Objavljeno u Nacionalu br. 379, 2003-02-19

Autor: Mirjana Dugandžija

SPEKTAKL NA MALOJ SCENI HNK

Najprovokativniji hrvatski pisac napokon u HNK - Milko Valent

Nakon 20 godina zabrana i skandala, ovog će tjedna biti izvedena Valentova drama 'Gola Europa', a uskoro nakon toga na pozornicama će se naći još dva njegova teksta

“Golu Europu” možemo nazvati spektakularnom dramom propasti Zapadne civilizacije. U njoj su sve komponente jedne blistave dekadencije: rat, krv, seks, ljubav”, rekao nam je Milko Valent, jedan od najprovokativnijih i najproduktivnijih hrvatskih pisaca, kojem će 20 godina nakon što je napisao svoju prvu dramu jedan njegov dramski tekst biti postavljen i na pozornici. Naime njegova “Gola Europa”, tekst o svemu što čini naš suvremeni život u “predzadnjem stadiju raspadanja”, bit će 21. veljače premijerno izveden na pozornici HNK Habunek na zagrebačkoj Peščenici.

Milko Valent (55) piše poeziju, kratke priče i romane, kazališne kritike, eseje, polemike. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju, a vrlo rano shvatio je da se želi baviti samo i jedino pisanjem, “titanskom borbom s tekstom”, što je značilo i da nigdje neće biti zaposlen. Bilo je to dobrovoljno autsajderstvo, ono je često značilo i ekonomsku i socijalnu marginu, te podsmijeh establishmenta. No zato je Valent od 1979., kad mu je izišla knjiga eseja “Carpe diem”, do danas objavio 20 knjiga. Neki od naslova, recimo drame “Plaidoyer po pički”, knjige poezije “Rupa nad rupama”, zatim “Erotologike” i “Erektikon” pokazuju njegovu trajnu, spisateljsku zaokupljenost erotikom i seksom. Izvedeno mu je 5 radio drama. No, s kazalištem je bilo drukčije.

Primjerice, njegova drama “Plaidoyer po pički” u kojoj se izvrće mit o Penelopi pa ona postaje prostitutka, “pahuljasto pičkino pletivo”, imala je dva desetljeća status drame za koju svi znaju i o kojoj svi pričaju, ali se, kaže Valent, ne izvodi. On tvrdi da je razlog tome izrazita erotsko-politička subverzivnost tog štiva u kojem svih 5000 riječi počinje slovom “p”. Valja priznati da je ponekad, kao u slučaju izvedbe koja se prije dvije godine spremala u ITD-u u režiji Branka Brezovca, svoje prste umiješao banalni nedostatak novca.

U “Goloj Europi” – opet uz mnogo ljekovitog seksa, zapravo jedinog spasa smoždene civilizacije – mlada urbana djevojka tuguje za zaručnikom koji je poginuo u Sarajevu za vrijeme okupacije. Na specifičan način s djevojkom tuguje i njezina obitelj, okupljena oko lijesa – kojeg je scenograf Braco Dimitrijević zamislio kao hladnjak prekriven zastavom europske unije… Radnja se zbiva u Zagrebu, a glavne likove, Veliku mamu, Urbanu djevojku, Redateljicu, Autora, četiri mažoretkinje i Ratnog veterana glume Branka Cvitković, Ecija Ojdanić, Božidar Alić, Darko Ćurdo, mažoretkinje Srđana Šimunović, Žana Bumber, Beti Lučić i Barbara Prpić te Damir Markovina.

Krećući se u kostimima kreatorice Ivane Popović koji, između ostalog, muškarce odijevaju u krinoline, a žene u oskudne pernate bikinije, uz video Lukasa Nole, oni nagovještavaju “definitivnu propast kombinacijom bolesti i oružja”.

“Kao pisac zaprepašteni sam svjedok jedne dekadencije, vjerujem da je tako bilo i s rimskim piscima za vrijeme propasti Rima. No budilo se kršćanstvo. Međutim mi smo u gabuli jer se ništa ne da probuditi kao nova civilizacija”, tvrdi Valent.

“Kad je riječ o dekadenciji, svi bi mi rado bili dekadentni. Dekadencija dolazi iz slobodnog vremena i love, onoga što nam fali”, kaže redatelj Ivan Leo Lemo. “U prvom dijelu predstave gledamo je pozitivno, u drugom – dali smo kritiku, ali onako… jedva, jer u našem kontekstu ona nije nešto što bismo rado i hrabro kritizirali. Radnja se događa u Zagrebu, ali njeno pravo mjesto je visokorazvijeno potrošačko društvo”, kaže Lemo, mladi redatelj koji jako puno režira, na primjer u splitskom HNK postavio je “Bijelo”, “Marlene Dietrich”, “Plinsku bocu”, “Malu Floramy”, u ITD-u “Trainspotting”, u Gavelli “Parazite”.

“Najviše mi se svidjela mogućnost jake, teatralizirane likovnosti u predstavi. Dugo sam radio predstave produkcijski asketske, s mikroglumom, glumom-neglumom, komorne, a ovo mi je dalo mogućnost za troje jakih likovnih suradnika: Braco Dimitrijević kao scenograf, Ivana Popović kao kostimografkinja i Lukas Nola koji radi video. Jedan je od tvoraca onog spektakularnog u predstavi koreografkinja Larisa Lipovac, a druga Nina Skorup, dramaturginja. Budući da je ovo konceptualno kazalište, a ne fabularno, moj zadatak je bio svim tim suradnicima organizirati što veću autonomiju, da se stvori što bolji patchwork. Svake dvije minute je novi efekt, novi žanr, novi song, a ono gdje smo izišli publici u susret jest da sve ima broadwayski štih, recimo, puno spektakularnih songova s nojevim perjem. Songovi su baština europske i svjetske popkulture.”

Svjetski poznati konceptualni umjetnik Braco Dimitrijević opremio je scenu starim perilicama, hladnjacima i zvučnicima, a leš poginulog Urbanog mladića, umjesto u lijesu, vrijeme predstave “provodi” u velikom zamrzivaču. “Sve mi se to učinilo najadekvatnijim za predstavu koja se zove ‘Gola Europa’. Nisam želio ništa slikati, proizvoditi, nego uzeti ready-made elemente.

Takav je i moj odnos prema današnjem svijetu, da treba stvari prekomponirati na drugi način, uspostaviti novu harmoniju, umjesto besmislenog nadodavanja novih i novih predmeta, rađanja nove akumulacije, besmislenog konzumerizma”, kaže Dimitrijević koji svoj izlet u scenografiju objašnjava željom da “se uspostave neki novi modeli ponašanja unutar umjetničkih krugova, da se dogodi nova vrsta druženja ljudi različitih branši. Mislim da velike sredine nastaju time što imaju istovremeno puno velikih ljudi. Kod nas postoji puno talentiranih ljudi, vjerujem da bi se oni trebali, ako to već do sada nije slučaj, međusobno uvažavati i poštovati”, kaže Dimitrijević.

Milko Valent naglašava da se, kao i inače u njegovu pisanju, ne radi o kazalištu poruka. “Dijagnosticiram situaciju, ali ne moraliziram, uživam u toj blistavoj propasti zapadne civilizacije. Meni kao dramatičaru bitno je pokazati, u mom strogo kontroliranom kazališnom kaosu, kako se jedno društvo urušava”, kaže Valent i ovako objašnjava svoju “novu dramaturgiju”:

“Nova dramaturgija prilično je ambiciozna jer želi vratiti izvorno uživanje igre u kazalište, a da istovremeno dijagnosticira kaos. Za razliku od Brechta, koji je politički angažiran, ili od Heinera Millera koji i u ‘Hamletmašini’ njeguje dramaturgiju rasutosti da bi pokazao rastakanje ovog svijeta, u mojem kazalištu je naglasak na dijagnostici, ali kroz vedru i zahtjevnu igru, uz mrvicu ironije, ne cinizma. Epoha je kaotična, trebao se pojaviti dramatičar koji neće krivotvoriti realnost, dakle ni iluziju realnosti. Ovo nije ni hiperrealističko kazalište, koje je u startu loše, kao što su loši i broadwayski musicali, jer krivotvore stvarnost. Kažem, ‘Ovo je vaš svijet, gospodo’. Takav kakav jest, užasan, banalan, površan, ali mi još uvijek u njemu možemo uživati. A i publika će uživati u takvom kazalištu”.

Ipak, uz užitak u rasapu Valent nudi i izlaz iz takvog svijeta u liku četiriju mažoretkinja. “Mažoretkinje su jedini izlaz koji ja kao autor nudim zapadnoj civilizaciji jer nisam frustrirani defetist, nego hedonist vedre naravi. Mažoretkinje simboliziraju političku zloupotrijebljenost tijela, ja je razotkrivam, ali u tim je tijelima i mali izlaz za sve nas. Izlaz je u ljubavi, a akcent je na tjelesnoj ljubavi.”

I sam Milko Valent – svojedobno glumac i izvođač u HNK te sudionik nekih kazališnih happeninga – bit će dio kazališnog uprizorenja. Odjeven u krinolinu kao i ostali glumci, na početku predstave dočekivat će gledatelje.

“Tekst ‘Gole Europe’ bio je kroki za puno mogućih iščitavanja, s najvećom slobodom koju sam ikada vidio u nekom dramskom tekstu”, kaže Lemo. “Mi smo ga željeli razvijati u smjeru koji najbolje odgovara glumcima… Božo Alić tom se ulogom nakon duljeg vremena vraća na hrvatske pozornice. On glumi Redateljicu, koja bi u realitetu mogla biti i Carla Del Ponte, i političarka, i sutkinja, i sve te autoritativne žene-muškarci. Alić ne mijenja glas, ali mijenja stas: ima umjetne grudi i visoke pete, a njegov comeback bit će veličanstven”, prognozira Lemo.

Tu je zatim Branka Cvitković kao Velika mama koja je rodila sve ostale likove. Ona dolazi na zgarište Gole Europe i zapravo razočarano gleda što je to postalo o d njezine djece. Darko Ćurdo je Autor, alter ego Milka Valenta, a Damir Markovina Ratni veteran negdje na relaciji između PTSP-ovca i patetičnog, feminiziranog, tužnog lica. On nije u maskirnom odijelu, nego u maskirnoj krinolini…

Pravi ženski princip utjelovljuje Ecija Ojdanić u liku Urbane djevojke. “Urbana djevojka živi apsolutno po diktatu suvremenog urbanog društva. Tijekom drame, međutim, shvaća da usprkos tome što misli da uživa u svemu tome, zapravo nije sretna. Nitko nije kriv, ni ona ni društvo, ali mislim da je poanta mog lika i predstave da se ne možemo braniti od suvremenog društva. Ne postoji univerzalna sreća, svatko treba naći svoj mali, intimni način koji ga čini sretnim”, kaže Ecija Ojdanić koja će se u predstavi i razodjenuti.

“Neće to biti pravo razodijevanje… Meni to intimno kao glumici nije lako, pa je moj uvjet bio da ono bude što diskretnije i što manje vidljivo. Publika će imati dojam da sam se razodjenula, bit će tu neko nojevo perje pa se neće sve niti vidjeti”.

“Često kažem da nema suvremene predstave bez golih grudi i videa, a meni je i jedno i drugo uvijek išlo na živce jer se nekako na silu ugura u kazalište, zato sam se trudio to debelo argumentirati”, kaže Lemo.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika