Objavljeno u Nacionalu br. 407, 2003-09-02

Autor: Maroje Mihovilović

MEĐUNARODNE SNAGE NA UDARU TERORISTA

Al Qaeda tjera SAD iz Iraka

Nakon posljednjih napada na šiitsko svetište u gradu Najafu, naftovod kod Kirkuka i misiju UN-a u Bagdadu, američki dužnosnici počeli su priznavati: u Iraku sada djeluju ispostave islamističkih terorističkih organizacija kakvih za režima Saddama Husseina nije bilo

Bijesne šijitske gomile nisu Amerikancima dopustile niti da se približe najsvetijim mjestima u Najafu, nego su u njima ustanovili samoupravuBijesne šijitske gomile nisu Amerikancima dopustile niti da se približe najsvetijim mjestima u Najafu, nego su u njima ustanovili samoupravuProšlog petka u eksploziji najmanje dvije autobombe ispred svetilišta imama Alija u južnom iračkom gradu Najafu, svetom gradu za šijite, poginulo je više od 125 ljudi. Taj je teroristički napad bio i atentat na ajatolaha Mohammeda Bakra al-Hakima, najuglednijeg šijitskog vjerskog vođu u Iraku. Hakim je upravo bio završio redovitu molitvu tijekom koje je vjernike pozvao na zajedništvo i izgradnju novog Iraka; kritizirao je američko prisustvo u Iraku, ali je i osudio terorističke napade na njih. Hakim, zagovornik islamske revolucije, po rušenju režima Saddama Husseina vratio se nakon dvadesetogodišnjeg egzila iz Irana. No postao je faktor stabilnosti novog Iraka pa su ga neprijatelji američke prisutnosti u Iraku odlučili likvidirati i izazvati kaos u iračkoj šijitskoj zajednici.

VIŠE MRTVIH AMERIKANACA U MIRU Prije nekoliko dana broj američkih vojnika ubijenih nakon završetka rata premašio je 137 - broj poginulih u ratu PRVO PRIZNANJE S AMERIČKE STRANE Nakon napada na naftovod u Kirkuku američka je vojna obavještajna služba prvi put priopćila da u Iraku djeluju strani teroristi GENERAL BOJNIK RAY ODIERNO Zapovjednik 4. brigade tvrdio je da terorizma nema, da je riječ o napadima ljudi Sadama Huseina koji posustajuŠijiti su u Iraku većinsko stanovništvo, nastavaju južni dio Iraka od saudijske granice do Bagdada. U središnjem dijelu Iraka oko Bagdada i Tikrita žive manjinski suniti koji su do sada vladali Irakom, šijitima i Kurdima na sjeveru. Saddam Hussein vlast je gradio oslanjajući se isključivo na svoje sunitske sunarodnjake, krvavo se obračunavajući sa šijitima kada bi god digli glavu, kao 1991. kada su nakon Zaljevskog rata podigli pobunu koja je krvavo skršena.

Mnogi su Šijiti sada smatrali da se nakon pada Saddama Husseina moraju odcijepiti od sunita, potjerati Amerikance te stvoriti šijitsku državu na jugu zemlje. Zato su počeli stvarati političke organizacije i oružane skupine. Bijesne šijitske gomile nisu Amerikancima dopustile niti da se približe najsvetijim mjestima u Najafu, nego su u njima ustanovili samoupravu. Kada je u svibnju u Najafu šijitski hodža Abdel-Majid al-Khoei zagovarao umjerenost i suradnju s Amerikancima, bijesna ga je gomila zaklala ? ubili su ga pristalice radikalnog 30-godišnjeg šijitskog vođe Muqtade al-Sadra koji je stajao i iza još nekih atentata na umjerene šijitske vjerske službenike.

Hakim je procijenio da je ideja o samostalnoj šijitskoj državi na jugu Iraka nemoguća te da je mnogo pametnije da šijiti pokušaju ostvariti početnu kontrolu nad svojim područjem u suradnji s Amerikancima, te unutar okvira neke buduće iračke države koja bi bila jedinstvena, ali decentralizirana, a koju će Amerikanci i tako morati jednom napustiti. Na tajnim pregovorima Amerikanaca i Hakima postignut je dogovor koji je zadovoljavao i jedne i druge: šijiti su dobili jamstvo za buduću maksimalnu autonomiju, te da će imati veliki utjecaj na sveukupne političke prilike u Iraku, a Amerikanci su dobili jamstva da u šijitskom području neće biti napada na američke i savezničke snage. Dogovor je potvrđen i simbolično način: Hakimov brat, šijitski hodža Abdel Aziz al-Hakim ušao je u Iračko nacionalno vijeće, politički forum iračkih političara koji je formirala američka uprava da upravlja zemljom.

