Bernie Ecclestone učinio je svoju suprugu, Riječanku Slavicu, najbogatijom ženom BritanijeBrak Bernieja Ecclestonea s manekenkom mlađom od njega 28 godina izazvao je neizbježne cinične komentare. Ne, odgovara on uobičajeno prostodušno, nije tražio ženu-trofej, i ne, nije nimalo uvrijeđen, ona se nije za njega udala radi novca. Ne samo što nije znala koliko on vrijedi kad su se upoznali, tvrdi on, nego nije imala pojma ni tko je on.

S jedanaest je poduzeo prvi poslovni pothvat: kupovao je peciva kod pekara za peni i pol, i prodavao ih pred školom za dva penijaRođena je kao Slavica Radić 25. svibnja 1958. u starom dijelu Rijeke, u radničkoj sredini koju su obilježavali siromaštvo i nasilje. Odlazak njenog oca 1965. doveo je do razvoda i Slavica i njen srednji brat preselili su se s majkom Ljubicom u jeftiniji smještaj, dok su druga dva brata živjela s ocem, koji se poslije ponovno oženio. Kako bi spojili kraj s krajem, majka se zaposlila na veleprodajnoj tržnici voća i povrća. “Jedina stvar koje nam nije nedostajalo bilo je voće.”, rekla je Slavica. “Bilo ga je posvuda.”. Dodala je: “Moja majka je bila dobra radnica, poštena i vrlo jaka žena. Mnogo me naučila. Naučila me da nikoga ne povrijedim, da nikomu ne učinim ništa što ne bih htjela da oni učine meni.”

Do svog osamnaestog rođendana tvrdoglavu Slavicu, svjesnu svoje tjelesne privlačnosti, nije trebalo jako poticati da se prijavi lokalnoj modnoj agenciji. Tako je došla do malo posla, koji se uglavnom sastojao od golih fotografija za duplericu zagrebačkog dvotjednika Start. Bio je to, kaže ona, “vrlo kvalitetan časopis, najbolji u Jugoslaviji”. Pristala je to učiniti na nagovor prijateljice, koja je već bila pristala na sličan photosession. “Učinila sam to na nagovor prijateljice. Ona je imala, oprostite, najveće grudi u Jugoslaviji.”

Tek kad se preselila u Milano 1981. stvari su se počele mijenjati. Primljena je u modnu kuću Giorgio Armani i jednog dana promovirala je sportsku odjeću na Velikoj nagradi Italije u Monzi, gdje joj je oniži tip, sličan njenom ocu, ponudio coca-colu. Sada, s kućerinama u Londonu i na Azurnoj obali, 20 milijuna dolara vrijednom jahtom “Petara”, koja ima sedam spavaćih apartmana – “sama sam je dekorirala: bez zlata, bez mramora, samo sa stilom” -ima dovoljno prostora za duboko promišljanje o danima djetinjstva u obitelji iz radničke klase.

Ona misli da je njen najveći doprinos njihovu braku bila njena posvećenost njihovoj kući i kćerima. “Dajem Bernieju stabilnost. Mislim da mu dajem mir. Pazim na njega već 20 godina. Odgojila sam naše drage djevojčice. Dajem život našoj kući. Žena mora biti u kući. Žao mi je, znate. On je išao naokolo i zarađivao novac, ali ja sam bila kod kuće. Bernie je znao da može otići i sklapati najbolje poslove jer je znao da je sve na mojim leđima.” Ecclestone se složio: “To je briga koju nikad nisam imao. Znao sam da će ona biti ondje i brinuti se za klince. Nikad ne moram misliti što je s djecom.”

Ovaj intervju sa Slavicom, dok njen suprug promatra, odvija se uz bocu vina u kuhinji njihova doma u Chelseaju, i ja povlačim pitanje njihova vjenčanja u Matičnom uredu. To potiče sjećanja od kojih joj oči bljeskaju od ljutnje: “Tako sam, ne, nisam više tužna. Nekad sam bila tužna i mislila sam: ‘Moj dan vjenčanja, ništa.’ Otišla sam u matični ured Chelseaja i stajala tamo s nekim s ulice. Ni jedne slike da pokažem djeci i unucima.”

Ecclestone odgovara šalom: “Ponovno ćemo se oženiti, draga. Promijenit ću se.” A ona: “Ne više. Ne, ne, zaboravi. Ne vjerujem ti. Otišao si u ured i otjerao me kući. Nikad ti to neću zaboraviti. Nikad ti neću oprostiti dok god sam živa.” A što je bilo s medenim mjesecom? “O čemu vi pričate? Ništa. Vratio se ravno u ured”, kaže Slavica.

U listopadu 2002. Ecclestone je putovao u Kinu kako bi utanačio detalje ugovora za Veliku nagradu Kine koja će se održavati u Šangaju od 2004. do 2010. Slavica je htjela vidjeti Veliki zid pa se obradovala da će ga pratiti na putu. Fascinirala ju je njegova povijest i pothvat njegove izgradnje. Što Ecclestone misli o njemu? “Prokleto je dugačak.”

Ona uživa u art filmovima. On voli samo one u kojima ima više mrtvih nego u “Divljoj hordi”. Ona ga kritizira zašto je ne izvodi češće van: “Bernie, ne želiš čak ni u kino sa mnom. To ti je preteško.” Ecclestone: “Ne, jedino kino u koje ja ne želim ići je ono kad piše…” Slavica: “Znate što mi je jednom učinio? Ostavio me na pola puta do kina. Rekao je: ‘U kakvo to kino idemo? Je li možda na španjolskom ili francuskom pa da moramo čitati…” Ecclestone: “Titlove.” Slavica: “Rekao je: ‘Goni ga, ja ne idem.’ Ecclestone: ”Želim gledati Jamesa Bonda. Želim gledati ‘Kuma’. Želim se zabaviti.” Slavica: “Biste li vi to učinili svojoj ženi? Išla sam sama.” Ecclestone: “Nisi to trebala učiniti, draga. Nisi me trebala tjerati da čitam.”

Podaci o Ecclestoneovu bogatstvu objavljeni su u novinama u raznim dijelovima svijeta, što je donijelo i rizik od neželjene pozornosti. To je potaknulo 4-godišnjeg Hrvata Momira Blagojevića da pokuša, prilično nepažljivo, olakšati Ecclestonea za milijun dolara sirovom ucjenom. Počelo je 1997., kad je njegova donacija slične svote Laburističkoj stranci često bila spominjana u novinama, nakon što je u hrvatskom tabloidu Imperijalu objavljena serija senzacionalnih optužbi na Slavičin račun. Na četiri stranice, ilustrirane golim fotografijama iz Starta, Blagojević, koji je tvrdio da ju je 20 godina prije poznavao kao ljubavnik, optužio ju je da je radila kao špijunka koja je podatke od svojih žrtava izvlačila u krevetu, uhodeći za Udbu bogate i moćne. Blagojević je u članku najavio da će još više pojedinosti o njenoj prošlosti otkriti u knjizi koju namjerava objaviti.

Članak je objavljen nedugo nakon što je Slavica stigla u Hrvatsku u obiteljski posjet. Bila je tako šokirana da se “htjela ubiti”. Nazvala je supruga da mu kaže za članak, priznavši da je nekoć poznavala Blagojevića, koji je s njom prijateljevao u Rijeci. Ali optužbe, inzistirala je, bile su potpuno netočne, uvjeravanje koje je primio bez propitkivanja. “Bio je dobar, zaista sjajan”, rekla je Slavica. Zatim je nazvala uglednog suca kojeg je poznavala u Splitu. Njegov je savjet bio da ne poduzima pravne korake. Sve je to politika, rekao joj je. Ali Ecclestone je htio krv. Do kraja tjedna je, na njegovo inzistiranje, podignuta kaznena prijava u Slavičino ime protiv Blagojevića i 21-godišnjeg novinara Roka Vuletića, koji je napisao članak. Podignuta je i građanska parnica protiv lista s odštetnim zahtjevom na 30 tisuća funti.

Nedugo nakon početka suđenja Blagojević je napravio drugu pogrešku: kontaktirao je s Ecclestoneovim odvjetnikom u Zagrebu i predložio mu: povući će sve optužbe u zamjenu za milijun dolara. Odvjetnik je izvijestio Ecclestonea o Blagojevićevu pokušaju ucjene. Jasno, Blagojević nije imao pojma s kim ima posla. Tražiti novac od Ecclestonea bila je besmisleno hrabra ideja. Učiniti to ucjenom, bilo je slaboumno. Ecclestone je, tražeći vremena, pristao na sastanak. Nije htio ni na koji način obeshrabriti Blagojevića koji je sebe već vidio kao budućeg milijunaša. Umjesto toga, Ecclestone je marljivo tražio način da inkriminira Blagojevića i tako očisti ime svoje žene te ponudi dokaze za pravnu akciju protiv njega.

Nazvao je britanski tabloid Sunday Mirror i razgovarao s novinarom koji je napisao članak o njegovoj supruzi, praveći se da želi uložiti blagi prigovor. Pravi razlog poziva bio je da preporuči puno bolju priču: da reporter i fotograf, pozirajući kao pregovarači, odu na sastanak s Blagojevićem, koji će svoju ucjenu ponoviti pred skrivenim uređajem za snimanje. Urednik se složio, njušeći senzacionalnu temu za naslovnicu. Sastanak se održao u piceriji u Slavičinoj rodnoj Rijeci 26. ožujka 1998.

Blagojević je uvjeravao novinare da će, u zamjenu za milijun dolara, povući sve optužbe i ustvrditi da ih je fabricirao iz želje za osvetom jer je ona okrenula leđa njihovu bivšem prijateljstvu i odbila mu financijski pomoći. Nevjerojatno je ali istinito da je izrekao sve prave rečenice: njegova je knjiga “eksplozivan poput bombe”, “slomit će je”, “vrlo je opasno za Formulu 1”, “ako se dogovorimo, na istoj smo strani” – i Sunday Mirror je dobio svoju naslovnicu, plus, kao dio dogovora, intervju sa Slavicom, koja je pričala o teškim poteškoćama koje su laži donijele njoj i obitelji. Dokazi s vrpce pokazali su se nepotrebnima. Blagojević i Vuletić su se službeno ispričali, kao i Imperijal, i Slavica je odustala od tužbe.

Ecclestone je bio sve uvjereniji da je pravi motiv optužbi bila jeftina politička taktika usmjerena na to da ga teško osramoti u trenutku dok je dogovarao Grand Prix u Hrvatskoj. Početni potez povukla je supruga predsjednika Franje Tuđmana, koja je poslala Vladina dužnosnika na Veliku nagradu Austrije s pozivom Slavici da je posjeti u njenom predsjedničkom domu. Slavica je prihvatila i u Tuđmanovoj kući slušala dok je predsjednik govorio o međunarodnom prestižu koji vi Grand Prix donio Hrvatskoj. Slavica je pristala razgovarati sa suprugom i pomoći da se predsjednikovu unuku nađe sponzor za utrke Porschea.

Ecclestone je rekao: “Čovjek koji je tvrdio da je spavao s njom i da je ona radila za KGB bio je nagovoren. Sve je to bilo politički, učinjeno da me se diskreditira, i to od ljudi koji ne žele Grand Prix u Hrvatskoj.”