Objavljeno u Nacionalu br. 396, 2003-06-17

Autor: Maroje Mihovilović

Ukrajinska braća u pohodu na svjetski boksački naslov

Udar braće Kličko na titulu Lennoxa Lewisa

Vitalij Kličko, ukrajinska boksačka zvijezda, koji je sa 27 uzastopnih nokauta ušao u Guinessovu knjigu rekorda, pokušat će 21. lipnja protiv Engleza Lennoxa Lewisa osvojiti titulu boksačkog šampiona u teškoj kategoriji u verzijama WBC i IBF te tako postati prvi bijelac svjetski prvak nakon što se slavni Rocky Marciano 1956. neporažen povukao iz ringa

U subotu 21. lipnja u Staples Centeru u Los Angelesu održat će se meč za titulu svjetskog boksačkog prvaka u teškoj kategoriji u verzijama WBC i IBF. Englez Lennox Lewis, visok 196 cm, branit će titulu prvaka protiv 205 cm visokog Vitalija Klička, 31-godišnjeg Ukrajinca koji je u svojoj dugoj karijeri dosad izgubio samo jedan meč, vrlo je popularan u Njemačkoj i toliko obrazovan da čak ima idoktorsku titulu. Iako mnogi vjeruju da bi zbog svojih iznimnih boksačkih kvaliteta Vitalij Kličko mogao sljedeće subote postati prvi bijelac koji će nakon dugog vremena osvojiti svjetsku boksačku titulu, još je više onih koji su uvjereni da će to uspjeti njegovu pet godina mlađem bratu Vladimiru.

Njemački poduzetnik Klaus-Peter Kohl postao je menadžer braće Kličko nakon što je njihova majka odbila potpisati ugovor s pijanim Don Kingom Od 40 profesionalnih mečeva Vladimir Kličko je pobijedio u 39 od čega 36 nokautom, a boksački analitičari ga smatraju kvalitetnijim borcem od starijeg brata VitalijaDvojica braće toliko su slični da ih smatraju blizancima i često brkaju. Sportske pothvate zajednički planiraju i zajedno se pripremaju. Obojica su doktori sportske medicine. Kad jedan ulazi u ring, drugi je pokraj ringa kako bi ga bodrio i davao mu savjete.

Vitalij Vladimirovič Kličko rodio se 19. srpnja 1971. u Bjelovodsku u Kirgiziji. Njegov mlađi brat Vladimir rodio se 25. ožujka 1976. u Semipalatinsku u Kazahstanu. Njihov otac Vladimir Rodionovič Kličko bio je pukovnik sovjetskog ratnog zrakoplovstva a majka Nadežda Uljanova Kličko činovnica. Zbog očeve službe obitelj se često selila pa je obitelj živjela u raznim dijelovima bivšeg SSSR-a sve dok se 1985. nije skrasila u malom stanu u Kijevu. Kad je Vitalij počeo voziti bicikl, tome je naučio i mlađeg brata. Kad je s 12 godina počeo igrati šah, brat mu je bio glavni partner. Kad je s 14 godina počeo boksati, poveo je sa sobom i Vladimira.

Stariji Vitalij isprva se zanimao za kickboxing te je postao šesterostruki ukrajinski prvak u tom sportu. No potom se prebacio na “pravi” boks i tri godine zaredom bio ukrajinski boksački prvak u teškoj kategoriji a osvojio je i titulu na Svjetskim vojnim sportskim igrama u Italiji 1995.

Mlađi Vladimir sa 17 je godina bio juniorski prvak Europe u kickboxingu a potom tri godine zaredom ukrajinski prvak. Odlične rezultate postizao je i u “pravom” boksu, a vrhunac njegove amaterske karijere bila je olimpijada u Atlanti 1996. kad je osvojio zlatnu medalju u teškoj kategoriji.

Nakon pobjede Vladimira Klička u Atlanti menadžeri su se jako zainteresirali, posebno kada su doznali da olimpijski prvak ima starijeg i još jačeg brata. Sve ponude braća su prosljeđivala svojoj majci Nadeždi koja je preuzela brigu o njihovim karijerama. U Kijev je stigao i Don King, koji je stvorio mnoge boksačke zvijezde poput Muhammada Alija. Nadežda Kličko posjela je Kinga u svoju tijesnu kuhinju i ponudila mu votku. Rekao joj je da će cijela obitelj moći napustiti taj stanić u Kijevu jer će im on pokloniti veliki stan u otmjenom dijelu Miamija, dat će im tri automobila na raspolaganje, uvjeren da će pod njegovim vodstvom obojica braće postati veliki šampioni i američki bogataši. Ona mu je stalno nadolijevala votku, Kingu se razvezao jezik pa je pričao i neukusne viceve o Rusima i Ukrajincima. Rekao je da će Vladimiru nadjenuti sportski nadimak “Vlad Impaler”, “Vlad nabijač na kolac”, kako u SAD-u nazivaju grofa Draculu, pokazao joj je i ugovor na kojem je nedostajao još samo njen potpis. Na kraju joj je rekao: “Znate zašto sam toliko zainteresiran za vaše sinove? Zato što će i bijele televizijske gledatelje, koji posebno plaćaju da bi mogli vidjeti svaki meč, ali i njihove bijedne crne protivnike najviše uzbuđivati to što vaši sinovi imaju lijepe bijele guzice.” Nadežda Kličko nije potpisala, King joj se nije svidio.

