogi duboko sumnjali.

No, taj je projekt pokazao svu pustolovnost Teda Turnera i u poslovnom svijetu, pustolovnost koju mora imati svaki pionir, pogotovo u medijima.

Kada je Ted Turner izašao 1980. godine sa svojom idejom da napravi televizijsku stanicu koja će 24 sata emitirati isključivo vijesti, američki televizijski stručnjaci tvrdili su da je to ludost. U to vrijeme istraživanja gledanosti programa pokazivala su da ljudi sve manje gledaju vijesti, da su najgledanije zabavne emisije i serije, pa su zbog toga i vijesti na najvećim televizijskim mrežama skraćivane, dopunjavane zabavnim sadržajima. No, Ted Turner je tvrdio da ta ispitivanja javnog mnijenja varaju, te da među gledaocima postoji veliko raslojavanje, pa jedan dio ljudi ima želju, ali i potrebu za globalnim televizijskim vijestima 24 sata na dan.

Započeo je vrlo skromno, sa centralom u Atlanti, velikom poslovnom središtu južnjačke države Georgije, gdje je u međuvremenu Turner smjestio središte svojeg reklamnog poslovnog carstva. Bio je to smion potez da sjedište ove TV-kompanije smjesti izvan glavnih američkih medijskih centara, sa nekoliko dopisništava u većim američkim gradovima, kasnije i u većim svjetskim centrima. U početku signal se distribuirao do gledatelja kablom, kasnije je započeo i satelitsku distribuciju. Svoje službenike plaćao je mnogo manje od konkurencije, zato – uz rijetke iznimke – Turner na CNN-u nije zaposlio niti jednu od stvarno velikih zvijezdi američkih televizijskih vijesti, kakvi su Dan Rather s CBS-a, Tom Brokaw ili Jane Pauley sa NBC-a, Barbara Walters sa ABC-ja. No, kako je tada najpoznatiji novinar CNN-a, Crnac Bernie Shaw kazao: “Na CNN-u zvijezde nisu novinari, na CNN-u zvijezde su vijesti.”

CNN je omogućavao gledateljima da vide vijesti u svakom trenutku dana i noći, a pokazalo se da to mnogi vole, i trebaju, posebno poslovni ljudi. No, ono što je bilo najznačajnije, CNN se vratio izvornom načelu novinarstva, da gledateljima treba dati izvornu, nepatvorenu informaciju, pa se trudio da ima kamere svugdje gdje se nešto događalo “u živo”. CNN prenosi svaku konferenciju za štampu predsjednika SAD, uključuje se u sudnice diljem SAD kada se izriču presudu na poznatim procesima, u trenucima velikih katastrofa kamere CNN-a emitiraju s lica mjesta za nekoliko desetaka minuta. Gledatelj CNN-a ne samo da je stalno u toku događaja iz cijelog svijeta, nego ima dojam da je stalno – “na licu mjesta”.

CNN se 1985. godine istakao izravnim prijenosom “uživo” otmice aviona američke kompanije TWA u Bejrutu, proslavio kada je bio jedina američka televizijska mreža koja je bila uključena uživo kada je u veljači 1986. godine neposredno nakon lansiranja iz Cape Canaverala na Floridi eksplodirao “space shuttle” “Challenger”, CNN se proslavio prilikom demonstracija i nasilnog suzbijanja prodemokratskog pokreta na pekinškom trgu Tienanmen 1989. godine, a poslao je u svijet, među ostalima, i senzacionalnu snimku onoga mladića, koji je sam na glavnoj pekinškoj ulici zaustavio kolonu tenkova.

Danas CNN ima nekoliko kanala u SAD, na jednom neprestano na svaki puni sat i na pola sata nakon punog sata daje polsatne emisije vijesti – “Dnevnike”, drugi program ima drukčije koncipirane političke, ekonomske, tehnološke, kulturne vijesti, postoji i sportski kanal, te neki drugi kanali, a početkom devedesetih CNN je počeo emitirati i međunarodni program preko satelita, koji se gleda u cijelom svijetu. CNN je postao prava televizijska novinska agencija, distribuira se kablom ili satelitom u preko stotinu zemalja svijeta, samo u SAD gleda ga se u 54 milijuna domaćinstava, te u desetak milijuna u drugim zemljama svijeta. Zajedno s multinacionalnim novinskim agencijama AP, UPI, France Presse i Reuters, te britanskom radiostanicom BBC World Service najznačajniji je medij svjetskog obavještavanja, preko kojeg se informiraju elitni krugovi diljem svijeta. Vodeći političari svijeta otvoreno kažu da im je CNN jedan od glavnih izvora informiranja.

CNN više nije sam. Od veljače 1989. godine proradilajoš jedna takva televizijska mreža. To je bio “Sky News” koja emitira iz Londona, koja je dio satelitskog sistema “Sky” slavnog australijskog medijskog magnata Ruperta Murdocha. Murdoch je kasnije u SAD osnovao još jednog opasnog rivala CNN-u, a to je bio vrlo agresivan kanal “Fox News”, koji televizijske vijesti tretira na tabloidni način. Pojavili su se kasnije još neki konkurenti kao CNBC i “BBC World”.

Turner je revolucionirao televiziju i medije u cjelini dokazavši da su vijesti “kurentna” roba, te da postoji ogromna publika za ovakvu televizijsku ponudu, i to stoga što u doba sve veće komunikacione integracije svijeta ljude zanima što se događa i na sasvim drugom kraju svijeta, a to mogu saznati upravo zahvaljujući toj komunikacionoj integraciji svijeta. Turneru je ta globalna integracija jedan od najsnažnijih pokretačkim motiva: uostalom i “Igre dobre volje” pokrenuo je iz istog motiva, upravo zbog te ideje integracije, samo na sportskom polju.

Najveći novinarski pothvat CNN-a bio je način na koji je ta tv-mreža pratila Zaljevski rat 1991. godine, te što je tokom tog Zaljevskog rata postala. Kada se razbuktavala kriza u odnosima između SAD i Iraka nakon iračke invazije Kuvajta, i CNN je poslao snažnu televizijsku ekipu u Baghdad, a kada je postalo izvjesno da će početi rat većina inozemnih novinara je napustila Baghdad, ali je tročlana novinarska ekipa CNN-a, sa nekoliko tehničara i snimatelja, te sa specijalnim uređajem koji je sa svakog mjesta mogao preko satelita prenositi tv-snimku do centrale u Atlanti, ostala u Baghdadu. U trenutku kada je izbio rat novinari Bernard Shaw, Peter Arnett i John Holliman nesumnjivo su bili najveći javni heroji početka iračkog rata, napravili su jedinstvenu stvar u povijesti svjetskog novinarstva, bili najvažniji izvjestitelji o početku i toku rata, a sve su to uradili u izuzetno herojskim okolnostima.

CNN je za Zaljevskog rata postao ne samo jedan od najvažnijih svjetskih izvora informacija, nego i poluga svjetske politike kakva do tada nije bila poznata. CNN je postao ključni medij za stvaranje javnog mnijenja. Ted Turner je postao jednim od najutjecajnijih i najbogatijih ljudi SAD, o njemu je štampa svakodnevno pisala, ne samo zbog uspjeha njegove kompanije CNN, nego i zbog drugih pothvata i projekata, a i zbog spektakularnog braka sa slavnom holivudskom glumicom Jane Fonda. Proglašen je 1992. godine i za “Čovjeka godine” njusmagazina “Time”, što je izuzetna počast, ali i znak da se Ted Turner smjestio među velikane ovog stoljeća.

On je po još jednoj stvari postao velik. Svoje ogromno bogatstvo počeo je dijeliti sa drugima. Pretvorio se, naime, u jednog od najvećih dobrotvora na svijetu. Ogroman novac počeo je poklanjati u humanitarne svrhe. Dao je 1997. godine milijardu dolara Ujedinjenim narodima za projekte svjetske organizacije. Isplatio je 2000. godine američki državni dug Ujedinjenim narodima od 34 milijuna dolara, kako ne bi svjetska organizacija upala u financijsku blokadu. Jednom, kada je čuo za tešku virusnu crijevnu epidemiju kod vijetnamske djece, dao je u jednom tjednu 22 milijuna dolara da se hitno poduzme protuakcija. Financirao je čak neke projekte u Kini da se smanji zagađenje atmosfere. Koristio je i svoju TV-mrežu CNN za mnoge korisne, dobrotvorne aktivnosti, posebno kako bi se pomoglo siromašnim zemljama Afrike i latinske Amerike, vjerujući u moć tog medija.

No, i u vrijeme svojih najvećih uspjeha CNN, koliko god u to vrijeme sredinom devedesetih CNN bio značajan faktor u svijetu informiranja, CNN je bio još uvijek relativno mala kompanija u usporedbi s velikim američkim komercijalnim televizijskim mrežama, tada već povezanima sa velikim medijskim koncernima, koji su se stvarali devedesetih spajanjem kompanija vrlo različitih profila. Zbog toga se sredinom devedesetih godina i Turner počeo pitati koja je budućnost CNN-a, pa je, procjenjujući da on neće izdržati u konkurenciji tih divova, zaključio da je najbolje da CNN-u osigura budućnost utapljajući ga u neki takav velikim medijski sistem i konglomerat, pri čemu je računao da će se i sam obogatiti. Stoga je 1996. godine prodao CNN kompaniji “Time Warner”, koja je ranije bila stvorena spajanjem filmske kompanije “Warner Brothers”, novinske izdavačke kuće “Time”, a u kojem su bili i izdavači novina, magazina, knjiga, te velika američka komercijalna TV-mreža CBS i kabelska mreža HBO. On je za CNN, te za druge svoje kompanije, koje je prodao, među njima i svoje sportske klubove, dobio veliki novac, te značajan broj dionica kompanije “Time Warner”, čiji je tako postao najveći pojedinačni dioničar. Dobio je i mjesto potpredsjednika kompanije, sa zaduženjem da se i dalje brine za CNN.

No, umjesto da se CNN u velikoj kompaniji razvija, nakon što je ušao u sastav “Time Warnera” on je počeo nazadovati, jer u njega nije bilo željenog ulaganja. Turner se protiv toga bunio, a šefovi kompanije na to su odgovorili smanjujući mu ingerencije, čak izuzimaju CNN ispod njegove kontrole. “Time Warner” je krajem devedesetih ušao u pregovore sa velikom Internet kompanijom “America Online” – AOL o spajanju, pa je 10. siječnja 2000. godine AOL kupio kompaniju “Time Warner” za 183 milijardi dolara. Tako je nastala ogromna kompanija AOL Time Warner, najveća medijska kompanija u SAD, tada – iza kompjuterske tvrtke “Microsoft”, velikog industrijskog giganta “General Electric” i kompjuterske tvrtke “Cisco Systems” – četvrta najveća kompanija u SAD sa vrijednošću na burzi od 387 milijardi dolara i 82.000 zaposlenih. Turner je taj posao pozdravio, vjerujući da će to ojačati cjelokupnu kompaniju, pa i CNN. Bio je zadovoljan i stoga, jer je taj posao povećao vrijednost njegovih dionica za 50 posto.

No, dogodilo se upravo obratno. Pokazalo se da je taj “poslovni brak” između jedne kompanije “starih medija”, što je bio “Time Warner” i jedne kompanije novih komunikacija – AOL – bio pogrešan i neprirodan, da dva dijela nove kompanije nemaju mnogo zajedničkog, te da je bila iluzorna nada kako će stari mediji procvjetati kada će moći novu komunikacionu tehnologiju koristiti za svoju distribuciju. Naprotiv između dva dijela kompanije počela su velika trvenja, posebno nakon što je došlo do općeg pada vrijednosti dionica svih Internet tvrtki, pa je i vrijednost dionica kompanije AOL Time Warner u tri godine od osnivanja pala za 80 posto, a kompanija je ovih dana obznanila gubitke od 98.7 milijardi dolara, što je najveći gubitak jedne kompanije u povijesti korporativne Amerike, a odgovara – na primjer – ukupnom budžetu Egipta.

Sam Turner, kojem je ostala titula potpredsjednika kompanije, ali koji je bio istisnut iz stvarnog upravljanja, bio je strašno ljut, jer ga je sve to jako pogodilo. Vrijednost njegovog udjela u kompaniji spao je – zbog pada vrijednosti dionica – sa 7,55 milijarde dolara na samo 1,86 milijardi, i njegovom CNN je zbog općih financijskih teškoća kompanije nametnuta stroga štednja, zbog koje su mnogi poznati novinari otišli, a CNN izgubio publiku, te ga je po gledanost uvelike premašio rival “Fox News”. To je razlog zbog kojeg je Turner sada podnio ostavku na mjesto potpredsjednika kompanije, te traži načina da i kao dioničar izađe iz kompanije, no, odvodeći sa sobom iz kompanije i ono čemu je u kompaniji želio osigurati budućnost – CNN i “Atlanta Braves”. Iz AOL Time Warnera kažu da bi o prodaji “Atlanta Bravesa” Turneru bili spremni razgovarati, ali ne – barem za sada – i o prodaji CNN-a.