Objavljeno u Nacionalu br. 404, 2003-08-12

Autor: Zrinka Ferina

INTERWIEW

Momčilo Bajagić - splitski revival beogradskog rockera

Razgovor s poznatim beogradskim rock glazbenikom, osnivačem grupe 'Instruktori', koji u novoj komediji Dušana Kovačevića 'Profesionalac' debitira na filmu, o Dini Dvorniku zbog kojeg je pomaknuo termin svog prvog poslijeratnog splitskog koncerta, dugogodišnjem prijatelju Branislavu Lečiću, Zoranu Đinđiću te ispreplitanju mafije i estrade u Srbiji

Za koncert u Splitu znam od travnja. Tek se ovih dana ispostavilo da istoga dana koncert ima i Dino Dvornik, no nisam znao da su mjesta održavanja toliko blizuZa koncert u Splitu znam od travnja. Tek se ovih dana ispostavilo da istoga dana koncert ima i Dino Dvornik, no nisam znao da su mjesta održavanja toliko blizuU petak, 8. kolovoza, u Splitu su u isto vrijeme na udaljenosti od samo nekoliko stotina metara, trebala biti održana dva koncerta sasvim suprotnih karaktera. U Ljetnom kinu Bačvice svoj prvi splitski koncert nakon 12 godina trebao je održati jedan od najuspješnijih beogradskih rockera, Momčilo Bajagić Bajaga, a u neposrednoj blizini, splitski kantautor Dino Dvornik nastupio je u sklopu turneje za HDZ nazvane “Pokrenimo Hrvatsku”. Dan uoči koncerta Momčilo Bajagić Bajaga odlučio je pomaknuti termin svog koncerta za ponedjeljak, 11. kolovoza. O tome su mediji obaviješteni kratkim priopćenjem iz Dallas Recordsa, Bajagine izdavačke kuće za Hrvatsku i Sloveniju. Iako se u tom priopćenju ne spominje razlog otkazivanja koncerta, Momčilo Bajagić u razgovoru za Nacional među inim objašnjava i okolnosti vezane uz splitsko gostovanje. U razgovoru u kojem komentira političke angažmane glazbenika Bajaga opisuje svoja prijateljstva sa srpskim ministrom kulture Branislavom Lečićem i pokojnim premijerom Zoranom Đinđićem, osvrće se na sprege mafije i estrade, otkriva da je debitirao kao glumac u filmu Duška Kovačevića za koji je napisao i glazbu, te najavljuje nove projekte.

'Split je bio jedan od gradova u kojem su naši koncerti uvijek dobro prolazili: kad smo u bivšoj Jugoslaviji imali dobar album, Split je bio među 4-5 najposjećenijih koncerata' 'Ne samo u Splitu, nego i u cijeloj bivšoj Jugoslaviji postoji desničarska varijanta koja je nastala u poslijeratnom razdoblju, ali to me ne brine jer tu struju čini maksimalno 10 do 15 posto ljudi' NACIONAL: Kad je dogovaran vaš koncert u Splitu i kako to da Dvornik, kao domaćin u tom gradu, nije ponudio pomaknuti svoj termin? – Za koncert u Splitu znam od travnja. Tek se ovih dana ispostavilo da istoga dana koncert ima i Dino Dvornik, no nisam znao da su mjesta održavanja toliko blizu. Mi smo trebali svirati na Bačvicama a on 200-300 metara dalje. Osim što je bilo glupo da se nadglasavamo razglasom, samo dan prije koncerta doznali smo da kod Dvornikova koncerta postoji i politička razina. Dinu Dvornika ne poznajem dobro, on je navodno izjavio da mu je krivo što sviramo u isto vrijeme pa ne može doći na moj koncert i pozvao me da svratim na njegov koncert nakon svog, na piće.

