Bivši irački ministar vanjskih poslova, Tariq Aziz, odavao je Amerikancima kuda se kreće Saddam HusseinLondonski tjednik Sunday Telegraph spominje uvjerljive indicije da je donedavni potpredsjednik iračke vlade, bivši irački ministar vanjskih poslova Tariq Aziz, najpoznatiji suradnik Saddama Husseina u američkim rukama, bio američki agent, krtica u samom vrhu iračkog režima, da je možda čak pomagao Amerikancima u pokušajima da zračnim napadima ubiju Husseina i njegove sinove. I najviši američki izvori tvrde da su gađali Husseina 20. ožujka i 7. travnja na temelju informacija iz vrha iračke vlasti, od osobe bliske Husseinu, a to odgovara opisu Tariqa Aziza, koji je bio u Husseinovoj blizini, iako je diktatoru bio sumnjiv pa je nekoliko tjedana prije početka rata dao uhititi cijelu Azizovu obitelj, zaprijetivši mu da će stradati ako on prebjegne na Zapad.

Bivši irački ministar vanjskih poslova odavao je Amerikancima kuda se kreće Saddam Hussein, pa su ga ovi mogli gađati bombama i krstarećim raketamaAziz je, tvrdi Sunday Telegraph, bio u velikom strahu od Husseina, i nakon što su Amerikanci ušli u Bagdad. Pregovarajući s Amerikancima o svojoj predaji, Aziz je tražio da mu Amerikanci zaštite obitelj od odmazde Husseinovih lojalista prikrivenih u Bagdadu i nakon ulaska Amerikanaca. Posebno je bio zabrinut za svog najstarijeg sina. Tek kad su svi članovi njegove obitelji dospjeli pod američku zaštitu, i on se 25. travnja predao.

Iz američkih je izvora potvrđeno da nije uhvaćen nego se sam predao. Svi ostali vodeći ljudi iračkog režima koji su sad u američkom zarobljeništvu, osim glavnog savjetnika za znanost generala Amera al-Saadija, koji se također sam predao, uhvaćeni su nakon intenzivne potrage, a za ostalima s liste od 55 traženih osoba intenzivno se traga. To što se Aziz predao pokazuje, nastavlja Sunday Telegraph, da on ipak očekuje bolji tretman i vjerojatno za to ima razloga jer je Amerikancima odavao informacije o kretanju Saddama Husseina.

Prvi put Hussein je napadnut u prvim satima 20. ožujka, a tim je činom i počeo američki rat protiv Iraka. Krstarećim projektilima i iz aviona gađane su zgrade u južnom Bagdadu (Doha Farms) jer su Amerikanci obaviješteni da će se Husssein ondje sastati s najbližim suradnicima. Američki obavještajni izvori potvrdili su Sunday Telegraphu da je ta informacija stigla od “višeg funkcionara stranke BAAS”, a Aziz je i kao visoki funkcionar BAAS-a i kao član Revolucionarnog vijeća bio informiran o Husseinovu sastanku sa suradnicima u Doha Farmsu.

Nakon tog napada širile su se informacije da je Hussein ubijen ili pak teško ranjen, ali da u trenutku napada uopće nije bio u Doha Farmsu. Američki obavještajni izvori sad su najskloniji procjeni da je u tom napadu bio ranjen, ali da su ga izliječili ruski liječnici.

Restoran u središtu Bagdada napadnut je 7. travnja jer je navodno Hussein onamo stigao s mlađim sinom Quasayem. I to je mogao znati samo netko iz samog vrha Husseinove vlasti.

Potkraj prošlog tjedna, nakon što se Aziz predao, američkog predsjednika Busha, podsjeća Sunday Telegraph, pitali su za sudbinu Husseina, a on je rekao da vjeruje kako je Hussein ubijen ili ranjen u napadu 20. ožujka. Pritom je odao priznanje “hrabroj duši” koja je Amerikancima dala bitnu informaciju o Husseinovu boravku u Doha Farmsu. Na pitanje je li američki špijun iz vrha Husseinove vlasti još živ, Bush je rekao: “Da, jest. On je sada s nama. Hvala Bogu.”

Tariq Aziz rodio se 1937. u selu Tell Kaifu blizu sjevernog iračkog grada Mosula. Pravo mu je ime Michael Yuhanna, ali je iz političkih razloga promijenio ime u Tariq Aziz (što na arapskom znači “Slavna Prošlost”). Otac mu je bio seljak. Bio je veliki arapski nacionalist, iako nije bio musliman nego kaldejski katolik. Obitelj se, dok je Tariq još bio dijete, preselila u Bagdad gdje mu se otac zaposlio kao konobar. Nadareni mladić, uz velika odricanja obitelji, na bagdadskom je Fakultetu lijepih umjetnosti diplomirao englesku književnost, što se i danas osjeća u njegovom uglađenom i tečnom engleskom.

Poput mnogih vršnjaka, u mladosti se zanio idejom arapskog nacionalizma i socijalizma koju je propagirala stranka BAAS još dok je to bilo vrlo opasno. Kad je stranka 1968. osvojila vlast, Aziz je postao glavnim urednikom službenog lista Al Thawra a 1973. ministrom informacija. Često komunicirajući sa stranim novinarima i diplomatima, pokazao se i spretnim pregovaračem. Budući da je odlično vladao engleskim i poznavao zapadnu kulturu zahvaljujući i svojoj vjeroispovijesti i svom obrazovanju, povjeravano mu je sve više poslova u vanjskoj politici i iračkoj propagandi u svijetu pa je 1983. postao ministrom vanjskih poslova i stekao ugled šarmantna i obrazovana diplomata svjetskih manira, poznatog i po tome što puši dugačke havanske cigare. Kao ministar vanjskih poslova 1988. je pregovarao o prekidu vatre u iransko-iračkom ratu, o ratnim zarobljenicima, o mirovnom sporazumu. Uoči Zaljevskog rata energično je opravdavao iračku invaziju na Kuvajt u kolovozu 1990. a s američkim ministrom vanjskih poslova Jamesom Bakerom sastao se u Ženevi nekoliko dana prije američkog napada na Irak u siječnju 1991.

Zanimljivo je da ga je Hussein odmah nakon Zaljevskog rata smijenio i postavio na mjesto potpredsjednika vlade, koje je formalno više, ali s kojeg Aziz više nije bio u središtu pozornosti. Hussein je posljednjih godina jako sumnjao u svog potpredsjednika vlade, navodno zbog njegove popularnosti i kontakata sa Zapadom, pa ga je držao pod posebnom kontrolom, kao i njegovu obitelj. Kad je Aziz putovao u inozemstvo, znao je da će mu obitelj stradati ako on napravi bilo kakav prema Husseinu neprijateljski korak ili ostane na Zapadu. Godinama se o Azizu nije mnogo čulo. Kad se pak prije nekoliko mjeseci iznova zaoštrila iračka kriza, Aziz se opet počeo pojavljivati pred stranim novinarima i vatreno braniti Husseinov režim. U veljači je stigao u Vatikan u posjet papi Ivanu Pavlu II. koji je bio velik protivnik američke intervencije u Iraku, pa je čak aktivirao vatikansku diplomaciju da pokuša pronaći mirno rješenje spora. I prije nego što je stigao u Rim, Aziz je najavio da njegov dolazak u Italiju neće biti samo diplomatske naravi nego će kao kršćanin iskoristiti priliku da u kolijevci kršćanstva u molitvi iskaže svoju vjeru. Pomolio se u Assisiju u srednjoj Italiji i nad grobom sv. Franje Asiškoga, katoličkog sveca koji je 1219. pratio križare na Bliski istok, a vjeruje se da je posjetio i područje današnjeg Iraka pa ga irački kršćani smatraju posebno bliskim. U Assisiju su franjevci Azizu pokazali i rog što ga je sv. Franji darovao egipatski sultan kojeg je svetac pokušao preobratiti na kršćanstvo, ali nije uspio. Irački veleposlanik u Vatikanu Amir Alanbari otkrio je prije Azizova dolaska da Aziz možda pozvati papu Wojtylu u Bagdad. Ipak, ta se inicijativa nije ostvarila, iako je o njoj navodno francuski kardinal Roger Etchegaray, dok je Aziz bio u Rimu, razgovarao s predstavnicima Husseinova režima u Bagdadu.

Sada se u zapadnim novinama tvrdi da je Azizov posjet Rimu imao i tajnu dimenziju, da se tada s američkom tajnom službom dogovorio o obavještajnoj suradnji.

Kad je rat počeo, strani su novinari zamijetili da se Aziz, koji je uvijek u kriznim situacijama bio glavni glasnogovornik režima, nigdje ne pojavljuje pa se proširila glasina da je prebjegao na Zapad. Kad su se takve vijesti pojavile u zapadnim novinama, Aziz se odjednom pojavio pred novinarima u ministarstvu informiranja u Bagdadu i održao tiskovnu konferenciju, ironično demantirajući glasine o svom bijegu, vrijeđajući Amerikance i iszražavajući lojalnost Saddamu Husseinu.

Do pred sam pad Bagdada davao je intervjue raznim novinarima, dopisnici talijanske državne televizije Lilli Gruber kad su Amerikanci već bili na bagdadskom aerodromu. Tvrdio je da će se Iračani, pa i on sam, boriti do smrti: “I ja ću se boriti do smrti. Pa ja imam 67 godina i ne ide mi se u Guantanamo.”

Nije se borio do smrti, nego je, kako se sada otkriva, pregovarao s Amerikancima o predaji i na kraju se predao. Nije, poput drugih visokih predstavnika režima, uhićen u bijegu u udaljenom kraju Iraka, nego je dočekao Amerikance u Bagdadu, skrivajući se dok se nije dogovorio o uvjetima predaje. Sad se nagađa da je Aziz možda sve vrijeme bio u kontaktu s američkom tajnom službom, a u tom se kontekstu spominje i njegov dolazak u Italiju nekoliko tjedana prije početka rata.

Iako se po apsurdnim lažima koje je izrekao ne može mjeriti sa svojim nasljednikom na mjestu ministra informiranja Mohammedom Saeedom al-Sahhafom, mora mu se priznati da je uvijek bio majstor opsjene i dezinformacija. Godinama je pred stranim novinarima branio svaki politički zaokret svog šefa Saddama Husseina, opravdavao njegove zločine, tvrdio da je laž nešto što je bila bjelodana istina i obratno. U svojim posljednjim intervjuima prije pada Bagdada tvrdio je da Amerikanaca nema na bagdadskom aerodromu, u trenutku kad su već sve svjetske televizije američke vojnike u aerodromskoj zgradi, i da će uskoro biti poraženi. Sad se spekulira da je te laži izricao kako bi pred svojim šefom Saddamom Husseinom prikrio da je američki špijun.

Ono što je objavio Sunday Telegraph nije dokaz da je on to doista i bio, ali vjerojatnost je poprilična. Aziz nije pripadao najužem krugu Husseinovih suradnika, poput diktatorovih sinova, polubraća i članova tikritskog klana, ali je ipak zahvaljujući svojim diplomatskim sposobnostima bio važan član režima pa je mnogo toga znao. Čak i to, tvrdi Sunday Telegraph, gdje se Hussein kretao do posljednjeg dana rata.