No radikalni šijiti, koji ne odobravaju takve dogovore, nikad ne bi takvim atentatom oskvrnuo najsvetije mjesto svoje vjere. Muqtada al-Sadr prvi je osudio ovaj atentat te proglasio sedmodnevnu žalost, kao i ostali radikalni šijiti. kalniji.

Ubojicu ajatolaha Hakima treba tražiti među pripadnicima Husseinova režima i Al Qaede koji su započeli u Iraku pravu bombašku terorističku ofenzivu. Autobombe su prije toga 7. kolovoza ubile 10 ljudi u jordanskoj ambasadi, a 19. u sjedištu UN-a u Bagdadu ubila 45 ljudi, među njima i visokog predstavnika UN-a u Iraku Sergija Vieiru de Melloa.

Amerikanci u Iraku uspijevaju sve više uključivati razne političke grupe u novu iračku vlast, a održavaju i mir. Na jugu je bilo tek nekoliko napada na Britance oko Basre, a i sjever je vrlo miran, iako su tamo izmiješani Kurdi, Arapi i Turci. Jedini je veći problem “Saddamov trokut” što ga čine sunitski Bagdad, Tikrit i Fajullah ? u ta su tri grada američki vojnici svakodnevno napadani snajperima ili bombama. Prije nekoliko dana broj američkih vojnika ubijenih nakon završetka vojnih operacija u Iraku nadmašio je broj od 137 vojnika – koliko ih je poginulo za vrijeme rata od 17. ožujka do 1. svibnja ove godine.

Napadi su željeli pokazati da Amerikanci nisu uspjeli pacificirati Irak te izazvati reakciju američke javnosti. No generalbojnik Ray Odierno – zapovjednik Četvrte američke divizije koja operira u središnjem području Iraka – početkom kolovoza obznanio je da američke operacije protiv napadača imaju sve više uspjeha. Po njemu iza napada ne stoji čvrsta organizacija, nego niže ili srednje rangirani bivši obavještajci, državni funkcionari Husseinova režima ili članovi stranke Baas koji samostalno organiziraju akcije i to na vrlo jednostavan način. Pogotovo nema naznaka da iza napada stoji Saddam Hussein, koji, navodno, u paničnom strahu od hvatanja mijenja boravište svakih nekoliko sati. Budući da nemaju postrojbe, za napade na Amerikance plaćaju: na početku su plaćali 250 dolara za oružani napad na Amerikance, 1000 ako je ubijen Amerikanac. Sada je ta cijena povećana na 5000 dolara za ubijenog Amerikanca. Povećanje cijene, tvrdio je Odierno, znači da je sve teže naći napadače te da očito Amerikanci imaju uspjeha u suzbijanju tih akcija. Odierno je spomenuo da postoje neke naznake da se “Al Qaeda” pokušala aktivirati u Iraku, ali bez uspjeha.

Napad 7. kolovoza na jordansku ambasadu u Baghdadu demantirao ga je: pred zgradom bio je parkiran kombi pun eksploziva, a eksplozivna naprava bila je izrađena tako da ubije što više ljudi. Eksploziv je aktiviran daljinski, što je znak da je u izradi bombe morao sudjelovati i neki stručnjak za eksplozive, da je u operaciji očito sudjelovalo više ljudi, te da je iza operacije stajao netko sa sasvim određenim političkim namjerama. Jordan je blisko surađivao sa Sjedinjenim Državama posljednjih mjeseci, pomagao je Amerikance u ratnim operacijama, davao im i političku podršku u arapskom svijetu, zbog čega je izazvao bijes antiameričkih Arapa. Iako ovdje nije bila riječ o samoubilačkoj akciji, što je posljednjih godina karakterističan način djelovanja Al Qaede, mnogo je toga govorilo da upravo Al Qaeda ili tko blizak njoj stoji iza ove akcije.