U Splitu nisam svirao 12-13 godina i htio sam da ljudi dobro čuju muziku. Zato sam u dogovoru sa svojim menadžerom Zoranom Vulovićem i organizatorom koncerta Robertom Zadravcem odlučio da koncert pomaknemo. Jest da je ponedjeljak malo lošiji dan, ali mislim da je to bolje rješenje. Za Split smo pripremili poseban program, napravit ćemo presjek karijere s hitovima iz svih razdoblja, odsvirat ćemo po 2-3 pjesme s albuma koje publika nije imala prilike čuti na legalnim izdanjima. Premijerno ćemo odsvirati i vrlo popularnu pjesmu “Pada vlada” iz filma “Profesionalac”. Ostale pjesme na splitskom koncertu bit će hitovi sa svih 11 albuma. Posebno me raduje što će nam se na pozornici najvjerojatnije pridružiti bubnjarska legenda Peco Petej, kojeg sam zadnji put vidio u Zenici dok je on svirao u Indexima, a neizmjerno ga cijenim još iz vremena dok je svirao s grupom Time. Kako je on Splićanin, možda će nešto odsvirati s nama na splitskom koncertu.

NACIONAL: Jeste li s još nekim dogovorili kavu u Splitu? – Mislio sam se sresti s još nekim ljudima, međutim, zbog promjene termina koncerta našli smo se u strci s vremenom. Naime, idući dan rano ujutro moramo krenuti, jer sviramo u Vrnjičkoj banji, na otvorenju turističke sezone. Taj koncert dogovorili smo prije jer smo računali s time da ćemo u Splitu svirati u petak i da ćemo pred sobom imati vikend. Bit će prilike za druženja u Splitu, bitno mi je da odsviramo dobar koncert. Split je bio jedan od gradova u kojem smo uvijek jako dobro prolazili. Kad smo u bivšoj Jugoslaviji imali dobar album, Split je bio među 4-5 najposjećenijih koncerata. Možda je masovnije bilo jedino u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Nadam se da će oni koji su nekad dolazili na naše koncerte doći i danas. Ulaznice koje su puštene u pretprodaju rasprodane su i zanimanje je veliko. Prostor u kojem sviramo nije prevelik, Braco Radović je radio ozvučenje i mislim da će svi koji dođu na koncert uživati u odličnom zvuku.

NACIONAL: Je li vam poznato da je Split posljednjih godina grad u kojem je prilično uzavrela desničarska atmosfera? Tamo su naime bili najveći skupovi potpore generalima Norcu i Gotovini. – To se nije dogodilo samo u Splitu, u cijeloj bivšoj Jugoslaviji postoji desničarska varijanta koja je nastala u poslijeratnom razdoblju. Mislim da je ta struja vrlo mala, čini je maksimalno 10-15 posto ljudi, ali oni su mnogo bučniji od onih koji to nisu. Zato i uvijek više privuku pažnju. Mi dolazimo iz najbolje namjere, da odsviramo dobar koncert. Mi smo bend koji svira po svim gradovima u svijetu, nismo svirali jedino u Južnoj Americi. Ne mislim da pojedinačni incidenti mogu govoriti o cijeloj populaciji i gradu.

NACIONAL: Za vaš koncert nije planirano pojačano osiguranje? – Mislim da nije, da je osiguranje uobičajeno. Koncert je prijavljen policiji, a koliko znam i oni su dobronamjerno primili to što smo ga odgodili za ponedjeljak.

NACIONAL: Je li vam netko savjetovao da odgodite koncert? – Nije. Svi su bili O.K.

NACIONAL: Iza vas je turneja po Americi, koja vam je to po redu? – Četvrta. Bili smo skoro mjesec dana, imali smo 13-14 koncerata. Svirali smo u Bostonu i New Yorku na Istočnoj, u Los Angelesu i Las Vegasu na Zapadnoj obali te Vancouveru i Saint Luisu u Kanadi. Vidjelo nas je sigurno oko 15.000 ljudi.

NACIONAL: Tamo u publici bude zajedno srpska i hrvatska dijaspora? – Dolaze ljudi sa svih prostora bivše Jugoslavije. Otprilike možemo znati u kojem gradu ima više kojih. Svi su bili krajnje ljubazni i svi nas tretiraju kao domaći bend. Događalo se da sam vidio djecu koja znaju pjevati pjesme, a ne znaju materinji jezik. U turneji nam je pomogla i moja Internet adresa www.bajaga.com jer je Amerika prevelika pa je teško obavijestiti ljude. Potkraj ovog mjeseca možda ponovno odemo u Ameriku jer je film “Profesionalac” ušao u službenu konkurenciju za festival u Montrealu.

NACIONAL: Zanimljivo je da ste u tom filmu debitirali i kao glumac. – Izgovaram jednu i pol rečenicu. Nigdje ne bih imao hrabrosti glumiti, ali Duško Kovačević mi je prijatelj i “smjestio” mi je brkove pa sam se zbog toga osjećao lakše, kao da to nisam ja. Sve je lijepo ispalo, CD s glazbom iz filma odlično se prodaje a dvije pjesme s njega, “Motorola, policijsko kolo” i “Pada vlada”, dosta se puštaju na radiju. Pregovaram s “Dallasom” da na jesen, kad se u kinima bude prikazivao “Profesionalac”, i u Hrvatskoj izađe CD s glazbom iz filma.

NACIONAL: Naslov pjesme “Pada vlada” prilično je intrigantan. Možete li reći nekoliko stihova? – Tekst je napisao Duško Kovačević, a ja sam radio glazbu. Film “Profesionalac” govori o dva čovjeka – jedan je došao na vlast poslije promjena u Srbiji, a drugi je bivši službenik državne sigurnosti koji ga je pratio deset godina i donio mu je deset knjiga, dosjea koje je skupio o njemu. Pjesma ide otprilike ovako:

“Trag ti pratim u ruci mi strela/ čas me vidiš, čas ne vidiš/ senka mi je bela./
Ali jedne tamne noći/ tamne noći bez meseca/ ja ću tebe sresti dragi/ ubit ću te kao zeca./
Pada zvezda padalica/ pada soko siva ptica/ pada osmeh sa mog lica/ i sneg pada pre Božića/ pada čovek posle pića/ i noć padne kad je zora/ pada, pada, pada, pada/ šta to pada/ pada vlada./ Već su mnogi pali s vlasti/ pa ćeš i ti dragi pasti.”

NACIONAL: Što mislite, zašto je ta pjesma toliko popularna? – Gdje god postoji neka vlada, postoji i netko tko bi volio da ona padne. Mislim da će pjesma biti osobito popularna uoči izbora jer će uvijek biti opozicije i nekih vlada. Kovačević je napravio univerzalan i duhovit tekst. Radnja filma događa se u Vojvodini pa je glazba okrenuta prema njoj tako da ima puno cimbala, tambura, akustične glazbe i ciganskih violina.

NACIONAL: To je vaše sasvim novo autorsko izdanje? – Glazba je prilagođena filmu. Kao i u većini filmova koji su rađeni u srpskoj produkciji, i veliki dio filma “Profesionalac” događa se u kavani. Zato sam angažirao svoje prijatelje glazbenike iz Vojvodine koji sviraju specifične instrumente za taj kraj kao što su cimbala.

NACIONAL: Možete li otkriti nešto više o svojoj ulozi? – U filmu glumim šefa ciganskog orkestra. Branislav Lečić koji je u toj sceni još uvijek opozicija, naruči mi da sviramo pjesmu “Pada vlada”. Ja mu na to odgovaram: “Za ‘Pada vlada’ pada glava!” Znači, nije baš zgodno da pjevamo tu pjesmu jer se radnja događa u Miloševićevo doba. Onda on skida zlatni prsten s ruke i pita: “Može li ovako?”, a ja, kao i svaki muzičar, kažem: “Ajde da probamo!” To je cijela moja uloga. Nemam glumačkih ambicija, ali jako volim Kovačevićeve filmove, on mi je prijatelj i nigdje ne bih glumio osim kod njega.

NACIONAL: Ministar kulture Branislav Lečić glumi i u ovom filmu? – Ljudi će odmah reći da glumi zato što je ministar. Ovaj put stvarno ima opravdanje zato što u filmu ima puno arhivskog materijala s demonstracija prije 5. listopada. Na tim materijalima ima Leke dok je govorio na Terazijskoj česmi. Dok njega policija prisluškuje, gledate Leku, deset godina mlađeg nego sada. To je bio jedan od razloga što ga je Duško uzeo, naravno, i činjenica da je odličan glumac.

NACIONAL: S Lečićem ste već surađivali u filmu “Ni na nebu ni na zemlji” za koji ste također pisali glazbu? – Da, Leka mi je i privatno prijatelj i znamo se dugo. O suradnji nismo odlučivali nas dvojica. Film “Ni na nebu ni na zemlji” radio je Miša Radivojević i zvao nas je obojicu. Drago mi je jer je film dobro prošao, a mislim da će i s “Profesionalcem” biti isto.

NACIONAL: Osim prijateljstva s Lečićem, poznato je da ste bili bliski i s pokojnim Zoranom Đinđićem. Kako ste doživjeli atentat na njega, je li vas to i privatno pogodilo? – Prilično me pogodilo ubojstvo premijera Đinđića i zbog toga sam bio vrlo tužan. Zorana sam poznavao, ne mogu reći da smo bili prijatelji. On je bio izniman čovjek. Na žalost, ne vidim ni jednu tako jaku ličnost na srpskoj političkoj sceni. Bio je motor svih stvari koje su se događale. Prepun energije, jako obrazovan i inteligentan, ali normalan. Puno puta smo se sretali dok smo svirali za DOS. Uoči samog pada Miloševića, iako se nismo osobno poznavali, rekao sam mu: “Pa, dobro, Zoki, je…m mu, kad će ovo više da prođe? Hoće li da nam upali ovaj put, sviramo već mjesec dana?” Rekao nam je da sada imamo šanse. Prošao je 5. listopada, a poslije mjesec dana Zoran je postao premijer. Tada su nas pozvali na prijem da proslavimo pobjedu. Došao sam do Zorana i obratio mu se s “kako ste, premijeru”. Odgovorio mi je: “Dobro, a otkad smo mi na vi?” To pokazuje veličinu čovjeka. Znači da je ostao normalan i nije se promijenio time što je došao na vlast.

Posljednji put vidio sam ga na kvizu “Milijunaš”, gdje smo bili zajedno gosti. Nikome nije ni na pamet padalo da će se dogoditi nešto tako strašno. Đinđić je napravio dovoljno jake temelje za varijantu koju je zastupao. Šteta je što ga nema jer mislim da bismo uz njega mnogo lakše napravili sve te stvari.

NACIONAL: Kako ste vi i Zoran Đinđić prošli na “Milijunašu”? – Dobio sam oko 3 tisuće eura, a Đinđić 10-12 tisuća eura. Svoj prilog dao sam domu za djecu bez roditelja, a premijer je svoju zaradu darovao na više mjesta.

NACIONAL: Jeste li s Đinđićem pričali o politici? – Ne. Jednom je bio gost na našoj promociji i više ga je zanimalo kakva je situacija s glazbom i autorskim pravima. Duško Kovačević pozvao ga je na pretpremijeru “Profesionalca”, no samo nekoliko dana prije kraja montaže Đinđić je ubijen. On je bio ključna pozitivna povijesna ličnost s ovih prostora i dugo se neće pojaviti političar poput njega.

NACIONAL: Kako doživljavate komentare da je atentat na Đinđića izvršen zbog njegova nepoštovanja dogovora s mafijom? – Ne znam tko je napravio atentat na Đinđića, mafija ili netko drugi, ali mislim da je Đinđić bio predvodnik pozitivne struje. Njega su ubili oni kojima ta pozitivna struja nije odgovarala. Je li to učinila mafija ili netko drugi, ne znam – bitku su, na žalost, kao u “Ratovima zvijezda”, dobile sile tame.

NACIONAL: Jesu li masovna uhićenja i izvanredno stanje nakon atentata Beograd učinili sigurnim gradom? – Poslije totalno anarhičnog stanja zbog ratova i velike količine oružja Beograd nije bio osobito siguran grad. Nisam od onih koji vjeruju da ovdje više nikada neće biti kriminala, ali mislim da se dogodila ozbiljna promjena atmosfere u gradu. Grad je mnogo sigurniji nego prije. Ne mislim da je policija uspjela uhititi sve kriminalce, kriminala ima svuda, ali naučila ih je da se više ne pokazuju toliko javno i da ne demonstriraju svoju djelatnost. I u svim ostalim zemljama postoji kriminal, ali kriminalci nisu glavne zvijezde.

NACIONAL: Je li se prije uhićenja Cece Ražnatović znalo za njene veze s mafijom? – Ne znam jer se nisam puno kretao u tim krugovima. Što se tiče Cece, mislim da je ona kao javna ličnost imala vrlo nezgodnu situaciju. Mnogo ljudi koji su je strasno podržavali, kad je uhićena, jednako strasno su je blatili. Iz osobnog iskustva, kad je riječ o ljudima koji se bave javnim poslom, nisam sklon tome da dajem presude. Pitanje je što je od toga istina, a što trač. Mogli ste pročitati 400 tisuća različitih varijanti. Mislim da Ceci trenutačno najviše odgovara da se o njenom slučaju puno ne priča izvan onoga što radi zakon, a bit će onako kako odluči sud. Sigurno joj zbog toga što je javna osoba ne treba otežavati situaciju.

NACIONAL: S obzirom na to da ste žestoki navijač Crvene zvezde, ujedno i autor njegove himne, a Ceca je predsjednica Obilića, jeste li se možda sukobili oko nogometa? – Cecu sam upoznao na početku njezine karijere jer smo bili u istoj diskografskoj kući. Sjećam je se kao djevojčice koja je snimila prvu pjesmu. Poslije je nisam viđao. Možda na nekom javnom događanju, ali nismo imali zajedničkih točaka. Taj svijet ne poznajem.

NACIONAL: Na ovim je prostorima bilo normalno da se isprepleću glazba i politika, a odjednom se počinju isprepletati mafija i estrada, ili je možda mafija postala politika? – Što se tiče rockera, znam da ni slovenski, ni hrvatski, ni srpski rockeri nikada nisu bili zanimljivi mafiji. Nikad nisam želio biti na estradi, osim koliko je pop i rock glazba morala biti dio estrade. Nismo išli na festivale, nismo imali bogate sponzore, nismo se družili sa sumnjivim ljudima. Ne zato što to nismo voljeli i što smo svi “fini”, nego jednostavno zato što je tu ekipu više zanimala narodna glazba nego rock.

NACIONAL: Za razliku od političke elite poput Đinđića i Lečića. Je li za rockera dobro da bude blizak vladajućoj strukturi? – Ne mislim da trebam biti blizak nekoj strukturi. Poznavao sam Đinđića prije nego što je postao premijer i to je jedini političar velikog formata kojeg sam poznavao. Na žalost, njega su ubili. Što se tiče Lečića, on je glumac moje generacije i normalno je da smo se upoznali ako sam ja radio glazbu za filmove a on bio jedan od poznatijih glumaca. Što se tiče osobne koristi, meni ništa od njih nije trebalo i nije mi nikada padalo na pamet da tražim da mi nešto učine. Posao mi ide dobro i takva pomoć mi ne treba. Oni su također uvijek bili O.K. Nikad me nisu zvali da nešto sviram za njihovu stranku. Kad smo svirali, svirali smo zato da smijenimo Miloševića, to nam je svima bio cilj i to je bilo pitanje opstanka. Poslije toga nikad nitko nije vršio pritisak i tražio od nas da sviramo.

Nisam član nijedne partije niti sam podržavao političke opcije ljudi koje poznajem iz posla. Lečić također nije član nijedne partije nego je na mjesto ministra došao kao čovjek iz posla. Ne namjeravam se učlanjivati ni u koju partiju jer pretpostavljam da ljudi koji su članovi i simpatizeri različitih partija slušaju moju glazbu. Mene politika ne zanima toliko da bih se opredjeljivao. Kad se ja bavim politikom, to je iznimno samo u ekstremnim situacijama kad to više nije pitanje politike nego opstanka.

NACIONAL: Hoćete li nastupati na nečijoj predizbornoj kampanji? – To dosad nisam nikada napravio. Ako nisam posljednjih deset godina kad je to bilo vrlo popularno, neću ni sada. Da živimo na normalnom području gdje demokracija dugo postoji, to se isplati. Kad bih ovdje nekome svirao, odmah bih dobio milijun neprijatelja. Ne postoji ta partija i struja za koju bih svirao u predizbornoj kampanji.

NACIONAL: Je li vas začudilo što Dino Dvornik nastupa za HDZ? – Nije i ne mogu mu zamjeriti. Pretpostavljam da je to dobar financijski angažman. Siguran sam da će ljudi svirati na predizbornim kampanjama i smatram da to nije ništa strašno. Na Zapadu su bendovi svirali za neke političare koje uopće ne podržavaju zato što ih dobro plaćaju. Ja to ne bih radio jer mislim da time stječem gomilu neprijatelja.

NACIONAL: Zbog odgađanja koncerta nećete se stići okupati u Splitu, no ljetos ste već bili na Jadranu, jeste li stigli skočiti u more? – U Poreču smo se kupali jedan sat. More je u lipnju bilo toplo.

NACIONAL: Jeste li prije ljetovali u Hrvatskoj? – Najčešće sam ljetovao na Mljetu. Dugo nisam bio, pa bih rado opet tamo otišao. Na Mljetu sam ljetovao i onda kada on nije bio trendovsko mjesto, jer sam uvijek bio pristalica nedirnute prirode, čistog mora, jezera i borove šume. Neki ljudi vole da ima mnogo luksuznih diskoklubova i da im cijelu noć trešti glazba. Mljet je stvarno biser i puno puta se sjetim ljetovanja na Mljetu.

NACIONAL: Jeste li na Mljetu bili sa ženom i djecom? – Sa ženom da, s djecom ne. Bit će prilike da ih dovedem jednog dana.

NACIONAL: Je li u vašem braku sve u redu, pisalo se da se razvodite? – To su bili samo tračevi. Više se zbog toga ne uzbuđujem. Kad se baviš javnim poslom, ljudi pričaju svašta. Prvih dana bio sam malo u frci jer najgore je to objašnjavati najužoj obitelji, sinu kojeg zezaju u školi, tetkama i stričevima koji još uvijek misle da je nešto istina zato što je pisalo u novinama. No, kad sam ljetos bio na ljetovanju u Grčkoj i kupio neke engleske tabloide pa vidio što oni rade svojim zvijezdama, shvatio sam da su naši još i dobri.

NACIONAL: Čuvate ženu i djecu od novinara, znamo da vaš sin igra košarku, je li visok, hoće li se ozbiljno baviti košarkom? – Visok je 170 i nešto, ima 12 godina i nosi tenisice broj 45. Znate kakvi su klinci, on bi odmah išao u NBA. Super mi je što se bavi sportom, a sve ostalo ovisit će o tome kako mu bude išlo. Baš je danas otišao na pripreme u planine. Bolje da sada bude na planini i trenira nego da vrijeme provodi u Beogradu gdje je jako vruće i grad je prazan.

NACIONAL: Osjećate li ikad teret epiteta “čovjek koji je obilježio glazbenu scenu u Jugoslaviji”? – Ne razmišljam o svojoj ulozi na taj način. S ljudima razgovaram jednako kao kad sam imao 18 godina. Ima ljudi koji me raduju i koji me ne raduju. S onima koji me raduju razgovaram bez problema, a naučio sam razgovarati i s onima koji me ne raduju. S njima razgovaram kratko, ako moram, ali nastojim biti ljubazan. Mislim da ću napraviti još puno stvari, vidjet ćemo – poslije će doći vrijeme za mjerenje tko je što napravio. Zasad ne razmišljam o tome. Puno sam svirao i ako da Bog, još ću puno svirati. Razmišljam unaprijed, ne unazad.

NACIONAL: Je li biografija Bajage i Instruktora “Obe strane jastuka”, izdana 1999., stvarna slika ljudi i događaja? – U većoj mjeri da. Neke stvari sam u međuvremenu zaboravio, neke stvari su prepričavali moji prijatelji. Nakon nekog vremena svatko malo promijeni priču, ali manje-više to je to. To je jedno viđenje svega, da netko drugi piše knjigu, sigurno bi napisao drukčije. Najbolje bi je napisao netko tko je cijelo vrijeme bio s nama, netko iz benda. Ili ja. Ali teško mi je sjesti i pisati knjigu jer sada ima puno pjesama koje bih htio napisati.

NACIONAL: U knjizi je i podatak da ste se s Dejanom Cukićem, koji je obilježio prvo razdoblje Instruktora, ipak pomirili. – Nismo se mi ni bili posvađali samo neko vrijeme nismo bili u kontaktu. Sad se čujemo. To vam je kao i s bivšim djevojkama, neko vrijeme nakon prekida je malo napeto, ali onda ste poslije prijatelji.

NACIONAL: Jeste li prijatelj sa svim svojim bivšim djevojkama? – Ne znam jesam li, ali nisam imao neku količinu bivših djevojaka.

NACIONAL: Jesu li vam dovoljne dvije ruke? – E pa sad – stvarno ne znam!

NACIONAL: Odričete se epiteta čovjeka koji je obilježio jugoslavensku glazbenu scenu, nećete se valjda odreći epiteta jednog od najpoželjnijih rockera? – To ste vi rekli, hvala na komplimentu.

NACIONAL: To je opće mišljenje. Kako je biti seks-simbolom? Djevojke su vrištale na vašim koncertima, a vrište i danas. – Normalan čovjek sve shvaća normalno: kad si mlad, normalno je da ti takvo što godi. Godi ti i kad si stariji. Ali da nisam svirao i da nisam bio na pozornici, ne bih bio zanimljiv.

BIOGRAFIJA
Momčilo Bajagić Bajaga rođen je 1960. u Bjelovaru, odrastao je u Zemunu, živi u Beogradu sa suprugom Emilijom i dvoje djece, sinom Markom koji se rodio 1991. i kćeri Anđelom koja je rođena 1998.
KARIJERA – od 1974. svira u više bendova: TNT, Ofi, Glogov kolac – 1978.-1984. u Ribljoj čorbi – 1984. izdaje samostalni album ‘Pozitivna geografija’ i osniva grupu Instruktori koja prvi promotivni koncert ima u zagrebačkom klubu ‘Kulušić’ – 1991. njegov nastup na zagrebačkoj Šalati bio je posljednji nastup nekog srpskog izvođača prije rata – 2002. u svibnju prvi put nakon rata nastupa u Zagrebu, u Tvornici, iste godine ima koncerte u Čakovcu, Labinu i Opatiji – 2003. nastupa u Rijeci i Poreču, a u kolovozu iste godine prvi put nakon 12 godina i u Splitu

DISKOGRAFIJA
Pozitivna geografija (1984.)
Dvadeseti vek (1984.)
S druge strane jastuka (1985.)
Jahači magle (1986.)
Prodavnica tajni (1988.)
Neka svemir čuje nemir (1989.)
Četiri godišnja doba (1991.)
Muzika na struju (1993.)
Od bižuterije do ćilibara (1996.)
Zmaj od Noćaja (2001.)
Best of Live (2002.)

GLAZBA ZA FILMOVE
‘Ni na nebu ni na zemlji’
‘Ona voli Zvezdu’
‘Profesionalac’

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika