“To mi zvuči nevjerojatno i pitam se kako se u takvoj ustanovi kao što su Banski dvori, koji bi trebali imati fantastično osiguranje i svakodnevne provjere svih umjetnina i ostalih vrijednih predmeta, mogla dogoditi krađa vrijednih slika velikih formata, i to još u okvirima”, kaže, iskreno rastužena krađom slika, Svetinka Svirčić, nekadašnja domaćica Banskih dvora, koja se osim za umjetnine brinula i za kompletan estetski izgled vile.

Kao domaćica državnih rezidencija počela je raditi 1991. u Uredu za opće poslove i protokol, samo tjedan dana prije raketiranja Banskih dvora, a nastavila je u Uredu za rezidencijalne potrebe u Predsjedničkim dvorima. Ondje je bila pomoćnica predstojnika i nadgledala je 110 ljudi koji su se brinuli za brojne reprezentativne objekte: u Visokoj 15 i 22, Predsjedničke dvore, Vilu Prekrižje, Zelenu vilu, Vilu Lapad i vile na Brijunima.

NACIONAL: Možete li komentirati krađu umjetnina iz Banskih dvora? – Dok sam ja radila u Vladi, a poslije i u Uredu predsjednika, nikakav predmet nije se mogao iznijeti pokraj recepcije ili porte bez prijave i pismene potvrde o iznošenju. Na svakom ulazu strogo su se kontrolirali svi ljudi – službenici, političari, novinari i ostali, bilo da su ulazili ili izlazili iz zgrade. Zatim su se kontrolirali i svi predmeti koji su se unosili ili iznosili, osobito oni u vlasništvu Vlade. I premještanje predmeta iz prostorije u prostoriju, što je bilo rijetko, uvijek se pratilo službenom potvrdom.

NACIONAL: Znači da nije bilo moguće slike golemih formata neprimjetno seliti sa zida na zid različitih ureda? – Ne, to se nije moglo dogoditi. Ponavljam, kontrola je bila svakodnevna, detaljna i vrlo stroga tako da premještanje vrijednih slika nikako nije moglo proći neopaženo. Za premještaj svakog predmeta pisao se revers i uvijek se moralo znati njegovo novo mjesto. Nije se moglo dogoditi da se neki predmet, a kamoli slika, nalazi nekoliko tjedana na drugome mjestu od onoga na kojem se po službenoj evidenciji morao nalaziti. Za sve je to zaslužna i vrsna ekipa ljudi koji su sjajno obavljali svoj posao. Ovaj slučaj krađe upućuje na to da je možda postojala i neka povezanost kradljivaca i ljudi iz zgrade.

NACIONAL: Jeste li imali točnu evidenciju o svim umjetninama i ostalim predmetima u Banskim dvorima? – Banski se dvori nakon raketiranja nekoliko godina nisu koristili jer nije bilo novca za adaptaciju interijera. Zato smo šest mjeseci u suradnji sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture sistematizirali imovinu i sve predmete opisali, fotografirali i katalogizirali, od slika, skulptura, porculana do stakla, tekstila i srebra jer smo htjeli imati evidenciju o tome što je ostalo nakon raketiranja. Budući da je prijašnja evidencija bila štura, tek kratak naziv predmeta, mi smo napravili 30-ak inventurnih knjiga, što potvrđuje opseg posla. Predmete jedino nismo procjenjivali jer za to nismo imali ni novca ni vremena.

NACIONAL: Novac za obnovu Banskih dvora odobren je 1995., a zgrada je predana tadašnjem premijeru Nikici Valentiću. Jeste li kao domaćica Banskih dvora imali pregled nad situacijom u zgradi? – Apsolutno! Tada su umjetnine raspoređene po Visokoj 22, Vili Prekrižje i u Predsjedničkim dvorima, a o njima se brinuo Ured za upravljanje imovinom. Tih se godina malo novih umjetnina kupilo, samo neki dekorativni predmeti i tepisi. Mi smo svakodnevno kontrolirali sve prostore u Banskim dvorima, a promjene smo evidentirali na predmetnim kartonima – no namještaj i slike premještali su se rijetko, samo na izričito traženje službenika ili političara.

NACIONAL: Vlada posjeduje 292 slike, a 49 vrhunska su umjetnička djela. Jesu li su se slike u Banskim dvorima cijenile? – Svakako. Te su umjetnine uglavnom ostavština iz Titova razdoblja. Sve što je iznimno vrijedno potječe iz njegova doba. To je iznimno lijepa i kvalitetna zbirka koje se ne trebamo stidjeti. U suradnji sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture mi smo čak i kontrolirali stanje slika, porculana, tekstila, stakla i ostalih vrijednih predmeta u zgradi koji se nisu koristili nego su se čuvali u depou.

NACIONAL: Imate li prijedlog kako spriječiti krađe umjetnina u državnoj zgradi? – Treba napraviti popise predmeta za svaku prostoriju posebno, a osobito urede u kojima se nalaze vrijedne slike i umjetnine. Još bi bolje bilo umjetnine iz državnih ustanova premjestiti u galerije i muzeje, gdje bi bile dostupne građanima. Zar ne bi bilo ljepše kada bi Zagrepčani i svi posjetitelji grada mogli razgledati Crnčićeve slike u nekom muzeju? Ovako su nedostupne svima osim službenicima Banskih dvora i političarima. A nisam sigurna koliko političari, zauzeti političkim problemima, imaju vremena uživati u njima.

NACIONAL: Zašto ste napustili Predsjedničke dvore? – Odlukom Vlade RH ukinut je Ured za rezidencijalne potrebe. Svi djelatnici, pa tako i ja, ostali smo raditi pri Uredu predsjednika prema starim rješenjima. Logično bi bilo da sam dobila neko novo zaduženje u Uredu predsjednika. Budući da nisam osigurala svoju podobnost, 11. veljače 2002. maknuta sam bez obrazloženja i nakon 11 godina rada ostala bez radnih zadataka. Taj način nije bio nimalo ljudski, ali ostavljam onima koji su donijeli tu odluku da sami donesu sud o tome.