Mladi Finac Linus Torvalds srušit će Billa GatesaGradske vlasti Munchena donijele su prošlog tjedna odluku koja će imati dalekosežne posljedice na moćnu svjetsku informatičku industriju, ali i na političke odnose Europe i Amerike. Odlučile su naime za svojih 14 tisuća kompjutora umjesto Microsoftovih Windowsa kupiti operativni sustav Linux. Na to su se uzburkali kompjutorski analitičari i mediji u cijelom svijetu, a odmah je reagirao i sam Microsoft nudeći popust od 3 milijuna eura. Kako i ne bi kad su analitičari ocijenili da se upravo u ovom trenutku odlučuje hoće li za pet godina na većini osobnih kompjutora u svijetu biti instaliran softver američkog Microsofta ili otvorenog operativnog sustava Linuxa. Naime, analitičari smatraju da bi odluka minhenskih gradskih vlasti mogla izazvati domino efekt u cijeloj Europskoj uniji i masovni prelazak na jeftiniji i pouzdaniji Linux. Možda najvažniji argument u korist Linuxa taj što je njegov softverski kod otvoren i besplatan, svatko može s njim raspolagati, prilagođavati ga svojim potrebama i mijenjati. Nema vlasnika prava koji bi mogao stvarati probleme korisniku, a jedini trošak je održavanje sustava.

S druge strane, Windowsi su u cijelosti Microsoftovo vlasništvo. Zabranjeno je bilo kakvo prčkanje po kodu, valja plaćati godišnje licence, a jednom kad uspostavi računalni sustav, korisnik je osuđen da iz godine u godinu kupuje nepouzdan Microsoftov softver pun grešaka.

Minhenski je slučaj uzbudio svjetske medije: neki su otišli toliko daleko da su vijest donosili pod naslovima kao što je “Minhenska revolucija”, dok su drugi po važnosti događaj usporedili s rušenjem Berlinskog zida. Odluka minhenske gradske koalicije višestruko je važna za odnose snaga na svjetskom tržištu softvera. Jedan je važan aspekt taj što je Microsoft američka kompanija, a Linux će Munchenu isporučiti SuSe, njemačka tvrtka. Na taj se način smanjuje američki utjecaj i ovisnost europskih kompjutorskih sustava o prekoatlantskim rješenjima, pa ne čudi što je već danas na 15 posto novih kompjutora u Europi instaliran Linux.

Koliko je Microsoftu bilo važno da zadrži Munchen kao klijenta, vidi se i iz činjenice da je ovih dana Njemačku radi lobiranja i pregovora posjetio Steve Ballmer, glavni direktor Microsofta. Međutim, nije bio učinkovit: osim Munchena, Microsoftu je leđa okrenula i policija Donje Saksonije, sjeverne njemačke države, koja će na svojih 11 tisuća kompjutora također instalirati Linux, iako joj je Microsoft nudio znatan popust ako se odluči za Windowse. I druge su se javne ustanove i ministarstva u Njemačkoj odlučile su se za Linux. Europska komisija i Europski parlament evaluirali su početkom godine Linux, i iako su zasad ostali na Microsoftovom operativnom sustavu, ocijenili su da je Linux pogodan za njihove potrebe.

“Ova strateška odluka učinit će da Munchen ne ovisni samo o jednom informatičkom dobavljaču i postavit će trend usmjeren prema većoj kompetitivnosti”, branio je svoju odluku gradonačelnik Munchena Christian Ude. Kakav se softver koristi u Munchenu važno je za cijelu Njemačku: to je treći najveći grad u zemlji i odluke njegove lokalne uprave često oponašaju u drugim gradovima. U posljednje su se vrijeme vlade mnogih zemalja odlučile uzeti Linux kao službeni operativni sustav, spomenimo samo Norvešku, Meksiko i Kinu. Možda bi i sustav za elektroničko glasanje u Hrvatskom Saboru, koji nikako da proradi, imao manje pogrešaka da je zasnovan na Linuxu.

Upravo nedostatak grešaka i velika stabilnost pri izvođenju glavna je osobina Linuxa i pokazuje svu genijalnost zamisli njegova tvorca Linusa Torvaldsa. Taj pripadnik švedske manjine u Finskoj rođen je u Helsinkiju 1969. Otac Nils Torvalds, novinar, dao mu je ime po nobelovcu Linusu Paulingu. Već je s deset godina mali Linus pokazao zanimanje za kompjutore kad se počeo baviti Commodoreom VIC-20 svojega djeda, pjesnika Olea Torvaldsa. Helsinški univerzitet upisao je 1988., a od 1990. odabrao je programiranje u jeziku C kao glavni smjer svog akademskog razvoja. Na fakultetu je došao u dodir s Unixom, fleksibilnim i izvanredno stabilnim operativnim sustavom za velike računalne sustave pa je odlučio napraviti vlastitu verziju za osobna računala. Kombinirajući svoje ime i naziv Unix stvorio je prvu verziju Linuxa i stavio je na Internet da je svi mogu skinuti i modificirati prema svojim potrebama.

Bilo je to kao da je pokrenuo snježnu lavinu: stotine programera iz cijelog svijeta počelo se baviti Linuxom, ispravljati greške, poboljšavati kod i izmišljati nove primjene. Nastao je i niz programa namijenjenih radu u Linux okružju, poput vrlo praktičnog Open Officea, kompatibilnog sa svim Microsoft Office programima, ali besplatnog. Velike tvrtke poput IBM-a, koje nisu u velikoj ljubavi s monopolistom Microsoftom, počele su financirati razvoj Linuxa. Torvalds je 1997. napustio državne jasle, prekinuo akademsku karijeru na Helsinškom sveučilištu i odselio se u Kaliforniju gdje je preko noći postao multimilijunaš. I dalje je nadzirao razvoj Linuxa, ali se polako počeo okretati obitelji, suprugi Tove, šesterostrukoj prvakinji Finske u karateu, te kćerima Patriciji Mirandi, Danieli Yolandi i Celesti. Zaposlio se u tvrtki Transmeta. Radio je na razvoju procesora Crusoe, koji je trebao revolucionirati prijenosne kompjutore, ali mu je prvo odgađan izlazak, a onda je neslavno propao.

No Linux je u međuvremenu nastavio sa samostalnim životom: razvijeno je na desetke takozvanih distribucija, verzija koje se mogu kupiti od pojedinih kompanija za male novce, a one onda zarađuju od održavanja. Red Hat i Mandrake samo su neke od poznatijih, a korisnicima se ne prodaje softver već kutija, CD i upute.

Naravno, javio se i jak otpor Linuxu, pogotovo u Americi. Osim Microsofta, kojem je Linux pojeo velki dio vrijednog tržišta operativnih sustava za velike servere, javno su protiv Linuxa istupili mnogi pojedinci. Sve su to konzervativni Amerikanci koji korisnike Linuxa smatraju komunistima. Po njihovoj logici ljudi koji svoj rad besplatno daruju za razvoj Linuxa rade nelojalnu konkurenciju programerima koji rade za plaću i moraju hraniti svoje obitelji. Česte su žestoke rasprave po Internetskim forumima između dvaju suprotstavljenih tabora.

Nedavno se u harangu protiv Linuxa uključio i SCO. Američka softverska kompanija rastrčala se posljednjih mjesec dana prijeteći tužbama svim korisnicima Linuxa, od IBM-a nadalje, tvrdeći da je u Linux inkorporiran dio koda operativnog sustava Unix, na kojeg SCO navodno ima prava. Mnogima se sumnjivim učinilo to što je Microsoft odmah prihvatio sve što SCO tvrdi i pristao toj tvrtki platiti licencu za korištenje Unix koda u nekim svojim proizvodima, iako i sam posjeduje jednu od izvornih Unix licenci.

Svi su se korisnici Linuxa i Unixa pobunili, a najžešće je reagirala softverska tvrtka Novell koja je 1995. SCO-u prodala licencu za Unix. Direktor Novella Bruce Perens kazao je: “Nismo prodali SCO-u intelektualna prava za Unix. Prodali smo im pravo da prodaju, distribuiraju i podlicenciraju Unix. Intelektualna prava su i dalje naša.” Perens je svoje tvrdnje potkrijepio izvacima iz Kongresne knjižnice i američkog Zavoda za patente te teško optužio Microsoft: “Oni su požurili platiti licencu SCO-u prvog dana samo da bi imali čime plašiti rastuću Linux zajednicu. Microsoft bi jedva dočekao bilo koju priliku za maltretiranje korisnika Linuxa, ali ovog su puta kupili mačka u vreći.”

Žestoki otpor na koji su SCO-ove tvrdnje i tužbe naišle u svijetu svjedoči da ozbiljnijih posljedica po Linux korisnike vjerojatno neće biti, tim više što SCO odbija reći koji su dijelovi koda u Linuxu preuzeti iz Unixa. Jedan je analitičar, upozoravajući na financijske probleme u kojima se SCO već dulje vrijeme nalazi, kazao: “SCO pada u bunar, a ovo što sada vidimo, znači samo da će još tu i tamo očešati stijenku bunara.»

U međuvremenu je koalicija SPD-a i Zelenih u minhenskim gradskim vlastima ostala je pri odluci da za svojih 14 tisuća kompjutora upotrijebi Linux kao operativni sustav, pa je očito da će se sa sve više europskih desktopa smješkati Tux, simpatični pingvin koji je zaštitni znak Linuxa.