Kostimografkinja Ingrid Begović“Kad mi je Petar Veček dva dana prije premijere ‘Romea i Julije’ rekao da odem kupiti traperice i tenisice u neki butik, jer glumci tvrde da ne mogu glumiti u mojim kostimima, bila sam totalno šokirana. Nisam mu stigla protusloviti, niti mu sugerirati da mogu promijeniti kostime, a kamoli ga upitati zašto je promijenio koncepciju. Naime, na prvom dogovoru izričito je rekao: ‘Neću traperice i tenisice!’ Dodao je da je kupnju već dogovorio s intendantom Mladenom Tarbukom i da su dečki izabrali modele traperica koje će nositi u predstavi”, rekla nam je poznata kostimografkinja Ingrid Begović, koja deset dana nakon premijere Shakespearove tragedije “Romeo i Julija” u HNK još ne može povjerovati da joj je redatelj Veček, bez isprike i objašnjenja, izbacio iz predstave 20-ak kostima.

'Punih mjesec dana 20 krojača iz HNK radilo je prekovremeno, svaki izbačeni kostim vrijedi između osam i šesnaest tisuća kuna, a za naknadnu kupovinu traperica i tenisica otišlo je 23 tisuće kuna' To joj se dogodilo prvi put u dugogodišnjoj karijeri i još se osjeća čudno i razočarana je. Kaže da ne može objasniti taj postupak, pogotovo zato što je s Večekom odlično surađivala čak 13 puta. Kaže da može nagađati da se možda njezini kostimi nisu uklopili u njegovu koncepciju, ali se pita zašto joj onda nije dao konkretnije upute s podrobnim objašnjenjem svog viđenja kostima: “Ja razumijem da je redatelj glavni, ali u kostime smo uložili golem trud, entuzijazam i novac, a na kraju je sve bilo uzalud. Nikoga ne optužujem, ali želim da istina dopre do javnosti.”

Iz predstave su izbačeni renesansni crveni kostimi Romea i Julije – raskošna muška pelerina s našivenim trakicama i tilom u kombinaciji s trokrakim šeširom, koju je trebao odjenuti na maskenbalu iznad pamučnog kompleta 20. stoljeća, te Julijina dugačka haljina s krinolinom i našivenim tulipanima. Oba modela u HNK čuvaju se pod ključem poput najskuplje dragocjenosti.

Zatim su odbačeni kostimi bračnih parova Capuleti i Montecchi, kostimi Benvoglia i Tebalda, te djelomice modeli četiriju građana Verone i 12 karatista, koji su po dogovoru zamišljeni u duhu 20. stoljeća. Svaki izbačeni kostim, procjenjuje se, vrijedi od 8 do 16 tisuća kuna. Za kostimografiju je ukupno bilo predviđeno 122.000 kuna a potrošeno je 119.000, jer Ingrid Begović, kako sama kaže, uvijek pazi na svaku kunu pa je tako i za ovu predstavu pažljivo birala materijala brinući se da ne probije dopuštenu svotu. Od te svote na traperice i tenisice otišlo je 23.000 kuna.

“Mnogo se stvari promijenilo i na kraju kostimografija ‘Romea i Julije’ uopće nije imala veze s mojom vizijom”, zaključuje Ingrid Begović. ”Što se tiče boja i stilova, ne razaznaje se ni glava ni rep. Najradije bih oči zatvorila da ne gledam tu pustoš na sceni. Mislim da su izmjene najviše naškodile predstavi. Zato mi je žao što se premijera nije pomaknula za tjedan dana, jer bismo tada mnoge stvari stigli riješiti.”

Po njezinu mišljenju velika je šteta što glumci nisu nastupali na balu u raskošnim, crvenim, kvazirenesansnim kostimima u koje je uloženo najviše truda. U tim kostimima pojavili su se samo u sceni kad se govori da je Julija mrtva te na poklonu, no i tada nepotpuno – bez kapa. “Dakle, uopće nisu iskorišteni.” Po njezinoj zamisli građani Verone trebali su izgledati ofucano u kostimima nalik na rite, no na sam dan premijere promijenjen im je imidž: dobili su sakoe i košulje iz kazališnog fundusa. Karatisti su trebali nositi pamučne komplete sastavljene od majica s našivenim trakama i širokih hlača, a završili su u trapericama. “Mi smo krenuli u jednom smjeru, a završili u drugom.”

Kaže da je Veček znao da se radi pod pritiskom, u strahovitoj vremenskoj stisci, što je dodatno opteretilo posao. Ona je uskočila u predstavu tek 11. siječnja, samo mjesec i pol prije premijere. “To nije bio nimalo lak ni jednostavan posao, jer sam morala u tjedan dana napraviti skice, a u nemogućem roku završiti cijelu kostimografiju”, ispričala nam je i dodala da se istodobno radilo na različitim kostimima i šeširima. Vladala je panika i vodio se rat s rokovima. Punih mjesec dana 20 krojača iz HNK radilo je prekovremeno, ali s užitkom, i nitko se nije žalio. Kako su nam rekli u krojačnici, svi su htjeli na vrijeme završiti te zahtjevne kostime, od kojih su većina bili zgužvani, nabrani, našiveni s trakama i tilom… Samo za gužvanje materijala dugačkog četiri, a širokog metar i pol, što je bila podloga na većini kostima za bal, trebala su puna četiri sata.

“Dogovorili smo se da kostim bude iz 20. stoljeća, ali da na maskenbalu nose crvene kvazi renesansne kostime”, nastavila je. “Kad sam promislila, predložila sam da Romea i mlade dečke odjenem u jednostavne, udobne pamučne modele sastavljene od tamnijih lanenih hlača i svijetlih majica s našivenim trakama. On je to prihvatio. Prvo smo počeli šivati zahtjevnije kostime za maskenbal jer su se materijali morali rezati u trake, prišivati, nabirati i opšivati. O svemu sam obavještavala redatelja, a on je čak vidio dio kostima u krojačnici i nije prigovorio. Ako je htio agresivnije kostime za prikaz 20. stoljeća, zašto mi to prije nije rekao? Da sam to znala, narugala bih se toj ideji i tako potencirala suvremenost.”

Ingrid Begović više od 30 godina radi kostimografiju. Diplomirala je na Likovnoj akademiji i dosad je kreirala više od 400 kostimografija radeći s brojnim redateljima, od Vlade Štefančića do Zlatka Svibena. Za svoj rad dobila je nekoliko nagrada. S Petrom Večekom zadnji je put surađivala zimus u varaždinskom kazalištu na Mrožekovoj “Klaonici”. Tada ju je Veček pohvalio za obavljeni posao.

Opisujući suradnju s ostalim redateljima istaknula je Joška Juvančića kao osobu koja od prvog dana točno zna što hoće. “Ako još nije potpuno osmislio lik ili nije siguran u njegov karakter, zatraži nekoliko dana za razmišljanje i onda kaže što želi, ali poslije ne mijenja koncepciju.” Svoj odnos prema kostimima definira ovako: “Volim da svaka predstava izgleda kao trodimenzionalna slika, a za moj rad su karakteristične boje i nabrani materijali.”

Na pitanje je li pri suradnji na “Romeu i Juliji” bilo sukoba između nje i Večeka, odnosno je li kritizirao kostime, Ingrid Begović je odgovorila negativno: “Jedino mu se nije svidjela Julijina prozirna spavaćica. Sugerirao je da Julija odjene Romeovu košulju, što sam prihvatila, ali je poslije i to odbacio i predložio da nosi dugu majicu, a uz nju dugu plahtu kao plašt. Prihvatila sam jer redatelj mora držati sve konce u rukama, a ja ga moram slijediti. Prigovorio je i kostimima za bal rekavši da su previše stvarni. Da mi je to prigovorio na početku rada, ne bih se naljutila nego bih razmislila o drugoj varijanti, no on je pustio da radim dalje.”

Petar Veček nije želio komentirati kostimografiju Ingrid Begović niti nam objasniti svoju koncepciju. Samo je napomenuo da je jako cijeni i da izbacivanjem njezinih kostima nikoga nije želio povrijediti. Također je svjestan koliko je energije i vremena uloženo u tu kostimografiju. ”Štrihao sam i tekst, skraćivao muziku i mijenjao koreografiju, pa što?”, rekao je. “To mi nije bilo prvi put, to rade i drugi redatelji. Logično je da ekipa ne ostane na prvoj stepenici nego da surađuje kako bi se išlo dalje. Priče o skandalu besmislene su i neukusne. Očito je nekome stalo da napravi aferu tamo gdje je nema jer nema drugog posla.”

Po njegovu mišljenju problem je stvorio kostimograf Ivica Nosić koji ga je izdao. S njim se dogovorio još lani da radi kostime za “Romea i Juliju”. Punih šest mjeseci raspravljali su o koncepciji kostimografije, koja je po Večekovoj ideji trebala biti žešća i agresivnija. “Onda je veliki kostimograf Ivica Nosić odlučio surađivati s Veljkom Bulajićem na njegovu filmu i nestao bez riječi objašnjenja i isprike”, rekao je Veček. “Danima sam ga nazivao, slao mu SMS poruke, ali on nije odgovarao. Nije mi jasno kako je to mogao učiniti! Kad sam ga sreo ispred ‘Kerempuha’, rekao sam mu da ću svakome govoriti da je neozbiljan i neodgovoran kostimograf. Onda sam tražio novog kostimografa i Ingrid Begović je, srećom, mogla uskočiti. Ona je napravila herojsko djelo, ali kad sam trebao birati između kostima i predstave, izabrao sam predstavu. Na žalost, zbog nemogućih rokova napravljeni su neki previdi, na primjer, užasno se puno vremena potrošilo na kostime za maskenbal, a kostimi 20. stoljeća počeli su se raditi pet dana prije premijere.”

Na pitanje smatra li kostime kupljene u butiku najsretnijim rješenjem odgovorio je sljedeće: “Naravno, za kazališnu je predstavu najgore kad se uzmu gotove stvari iz butika, dakle, bez kazališnog komentara. No nisam mogao pomaknuti premijeru jer su svi termini do Nove godine popunjeni. Ubuduće bih volio postići u predstavi stilsko jedinstvo, ali bojim se da će to biti nemoguće.”

Kad smo Sanju Ivić, direktoricu Drame HNK, zatražili za mišljenje, izjavila je da svaki redatelj ima diskrecijsko pravo izabrati kostimografiju i scenografiju kakvu želi. “Nije to ništa neobično ni skandalozno, takve se stvari događaju u kazalištu”, rekla je. “Prije mnogo godina redatelj Kosta Spajić izbacio je iz ‘Kiklopa’ većinu kostima Drage Turine, jer je zaključio da se ne uklapaju u koncepciju. Ovi kostimi sigurno neće propasti i ne mislim da je to bačen novac. Oni su pohranjeni u skladište HNK i po potrebi će se koristiti za druge predstave.” Na pitanje jesu li joj se glumci žalili na neudobnost kostima Ingrid Begović odgovorila je negativno.

Intendant HNK Mladen Tarbuk nije htio komentirati izbacivanje kostimografije Ingrid Begović iz predstave nego nas je uputio na Večeka, rekavši da bi bilo zanimljivo čuti njegovu koncepciju kostima za slavnu Shakespeareovu tragediju: “To je stvar redatelja, a ne intendanta, jer jedino on može objasniti zašto mu nisu odgovarali kostimi Ingrid Begović. Kontroverze su ponekad pozitivna stvar. Zapravo, postigli smo da se počne govoriti o našim predstavama. Meni je drago da HNK više nije siv i bezličan.”

U kazališnom miljeu kažu da su Paolo Magelli i Joško Juvančić rijetki redatelji koji se profesionalno odnose prema kostimografima, dok su svi ostali skloni čestim izmjenama i kostima, i scene, a i teksta. Magelli i Juvančić na početku rada na predstavi dogovore se s kostimografom o svim pojedinostima i taj dogovor poštuju do premijere. Za Janusza Kicu priča se da mijenja sve pa ga navodno tehničari iz HNK više i ne pozdravljaju. Svojedobno je Kosta Spajić radeći “Kiklopa” pola kostimografije izbacio iz predstave.