Sedamnaestog kolovoza zabilježena je velika sabotaža na glavnom iračkom naftovodu koji iz Kirkuka vodi prema Turskoj. U Kirkuku se proizvodi 40 posto iračke nafte, a njezin je izvoz počeo tek nekoliko dana ranije. Plan je da se do kraja godine izvoz iračke nafte poveća na dva milijuna barela dnevno, čime bi Irak postao značajan opskrbljivač svjetskog tržišta nafte. Procjenjivalo se da bi Irak od nafte mogao godišnje zaraditi 14 milijardi dolara, čime bi se ? kao prvo ? pokrili troškovi od četiri milijarde dolara nazočnosti američkih vojnika u Iraku, dok bi ostatak novaca trebao ići na obnovu zemlje. Već u prvoj fazi Irak je trebao samo od sjevernog naftovoda zarađivati sedam milijuna dolara dnevno.

Naftovod je međutim tako teško oštećen da će trebati nekoliko tjedana da se popravi ? pokazalo se da je iračka proizvodnja nafte krhka, ne samo zbog toga: naftna nalazišta na jugu slabo rade zbog zastarjele opreme, nedostatka rezervnih dijelova i poneke sabotaže.

George W. Bush imao je s iračkom naftom raznih planova – ne samo da ona bude temelj za oživljavanje iračke privrede i financiranje iračke obnove, nego i za intervenciju na naftnom tržištu u korist američkoj privredi. Očekivalo se da će iračka nafta na svjetskom tržištu smanjiti sadašnju visoku cijenu nafte od oko 30 dolara po barelu ? tolika je, naime, od ožujka, od početka američkog napada na Irak. Cijena još ne pada jer su na tržište ipak došle relativno male količine iračke nafte, a ni kupci se još nisu uvjerili da je riječ o kontinuiranom dotoku.

Svjetski poslovni krugovi očekivali su da će cijena nafte do sada već pasti. Čekajući pad američka vlada nije punila strateške naftne rezerve koje su sada niže nego ikada u novijoj povijesti. Ni zemlje OPEC-a nisu do sada povećale proizvodnju kako bi se spustila cijena. U SAD se nadaju da bi ipak OPEC mogao reagirati na svojem sljedećem summitu u rujnu, no i to će jako ovisiti o budućnosti iračke nafte.

Amerikanci će se svakako truditi da do tada poprave naftovod te da ga bolje zaštite. Iako je u toku uvježbavanje 6500 stražara koji bi trebali čuvati naftovod u cijeloj njegovoj duljini od Kirkuka do turske granice – posebno sjeverno od Tikrita koji je središte antiameričkog otpora u Iraku ? očito je da će i dalje naftovod biti vrlo ranjiv cilj.

Događaji oko naftovoda, ali i napadi na vodoopskrbu Bagdada i na bagdadski zatvor bili su još jedan dokaz da se Amerikanci suočavaju s odlučnijim i bolje organiziranijim protivnikom. Nakon napada na naftovod američka vojna obavještajna služba prvi je puta američkim novinarima rekla da glavne antiameričke snage u Iraku ne čine samo Iračani, nego da je tu sve više i inozemnih terorista. Američki su mediji objavili kako su američki vojnici u prvoj polovici kolovoza uhitili više sumnjivih stranaca iz arapskih zemalja, a sredinom kolovoza sjeverno od Bagdada razbijen je i jedan logor za uvježbavanje ? ondje je ubijeno 70 gerilaca, mahom stranih državljana. U roku od samo dva tjedna potpuno je promijenjena procjena o tome tko stoji iza oružane antiameričke aktivnosti u Iraku. Američke su obavještajne procjene da su glavni organizatori nove gerilske aktivnosti sve više radikalni islamski vjerski službenici koji predvode inozemne islamiste.

Zbog strašnog pokolja u sjedištu misije UN-a u Bagdadu generalni sekretar Kofi Annan iz Bagdada je evakuirao u Jordan sve inozemno osoblje Ujedinjenih naroda. Atentat je uslijedio nekoliko dana nakon što je Vijeće sigurnosti izglasalo rezoluciju kojom daje podršku privremenoj iračkoj administraciji što je Sjedinjene Države oformljuju u Iraku. Želja je atentatora bila da krvavom akcijom otjeraju UN iz Iraka te diplomatski izoliraju SAD ? kako bi bez legitimiteta UN-a još jače stekle image okupacijske sile.

Paul Bremer, šef američke administracije u Iraku, izrekao je 23. kolovoza novu ocjenu sigurnosne situacije u Bagdadu te rekao da je samoubilački bombaški atentat na sjedište UN-a u Bagdadu označio otvaranje nove fronte u borbi protiv terorizma. Bremer je otkrio da Amerikanci imaju indicije kako je stotinjak pripadnika međunarodnih terorističkih grupa ušlo u Irak u posljednje doba. Njihovi motivi su jasni, žele iskoristiti nesređenu situaciju u Iraku da pokrenu novu ofenzivu protiv Amerikanaca i njihovih saveznika. Samoubilački bombaški atentat na sjedište UN-a u Bagdadu ima karakterističan “potpis” međunarodnih terorističkih grupa. Kao i napadi na jordansku ambasadu i naftovod.

Bremer izričito kaže kako se “nažalost mora konstatirati da je Irak postao novo bojište globalnog rata protiv terorizma”. Rekao je da u Iraku postoje dvije vrste “inozemnih terorista”. Jednu grupu čine oni koji dolaze iz zemalja kao što su Sirija, Sudan ili Jemen, a drugu čine pripadnici militantne grupe Ansar al-Islam, za koju se zna da je povezana s Al Qaedom, a za koju se i ranije sumnjalo da je imala neke svoje ljude u Iraku. Govoreći o načinu kako se Amerikanci moraju boriti protiv te nove opasnosti, on je rekao: “Moramo biti spremni krenuti u ofenzivu protiv terorizma, ubiti njih prije nego što oni ubiju nas.”

Ono što je Bremer sada izrekao protivnici američke intervencije u Iraku shvatit će kao potvrdu jedne svoje davne teze. Nju su vrlo glasno iznosili u vrijeme kada je američka vlada tek pripremala rat protiv Iraka opravdavajući ga i potrebom da se proširi borba protiv terorizma. Protivnici rata ukazivali su na činjenicu da je Irak s Al Qaedom bio u lošim odnosima, da nije pomagao međunarodni islamski terorizam te da od Iraka Amerikancima u globalnom ratu protiv islamskog terorizma nije prijetila opasnost. Oni su tvrdili da će se ratom protiv Iraka oslabiti borba protiv globalnog terorizma, pa je bolje da se u taj rat i ne ide, a da se eventualne iračke agresivne namjere oružjem za masovno uništavanje pokušaju obuzdati sankcijama i političkim s sredstvima.

Amerikanci iračko oružje za masovno uništavanje nisu našli, ali su se našli u neprijateljski nastrojenom okolišu bez adekvatne sigurnosne kontrole nad cijelom zemljom. Islamski teroristi u Irak hrle jer su osjetili da imaju priliku za organiziranje terorističkih aktivnosti kakve nisu moguće u zemljama koje imaju razvijene sigurnosne službe te kontroliraju teritorij. U Iraku su zbog specifične situacije Amerikanci i njihovi saveznici i pomagači mnogo izloženiji nego bilo gdje drugdje, čak izloženiji nego u Afghanistanu, pa je to jedan od ključnih razloga zašto su se teroristi preselili u Irak, zemlju u kojoj do sada nisu mogli operirati. U tom aspektu kritičari američke akcije imaju pravo kada tvrde da je američki napad na Irak umjesto da suzi prostor međunarodnom terorizmu taj prostor – barem u ovom trenutku ? proširio.

BIOGRAFIJA UBIJENOG PREDSTAVNIKA UN-a
Doktor filozofije u mirovnoj misiji

Sergio Vieira de Mello, ubijeni visoki predstavnik UN-a u Iraku, rodio se 1948. u Brazilu, a stekao je doktorat filozofije na slavnom pariškom sveučilištu Sorbonne. Dugo je radio u mirovnim misijama, i to u Bangladešu, Sudanu, Cipru, Mozambiku, Peruu i Libanonu. U Kambodži je bio posebni izaslanik Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice i direktor ureda za povratak izbjeglica. Bio je neko vrijeme Šef za civilne poslove UNPROFOR-a. On je 1996. godine postao pomoćnik Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice, a od 1. siječnja 1998. godine je podsekretar Ujedinjenih naroda za humanitarnu pomoć. Bio je na čelu posebne misije UN-a na Kosovu za vrijeme bombardiranja NATO-a poslije čega je objavio vrlo mračan izvještaj u kojem je žestoko kritizirao jugoslavenske vlasti. Nakon toga bio je neko vrijeme šef civilne uprave UN-a u Istočnom Timoru te potom Visoki komesar Ujedinjenih naroda za ljudska prava.

