Sljedeće ljeto, kaže Bill Montgomery, namjeravaju kupiti brod, jer oko Cavtata su prekrasni otoci“Ono u što smo se zaljubili bila je terasa, potpuno okružena zelenilom, jedna vrlo privatna terasa u središtu Cavtata, s prekrasnim pogledom. Sretna sam što imamo pravu pomoć u održavanju zelenila, jer ja sve ‘ubijam’. Što god stavim u lonac, za dva dana je mrtvo! Sada bih željela nabaviti lokalne predmete, antikne stolce, ormare. Ali ne na brzinu. Trajno investiramo u naš život ovdje i ne vidim razloga da jurim unaokolo, kao, kao… strankinja!”

LYNN MONTGOMERY O OPTUŽBAMA BRANKE ŠEPAROVIĆ 'Ovo nije kuća Vlaha Bukovca, da budemo jasni! Ovo je kuća koja je jednom pripadala njegovoj sestri, a kad smo je kupili pripadala je trojici-četvorici bratića i sestrični te obitelji…' KOMPLETNA OBNOVA UNUTRAŠNJOSTI Montgomeryjevi su kuću potpuno srušili iznutra, nanovo podigli zidove, stepenice, uredili dva dnevna boravka, četiri spavaće sobe i radne prostore 'Prije vjenčanja Snježane Banović u ovoj ćemo kući prirediti za nju zabavu, što nas vrlo veseli: s njom sam mnogo radila u Zagrebu, kad je priređivala kazališne predstave, a naša su djeca prijatelji' 'U Cavtatu kupimo engleske novine, pijemo kavu, kažemo 'hello' znancima, ali zapravo živimo lokalni život, običan, ništa 'fancy' Ispričala nam je to Lynne Montgomery, supruga Williama Montgomeryja, američkog ambasadora – trenutačno u Beogradu, a prije toga u Zagrebu, kad smo taj najpopularniji diplomatski bračni par u samostalnoj Hrvatskoj ovoga tjedna posjetili u Cavtatu.

Naravno, između zaljubljivanja u terasu cavtatske palače i trenutka u kojem će tu dvokatnicu iz 1913. godine početi popunjavati i konavoskim i dubrovačkim starinama proteklo je nekoliko godina. U njima je bračni par kuću kupio, a Montgomery postao ambasador u Beogradu, ali u činjenici da američki veleposlanik u Srbiji ima kuću u Hrvatskoj nije za njega bilo ništa čudno. Kuću su potpuno srušili iznutra, nanovo podigli zidove, stubište, uredili dva dnevna boravka, četiri spavaće sobe, radne prostore i prošlog se ljeta napokon u nju i uselili. I počeli, kako kaže Montgomery, “živjeti ritmom života malog mjesta koji obožavamo, u kojem s vremenom upoznate ljude”.

Kupnji kuće prethodilo je sanjarenje. “Dok smo živjeli u Zagrebu, mnogo smo putovali, a jako mnogo puta u Dubrovnik, na festival ili na vikend. U Cavtat smo došli radi nekog događaja u hotelu ‘Croatia’ i s njegove terase promatrali mjesto, divili se ljepoti. Prvu godinu-dvije razgovarali smo kako bi bilo lijepo živjeti ovdje, ne bi li bilo fantastično… U ljeto 1999. sreli smo bračni par, rekli su nam da su čuli da tražimo kuću. Priznali smo. Oni su bili Amerikanci, izdanak obitelji Bukovac, rekli su da imaju kuću u Cavtatu kakva bi nas mogla zanimati. Ali ovo nije kuća Vlaha Bukovca, da budemo vrlo jasni! Ovo je kuća koja je jednom pripadala njegovoj sestri, a kad smo je kupili, pripadala je trojici-četvorici bratića i sestrični te obitelji”, kaže Lynne Montgomery.

Kuća je, prisjeća se, bila u strašnom stanju. Kad su je kupili, nisu više imali novca da je uređuju, čekali su sljedeću godinu. Tada su je počeli uređivati, jer unutra nije bilo mnogo toga osim zidova. “Prije kupnje bilo je nešto namještaja i antikviteta, ali, na žalost, bili su prodani godinu dana prije, tako da sad u kući nema ništa od obitelji Bukovac. To mi je jako žao, stalno se nadam da će osoba koja ih je kupila zakucati na vrata i ponuditi nam otkup. Dosad nitko nije došao”, kaže Lynne Montgomerry, dok na pitanje imaju li među slikama na zidovima koje Bukovčevo platno odgovara njezin muž: “U ovom trenutku još ne, ali nadamo se da hoćemo.”

U kući punoj jarke podnevne svjetlosti prevrućeg ljeta, ali rashlađene klima-uređajem, William Montgomery dočekao nas je u majici i kratkim hlačama koje nisu ostavljale sumnje u to da, kako nam je rekao, tri puta tjedno igra tenis. Gospođu Montgomerry očekivao je jedan susret u hotelu “Croatia” pa je bila, uz diskretnu šminku, odjevena u crvenu haljinu Image Haddad, u kojoj je hrvatska publika već poznaje s fotografija Stephana Lupina u kampanji za razminiranje.

“Komentari na moje poziranje bili su vrlo različiti, ali vrlo sam ponosna na tu akciju, prikupili smo milijun i 200 tisuća dolara,” kaže Lynne Montgomery dok nas smješta u svijetle naslonjače jednog od dvaju, svijetlo krem obojenih, dnevnih boravaka u kući. U kući su i kuhinja, radne sobe, četiri spavaće sobe i četiri kupaonice, jer članovi obitelji su i kćeri Amelia i Catharine te sin Alexander.

Upravo očekuju 14-godišnju Catharine i 17-godišnju Ameliju koje će im se pridružiti ovaj vikend. “Vole otoke”, objašnjava gđa Montgomery, “pa je starija, Amelia, bila na Korčuli, a mlađa, Catharine, na Krku. Gotovo mjesec dana provele su ondje i nikako ih nismo mogli nagovoriti da se vrate. Društveni život na otocima vjerojatno je fantastičan, dok je ovdje prilično tiho, što mi obožavamo, ali one… Naš sin, Alexander, u američkom je ratnom zrakoplovstvu na vježbama. Sljedeći tjedan dolazi kući u Beograd, nismo ga vidjeli devet mjeseci. Sada je prebačen u Englesku, što je za nas divno, jer će biti mnogo, mnogo bliže”, kaže gđa Montgomery, vidljivo dirnuta, ali dodaje: “Djevojke idu u školu u Americi, vole biti ovdje, vole se vratiti u Ameriku. Možda vam to zvuči čudno, ali takav je naš život. A djeca su naučila kako biti na to otporan.”

Kuća Montgomeryjevih građena je početkom stoljeća, zato i nije, u skladu s običajima vremena, od kamena nego od cigle. Nije spomenik kulture, ali je u kategoriji građevina “od povijesnog interesa”, objašnjava Lynne Montgomery, “pa su nam ljudi u Dubrovniku bili od velike pomoći savjetima kako da je uredimo: od boje pročelja do načina kako da kuću obojimo iznutra – s ‘mrljama’, kao da smo boju nanosili spužvom, ili dlanovima.”

Namještena je pokućstvom koje su dopremili iz Amerike, a mnoge slike koje su kupili u Zagrebu i Beogradu još trebaju unijeti u kuću. “Jako volim Duška Šibla, on je moj prijatelj, ali, kako vidite, nemam još nijednu njegovu sliku. Trebala bih poći u njegov atelijer i nešto izabrati, jer kad je ovdje bio prošle godine, šetao je Cavtatom i fotografirao, nema sumnje da je to bila priprema za slikanje,” objašnjava Lynn Montgomery. Nekoliko predmeta iz stare kuće koji su ostali unutra pokušali su spasiti, krevete i radne stolove. Mislili su “možda”, ali nije išlo. No zato se u kući mogu naći škrinje od drveta i mjedi raznih veličina iz Daar Es Salama, slonići od raznih materijala i iz raznih dijelova svijeta koje joj suprug daruje, a između mnogih i slike Mersada Berbera kojeg obožavaju.

Sljedeće ljeto, kaže Bill Montgomery, namjeravaju kupiti brod, jer oko Cavtata su prekrasni otoci. Upravo su s prijateljima krstarili do Korčule, Hvara, Mljeta, Lastova, Visa, Brača, što ih je definitivno uvjerilo da je brod u Cavtatu prava stvar. “Ove godine to nismo mogli zbog uređenja kuće”, kaže Montgomery, a njegova supruga dodaje: “Ništa pretenciozno, naprosto brod kojim ćemo otploviti na izlet do otoka s prijateljima.”

A prijatelje viđaju redovito, recimo, kazališnu redateljicu Snježanu Banović, koja će se u rujnu udati u Dubrovniku. “Prije toga u ovoj ćemo kući prirediti za nju zabavu, što nas jako veseli. S njom sam mnogo radila u Zagrebu, kad je priređivala kazališne predstave, a naša su djeca prijatelji”, kaže Lynne Montgomery.

Na kupanje odlaze posvuda, često na lokalne plaže: “Pokušavam uhvatiti lokalni ritam, svi odlaze na plažu poslije četiri. Strankinja sam, ali ne osjećam se ni po čemu drukčijom, nemam zahtjeva drukčijih od bilo koga, govorim hrvatski i vježbam ga u pošti, u banci, u pekarnici. Jučer sam bila kod frizera i kako sam vrlo zadovoljna frizurom, pretpostavljam da moj hrvatski nije loš”, kaže ambasadorova supruga koja najviše voli šetnje poluotokom. “To je spektakularno. Kupimo engleske novine, pijemo kavu, kažemo ‘hello’ znancima. Živimo lokalni život, običan, ništa fancy.”

“Volim atmosferu malog grada, jer i sam iz jednog takvog potječem”, kaže ambasador Montgomery. “Ponekad me pitaju kako je u Beogradu. Odgovor? Ovisi o mom raspoloženju.”

No Lynne Montgomery poznaje i drukčiju sliku života u kući u Cavtatu. Naime, otkad su se prije godinu dana uselili, ona u njoj, kao predavačica na American College of Management and Technology u Dubrovniku cijelu godinu provodi po pola tjedna. Zatim se vraća u Beograd prelazeći, kako kaže, “iz jednog svijeta u drugi”. “Kad sam ovdje, potpuno sam ovdje. Kad sam u Beogradu, potpuno sam tamo, uglavnom angažirana u humanitarnom radu, skupljajući novac za borbu protiv raka i podizanje novih bolničkih odjela. Moram priznati, pokušala sam nekako pomiješati ta dva svijeta, ali to je previše stresno. Beograd je sad prilično živahan grad, posebno navečer, s mnogo restorana, barova, dućana, muzike, ali za obične ljude život je prilično težak, grub. Ima mnogo razloga zašto je tako i potrebno je preuzeti odgovornost za to. Na svu sreću, to je posao političara, ne moj,” kaže Lynne Montgomery.

Naime, nakon doktorata “Filozofska konstrukcija braka”, kojim je doktorsku titulu stekla lani kod profesorice Nadežde Čačinovič s Filozofskog fakultetu u Zagrebu, počela je raditi na American College of Management and Technology prije 19 mjeseci.

“Shvatila sam da je to ono što želim raditi cijeli život. Ako znate taj osjećaj, da radite ono što volite, to je fantastično. Sve sam zadovoljnija. U Hrvatskoj je mladež divna, doista je privilegij podučavati ih. Ne mogu dočekati da školska godina počne i da vidim svoje studente kojih sada imam 130”, kaže Lynne Montgomerry, koja sada predaje filozofiju, a uskoro će početi predavati i poslovnu etiku, koju uvode kao predmet. Angažirana je i u traženju sponzora za školu te povezivanju s hrvatskim privrednicima s kojima su već dobro povezani, ali žele to još više unaprijediti. “Možda ću raditi u Zagrebu jednog dana, bivši premijer Mateša upravo je otvorio zagrebačku školu managementa i razgovaram s njim tome da predajem poslovnu etiku jednom tjedno. Shvaćam da je to najuzbudljiviji dio mog života”, kaže gđa Montgomery.

U kući je provela i prošlu zimu. “To je bio izazov, ali sam preživjela. Zime su tough, morate se prisiliti izići van i potražiti ljude. Bilo je kišno, ne hladno. Ako je hladno i suho, možete sjesti u auto i poći u Dubrovnik, voziti su uokolo. Lijepo je naći mir nakon intenzivnog života, naročito je u Beogradu humanitarni posao naporan, ali moram biti poštena i priznati da je kiša depresivna”, kaže Lynne Montgomerry. “Volim šetati, šetala sam po kiši, ali moram priznati da su me neke od njih porazile. Iako sam Engleskinja i na to sam navikla. Radila sam i gledala video. Čini mi se da sam pogledala svaki video koji postoji!”, kaže Lynne Montgomery uvodeći nas u radnu sobu, upravo onu u kojoj najviše vremena provodi zimi.

Ako su joj u gostima studenti, mogu sjesti na velike jastuke na kojima nam i sama spremno pozira, držeći u ruci knjigu koju ovog ljeta najradije čita, “Kad bi Aristotel vodio General Motors” Toma Morrisa. Na njezinu radnom stolu su omiljene knjige o Sokratu i Platonu, zatim “Povijest seksualnosti” Michela Foucaulta. Na krstarenju je pročitala veliki američki psihološko-savjetodavni hit, “Plato, Not Prozac”, a na pitanje je li bila vrijedna čitanja, kaže: “To je nešto tipično američki. Amerikanci se pitaju: sad, kad imam previše za jelo, piće, preveliku kuću, prevelik auto, a i ja sam prevelik, pitam se – što sve to znači? Velika industrija uključena je u američku potragu za smislom, a u njoj, filozofija je jedan od posljednjih odgovora. Za mene, šetati, naći prijatelja, popiti kavu, mnogo je bolji put, jer smisao je naći vezu s drugim,” kaže gđa Montgomery.

O planovima za budućnost kaže tek toliko da će je buduće poučavanje između Zagreba i Dubrovnika sigurno vrlo okupirati. “Ne pravim velike planove za budućnost, činim to godinu za godinu. Djeca postaju odrasla, ne mogu očekivati da s nama provode vrijeme, iako, naravno, uvijek želimo biti što više s njima. Vidim naše buduće vrijeme nekako podijeljeno između Amerike, Engleske i, vjerojatno, ovoga ovdje. Planiram budućnost korak po korak, jer život je vrlo krhak, i ako si zadate budućnost pet godina unaprijed, možete se jako razočarati. Uživajte u danu koji živite, učinite najbolje sa sadašnjim trenutkom”, kaže Lynne Montgomerry, dok njezin suprug, na pitanje što će raditi kad uskoro završi njegov mandat u Beogradu, kaže da će odlučiti kad se to dogodi. Nakon svih iskustava u svojim mandatima u Sofiji, Zagrebu i Beogradu zna tek – želi ostati u ovoj regiji.