Vila Siniše GlumičićaDevedesetih godina, u eri HDZ-a, na elitnim lokacijama diljem Hrvatske došlo je do ekspanzije vila tajkunara. Podsljemenske obronke Zagreba zaposjedali su političari, novopečeni skorojevići, biznismeni sumnjiva podrijetla i zanimanja, vjerujući da s novom adresom stanovanja kupuju i određeni ugled i društveni status. Zaštitni znak monumentalnih građevina, inspiriranih petparačkim časopisima bio je mramor, zlatne pipe i stupovi. U novije doba na sjevernim obroncima ipak pušu neki novi vjetrovi – promijenile su se cijene, uvjeti gradnje, ali i profil kupaca; novi vlasnici vila regrutiraju se iz redova odvjetnika, trgovaca, liječnika i bogatih ugostitelja, ljudi koji su, unatoč ekonomski nesklonim vremenima, uspjeli zaraditi novac. A njihov ukus drastično se razlikuje od ljubitelja tajkunara – sve je manje onih koji naručuju kičasta zdanja u duhu Ivice i Marice i preferiraju jednostavnost, nenametljivi trendovski minimalizam. Investitori vrhunske obiteljske arhitekture u kućama često traže dvoranu za fitness, saunu i bazen, katkad žele i posebnu sobu za veliki televizor, ali ne i za biblioteku. Žele moderan dom ugodan za stanovanje, koji ne mora već iz daljine “vrištati” o uspjehu njezinih vlasnika. No tržišno gledano, jednostavnost nije ništa jeftinija od pretencioznosti: danas se cijena četvornog metra zemljišta na cijenjenim lokacijama plaća 500 eura. S obzirom na to da se veličina prosječnog zemljišta vrti oko 1200 četvornih metara, a sama gradnja s građevinskom dozvolom stoji oko tisuću eura po četvornome metru, računica pokazuje da za prosječnu kuću u rezidencijalnom dijelu Zagreba valja izdvojiti najmanje oko milijun eura. I to samo u najblažoj varijanti, pod pretpostavkom da se kuća nalazi u zoni interpolacije. U drugoj varijanti, izvan zone interpolacije samo zemljište stoji najmanje dva i pol milijuna eura, budući da postojeći zakonski uvjeti propisuju da u tzv. rezidencijalnoj četvrti parcela ne može biti manja od pet tisuća četvornih metara, a sama kuća maksimalno smije imati petsto kvadrata bruto razvijene površine. Pritom će budući investitor za dobivanje građevinske dozvole morati uz idejno rješenje priložiti i projekt hortikulture…

Veličina prosječnog zemljišta je oko 1200 četvornih metara, a gradnja stoji oko 1000 eura po četvornome metru: za prosječnu kuću u rezidencijalnom dijelu Zagreba tako valja izdvojiti najmanje milijun eura Investitori vrhunske obiteljske arhitekture danas su obično pravnici, ekonomisti, trgovci ili bogati ugostitelji: u kućama često traže dvoranu za fitness, saunu i bazen te sobu za veliki televizor, ali ne i za biblioteku Stručnjaci, doduše, tvrde kako u hrvatskoj metropoli ne postoji pravi rezidencijalni dio grada koji bi se mogao mjeriti s elitnim četvrtima u svijetu. Hrvati nemaju svoj Beverly Hills, nemaju prostrane vrtove… Vile su zbijene jedna pokraj druge, često omogućuju pogled u “susjedovu spavaću sobu”, a nerijetko zemljište, skupoći usprkos, nema riješenu temeljnu infrastrukturu, poput kanalizacije i plina. Za devastaciju elitnih četvrti u velikoj mjeri zaslužna je HDZ-ovska vlast koja je ukinula provedbeno-urbanističke planove koji su propisivali gdje se smije, što i kako graditi. Na snazi je bio generalni urbanistički plan grada Zagreba, preopćenit da bi regulirao plansku i osmišljenu izgradnju grada po četvrtima, pa je izgradnja bila prepuštena hirovima novih kapitalista. Čak ni stare vile s potpisom čuvenih arhitekata nisu potpale pod zakon o zaštiti spomenika, pa su ih nerijetko novi vlasnici tako temeljito preuredili da više nisu imale nikakvih dodirnih točaka s izvornim projektima. Stoga je nova vlast odlučila ispraviti pogreške svojih prethodnika: u tijeku je donošenje novoga generalnoga urbanističkog plana koji strože regulira uvjete izgradnje i budi nadu da će buduće vile s pravom nositi epitet elitnih zdanja. Samo što je za njih ostalo jako malo mjesta u Zagrebu, pa će potencijalni investitori za ekskluzivno stanovanje morati plaćati još veće iznose.

VLADO BASHIERA vlasnik pizzerija ‘Baschiera’

Vlado i Renata Baschiera, vlasnici istoimenih popularnih pizzerija u Zagrebu, prošle godine skrasili su se na vrhu brijega u Gajnicama, staroj zagrebačkoj prigradskoj četvrti, u luksuznoj vili od tisuću kvadrata s bazenom. Život na brijegu u Gajnicama omogućio im je višestruku prednost: deseterostruko nižu cijenu zemljišta od onih na atraktivnijim lokacijama, jedinstven pogled na cijeli grad i golemi vrt u kojemu su sagradili bazen. Njihovo imanje na kojemu žive sa svoje četvero djece, tri kćeri, Klaudijom, Kornelijom i Valerijom, te najmlađim sinom Vitoriom, rasprostire se na sedam tisuća četvornih metara, a da bi uopće mogli započeti gradnju, morali su brdo najprije opasati s dvjestotinjak metara potpornog zida.
Sagrađena u duhu minimalizma, vila obitelji Baschiera jedan je od svijetlih primjera novogradnje i zanimljivih arhitektonskih rješenja. Tisuću stambenih kvadrata u kojima dominiraju staklo i drvo osmislila je Marina Nardin, arhitektica koja je projektirala i izgled njihovih ugostiteljskih objekata. Vila u Gajnicama, opremljena talijanskim dizajnerskim namještajem jednostavnih linija, pruža vrhunsku kvalitetu stanovanja: raskošnu dnevnu sobu svu u staklu, spavaonice s kupaonicama i jacuzzijem, prostor za fitness, sobu za kinoprojekcije… Ljepotu kuće na brijegu ovih dana mogli su vidjeti i posjetitelji izložbe godišnjih realizacija u Klubu hrvatskih arhitekata.