ATENTAT NA TVORCA ŠIITSKE POBUNE
Muhamed Bakr al Hakim vodio je šiite u ustanku 1991.

Muhammed Baqr al-Hakim rodio se 1943. u južnom Iraku u obitelji islamskih vjerskih službenika, od kojih su neki i u prošlosti igrali ključnu ulogu u formiranju šijitske povijesti. On je bio veliki protivnik režima Saddama Husseina koji je teško ugnjetavao šijite. Uhićen je bio 1972. te zatvoren, a nakon nekoliko godina amnestiran. Nakon što je u Iranu pobijedila šijitska islamska revolucija, a režim Saddama Husseina zaprijetio da će ga smaknuti, prebjegao je u Iran.
Po izbijanju rata Irana i Iraka 1980. Hakim je stao na stranu Irana te počeo pozivati iračke šijite da podignu oružanu pobunu i pomognu Iranu u nadi da će nakon sloma režima Saddama Husseina na ruševinama Iraka biti stvorena nova šijitska država. On je regrutirao šijite među iračkim zarobljenicima u Iranu i stvorio od njih postrojbe koje su se borile na iranskoj strani, ali nije uspio potaći opći ustanak. protiv režima Saddama Husseina. Zbog njegova djelovanja vlasti su u svibnju 1983. uzele za taoce 90 članova njegove obitelji, u dobi od 9 do 96 godina. Hakim je odbio irački zahtjev da prestane sa svojim djelovanjem nakon čega su mu 20. svibnja 1983. ustrijeljena šestorica članova obitelji, među ostalima tri brata, a ostali su zadržani u zatvoru.
Hakim je potom skovao plan da Iranci opkole uglavnom prazni južni irački grad Basru, odsijeku od Iraka, u njega nasele Hakima i iračke šijite kojih je u Iranu bilo mnogo te tako stvore jezgru buduće Islamske Republike Irak.
Taj plan tada nije bio realiziran, ali ga je Hakim obnovio 1991. Na njegov je poticaj u južnom dijelu Iraka došlo do masovne šijitske pobune koju je Saddam Hussein brutalno ugušio. Potom je i dalje djelovao iz Irana te je tamo osnovao jednu organizaciju iračkih šijita koju je preselio u Irak nakon pada Saddama Husseina. U Irak se vratio 10. svibnja.

DOBROVOLJCI HRVATSKE VOJSKE
Osamdeset vojnika sprema se za Irak

Više od stotinu pripadnika HV-a, dobrovoljaca za odlazak u mirovnu misiju u Irak, završili su s provjerom psihofizičkih sposobnosti. Odabrano je njih osamdeset čime su zadovoljeni uvjeti formiranja dva voda specijalnih snaga. Odlazak prvog voda, sastavljanog najvećim dijelom od pripadnika bojne za specijalna djelovanja Glavnog stožera HV-a, očekuje se koncem ove ili početkom iduće godine. Poslovi osiguranja vitalnih objekata međunarodnih UN-ovih ili humanitarnih institucija, patroliranje glavnim gradom Bagdadom, uspostavljanje kontrolnih punktova na ulazima u grad bit će najveći dio zadaća hrvatskih oružanih snaga.
Na poligonima u Delnicama i u blizini Ogulina u tijeku je komando obuka hrvatskih snaga koja će potrajati do kraja ovog tjedna. Nakon toga vojnici i časnici odlaze u Središte za mirovne operacije u Rakitje nedaleko od Zagreba na obuku iz radio-komunikacije i postupaka u izvješćivanju zapovjedništava po standardima NATO saveza. Potom se provodi obuka iz vojnopolicijskih poslova, a zatim se ponovno svi vraćaju na komando obuku. Sve to trebalo bi okončati do sredine listopada kada se očekuje i pokazna vježba hrvatskog kontingenta pred inspekcijom američkih, odnosno NATO dužnosnika.

Vezane vijesti

U minobacačkom napadu u Bagdadu šestero mrtvih

U minobacačkom napadu u Bagdadu šestero mrtvih

Najmanje šest osoba ubijeno je, a 38 je ranjeno u nedjelju kada su dvije minobacačke granate pale na bagdadski trg pun šijitskih hodočasnika, rekli… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika