Objavljeno u Nacionalu br. 380, 2002-02-25

 

POLICIJA I ZAŠTITARI KAO PARAVAN ZA MAFIJU

Klica uz pomoć policije otima kasino Petraču

Klica iz pritvora preuzima Petračevu kockarnicu Vega

Klica, predvodnik trenutačno najjačeg zagrebačkog ganga, iz remetinečkog pritvora rukovodi akcijom osvajanja kockarnice Vega u najluksuznijem zagrebačkom hotelu "Sheraton"Klica, predvodnik trenutačno najjačeg zagrebačkog ganga, iz remetinečkog pritvora rukovodi akcijom osvajanja kockarnice Vega u najluksuznijem zagrebačkom hotelu "Sheraton"Vinko Žuljević Klica, predvodnik trenutačno najjačeg zagrebačkog ganga, iz remetinečkog pritvora rukovodi akcijom osvajanja kockarnice Vega u najluksuznijem zagrebačkom hotelu “Sheraton”, u vlasništvu turskog državljanina Ahmeta Hamogla i hrvatskog tajkuna Hrvoja Petrača. Žuljevićev juriš predvodi izvjesni Sven Kaliksta, zaposlen u Vegi, službeno, kao savjetnik za sigurnost. Uz bivše vojnike HVO-a i pripadnike Prvog gardijskog zdruga, kao Žuljevićevo pojačanje, vrlo aktivno sudjeluje i pet “specijalaca” iz Lučkog koji od “zaštite” u Vegi ubiru dodatak na svoje policijske plaće. U Petračevo ime, kao bespomoćna strana, nastupa odvjetnica Nela Pedišić.

Ukratko, slučaj Vege novi je dokaz da zaštitarske tvrtke nerijetko služe kao paravan kriminalnih gangova koji fizičkom silom otimaju imovinu koju, tobože, štite.

To je ujedno pozadina drame koja se događala prošle subote na ulazu kockarnice u Draškovićevoj ulici, navodno zbog “tehničkih razloga”, zatvorene već nekoliko dana. Prošloga tjedna Žuljevićevi “zaštitari” promijenili su bravu na vratima Vege i unutra se zabunkerirali, nastojeći spriječiti da kontrolu nad njezinim poslovanjem preuzme novoimenovani direktor. Nela Pedišić, predsjednica Nadzornog odbora tvrtke “Maestral” – u čijem sastavu Vega posluje – odlučila je uzvratiti istom mjerom. U prošlu subotu planirala je razvaliti promijenjenu bravu kako bi novog direktora uvela u prostorije kockarnice. Znajući da u njoj danonoćno dežuraju dobro naoružani Žuljevićevi “zaštitari”, koji su spremni pucati, za pomoć se obratila Policijskoj upravi zagrebačkoj. U skladu s tradicionalnom pričom o sukobu dviju jednako zloćudnih mafija, u MUP-u su, po svemu sudeći, procijenili da će odvjetnica stići okružena vojskom privatnih tjelohranitelja Hrvoja Petrača koji je, podsjećamo, dobar dio medija oslikao kao vrhovnog šefa tzv. zločinačke organizacije razvikanog “suđenja desetljeća”. Zato se na poziv odvjetnice desetak policajaca rasporedilo ispred “Sheratona”, ali ne kao jamstvo njenog života, već kao “mirovne snage” koje će spriječiti međusobni fizički obračun.

Procjena se pokazala pogrešnom. Nela Pedišić stigla je tek s rješenjem Trgovačkog suda o postavljanju novoga direktora kojeg Sven Kaliksta – naoko tek Vegin najamnik – odbija prihvatiti. Jer iz Vegine blagajne plaćaju se, među ostalim, odvjetnici njegova šefa Vinka Žuljevića Klice koji je teškom mukom optužen za “bezobzirnu osvetu” u egzekuciji Veselina Marinova, agenta HIS-a. Prema prilično preciznim Nacionalovim saznanjima, Kaliksta je iz Vege za Žuljevićev račun u dva navrata uzeo 100.000 DEM. Zaštitarski angažman poslužio je ujedno kao povod za uspostavljanje Žuljevićeva “kamatarskog” monopola nad Veginom kockarskom klijentelom. Štoviše, policija je dobila dojavu da je jedan zaposlenik sredinom veljače u Veginu toaletu pronašao kokain. No u svojoj misiji neutralnih promatrača policija opet nije reagirala.

Tako se susret Petračeve pravne zastupnice i policijskih djelatnika, prilično neočekivano, izrodio u verbalni dvoboj sa Slavkom Stanićem, načelnikom Policijske postaje u Bauerovoj ulici. “Vi štitite ubojice”, optuživala je odvjetnica, shvativši da zatečeni policijski djelatnici zapravo pomažu Žuljevićevim ljudima u očuvanju njihove vlasti nad teritorijem kockarnice. “Mi smo tu da spriječimo nasilje”, ponavljao je Stanić, ni sam očito ne znajući kako da objasni “neutralnost” vlastitih ljudi. U prvi mah priznao je da policija zna za Kalikstine naoružane zaštitare koji nastoje zaustaviti novog direktora u preuzimanju funkcije. Malo zatim Nacionalovim novinarima je tvrdio kako nema pojma tko je unutra, da se to njega uopće ne tiče, i da se ne upušta u imovinsko-pravne sporove.

Nakon jednosatnog natezanja, epizoda je završila kompromisom. Odvjetnica, kao slabija strana – naoružana samo službenim dokumentima i rješenjima – morala je ustuknuti. Kako je Stanić od nje zatražio, obvezala se da će pribaviti još i poseban sudski nalog za ulazak nove uprave u kasino. Sa svoje strane Stanić je obećao da u tom slučaju neće ometati da novoimenovani direktor preuzme dužnost. Žuljevićevim “zaštitarima” nije postavljen nikakav ultimatum, najmanje zahtjev za bilo kakvim sudskim dokumentom.

Tako je Vega nastavila funkcionirati kao uspješno obranjeni plijen herceg-bosanske mafije koja se etablirala u Zagrebu, ponešto uz pomoć HDZ-ove desnice, ponešto uz pomoć pasivnosti državnih institucija pod kontrolom neodlučne i ustrašene koalicijske vlade. Vega nije zaseban slučaj, nego insert opće tehnologije gangsterske organizacije čiju ekspanziju, sasvim očito, ne zaustavlja ni kazneni progon njezina predvodnika. Kako je javno poznato, nakon raspada Herceg Bosne, Žuljević se zajedno sa skupinom razvojačenih vojnika HVO-a stavio na raspolaganje Vjeki Slišku, “kralju poker-automata” koji se s hrvatsko-njemačkim gangom nekadašnjeg emigranta Zlatka Bagarića borio za dominaciju nad zagrebačkim podzemljem. Pošto su obojica ubijena, Vinko Žuljević Klica uzdigao se na vrhovno mjesto u ljestvici zagrebačkog krim-miljea. Njegov gangsterski uspon praćen je medijskom podrškom u čast njegove biografije hrvatskog “državotvorca”, heroja hrvatsko-muslimanskog rata, teškog vojnog invalida i potencijalne žrtve Hrvoja Petrača, navodnog Bagarićeva nasljednika. Da priča bude paradoksalnija, danas je kasino u “Sheratonu” glavni izvor prihoda za Žuljevića i njegove sljedbenike. Prvo je Petrač protjeran iz vlastite kockarnice, a onda je i njegov turski poslovni partner Ahmet Hamoglu postao meta klasičnog “kasiranja”, kako se to kaže u žargonu kriminalaca: policija, eto, sprječava Petračevu odvjetnicu da uđe u Vegu, Hamoglu već više od pola godine izbiva iz Hrvatske, dok tobožnji navodni zaštitari raspolažu blagajnom i zaradom, smjenjuju i postavljaju osoblje te, na svoj način, kreiraju poslovnu politiku hrvatsko-turskog poduzeća.

Kasino Vega svečano je otvoren u svibnju 2002., kao Petračev zajednički poslovni projekt s turskim biznismenom Ahmetom Hamogluom. Kompanjoni su se upoznali 1999. posredstvom bivšeg hrvatskog veleposlanika u Turskoj i Agencije za strana ulaganja čiji su predstavnici bili jako zainteresirani za ulazak turskog kapitala u Hrvatsku. Pukim slučajem, Nela Pedišić, specijalist za trgovačko pravo, blisko je surađivala s istom državnom agencijom pomažući njezinim stranim klijentima da se snađu u hrvatskim zakonskim paragrafima. Kada je Hamoglu, kao bivši vlasnik lanca kockarnica u Istanbulu i na Cipru – koje su propale zbog raznih razloga – odlučio isti posao nastaviti u Hrvatskoj, Nela Pedišić bila je ujedno njegova prva i glavna pravna savjetnica.

“Tvrdio je da će kockarnica u Hrvatskoj, kako je to u svijetu uobičajeno, postati veliko turističko središte. Obećao je svakog vikenda dovesti grupu turskih i grčkih turista za koje će se, osim igre u Vegi, organizirati izleti izvan Zagreba. Kada je unajmljen prostor u ‘Sheratonu’, za goste kasina ugovoreni su i specijalni popusti hotelskog smještaja. Petrač, kojeg sam nagovorila da uđe u taj posao, bio je uglavnom zainteresiran za otvaranje restorana u sklopu kockarnice. Vega je registrirana kao poslovna jedinica poduzeća ‘Maestral’ u kojem postoje četiri dioničara s jednakim suvlasničkim omjerima. Petrač je tada bio u inozemstvu, i zbog efikasnijeg poslovanja tvrtke njegovih 33 posto dionica upisano je na moje ime. Kako sam ja rješavala sve pravne poslove, dogovorili smo se da Hamoglu preuzme direktorsku funkciju, a ja sam postavljena za predsjednicu Nadzornog odbora. Dogovoreno je, također, da ja i Petrač izaberemo osoblje i da zaposlimo što više Hrvata. Sve je izgledalo sjajno, dok turski partner nije trebao ispuniti dogovorene obveze. Petrač je uložio gotov novac, a Hamoglu je iz Turske dovezao stare aparate za igru čija je vrijednost bila daleko ispod njegova suvlasničkog uloga. Umjesto domaće radne snage, kao formalni direktor ‘Maestrala’ doveo je 70 svojih zemljaka i zaposlio ih na crno. Sukob je dosegao vrhunac nekoliko dana nakon svečanog otvorenja Vege, krajem svibnja 2002., kada je dao otkaz zaštitarskoj službi Miroslava Ključarića koje je Petrač angažirao. U istom potezu Ahmet Hamoglu za svog osobnog savjetnika za sigurnost postavio je Svena Kalikstu koji je u Vegu doveo zaštitarsku tvrtku ‘Bilić’”, objasnila je Nacionalovim novinarima Nela Pedišić.

Niz svjedoka koji su dali iskaze u policijskoj istrazi oko ubojstva Veslina Marinova ustvrdili su da zaštitarska tvrtka “Bilić” nikada nije bila pod punom kontrolom njezina nominalnog vlasnika Zdravka Bilića. Prema istim iskazima, poduzeće je izvorno nazvano “Drmić i Gudelj” i registrirano je na ime Žuljevićeva kuma Mladena Gudelja koji je u Hercegovini osumnjičen za podmetanje eksploziva u kuću većinskog vlasnika osiguravateljske kuće Euroherc. Budući da je najavljeni kazneni progon za ucjenu i pokušaj ubojstva značio da bi “Drmić i Gudelj” mogao izgubiti zaštitarsku licencu, tvrtka je u travnju 2002. formalno prenijeta na Zdravka Bilića i nazvana njegovim prezimenom. Po svemu sudeći, Bilić se trudio da poduzeće posluje u skladu sa zakonima. Izvukao ga je iz bankrota i pronašao niz solidnih poslova: osiguranje trgovačkog centra u Španskom, sportske dvorane “Kutija šibica” na Trešnjevci, praznih poslovnih prostora slovenske Metalke u Novom Zagrebu. No čim je poduzeće dobilo njegovo ime, novi vlasnik zatražio je na Trgovačkom sudu da ga izbriše iz vlasničkog registra. Do okončanja administrativne procedure, jednoj od svojih službenica dao je punomoć ovlaštene osobe i nestao u smjeru Njemačke, odakle se do danas nije vratio.

Sven Kaliksta – po izvornoj profesiji fotograf koji se rekreativno bavi borilačkim vještinama – uveo je zaštitarsko poduzeće “Bilić” u kasino Vega 30. svibnja, sasvim pouzdano znajući da je riječ o paravanu Vinka Žuljevića Klice. Kao višegodišnji redar po raznim zagrebačkim lokalima i diskotekama, dvije godine bio je angažiran na zaštitarskim poslovima u “NBA”, istom onom kafiću u Chromosovu tornju u kojem je Žuljević, dan nakon preuzimanja Vege, u glavu bivšeg agenta HIS-a sasuo pet metaka.

“Turskom smo partneru nudili nagodbu u tri varijante: ili da tu staru kramu zamijeni novim strojevima ili da u kasino uloži novac ili da prihvati smanjenje suvlasničkog udjela. Ni na što nije pristao, očito računajući na ‘zaštitare’ kojima se okružio. Upozorila sam ga da koristi vrlo opasne saveznike koji će se na kraju okrenuti i protiv njega. Šutio je. Bio je to zadnji naš susret, u srpnju 2002. Otputovao je u Tursku i više se nikada nije pojavio u Zagrebu. Sve poslove – dobrovoljno ili pod prisilom – prepustio je svom savjetniku Svenu Kaliksti”, kaže Nela Pedišić.

Dana 3. veljače 2003. dva od tri člana Nadzornog odbora potpisali su odluku o opozivu dotadašnjeg direktora “Maestrala” Ahmeta Hamoglua i postavljenju Davora Firisa za njegova nasljednika na direktorskoj dužnosti. Nakon što su promjene u upravi poduzeća odobrene u Trgovačkom sudu i zabilježene u službenom sudskom registru, Nela Pedišić pojavila se u uredu “Maestrala” 19. veljače da, među ostalim, otkaže dosadašnje ugovore poduzeća za zaštitarskom tvrtkom “Bilić”.

Osim samog Kalikste, odvjetnicu i novog direktora Firisa dočekala je policija iz postaje u Bauerovoj ulici. Sve su ih pretražili. Oružje je pronađeno jedino kod savjetnika za sigurnost odsutnog turskog partnera. Ipak, Kaliksta je pušten, a uskoro se vratio u društvu nekolicine “specijalaca” iz Lučkog. U nazočnosti policije nasrnuo je na odvjetnicu pokušavajući joj oteti žigove poduzeća. Nakon što je uspjela izmaći i pobjeći, iste večeri u sjedištu Petračeve tvrtke na Trgu žrtava fašizma izvršena je provala. Žuljevićevi ljudi očito su pretpostavili da su Vegini žigovi tu sklonjeni i pohranjeni.

Za razliku od Kalikste, Nela Pedišić nekoliko je sati saslušavana u samom “Maestralu”, a direktor Firis priveden je u policijsku postaju, bez najave i bez ikakvog službenog poziva. U višesatnom informativnom razgovoru, neki inspektor Pavlica pokušao ga je uvjeriti kako je, unatoč sudskim rješenjima, Nela Pedišić uzurpirala ovlasti nad kasinom Vega koje joj po zakonu ne pripadaju.

Istoga dana Klicini “zaštitari” na Vegi su promijenili bravu, zatvorili je i na vrata zalijepili obavijest da kockarnica privremeno ne radi zbog tehničkih razloga. I tako se dogodilo da Petračeva pravna zastupnica prošle subote krene u samostalnu akciju provedbe odluka nadzornog odbora. Na vratima Vege stajala su poznata policijska lica iz Bauerove ulice da, kako rekoše, spriječe nasilje.

Rezultat je poznat: optužen za “bezobzirnu osvetu” Žuljević je već devet mjeseci u remetinečkom pritvoru, a njegove “zaštitarske” trupe upravljaju kockarnicom najluksuznijeg zagrebačkog hotela. Ako je suditi po policiji, tako će i ostati.

Vezane vijesti

Petrač se vraća u zatvor?

Petrač se vraća u zatvor?

Sudac izvršenja kazni zagrebačkoga Županijskog suda u četvrtak će odlučiti hoće li Hrvoje Petrač zbog kršenja uvjetnog otpusta, odnosno neodobrenih… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika