Mavis Cheek britanska je spisateljica koju su kao učenicu uzalud pokušavali obučiti da bude odgovorna sekretaricaDilys je dobro situirana žena sa skladnim brakom i velikodušnim mužem, savjesnim i uspješnim odvjetnikom. I što drugo no da ga počne varati s društvenim aktivistom s burze rada. Da bi osigurala vrijeme za divlju seksualnu strast koja njome vitla, prisjeća se ostarjele tetke s kojom, tobože, provodi vrijeme. Priča o običnom preljubu, “Seksualni život moje ujne” Mavis Cheek, britanski bestseler prodan u 100.000 primjeraka uz odlične kritike, izišao je ovih dana u Hrvatskoj u izdanju nakladnika Profil international.

'Htjela sam napisati autobiografiju, ali je preturobna: zato sam pisala što bi se desilo da sam se s 19 udala za bogatog odvjetnika koji me tada prosio'Mavis Cheek britanska je spisateljica koju su kao učenicu uzalud pokušavali obučiti da bude odgovorna sekretarica. Napustila je školu sa 16 godina i počela raditi kod izdavača literature o modernoj umjetnosti, Editions Alecto, surađujući s najistaknutijim umjetnicima 20. stoljeća. Nakon 12 godina napustila je to mjesto i završila koledž s odličnim uspjehom, a uskoro počela i pisati, “blagoslovljena u tom poslu”, kaže njena službena biografija, “time što je bila potpuno nekvalificirana za bilo što drugo”. “Seksualni život moje ujne” jedanaesti joj je roman, dosad prodan u 35.000 primjeraka u tvrdom uvezu i 70.000 u mekom. Knjige su joj prevođene na njemački, talijanski, španjolski, ruski, danski, a izlaze i u Americi. “Dobro je za ego!” rekla nam je Mavis Cheek. “Nadmašit će, nadam se, moju prethodnu knjigu, ’Život gospođe Futton u provinciji’ koja je prodana u 100.000 primjeraka u džepnom izdanju”.

NACIONAL: “Seksualni život moje ujne” u Hrvatskoj je najavljen kao bestseller, a to su bile i prethodne vaše knjige. Imate neki recept za pisanje bestsellera? – Pišem, naprosto, ono što želim. Izgleda da to dira srca mojih fanova i to mi je dovoljno. Kad pišem, nemam misli o
tržištu, nikad ih nisam imala. Pišem iz srca, o svijetu kakvog vidim, s humorom – a žene su često vrlo duhovite na subverzivan način ? pa to funkcionira. Kad podučavam, ohrabrujem svoje polaznike da traže i nađu vlastiti autorski glas. To obično čini dobru priču, ako imate razloga da je ispričate. Sve moje knjige govore o “nečemu”: u “Seksualnom životu moje ujne”, govorim o posljedicama zamjenjivanja sigurnosti za strast. Nikada ne bih rekla da je to pogrešno, ali mislim da je strast veliki pobjednik nad praktičnim zdravim razumom.

NACIONAL: Kažete da treba imati razloga da se ispriča priča. Zašto ste napisali “Seksualni život moje ujne”? – Prvo sam željela napisati autobiografiju. Valjda je to imalo neke veze s milenijumskom godinom. Bio je to trenutak. Ali kako sam pisala priču o svom životu, shvatila sam da je vrlo turobna i samosažaljevajuća. Odbacila sam taj prvi pokušaj i počela pisati roman. Prvih 19 godina junakinjina života točno su ono što je moj život u stvarnosti. Na baš sretno djetinjstvo, nikakav značajan početak – to što sam postala romanopisac, zaprepastilo me, zaista. Ali kad sam radila u umjetničkoj galeriji, i sastajala se s Chrisom Cheekom, bio je tamo jedan fantastičan odvjetnik koji se zaljubio u mene i molio me da se udam za njega. Otklonila sam to ? ta tko misli o frižiderima i lijepom pokućstvu kad mu je 19 godina – i udala se za Chrisa Cheeka. Tako sam napisala roman o tome kako bi bilo da nisam rekla “ne”, nego da sam rekla “da”. I kako se sve moglo završiti da nisam slijedila svoje srce.

NACIONAL: Zašto ste za junakinju izabrali ženu od 50 godina? One su zanimljivije? – Zato što sam ja tada imala 50 godina. Većina mojih knjiga slijedi moje vlastite godine. Zašto ne? Ja znam kako to izgleda!

NACIONAL: Je li njeno ponašanje, kao što piše Daily Mail, doista apsurdno? – Strast nas čini ludima. Naravno da se ona ponaša apsurdno. Ona ne vidi ono što mi vidimo, samo osjeća svoje potrebe i ponaša se u skladu s njima. Svatko tko je ikad bio ludo zaljubljen, zna što to znači. Zdrav razum bježi kroz prozor, sve što želite još je jedan susret s voljenom osobom. Ne morate za to imati izvanbračnu vezu, što ja i nisam imala. Strast je naprosto divlja ljubav ? bez obzira na dob.

NACIONAL: Nije li u romanu malo previše dobrih ljudi: ona je dobra, njena dva muškarca su dobri, pa na kraju i njena “zla” sestra? tako se odmah ima osjećaj da će to burno razdoblje u njenom životu završiti dobro. – Željela sam da oba muškarca u njenom životu budu dobra. Tim je teži njen izbor. Lako se odlučiti za novu vezu ako je stara užasna. Dilysin je suprug divan. To je bolni dio u svemu. Knjiga je također i pismo mojoj vlastitoj sestri koja već godinama ne razgovara sa mnom. To je razgovor koji bih s njom voljela voditi – onaj u restoranu na kraju knjige, koji sam toliko uživala pisati. Tako je pročišćujući?

NACIONAL: Što mislite o svjetskom fenomenu ženskih uspješnica poput “Seksa i grada” i “Dnevnika Bridget Jones”? Vidite li tu sebe? Neki vas kritičari, na primjer u Observeru, tu svrstavaju. – Mislim da su žene sada miljama ispred muškaraca, a muškarci se batrgaju kako ih dostići. Stoljećima su oni trijumfirali u literaturi pišući o ženama. Ja sam žena snažna uma i volim pisati u skladu s tim. “Bridget Jones” pogađa svaku ženu koja potrebu za svojim muškarcem pokušava uskladiti s vlastitim mozgom. Općenito, volim što žene pišu, iako nalazim da je trend “chic lit” pomalo depresivan, ponajviše zato što previše izdavača tjera mlade pisce da pišu upravo tu vrstu knjiga.

NACIONAL: “Chic lit” obično se opisuje kao knjiga namijenjena ženama od 16 do 36 godina, koje pričaju o svojoj potrazi za muškarcem, nužnim da bi im život bio ispunjen. Kako vi vidite “chic lit”? – To je kao i ono što mu je prethodilo, zvali smo to “shopping and fucking novel” (roman u kojem se kupuje i jebe), to je naprosto žanr. Bojim se da većinu onoga što mlade žene danas pišu nitko neće htjeti objaviti za dvije, tri godine. Romani “jebanja i kupovanja” sasvim su različiti od “chic lita”, ali fenomen je isti: postaju vrlo popularni, mnogo pisaca počinje tako pisati. Svojevremeno su nastale debele, debele knjige, pisala ih je recimo Jackie Collins, o moćnim ženama koje nose Armanijevu odjeću. Prave gluposti koje danas više nitko neće niti objavljivati niti čitati. “Roman kupovanja i jebanja” malo je grubo ime, ali pogođeno za tu vrstu literature, dok je “chic lit” vrlo lagana, vesela? Sad imamo već i trend “lad lit” gdje muškarci na sličan način pišu o tome kako je biti dječak. Meni je to sve dosadno. Valja pisati kako osjećate i ne obraćati pažnju na trendove. Volim kad žene pišu o seksu, ali sama nikad ne idem u izravno opisivanje. Moje je mišljenje da je sama žudnja seksi. Ispunjenje je tek vrhnje na jagodi – a jagoda je ona očajnička želja.

NACIONAL: Zašto su spisateljice trenutno toliko popularne? – Postale su snažne. Muškarci su zbunjeni u pogledu svoje muževnost i onoga što se doista od njih želi. Iako su i žene zbunjene pa ne znaju što žele da muškarci budu: macho, partner koji nadmoćno sređuje stvari, zapanjujuće snažan u krevetu, ili da bude osjećajan, nježan? Generacija moje kćeri, u ranim dvadesetim, baš ne šljivi jako dečke, iritiraju ih i dosadni su im. I naravno, tu je način pisanja, žene su u stanju vidjeti makrokozam kroz mikrokozam, kroz male stvari govoriti o velikim, i rado će to čitati.

NACIONAL: Na jednom mjestu u svojoj biografiji kažete da je zapravo “blagoslov” za vaše pisanje to što ste bili “nekvalificirani za sve drugo”. Koliko je vaš život utjecao na vaše pisanje? – Ja sam u srcu svake svoje knjige. Čak i nova, “Patrick Parker’s Progress”, koja će se pojaviti u siječnju i govori o ambicioznom čovjeku i ženi koja ga podupire, umnogome izlazi iz mog srca. Ne zaboravite da sam veliki dio svog odraslog života provela prodajući slikare i kipare, ili sam bila udana za njih i imala s njima djecu.

NACIONAL: Dakle, u pisanju koristite autobiografske elemente. – Najbliže sam svom životu došla u ovoj knjizi. Druge moje knjige čine to neizravnije.

NACIONAL: Postoji li neka moralna, ili imoralna, poruka nakon svega? Dilys je ista kao njena majka, ujna, ljudi su promiskuitetni? – Ne marim o tome što ljudi rade u seksualnom smislu, zaista. Lekcija koju je ona dobila je da je izabrala sigurnost, zdrav razum, umjesto strasti. To je opasno i katkad je prekasno da se stvari poprave, i mislim da se to dogodilo njoj. Trenutak kad shvaća da ne može staviti ruksak na leđa i tako putovati Indijom trenutak je u kojem je odrasla i shvatila da mora živjeti s onim što je odabrala. Moje je mišljenje da je u redu biti nezavisan i sam sa sobom. Mnoge žene uznemiruje pomisao da budu solo. Naprosto im želim reći da je to ju redu.

NACIONAL: Uznemiruje li vas mogućnost da budete solo? – Ja jesam solo, 9 godina. Katkad sam očajna što sam sama i trebam podršku, ali kad vidim koliko neki moji prijatelji pate u brakovima i vezama, shvatim koliko je u redu biti singl.

Spavanje s dva različita muškarca u različito vrijeme opasna je stvar. Ako ste u krevetu s obojicom, a oni su svjesni toga, onda vam se može oprostiti ako im pomiješate imena, no ako ih konzumirate odvojeno i na različitim mjestima, oprez. Osim mogućnosti šaptanja pogrešnog imena u najboljem trenutku i pogleda zaprepaštenih očiju koje vam govore nešto u stilu “Oprosti, ja sam George”, postoji mogućnost da će jedan od njih dvojice prije ili poslije primijetiti da ste odsutni duhom. Postoji i treća mogućnost ? možete se napola izludjeti užasom onoga što činite nekome tko vam vjeruje. Ne preporučam to, ali ja se toga nisam mogla osloboditi.
Negdje u meni govorio je neizbježan tračak otpora prema spoznaji da mom ljubavniku to pada tako lako, a meni tako teško. Francisa sam morala gledati svaki dan, osim kad je bio na putu, a čak me i onda nazivao ako ne bih uvjerljivo slagala kako neću biti kod kuće. Moja novootkrivena ujna Liza bila mi je vrlo važna. Njezinim osamdeset i nešto godina starim ustima pripisivala sam, osim onih smrtonosnih koktela, još i svašta drugo: poslijepodnevne čajeve, večere, bocu šampanjca iz našeg podruma s kojom me Francis ulovio kad sam je stavljala u auto, kolačiće u obliku muškaraca s izraženim genitalijama (ukrućenim) koje sam ispekla u pećnici, one čiji je miris Francis osjetio, ali ih na sreću nikada nije vidio… A on je to sve prihvaćao zdravo za gotovo. Bila je to situacija koju sam u tim uzbudljivim prvim danima uspijevala kontrolirati. No čak i muškarac koji ima beskrajno povjerenje u vas mora u jednom trenutku početi smatrati čudnim vaše druženje s osamdesetogodišnjom ujnom, suprugom vašega pokojnoga ujaka. Toga sam se trenutka užasavala više od ičega. Trenutka kada ću morati naći druge načine obmane, dublji zaplet, ljepljiviju mrežu.
Tu, dakako, nema nikakvog suosjećanja. Ne želite varati muža? Onda nemojte. Hvala ti, Sveta Agnes od Bowa. Mrzila sam svaki trenutak varanja Francisa. No sviđao mi se i svaki trenutak proveden s ljubavnikom.