Martha Stewart, jedna od najpopularnijih i najbogatijih Amerikanki, optužena je da je lagalaMartha Stewart milijune je Amerikanaca naučila kako da urede svoje kuće, pripremaju hranu, ugodno iznenade goste, uzgajaju cvijeće u svom vrtu, izaberu posteljinu. U svojim televizijskim emisijama obično se pojavljuje u kuhinji, gdje priprema novo jelo ili podučava ljude kako da se snađu u kućanskim neprilikama. Njezin časopis, koji nosi njezino ime i u kojem također daje svakovrsne savjete, prodaje se u golemoj nakladi a knjige su joj bestseleri.

Nakon što joj tužitelji nisu uspjeli dokazati umiješanost u ilegalnu prodaju dionica, optužili su je da je ometala pravdu i falsificirala dokumenteOna već dugi niz godina na tržište plasira razne kućanske predmete pod svojim imenom, posebno u robnim kućama lanca “Kmart”. Zahvaljujući medijskom uspjehu silno se obogatila. Većinska je vlasnica tvrtke koja nosi njeno ime i koja je do prije godinu dana odlično stajala na newyorškoj burzi. Prije dvije godine čak je izabrana u upravu newyorške burze kao jedan o njenih direktora. Poslovni magazin Fortune prije nekoliko ju je godina stavio na listu najutjecajnijih Amerikanaca.

Ali već je godinu dana s pripadnicima newyorškog jet-seta umiješana u golem burzovni skandal a neki tvrde da bi mogla završiti u zatvoru. To ju je dosad stajalo 500 milijuna dolara.

Na američkoj burzi kupuje se i prodaje najviše dionica, a pravila su vrlo stroga kako nitko ne bi pri trgovanju bio privilegiran. Posebno se kažnjava insider trading ili trgovanje na temelju unutarnjih informacija. Vrijednost dionica svake tvrtke ovisi o njenoj uspješnosti u temeljnoj djelatnosti a može porasti ako se očekuje da će u budućnosti još bolje poslovati, jer će na tržište plasirati novi proizvod. Appleove dionice lani su naglo porasle kad je ona najavio svoje novo računalo za koje se očekivalo da će izazvati veliko zanimanje kupaca. Naravno, vrijednost dionica pada kada se procjenjuje da će lošije poslovati. Zbog toga oni koji trguju na newyorškoj burzi pažljivo čitaju poslovne stranice američkih dnevnih novina i poslovnih časopisa, prate specijalizirane televizijske kanale kao CNBC, ali i opće vijesti, o kojima također ovisi kretanje cijena dionica.

Vrijednosti dionica, drugim riječima, jako ovise o informacijama. Stoga zakoni u SAD-u svim investitorima na burzi jamče ravnopravan pristup informacijama. Pod prijetnjom teških kazni zabranjuje se trgovanje dionicama na temelju informacija koje nisu dobivene javnim, svima pristupačnim kanalima, nego privatno, na nezakonit način. Ako ministarstvo obrane raspiše natječaj za novi lovački avion, a tvrtka koja će potpisati ugovor time dobiva posao od nekoliko milijardi dolara, jasno je da će vrijednost njenih dionica silno porasti. Odluku donosi kolegij ministarstva obrane nakon dulje tajne rasprave. Ako netko dozna u kojem smjeru razmišljaju članovi kolegija, može se kako obogatiti. Dovoljno je samo da hitno pokupuje velike količine dionica te tvrtke i pričeka da se službeno objavi da je dobila taj posao. Tada se prodajom kupljenih dionica mogu zaraditi milijuni dolara. To je insider trading – trgovanje na temelju unutarnjih informacija. Upravo to spomenuti zakon želi spriječiti pa se najoštrije, zatvorom kažnjava svatko za koga se utvrdi da je trgovao dionicama na temelju takvih nelegalno dobivenih informacija.

Sumnja se da je Martha Stewart bila umiješana u insajdersko trgovanje dionicama biotehnološke kompanije “ImClone” koju je osnovao njezin prijatelj Sam Waksal, 54-godišnji imunolog i milijunaš. Nakon liječničke prakse Waksal je stekao ugled inovacijama u imunologiji pa je 1984. s mlađim bratom Harlanom, također liječnikom, osnovao farmaceutsku tvrtku “ImClone” za proizvodnju i prodaju imunoloških sredstava. Waksal se obogatio, no perspektiva velikog bogatstva počela se nazirati kad se tvrtka počela zanimati za novi lijek za rak Erbitux. Još 1984. John Mandelsohn zatražio je od Nacionalnog instituta za rak dopuštenje da istraži mogućnost borbe protiv raka pomoću sredstava koje će spriječiti rast stanica raka. Tada se još smatralo da je njegova ideja da se stvore antitijela koja će se vezati na stanice raka i spriječiti njihovu mogućnost da primaju “hranu” odviše riskantna. Mandelsohn je ipak svoju ideju djelomično počeo ostvarivati radeći u bolnici u Houstonu gdje je razvio lijek Erbitux. Za taj lijek zainteresirao se Waksal, testirala ga je njegova tvrtka “ImClone” i pokušala i komercijalno eksploatirati. Waksal je od Federalne uprave za lijekove zatražio dopuštenje za kliničko ispitivanje, isprva bio odbijen, ali se Erbitux ipak počeo ispitivati na nekim pacijentima u kombinaciji s kemoterapijom. Erbitux je kod jedne pacijentice odlično djelovao na rak debelog crijeva u poodmakloj fazi, tumor se pet puta smanjio. Budući da je “ImClone” pripremao komercijalnu eksploataciju lijeka, počela je rasti vrijednost njegovih dionica. Potkraj 2001. bila je dvostruko veća nego početkom te godine.

Waksal je stanovao je u najotmjenijem dijelu Manhattana, njegov stan bio je ukrašen slikama Picassa i drugih modernih umjetnika, redovito je posjećivao dobrotvorna primanja gdje se okupljaju bogataši. Na jednoj proslavi Božića u njegovu domu bio je i Mick Jagger. Među bogatašima s kojima se družio bila je i Martha Stewart.

Martha Stewart, rođena 1941. kao Martha Kostyra u skromnoj obitelji poljskih doseljenika u New Jerseyju, s roditeljima i petero braće preselila se u gradić Nutley na periferiji New Yorka. Otac je prodavao farmaceutske proizvode a do smrti 1979. borio se s alkoholizmom. Marljiva i uporna Martha u gimnaziji je bila odlična učenica, dobila stipendiju za Barnard College na Manhattanu, jedan od najboljih ženskih koledža u SAD-u, kao studentica radila je i kao fotomodel, snimala reklame za cigarete i sapune. Časopis Glamour objavio je 1961. njenu fotografiju u članku o najbolje odjevenim studenticama pa je počela dobivati mnogo bolje ponude za posao i stvarati prve poslovne kontakte. Vrlo mlada udala se za studenta prava Andrewa Stewarta a 1965. su dobili jedinicu Alexis. Zahvaljujući vezama koje je stekla kao fotomodel postala je prva brokerica na newyorškoj burzi i zaradila novac kojim su ona i njezin muž, koji se počeo baviti izdavaštvom, kupili kuću u Westportu nedaleko od New Yorka, u Connecticutu, i nazvali je Turkey Hill Farm. Po njenoj zamisli napravili su veliku i dobro opremljenu kuhinju, jer je odlučila napustiti burzu i posvetiti se novom poslu – cateringu. Počela je pripremati sendviče, peći kolače, organizirati zabave u Westportu i u New Yorku. Mužu je 1982. palo na pamet da o tome što treba znati o pripremi zabava objave knjigu “Entertaining”, koja je prodana u više od milijun primjeraka.

Zahvaljujući toj knjizi počela se pojavljivati na televiziji, mnoge su novine tražile da za njih piše svoje savjete. Počela je angažirati i pomoćnike. Njezina se kći poslije žalila da se zarana morala naviknuti da majka za nju nema mnogo vremena. Suprug Andrew nije mogao izdržati njezinu potpunu predanost poslu pa ju je 1987. ostavio i šest godina poslije oženio se njezinom savjetnicom za uređenje cvijeća.

Najveći američki lanac robnih kuća “Kmart” ponudio je 1987. Marthi Stewart da za njega dizajnira proizvode za kućanstvo koji će se prodavati pod njenim imenom. Nastavila je objavljivati knjige. Redovito se pojavljivala u jutarnjoj emisiji “Today” na NBC-ju, prešla u sličnu emisiju “This Morning” suparničke televizije CBS. Potkraj 80-ih počela je u suradnji s “Time Warnerom” izdavati časopis Martha Stewart Living. Basnoslovno se obogatila, kupila jahtu, ali tek nakon što se uvjerila da i njenim psima godi plovidba. Kupila je veliko imanje na otoku Mount Desert uz obalu Mainea. Osnovala je kompaniju “Martha Stewart Living Omnimedia”, u kojoj je bila predsjednica nadzornog odbora i direktorica te imala 63 posto vlasništva, i s njom 1999. izišla na newyoršku burzu, gdje se pokazalo da vrijedi više od milijardu dolara. Ulagala je i u druge tvrtke, pa tako i u onu svog prijatelja Waksala. Njih dvoje prije 15 godina upoznao je danas 40-godišnji burzovni dealer Peter Bacanovic, naočit, obrazovan i rječit pripadnik visokog društva, rado viđen u ženskom društvu. Davno je na zabavi upoznao Alexis Stewart i njezinu majku Marthu. Tada je radio “ImClone” Samuela Waksala, kojeg je na drugoj zabavi upoznao s Alexis Stewart. Iako je Waksal bio 20 godina stariji od nje, postali su par pa se tako Waksal upoznao i s Marthom Stewart. Svidio joj se pa je s njim ostala u odličnim odnosima i nakon što je prekinuo vezu s njenom kćeri. Često su se viđali, ona je uredila njegov stan na Manhattanu i kupila dionice njegove tvrtke, jer ju je on uvjerio da je to odlična investicija. Dionice je kupila preko Bacanovica, koji je napustio “ImClone” i počeo raditi za brokersku kuću “Merrill Lynch”. Ttako je postao i broker Waksala, njegove obitelji i Marthe Stewart, a dosta je trgovao dionicama “ImClonea”. Početkom prosinca 2001. prodao je više od 100.000 dionica “ImClonea” u vlasništvu Harlana Waksala, brata Samuela Waksala, a ta je transakcija obavljena malo prije nego što je Federalna uprava za lijekove trebala obznaniti odluku o Erbituxu.

U četvrtak 27. prosinca 2001. Bacanovic je dobio zahtjev Samuela Waksela da hitno, što prije, proda i njegove dionice u “ImCloneu” vrijedne 5 milijuna USD. Tu je transakciju, u skladu s pravilima, prijavio odvjetnicima “Merrill Lyncha”, no oni su je zabranili jer je Samuel Waksal zaposlenik “ImClonea”, a takve se transakcije u vrijeme kad tvrtka očekuje važnu odluku državnih tijela o svom proizvodu mogu obavljati samo nakon provjere po posebnoj proceduri. No Bacanovicu su se javili i Waksalova 28-godišnja kći Aliza i njegov otac Jack pa je on istog dana prodao njihove dionice “ImClonea”. Waksalov otac za njih je dobio 6,7 milijuna, a kći 2,5 milijuna USD. Bacanovicu je bilo jasno da se nešto događa pa je alarmirati još neke svoje klijente koji su imali dionice “ImClonea”, među ostalima i Marthu Stewart. Ona je tog četvrtka s dvije prijateljice letjela privatnim avionom iz New Yorka u Meksiko na kraći odmor. Avion se spustio spustio u San Antoniju u Teksasu kako bi uzeo gorivo, a ona je nazvala svoj ured da pita ima li što novo. Čula je da ju je zvao Bacanovic kako bi je obavijestio da se nešto zbiva s dionicama “ImClonea”. Nazvala je Waksala, ali nije utvrđeno je li s njim i razgovarala. No Bacanovic je u četvrtak 27. prosinca 2001. prodao i 3928 dionica “ImClonea” u vlasništvu Marthe Stewart za 58 USD po dionici i za njih dobio 228.000 dolara. Istoga dana 10.000 dionica “ImClonea” prodao je i muž jedne od dviju njenih prijateljice koje su s njom bile u avionu. U petak 28. prosinca 2001., neposredno prije zatvaranja newyorške burze, Federalna uprava za lijekove objavila je da odbija registrirati Erbitux. To je značilo da dionice “ImClonea” vrijede mnogo manje nego što se procjenjivalo. U ponedjeljak 31. prosinca 2001. – kada je ponovno počelo trgovanje na newyorškoj burzi – dionice “ImClonea” pale su za 17 dolara, što znači da su svi koji su ih prodali u četvrtak spasili četvrtinu svog novca. Martha Stewart spasila je oko 50.000 USD.

No inspekcijski odjel na newyorškoj burzi prati sve veće transakcije, posebno one neposredno prije značajnih promjena vrijednosti dionica. Odmah je ispitan Bacanovic, koji je tvrdio da ništa ne zna, da je radio samo ono što su od njega tražili klijenti. Na pitanje zašto je prodavao dionicee Marthe Stewart odgovorio je da je to učinio na temelju ranijeg dogovora da ih proda čim njihova vrijednost padne ispod 60 dolara po dionici. No Bacanovicev glavni suradnik, koji je po njegovu nalogu tehnički provodio transakcije, istražiteljima je rekao da takvog dogovora nije bilo, što je Bacanovica dovelo u neugodan položaj. Istražitelji su počeli ispitivati i Waksala zašto su on i članovi njegove obitelji tako naglo odlučili prodati svoje dionice neposredno prije nego što je Federalna uprava za lijekove objavila svoju nepovoljnu odluku. Tvrdio je da je to bilo slučajno. Ali novinari Washington Posta otkrili su da je Waksal unaprijed doznao da će Federalna uprava odbiti njegov zahtjev. Washington Post je točno rekonstruirao kako je do Waksala dospjela ta informacija prije nego što je službeno objavljena: odvjetnici “ImClonea” bili su u stalnom kontaktu s predstavnicima Federalne uprave za lijekove, jer tvrtka koja traži odobrenje za lijek mora davati mnogo podataka, dokumenata i informacija. Odvjetnik Allan Bennett često je kontaktirao s predstavnikom Federalne uprave Richardom Pazdurom, pa je već i po tome kakve dokumente ovaj traži znao kako se otprilike o lijeku raspravlja u Upravi. Pazdur mu je na kraju, na Badnjak 2001., nekoliko dana prije službenog priopćenja, najavio da lijek neće proći. Bennett je to javio Waksalovom partneru, koji je s “ImCloneom” financijski pripremao komercijalnu eksploataciju lijeka. Ovaj je to na Božić javio Harlanu Waksalu, a ovaj sljedećeg dana svom bratu. Prema tome, Waksal je dva dana unaprijed znao da će Erbitux biti odbijen.

Istraga je trajala dugo. Potkraj travnja 2002. policija je upala u Waksalov stan na Manhattanu i uhitila ga zbog protuzakonitog trgovanja dionicama. Uporno je tvrdio da ništa nije znao. Ispitani su drugi svjedoci pa je morao priznati da je to ipak znao. I dalje je, međutim, nijekao da je bilo što rekao svom ocu, kćeri i Marthi Stewart. No pokolebao se i pristao surađivati s istražiteljima nakon što su mu zaprijetili da će uhititi i njegovu kćer. Bacanovic je tvrdio da je dionice Marthe Stewart prodao na temelju dogovora da ih se riješi ako im cijena padne ispod 60 dolara, no nije mogao predočiti nikakav dokaz o tom dogovoru.

Martha Stewart tvrdila je da su njene dionice prodane na temelju dogovora s Bacanovicem. Otkad su mediji lani u lipnju doznali da je pod istragom, afera do danas ne prestaje. U američkim novinama pojavile su se brojne karikature na kojima ona uređuje vlastitu zatvorsku ćeliju. Zbog afere počela je padati vrijednost dionica tvrtke “Martha Stewart Living Omnimedia”.

Prije nekoliko dana napokon je državno odvjetništvo podiglo kaznenu prijavu protiv Marthe Stewart i Bacanovica. U njoj nema optužbe za insajdersko trgovanje, zbog čega je i pokrenuta istraga, jer im to istražitelji ne mogu dokazati. No optuženi su za još gora nedjela, za laganje istražiteljima, što se u SAD-u posebno strogo kažnjava. U kaznenoj prijavi na 41 stranici to se podrobno dokazuje, kao i to da su krivotvorili dokumente, brisali e-mail poruke, dogovarali se što će reći istražiteljima. Kaznena prijava ima pet neugodnih točaka, a Martha Stewart je optužena da je počinila još jedan težak prekršaj, jer je dioničarima svoje tvrtke “Martha Stewart Living Omnimedia” iznosila lažne podatke o aferi i tako dezinformirala o opasnostima za tu kompaniju i vrijednost njenih dionica. Bude li proglašena krivom po svim točkama, dobit će najmanje deset godina zatvora. Tužitelji su joj ponudili da prizna krivnju po jednoj točki kaznene prijave, dok će joj sve ostalo biti oprošteno, ali je ona to odbila. No zbog skandala podnijela je ostavku na položaj predsjednice nadzornog odbora i direktorice “Martha Stewart Living Omnimedije”, čije su dionice ovih dana “u slobodnom padu”.