Uskoro je došao i Klaus-Peter Kohl, njemački poduzetnik, vlasnik barova u Hamburgu i boksački menadžer. Pričao je da je i njega pokušala opiti votkom, ali je on to bolje podnio. Nadežda Kličko povjerila mu je budućnost svojih sinova. U tih šest godina braća su postigla impresivne karijere. Stariji Vitalij u 33 profesionalna meča 32 je puta pobijedio, 30 puta nokautom, 24 puta u prve tri rundeMlađi Vladimir u 40 mečeva 39 je puta pobijedio, 36 puta nokautom, 27 puta u prve tri runde. Vitalij Kličko dospio je u “Guinessovu knjigu rekorda” s 27 uzastopnih pobjeda nokautom. Boksački stručnjaci tvrde da je Vladimir Kličko kvalitetniji boksač od starijeg brata Vitalija.

Vitalij Kličko postigao je svoj najveći uspjeh kad je, pobijedivši 1999. Herbieja Hidea, osvojio titulu interkontinentalnog prvaka u verziji profesionalne boksačke organizacije WBO, četvrte po ugledu u svjetskom profesionalnom boksu. Titulu je branio nekoliko puta a izgubio ju je u travnju 2000. u meču s Chrisom Byrdom, predavši meč u 10. rundi nakon što je ozlijedio rame. Ispričao se gledateljima i rekao da titulu “nije izgubio, nego samo privremeno prepustio Byrdu”. Šest mjeseci poslije Byrd je branio titulu protiv njegova mlađeg brata Vladimira Klička, koji je pobijedio i vratio titulu u obitelj.

Zadnje mečeve braće Kličko u Njemačkoj je na televiziji gledalo čak deset milijuna ljudi. Počeli su 1998. nastupati i u SAD-u i pobjedama stjecati popularnost. Amerikanci žele da neki bijelac postane važan u boksu nakon pola stoljeća crnačke dominacije. Velikog bijelog šampiona nije bilo otkad je 1956. neporažen Rocky Marciano napustio ring. Amerikanci svakog bijelog boksača koji pokazuje iznimne kvalitete nazivaju “velikom bijelom nadom”. Vitalij i Vladimir Kličko sviđaju im se jer se od drugih vrhunskih boksača razlikuju ne samo po boji kože nego i po životnim nazorima i načinu života. Obično boksači potječu iz najsiromašnijih i neobrazovanih društvenih slojeva, koje zanima samo novac i često se nađu u raznim skandalima, kao npr. Mike Tyson. Braća Kličko predano su studirala, na sveučilištu u Kijevu diplomirala, magistrirali i doktorirala. Iako sada pretežno žive u Hamburgu, jako su vezani za Ukrajinu, gdje sudjeluju u raznim humanitarnim akcijama. Vladimir je svoju zlatnu medalju, a Vitalij svoj pojas interkontinentalnog prvaka darovao sportskom muzeju u Kijevu.

Apsolutni svjetski prvak sada je Lennox Lewis koji je 1999. ujedinio razne titule. Profesionalnim boksom dominiraju tri boksačke asocijacije: Svjetska boksačka asocijacija (WBA), koja je 1962. nastala iz američke Nacionalne boksačke asocijacije, zatim Svjetski boksački savjet (WBC), osnovan 1963. u Ciudad Mexicu, te Međunarodna boksačka federacije (IBF), osnovana 1983. Svaka od tih asocijacija ima svoje svjetske prvake pa se često nije znalo tko je zapravo prvak svijeta. Zbog takve kaotične situacije u svjetskom profesionalnom boksu mnogi su smatrali da treba napraviti reda i vratiti sportski duh u taj sport, vjerujući da bi to mogao učiniti sportski as vlastitim primjerom. Mnogi su bili uvjerenja da bi to mogao biti upravo Lennox Lewis koji nikad nije bio umiješan u skandal. On je 13. studenoga 1999. pobjedom u Las Vegasu protiv Evandera Holyfielda ujedinio sve tri titule apsolutnog svjetskog prvaka. Poslije mu je titula po verziji WBA oduzeta, ali ga i danas smatraju neprijepornim svjetskim prvakom.

Lennox Lewis rodio se 1965. u Londonu, u siromašnom dijelu četvrti West Ham. Kad mu je bilo 12 godina, obitelj se preselila u Kanadu. Novi školski drugovi rugali su mu se zbog njegova londonskog “cockney” naglaska. Počeo baviti boksom kako bi se s takvima obračunao. Izrastao je u krupnog momka, visok je gotovo dva metra i danas ima oko 130 kilograma. Zbog te svoje velike tjelesne mase i snage, ali i zbog iznimnog talenta za boks on je već u ranoj mladosti počeo postizati dobre rezultate. S 20 godina na olimpijadi 1984. predstavljao Kanadu u boksu u teškoj kategoriji, ali je ispao u četvrtfinalu, gdje ga je pobijedio budući olimpijski prvak Tyrell Biggs iz SAD-a. Lewis je tada dobio prve ponude da prijeđe u profesionalce, ali je ostao među amaterima još četiri godine kako bi nastupio na olimpijadi u Seulu, gdje je 1988. osvojio zlatnu medalju pobijedivši u finalu Amerikanca Riddicka Bowea, budućeg svjetskog profesionalnog prvaka.

Tada su došle nove ponude da prijeđe u profesionalce, ali na opće čuđenje Lewis nije prihvatio ponude poznatih američkih boksačkih menadžera nego je potpisao ugovor s tada malo poznatim Englezom Frankom Maloneyjem, koji mu je ostao menadžerom sve do danas.

Lewis je počeo karijeru u Britaniji boreći se s malo poznatim britanskim boksačima, koje je sve redom pobjeđivao. Pobijedio je tadašnjeg britanskog prvaka u teškoj kategoriji Garyja Masona u šest rundi na bodove i postao novim prvakom. Pobijedio je potom dvojicu bivših svjetskih prvaka Glenna McCroryja i Mikea Weavera, a osvetio se i Biggsu za poraz na olimpijadi 1984. nokautom u trećoj rundi. U listopadu 1992. borio se za titulu svjetskog prvaka u verziji WBC-ja protiv Donovana “Razora” Ruddocka, koji je početkom 90-ih izdržao dvije borbe s najopasnijim boksačem Mikeom Tysonom, i pobijedio u drugoj rundi. Triput je obranio titulu, jednom mu je protivnik bio britanski teškaš Frank Bruno, obrazovani boksač koji je nakon završetka sportske karijere prešao u glumce i zabavljače. Iako je bio svjetski prvak u verziji WBC-ja, američki boksački stručnjaci nisu o Lewisu imali dobro mišljenje jer se nije upuštao u žestoku tučnjavu, što gledatelji vole, pa su ga smatrali mekanim borcem koji bi dobio grdne batine da se u ringu nađe s američkim fighterima kakvi su bili Evander Holyfield ili Mike Tyson. Njegovi kritičari tvrdili su kako su imali pravo kad su tvrdili da on nije boksač za velike pothvate kad je u rujnu 1994. izgubio naslov u meču s malo poznatim Oliverom McCallom.

Lewis je promijenio trenera i pripremao se u Detroitu u SAD-u pod paskom najboljih američkih boksačkih stručnjaka. Da bi se vratio na vrh, morao se dokazati u borbama s nekima od najboljih američkih boksača, kakve je izbjegavao dok je bio svjetski prvak. Pobijedio je Tommyja Morrisona, Lionela Butlera i Raya Mercera, boksače s liste prve desetorice, pa je u veljači 1997. u novom meču s McCallom ponovno postao svjetski prvak u verziji WBC-ja. Lako je pobijedio McCalla, koji se u međuvremenu liječio od narkomanije a u petoj rundi jednostavno više nije želio izaći iz svog kuta te je predao meč.

Nakon toga Lewis je četiri puta branio titulu, no u SAD su i dalje tvrdili da nije pravi prvak jer se nikad nije suočio sa najvećim boksačima 90-ih, Riddickom Boweom, Evanderom Holyfieldom ili Mikeom Tysonom. Tada je potpisan ugovor za meč s Holyfieldom, koji je bio svjetski prvak u verzijama WBA i IBF, kojim je trebalo objediniti sve tri titule. Tako bi se nakon sedam godina, nakon Riddicka Boweja, sve tri titule našle u rukama jednog čovjeka, koji bi tako postao apsolutni, neosporavani svjetski prvak. Borba je u ožujku 1999. u dvorani Madison Square Garden u New Yorku završila skandalom. Lewis je bio nadmoćan u cijelom meču, no suci su, očito potplaćeni, proglasili meč neriješenim. Ljubitelji profesionalnog boksa stoga su mnogo su očekivali od ponovljenog meča Lewisa i Holyfielda. Borba 13. studenoga 1999. nije bila osobita, ali Lewis je bio premoćan te su mu suci dodijelili pobjedu. Bila je to njegova 35. pobjeda u 37 mečeva i dobio je sva tri šampionska pojasa. Tri je puta branio titulu, ali ju je 21. travnja 2001. izgubio u Južnoafričkoj Republici s Hasimom Rahmanom. No ponovno ju je vratio pobijedivši u revanšu Rahmana u studenom iste godine. Potom je imao još jedan spektakularan meč, 8. lipnja 2002. u Memphisu protiv bivšeg svjetskog prvaka Mikea Tysona, kojeg je porazio u osmoj rundi. Lewis sada ima ukupan skor 46 mečeva, 43 pobjede, dva poraza i jedan neriješen rezultat. Pobijedio je i najveće boksače, Holyfielda i Tysona.

Nakon njegove pobjede nad Tysonom održano je nekoliko mečeva pretendenata, u kojima je najviše uspjeha imao Vitalij Kličko, koji je pobjedom nad Larryjem Donaldom 23. studenog prošle godine postao službeni Lewisov izazivač po verziji WBC. Kohl je počeo pregovore s Lewisovim menadžerom pa se isprva tvrdilo da će meč biti u travnju. No Lewisov menadžer je prekinuo pregovore s Kohlom i dogovorio se da Lewis svoju titulu, umjesto protiv Vitalija Klička, brani protiv kanadskog boksača Kirka Johnsona. Meč je bio zakazan za 21. lipnja 2003. u Los Angelesu. Vitalij Kličko je bio bijesan jer ga je Lewis izigrao, tvrdio je da ga se Lewis boji, pa je najavio da će Lewisa tužiti i boksačkoj federaciji, ali i sudu. Vitalij Kličko dogovorio se da će se 21. lipnja također pojaviti u ringu u Staples Centeru u Los Angelesu u predborbi glavnom meču između Lewisa i Johnsona.

No u ponedjeljak 9. lipnja objavljena je senzacionalna vijest da će se Lewis i Vitalij Kličko ipak suočiti 21. lipnja. Naime, Johnson se ozlijedio pa je morao otkazati nastup. Da ne otkazuju meč, za koji su već prodane ulaznice i televizijska prava, organizatori su se dogovorili da umjesto Johnsona u ring uđe Vitalij Kličko, koji je tu priliku jedva dočekao i izjavio da će pokazati da je bolji od Lewisa. Lewis je pak izjavio da će ušutkati hvalisavog Klička koji se nikad nije borio protiv Holyfielda ili Tysona. Sada će se namjeriti na pravog protivnika, poručio mu je Lewis, a ne na “Mickeyja Mousea kao dosad”. Lewis je uvjeren da će smlaviti Klička, a i sportski komentatori i kladioničari daju mu prednost.

Mlađi brat Vladimir Kličko pomaže starijem Vitaliju, jer je ušao u ring s Lewisom u jednoj neobičnoj prilici: producenti filma “Oceanovih 11”, u kojem je glavnu ulogu imao Brad Pitt a čija se radnja zbiva u Las Vegasu, u ring u filmskom studiju doveli su Lennoxa Lewisa i Vladimira Klička da snime prizore boksačkog meča. Vladimir Kličko i Lewis ponavljali su neke scene i po 20 puta, pa je Kličko, kako tvrdi, mnogo doznao o Lewisovu stilu.

Vitalij Kličko za meč se ozbiljno priprema, ako pobijedi, postat će svjetski prvak. Vladimir Kličko će tada pričekati da pokuša isto kad netko pobijedi njegova brata. Jer majka Nadežda zabranila je braći da ikada jedan protiv drugoga iziđu u ring, a oni su joj obećali da će je poslušati. Čak im je prije osam godina zabranila i da jedan drugom budu sparing partneri, jer se boji da jedan drugom i nehotice ne nanesu kakvu ozljedu. Ako Vitalij Kličko izgubi od Lewisa, do naslova prvaka pokušat će doći mlađi Vladimir, ali to neće biti tako brzo. Nedavno je sam upropastio mogućnost da odmah nakon Vitalija, bude li ovaj poražen, uđe u borbu protiv Lewisa, zbog iznenadnog poraza nokautom u drugoj rundi prošlog ožujka što ga je doživio braneći naslov interkontinentalnog prvaka u verziji WBO od Južnoafrikanca Corrieja Sandersa, zbog čega je pao na listi izazivača. No nitko ne sumnja da će i Vladimir Kličko prije ili poslije ući u ring da se bori za titulu svjetskog prvaka. Jer po mišljenju najvećih svjetskih boksačkih stručnjaka on je prava “velika bijela nada”.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika