Nakon razvoda od Toma Cruisea, Nicole se potpuno posvetila posluNakon što je prije nekoliko tjedana osvojila nagradu Zlatni globus za ulogu u filmu “The Hours” 35-godišnja Nicole Kidman postala je glavnim favoritom za osvajanje Oscara za najbolju žensku ulogu. Ovogodišnja nominacija za Oscara druga je u njezinoj karijeri, prvi put je bila nominirana prošle godine za ulogu u filmu “Moulin Rouge”, a za obje je osvojila Zlatni globus. S dvije oscarovske nominacije u dvije godine Nicole Kidman je potvrđena kao jedna od najboljih svjetskih glumica.

O LAŽNOM NOSU 'Promjena nosa nije ključna za moju ulogu jer sam promijenila i izgovor, način hoda i mnogo toga drugoga' O VIRGINIJI WOOLF 'Ona je bila iznimno stvorenje: inteligentna i razumna žena, genijalka ali istovremeno i vrlo osjetljiva' Uspon u karijeri doživjela je devedesetih godina nakon što je u osamdesetima glumila u tv serijama i manje bitnim filmovima. Nicole Kidman rođena je 1967. na Havajima, a djetinjstvo je provela u Sydneyju, gdje je počela glumiti u kazalištu. Nakon nekoliko uloga u australskim filmovima zapažena je u filmu “Mrtvo more” 1989. u kojem joj je partner bio Sam Neill. Godinu dana poslije dobila je ulogu u “Danima groma” gdje joj je partner bio Tom Cruise. Njihova veza započeta na snimanju filma završila je vjenčanjem za Božić iste godine.

Nakon uspjeha filma “Dani groma” Nicole Kidman niže uloge u filmskim hitovima, u filmu “Billy Bathgate” partner joj je Dustin Hoffman, a sa suprugom Tomom Cruiseom glumi 1992. u “Dalekim horizontima”. Komercijalni uspjesi nastavljaju se ulogom u “Batman zauvijek” 1995., ali se ona otada polako okreće zahtjevnijim ulogama. U filmu “Djevojka za koju se umire” glumi ljepoticu koja će učiniti sve za uspjeh i za tu ulogu osvaja Zlatni globus 1996. Uskoro se posvećuje i kazalištu te na londonskom West Endu glumi u predstavi “Plava soba” koju kritičari ocjenjuju riječima “čista kazališna Viagra”. Zahtjevnije uloge i dalje se nižu pa tako sa suprugom glumi u filmu Stanleyja Kubricka “Oči širom zatvorene”. Kraj dvogodišnjeg snimanja bio je i kraj njihova braka, Cruise napustio je Nicole Kidman i prohodao sa španjolskom glumicom Penelope Cruz. Njezin odgovor na raskid bilo je potpuno posvećivanje glumačkom poslu tako da se najnoviji uspjesi Nicole Kidman ocjenjuju njezinom osvetom Cruiseu.

Film “The Hours” britanskog redatelja Stephena Daldryja nastao je prema istoimenoj knjizi Michaela Cunninghama i govori o tri žene koje žive u tri različita razdoblja. Nicole Kidman glumi slavnu spisateljicu Virginiju Woolf koja se ubila 1941., Juliane Moore igra Lauru Brown koja se nezadovoljna životom želi ubiti, a Meryl Streep Clarissu Vaughan čiji je bivši suprug (Ed Harris) obolio od AIDS-a. Kritičari su film obasuli hvalospjevima, nagrade se nižu, a europska premijera održana je prošlog tjedna na filmskom festivalu u Berlinu, gdje je Nacionalov novinar dobio ekskluzivnu priliku za razgovor s Nicole Kidman. Na intervju u hotel “Four Seasons” Nicole Kidman je došla elegantno odjevena, u hlačama i bijeloj košulji. Njezino lice je porculanski čisto i izgleda mršavija nego na filmskom platnu.

NACIONAL: U filmu “The Hours” upamćeni ste zbog neobična nosa i općenite neprepoznatljivosti. Je li točno da vas na snimanju katkad nisu prepoznali ni oni koji vas dobro poznaju? – Ne znam zašto svi govore o mom nosu, željela bih da pričamo o drugim stvarima. No istina je da me na snimanju katkad mnogi nisu mogli prepoznati. Nije to bilo samo zbog izgleda, jer sam potpuno ušla u lik koji glumim pa sam promijenila izgovor, način hoda i još mnogo toga.

NACIONAL: Je li vam bilo teško zamijeniti vaš prekrasni nos lažnim koji vas poružnjuje? – Ne, jer to je dio moga glumačkog posla. Ne vjerujem da jedan lažni nos može tjelesno označiti neku glumicu. Promjena nosa također nije ključna za ulogu u nekom filmu jer glumac mijenja emocije i mnogo toga drugoga.

NACIONAL: Kakva je, po vama, bila Virginia Woolf, književnica koju glumite u ovom filmu? – O Virginiji Woolf je napisano toliko toga da ljudi sami mogu donositi zaključke o njoj. Za mene je ona je bila vrlo neobična. Bila je inteligentna i razumna žena, po meni genijalka, ali istodobno jako osjetljiva. Iz te kombinacije proizašla su njezina djela. Mislim da je pisac Michael Cunningham u svojoj knjizi “The Hours” sjajno sumirao sve što se događalo u mislima Virginije Woolf. Bez obzira na to što je stalno razmišljala o smrti i o samoubojstvu koje je na kraju počinila, mislim da je jako voljela život. Ona je prigrlila život u cjelokupnoj njegovoj kompleksnosti, što se vidjelo u njezinu pisanju. Kada znamo kakve je bitke vodila u svom životu, onda znamo koliko joj je bilo teško pisati tako dobre knjige.

NACIONAL: Jeste li bili nervozni kada ste saznali da ćete glumiti osobu koja se tjelesno potpuno razlikuje od vas? – Bila sam vrlo nervozna i prestrašena zbog te uloge. Svaki glumac razmišlja o tome koje bi uloge mogao u bliskoj budućnosti igrati, ali meni nije bilo ni na kraj pameti da bih jednog dana mogla glumiti Virginiju Woolf. Kada mi je redatelj Stephen Daldry prvi put ponudio ulogu Virginije Woolf, protivila sam se tome. No on je inzistirao na tome jer je smatrao da je mogu odglumiti. Kad sam vidjela koliko je Daldry siguran u to da je to uloga stvorena za mene, odlučila sam popustiti.

NACIONAL: Jeste li ikada prije čitali djela Virginije Woolf? – U školi nisam baš bila zainteresirana za njezine knjige, mnogo su me više zanimale sestre Bronte i Byron, pisci iz faze romantizma. U tom kontekstu jednom sam pročitala što je Virginia Woolf napisala o Emily Bronte. No otkrivanje Virginije Wolf za potrebe ovog filma bilo je vrlo lijepo iskustvo.

NACIONAL: Može li kroz životne bitke kroz koje je prolazila Virginia Woolf prolaziti i današnja moderna žena? – Danas žene mogu osjetiti povezanost s Virginijom Wolf iz nekoliko razloga. Meni je lakše osjetiti povezanost s njom jer sam bila uvučena u njezin lik, ali nakon toga osjećam da su se moji životni interesi promijenili. Zato želim glumiti različite uloge jer tako istražujem sebe, na taj se način hranim. Nakon te, prihvatila sam uloge u filmovima “Cold Mountain” i “The Human Stain” kako bih stalno skakala iz jednog lika u drugi. Ne bih željela da mi se nakon filma “The Hours” stalno nude uloge u filmovima koji nastaju na temelju književnih djela.

NACIONAL: Zašto ste mislili da uloga Virginije Woolf nije za vas? – Kada mi ju je Daldry ponudio, mislila sam da je to potpuno promašen odabir. Nisam sebe vidjela kao glumicu koja može odglumiti osobu s četrdeset i pedeset godina. Sada shvaćam da sam se samo trebala prilagoditi procesu ulaska u lik, shvaćam i da je bilo dobro što isprva nisam željela glumiti Virginiju Woolf jer sam se nakon toga strastvenije posvetila ulozi. Jednako je bilo i s ulogama u filmovima “Uljezi” i “Moulin Rouge”, i njih sam isprva odbijala.

NACIONAL: Kako komentirate najnoviju eksploziju odličnih ženskih uloga u hollywoodskim filmovima? – Mislim da je prerano dati tako jaku ocjenu. Uostalom, moramo biti oprezni da to ne čuju u Hollywoodu jer bi se mnogi producenti koji forsiraju muške uloge mogli naljutiti. Kada sam nedavno osvojila Zlatni globus, nisam znala što da kažem u svom govoru. A zapravo sam htjela reći “scenaristi, nastavite pisati dobre uloge za nas žene”, jer osjećam da glumice i dalje nemaju isti status kao glumci. Protekla godina je bila dobra za glumice, ali još nisam sigurna da će ovo biti dobro desetljeće za nas.

NACIONAL: S obzirom na to da u posljednje vrijeme često snimate na različitim lokacijama diljem svijeta, gdje se nalazi vaš dom? – Ne bih rekla da toliko često snimam, primjerice, “The Hours” sam snimala tijekom 2001. i te sam godine snimila samo taj film. Pažljivo biram uloge kako ne bi bila previše odvojena od svoje dvoje djece. U svom sljedećem filmu “The Human Stain” prihvatila sam sporednu ulogu, kako ne bih previše vremena izgubila na snimanju. Četiri tjedna sam snimala, a zatim sam četiri mjeseca bila slobodna. U “Cold Mountain” sam nakon dugo vremena prihvatila glavnu ulogu i njoj se trebalo doista jako mnogo posvetiti.

NACIONAL: Ove ste godine glavna kandidatkinja za osvajanje Oscara. Je li vam bitan samo Oscar ili vam je važan i film za koji biste ga dobili? – Najvažnije mi je da igram što više dobrih uloga, a s nizom dobrih uloga doći će i prilika za osvajanje Oscara. Ljudi često zaboravljaju za koju je ulogu neki glumac osvojio Oscara, ali ja sam uvijek snažno vezana za film zbog kojeg sam nagrađena. Uostalom, ako ove godine osvojim Oscara, to će potaknuti ljude da odu u kino i pogledaju “The Hours”, što je najvažnije u cijeloj priči. Meni osobno nagrade daju priliku da radim s redateljima s kojima želim raditi i koje tako želim podržati. Na taj način potaknut ćemo stvaranje nove generacije redatelja, novih Scorsesea i mnogih drugih. Primjerice, Jonathan Glazer, redatelj filma “Sexy Beast”, sjajan je autor i pristala sam glumiti u njegovu filmu “Birth”, koji se tek treba početi snimati, kako bih mu pomogla u karijeri.

NACIONAL: Hoćete li se u takvim slučajevima odreći i svog visokog honorara koji dobivate po filmu? – Hoću, i to zbog toga što vjerujem da će taj film biti uspješan. Za mene je bitno da se osjećam dobro u takvim filmovima, da znam kako sam na dobar način potrošila vrijeme provedeno na snimanju. U takve filmove unosim cijelu sebe i zna me povrijediti kada novinari pišu loše kritike. Takva sam bila i u mladosti, kada sam pohađala školu drame.

NACIONAL: Kako izlazite na kraj s medijskim pritiskom s obzirom na to da ste već dugo vremena u središtu zanimanja? – U ovaj sam posao ušla kada mi je bilo 22 godine i od tada se o meni svašta piše. Moj odgovor je jednostavan – ne čitam te tekstove i ne dopuštam ljudima koji me okružuju da pričaju o njima. Javnosti se pokazujem kroz svoj glumački rad, a tekstovima u žutom tisku nestaje značaj mog rada koji bi trebao govoriti sam za sebe. Po čemu me ljudi trebaju pamtiti, po filmovima ili po tračevima? Ako se sjetite 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća, onda se sjećate “Casablance” i ostalih velikih filmova, a ne zlobnih tračeva.

NACIONAL: U današnje vrijeme, ako ste velika zvijezda, ne možete izbjeći takve tekstove. – Što znači izraz velika zvijezda? Svaki dan telefoniram svojoj majci, razgovaram s prijateljicama, brinem se za svoju djecu i vodim normalan život. Sve dok sam povezana sa “stvarnim” ljudima i dok sam okružena ljudima koji nisu iz svijeta filma neću se osjećati velikom zvijezdom. Moj sadašnji filmski status neće trajati vječno, imala sam uspona i padova i znam koliko je prijateljstvo s običnim ljudima bitno.

NACIONAL: Mnogi kažu kako je kupnja po dućanima dokaz da su glumice također obične osobe. – I ja kupujem po dućanima. Sada u Berlinu nemam vremena za to, ali kad sam u New Yorku, često kupujem. Nakon Berlina letim za London i tamo ću sigurno potrošiti puno vremena na šoping. Znam da vam se čini kako se moj život sastoji od putovanja i sjedenja u hotelu, ali vjerujte da nije tako. Evo, prošlu noć sam kupovala u Kopenhagenu i nitko mi nije prišao iako me nije pratilo nikakvo osiguranje. Ne brinite se, nije me razočaralo to što me nitko nije zamijetio.

NACIONAL: Ako ste odlučili gotovo besplatno glumiti u filmovima kojima želite uspjeh, znači li to da ste se prihvatili misionarske uloge? – Ne mislim da kroz svoje uloge držim propovijedi, samo radim ono što osjećam. Ono što je trenutačno u meni iskazujem kroz svoje glumačke nastupe. U sebi uvijek nalazim duboke razloge zbog kojih se odlučujem za neku ulogu. U slučaju Virginije Woolf radilo se o instinktu, a taj instinkt mi je govorio da je to priča koja treba biti ispričana. U “Mirotvorcu”, koji se bavio političkom temom, također postoji ideja koja me je nagnala da prihvatim ulogu kako bi ta priča bila ispričana. U filmu “The Hours” glavni likovi vode borbu s nadom zbog čega su mi ljudi govorili kako im film izgleda vrlo depresivno. Za mene on nije depresivan nego uzbudljiv.

NACIONAL: Jeste li opsjednuti glumom ili, ako je to preteška riječ, trebate li biti posesivni da biste se bavili glumom? – Ne znam, doista. Anthony Hopkins je fenomenalan glumac, njega biste trebali pitati kako može onako dobro odglumiti svoje uloge, zatim mirno otići kući i ujutro ponovno doći na snimanje kako bi se pretvorio u neki drugi lik. Kao što svaki pisac ima svoj stil pisanja tako i svaki glumac ima svoj način na koji se izražava. Moj način glume mijenja se od filma do filma, osobito od redatelja do redatelja. Mislim da se on temelji na strasti koju mi nude različite uloge a ja samo reagiram na tu strast tako što se potpuno prepuštam ulozi.

NACIONAL: To pokatkad može biti i opasno. – Da, ali nekada nisam bila takva jer su u mom životu postojale stvari koje su mi bile važnije od glume. Promjene u mom životu dovele su me do ovakvog odnosa prema glumi. Tako nešto može biti opasno, ali i vrlo uzbudljivo.

NACIONAL: Je li vam prepuštanje glumi pomoglo da prebrodite teškoće kroz koje ste nedavno prolazili? – Ne znam, čini mi se da sam pokušala na taj način preživjeti probleme. Ne znam kako bih definirala nešto što je i meni pomalo neobjašnjivo. Nešto u meni povuklo me je potpuno prema glumi. Sada shvaćam da gluma nije moj odabir, da je to nešto što je u meni, u mojoj krvi, i da odavno kola mojim tijelom. Ne znam hoću li takav osjećaj imati i sa 40 godina. Prije nekoliko dana susrela sam redatelja Sama Mendesa i rekla mu kako ne znam zašto tako dobro glumim, rekla sam mu da imam osjećaj kako to izlazi iz mene samo od sebe. On mi je odgovorio: “Vidi se da si žena u tridesetim godinama.” I to je istina jer se nisam tako osjećala u svojim dvadesetima.

NACIONAL: Znači li to da ste sada dosegnuli optimalnu točku svoje glume? – Nije riječ o optimumu nego o tome da su ideje i stvari koje želim iskazati sada lako dostižne. Došlo je do spoja prilika za dobrim ulogama i moje silne želje da budem otvorena prema njima.

NACIONAL: U filmu “The Hours” glumite osobu koja nije ni lijepa ni mlada. Želite li se tako osigurati za neke buduće uloge, kada više nećete biti mladi? – Nadam se da je tako. Voljela bih dobiti još neku priliku glumiti uloge koje ne zahtijevaju ljepotu. Međutim, mislim da je Virginia Woolf bila vrlo lijepa osoba. Bila je pametna i inteligentna i mogla bih vam satima pričati o njezinim dobrim stranama.

NACIONAL: Kako napreduje snimanje filma “Dogville” koji režira Lars von Trier i u kojem glumite glavnu ulogu? – Stigla sam jutros iz Danske gdje snimam taj film s Larsom von Trierom. S njim ću snimiti još dva filma. Drugi film počinjemo snimati krajem ove godine, a za treći još ne znam kada ćemo ga početi snimati. Ne znam ni gdje ćemo ga snimati, hoće li to biti Švedska ili neka druga zemlja. Sviđa mi se ideja da se s istim redateljem snime tri filma u formi trilogije. Von Trier me je fascinirao iako me mnogi pitaju jesam li se uplašila rada s njim. On je umjetnik, kompliciran, ali i je vizionar, a ja ću ga podržavati u njegovim vizijama. Smatram da se dobro razumijemo. Nisam uopće pomišljala na to da će mi biti nemoguće raditi s Von Trierom jer tada uopće ne bih mogla snimati film s njim. Ljudski umovi su različiti, načini na koji proizvode umjetnost su različiti, a Von Trier i ja kroz čudne konflikte zajedno proizvodimo umjetnost.

NACIONAL: Hoće li taj film sličiti na njegov “Ples u tami”? – Ne, ovaj film ne sliči nimalo na “Ples u tami”. Von Trier me na neki svoj način privukao k sebi i ja sam mu počela vjerovati, što na kraju daje rezultate sasvim drugačije od onog što sam do sada radila u svojoj karijeri. Jedva čekam da se film počne prikazivati jer silno želim čuti kako će publika prokomentirati taj film.

NICOLE KIDMAN
rođena 20. lipnja 1967. u Honoluluu na Havajima

značajnija filmografija:
1989. Mrtvo more
1990. Dani groma
1991. Billy Bathgate
1992. Daleki horizonti
1993. Pakost
1993. Moj život
1995. Žena za koju se umire
1995. Batman zauvijek
1996. Portret jedne dame
1997. Mirotvorac
1998. Magija
1999. Oči širom zatvorene
2001. Moulin Rouge
2001. Uljezi
2002. The Hours