Kontroverzni redatelj Lars Von Trier ostao je u Cannesu bez ijedne nagrade iako mu u filmu igra najveća zvijezda današnjice Nicole KidmanIako je “Dogville” redatelja Larsa von Triera prema ocjenama kritičara bio najbolji film filmskog festivala u Cannesu, nagrada Zlatna palma dodijeljena je filmu “Elephant” redatelja Gusa Van Santa. Samo nekoliko sati nakon proglašenja pobjednika svi su se svjetski mediji čudili i pitali zbog čega “Dogville” nije dobio ni jednu nagradu ako je bio toliko superioran ostalim filmovima iz konkurencije. Možda žiri nije imao hrabrosti dati još jednu Zlatnu palmu von Trieru nakon što ju je prije tri godine slavni Danac dobio za “Ples u tami”. Možda su se Francuzi željeli dodvoriti Amerikancima koji su gotovo bojkotirali ovogodišnji festival u Cannesu zbog zategnutih političkih američko-francuskih odnosa a film “Dogville” proglašen je antiameričkim. Kako god bilo, Lars von Trier nezasluženo je ostao bez nagrade.
Larsa von Triera upoznali smo u Antibesu, u luksuznom hotelu “Du Cap”, i nakon razgovora za Nacional sigurni smo da ga gubitak nagrade uopće ne uzbuđuje. On već godinama režira nekomercijalne filmove koje kritičari hvale a festivali ih nagrađuju. Rođen 1956. u Kopenhagenu, von Trier je 1983. diplomirao u Danskoj filmskoj školi. Svi njegovi filmovi prikazani su na festivalu u Cannesu, počevši od debitantskog “Elementi zločina” 1984. Iako je njegov sljedeći film “Epidemic” doživio fijasko 1987., vratio se 1991. s triler-dramom “Europa”. Ljubavnom dramom “Lomeći valove” 1996. započinje trilogiju koja se bavi ženskom seksualnošću koju nastavlja filmovima “Idioti” i “Ples u tami”.
Kontroverzni redatelj Lars Von Trier ostao je u Cannesu bez ijedne nagrade iako mu u filmu igra najveća zvijezda današnjice Nicole Kidman U “Dogvilleu” glavnu ulogu tumači Nicole Kidman i zbog nje se već mjesecima pisalo o tom filmu. Radnja se zbiva 30-ih godina, u doba velike ekonomske depresije, a ona glumi Grace, djevojku koja bježi od gangstera i skriva se u gradiću Dogvilleu. Iako očekuje da će joj građani pomoći, nailazi na nerazumijevanje, da bi na kraju građani odlučili kako mora raditi i pomagati im ako želi ostati živjeti s njima. No kad policija, na nagovor gangstera, izlijepi grad s plakatima i slikom Grace koja se traži, građani Dogvillea mijenjaju uvjete njezina ostanka da bi je na kraju odlučili predati gangsterima. Za novinare u Cannesu slika Dogvillea je slika Amerike i zato je film proglašen antiameričkim.
NACIONAL: Mediji pišu o “Dogvilleu” kao o antiameričkom filmu. Jeste li željeli napraviti antiamerički film? – Možda se film na neki način pretvorio u antiamerički, ali priča nije takva, jer je ona univerzalna i može biti postavljena u bilo koji dio svijeta. Mogao sam je postaviti negdje u Europu pa bi možda moji Danci bili nezadovoljni. Radnja filma zbiva se u Americi jer nikada nisam bio u Americi i ona je za mene neka čudna zemlja koja egzistira samo u mojoj glavi. Amerika koju prikazujem u ovom filmu nastala je kao kombinacija svega što sam čitao o njoj. U mojoj glavi to nije američki film.
NACIONAL: Što je, po vašem mišljenju, Amerika? – Ono što znam o Americi, a to je sve iz druge ruke, jest da je to najmoćnija sila na svijetu. Kulturološki gledano, radi se o ekstremno dominantnoj zemlji. Nije loše biti snažan, ali kad si snažan, moraš se znati ponašati. Moraš znati iskazivati vrlo malu agresivnost, kudikamo manju od malih zemalja. Velik si jedino kad ne vičeš na male. Amerikanci bi trebali shvatiti da ih svi drugi gledaju drukčijim očima upravo zato jer su najjači. Možda je to meni, koji sam iz male zemlje, lako reći. Malima je uvijek lako vikati na velike.
NACIONAL: Na kraju filma čini se da ipak te ljude, građane Amerike, želite prikazati dobrima. – Upravo tako. Takvo mišljenje o ljudima ističem u svim svojim filmovima jer ne vjerujem u postojanje zlih ljudi. No vjerujem da društvo može iz ljudi izvući dobre, ali i loše strane i tako ih pretvoriti u gubitnike. S gledišta osobe koja nikad nije bila u Americi, mislim da ne postoji veća grupa gubitnika u Americi nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu. No ako u Americi ima više gubitnika nego u drugim zemljama, to smatram jako lošim. Ja nastojim, u ovom filmu, obraniti te ljude. Pitam se tko je kriminalac, je li to osoba koja je prihvatila zlo ili Bog koji je ponudio zlo. Ponavljam, to nema direktne veze s Amerikom.
NACIONAL: Na koji je način nastao film “Dogville”, jeste li od prvog trenutka imali sliku filma u svojoj glavi? – Prvo sam napisao scenarij a onda sam počeo zamišljati kako bi taj film mogao izgledati. Zatim sam dobio inspiraciju od Bertolta Brechta i njegove pjesme “Pirate Jenny” čija je tema osveta. Tada se slika filma počela slagati u mojoj glavi, ali ponekad mislim da sam ponešto inspiracije dobio i igrajući kompjuterske igre. Jako sam mnogo vremena potrošio igrajući “Silent Hill” na kompjuteru, fantastična igra.
NACIONAL: Jeste li, pišući scenarij za ovaj film, znali da ćete glavnu ulogu dodijeliti Nicole Kidman? – Da, iako je u to vrijeme nisam poznavao. Znao sam samo za njezin rad u dosadašnjim filmovima. No već tada sam dobio signale kako bi ona željela raditi sa mnom. Ona tako divno izgleda na filmskom platnu, što mi se svidjelo, a kako ovaj film nije isprva trebao imati ni jednu ljepoticu, odlučio sam unijeti ljepotu pomoću Nicole Kidman.
NACIONAL. Kako je Nicole Kidman, navikla na uloge u američkim hit filmovima, reagirala na vaš način rada s glumcima? – Kad se upoznate s nekim, vrlo ste ljubazni, ali treba vremena da se s nekim doista zbližite, osobito ako se pomalo pribojavate te osobe. Bio sam iznenađen hrabrošću Nicole Kidman. U normalnim okolnostima glumice su često nesigurne kad razmišljaju o tome kako bi trebale odigrati neku ulogu u mom filmu, ali Nicole je hrabro slijedila moje prijedloge i moj način režije.
NACONAL: Nicole Kidman je novinarima govorila o vrištanju i suzama pri snimanju nekih scena. Znači li to da je bilo sukoba između vas dvoje? – Iskustvo mi govori da, kad žene govore o suzama i vrištanju, ja moram šutjeti. Recimo da je to bio način da se Nicole i ja zbližimo jer želim biti iznimno blizak s osobama s kojima snimam film. Više se i ne sjećam kako je počela rasprava s Nicole, znam da se nismo složili kako treba snimiti neke scene. No bitno je da nije bilo dileme oko toga treba li ovaj film uopće snimiti. A to je najvažnije.
NACIONAL: Koja je vaša namjera kada režirate filmove? – Ja oslobađam kinematografiju. Pokušajmo to reći drukčije. Recimo da nisam zadovoljan stvarima onakvima kakve jesu, nisam zadovoljan načinom na koji filmovi nastaju i konačnim rezultatima. Stalno želim nešto mijenjati. Ja sam revolucionar, Che Guevara filma, ali se bojim da će me Castro izdati.
NACIONAL: Bojite li se da nikada nećete naći distributera koji će htjeti prikazati ovaj film u Americi? – Ni sam ne znam, možda hoću, jer mi ponekad ljudi kažu kako Amerikanci vole biti napadnuti. S druge strane, jedan mi je prijatelj rekao kako će biti dovoljno da ovaj film u Americi vide svi oni koji imaju antiameričke porive pa da se odmah obogatim. Nemam što očekivati od ovog filma, ni moji prethodni filmovi u Americi nisu bili posebno gledani.
NACIONAL: Može li se očekivati da će Nicole Kidman imati problema u Americi zbog uloge u ovom filmu? – Toga se doista bojim i ako se to dogodi, samo ću ja biti kriv. Ona je divno ljudsko biće, vjerovala je u mene i prije nego što je pročitala scenarij za ovaj film, jer vjeruje u drukčije filmske priče i vjeruje da gledatelje treba iznenađivati. Ne znam koja je njezina politička orijentacija, ali znam da je dobra osoba koja vjeruje u pozitivne stvari. Ona nije Amerikanka nego Australka, ali znate da je Amerikanci tretiraju kao svoju, kao produkt svoje filmske industrije. Nadam se da ovaj film neće izazvati rat između Amerike, Danske i Australije.
NACIONAL: Mnogi u ovom filmu vide utjecaj Biblije. Koliko ste ideja za ovaj film pokupili iz Starog zavjeta? – Nisam osobito obrazovan ako govorimo o Bibliji, nisam pohađao vjeronauk u školi. Poslije, kada je Papa jednom posjetio Dansku, na brzinu sam primio sve svete sakramente tako da nisam imao vremena posebno se vjerski educirati. Možda sam bio lijen, ali dok sam stvarao ovaj film, nisam imao vremena razmišljati o utjecaju Biblije, odnosno povezivanju elemenata filma i elemenata iz Biblije. Kad radite nešto kreativno, možete provoditi razna istraživanja kako bi rezultat bio vjerodostojan, a možete reći “baš me briga za vjerodostojnost” i realizirati svoju inspiraciju onako kako vam se sviđa. To vam je kao pisanje pop pjesme. Ako se brinete o tome je li pjesmu sličnu vašoj netko već prije snimio, onda nikada ništa nećete napraviti. Pustite da vam ideja dođe i brzo je realizirajte.
NACIONAL: Kakva su vaša komercijalna očekivanja od “Dogvillea”? – Moja su komercijalna očekivanja vrlo mala, ali se nadam da ću se pozitivno iznenaditi u tom smislu. Znao sam da ću teško naći financijera za ovaj film i doista je bilo tako, ali sam se nadao sretnom završetku jer snimam trilogiju, još dva ovakva filma moram snimiti. Nemam pojma koliki je bio proračun filma. Film smo snimali šest tjedana u Švedskoj i sve smo troškove doveli do minimuma.
NACIONAL: Kad bi ovaj film osvojio brojne nagrade, a producenti vam dali mnogo novca za sljedeće filmove, biste li promijenili svoj način rada? – Ne mogu zamisliti ni jednu veću filmsku kompaniju koja bi pristala dati novac za ovakav film. Stoga ne mogu reći da bi moj film izgledao drukčije da sam imao više novca jer je to za mene nezamisliva situacija. Radim s malo novca, onako kako hoću, i to je već za mene luksuz.
NACIONAL: Je li izostanak pritiska producenata na redatelja razlog zbog kojeg se često služite raznim tehnikama pri nastanku filma. U “Dogville” koristite voiceover tehniku, glasovi glumaca dodatno objašnjavaju priču. – Nakon što mi neka ideja padne na pamet, vrlo brzo prelazim na realizaciju. Volim pisati, scenarij za ovaj film imao je dvostruko više riječi od onih izgovorenih na filmu, pa sam se odlučio za voiceover tehniku. Ja uživam u luksuzu da radim ono što mi se sviđa, da radim onakve filmove kakve bih i sam volio gledati. Zato, iako imam 47 godina, moji filmovi izgledaju kao radovi nekog mladića.
NACIONAL: Hoćete li sada, nakon premijere ovog filma, otputovati u Ameriku kako biste provjerili jesu li vaši dojmovi bili točni? – Prvo, ne mogu otići u Ameriku jer se bojim letenja avionom. Bez obzira na to vjerujem da i u Americi, kao i u Danskoj, postoje ljudi s kojima ćete se politički složiti, kao što postoje ljudi s kojima se nećete složiti. Ljudi su istim u cijelom svijetu. S nekim Amerikancima je teško razgovarati, ali ima i Danaca s kojima je teško razgovarati.
NACIONAL: Rekli ste da morate snimiti još dva ovakva filma. Što to znači? – To znači da će se priča o Grace, glavnom liku iz “Dogvillea”, nastaviti a radnja drugog filma počinje dva tjedna nakon završetka prvoga. Film će biti snimljen u istom stilu, ali će priča biti izmijenjena. Čak će i glumci biti izmijenjeni, ali sam siguran da će i dalje glumiti Nicole Kidman i James Caan. U filmu “Dogville” Grace iskorištava svoju snagu kako bi napravila nešto dobro za sebe, u nastavku će je iskoristiti da napravi nešto dobro za ljude oko sebe.