Objavljeno u Nacionalu br. 407, 2003-09-02

Autor: Dean Sinovčić

60. filmski festival u Veneciji

Amerikanci su se prepali Venecije

Filmski festival u Veneciji i ove je godine ugostio mnoge glumačke zvijezde ? Anthonyja Hopkinsa, Salmu Hayek, Johnnyja Deppa, Sylvestera Stallonea, Woody Allena ? a najzanimljivija je osoba 14-godišnja iranska redateljica Hana Makhmalbaf

Festival poznat kao Mostra održava se po 60. put i takvu obljetnicu treba prigodno obilježitiFestival poznat kao Mostra održava se po 60. put i takvu obljetnicu treba prigodno obilježitiMoritz de Hadeln, direktor filmskog festivala u Veneciji, očajnički se trudio da ovogodišnji festival bude najreprezentativniji u posljednjih nekoliko godina. Razloga za to je bilo više. Festival poznat kao Mostra održava se po 60. put i takvu obljetnicu treba prigodno obilježiti. Ujedno, de Hadeln je prošle godine postao direktor festivala, nakon što je godinama vodio festival u Berlinu. Ove godine trebao je dokazati da je njegov izbor za direktora festivala bilo nešto najbolje što se posljednjih godina posustalom venecijanskom festivalu moglo dogoditi. Na ruku mu je išlo i to što su veliki američki filmovi zaobišli Cannes zbog političkog razmimoilažnja Amerike i Francuske oko rata u Iraku. Tako je bilo je bilo i za očekivati da će se u Veneciji, odnosno na otoku Lido koji se nalazi preko puta Venecije, prikazati svi američki hitovi što su zaobišli Cannes. De Hadeln je uspio u tome i u Veneciji su se prikazali filmovi kao što su “The Human Stain” s Nicole Kidman i Anthonyjem Hopkinsom, “Le Divorce” s Naomi Watts i Kate Hudson, “One Upon a Time in Mexico” s Antonio Banderasom, Johnnyjem Deppom i Salmom Hayek, a tek se trebaju prikazati “Intolerable Cruelty” s Georgom Clooneyem i Catherinom Zetom-Jones i “Matchstick Man” s Nicolasom Cageom. Jedini problem za de Hadelna je što se mučio uzalud jer je većina tih filmova najslabiji dio ovogodišnje Mostre, gdje će biti prikazano 145 filmova. Jedina je utjeha da ni jedan od tih filmova nije prikazan u konkurenciji za Zlatnog lava za koji se ove godine bori 20 filmova.

Hollywood ne želi u službenu konkurenciju jer zna da će filmovi snimljeni za 5 milijuna dolara lako pobijediti njihove od 100 milijunaSada zvuči smiješno kako se de Hadeln šepurio kada je objavio da je uspio osigurati dolazak respektabilne liste američkih filmova. Gorilo mu je pod nogama, krajem srpnja još uvijek nije znao hoće li dobiti pristanak američkih filmskih kompanija za prikazivanjem njihovih filmova, a kada su one konačno pristale, mislio je da je cijeli svijet njegov. Jedini mu je problem bio što nije dobio dopuštenje da ih uvrsti u konkurenciju za nagrade jer veliki filmski studiji ne žele vidjeti kako neki film, koji je snimljen za pet milijuna dolara, s lakoćom pobjeđuje njihov film od 100 milijuna dolara. Odmah je pristao na jer u novije vrijeme američki filmski hitovi ne dolaze u Cannes i Veneciju, i zbog toga jer ih u pravilu europska kritika odmah ismije. Primjerice, ove godine redateljica Jane Campion nije željela da se njezin novi film “In Cut” prikaže jer je još uvrijeđena od filma “Portrait of a Lady”, prikazanog u Veneciji 1996. godine, koji je kritika odmah odbacila. Još kada je de Hadeln saznao da će većina glumaca iz tih filmova stići u Veneciju, njegovoj sreći nije bilo kraja.

Vjerojatno najveće razočaranje prve polovice festivala je film “The Human Stain” redatelja Roberta Bentona, dosadašnjeg trostrukog dobitnika Oscara za scenarij filmova “Bonnie i Clyde” i “Mjesta u Srcu” te za režiju filma “Kramer protiv Kramera”. Kao predložak uzeta je knjiga dobitnika Pulitzerove nagrade Phillipa Rotha, a pored Hopkinsa i Nicole Kidman glume Gary Sinise i Ed Harris. Producent filma, kompanija Miramax, je najavila kako je to njihov ovogodišnji kandidat za Oscara. Izgleda da će morati promijeniti planove jer u filmu o fakultetskom profesoru (Hopkins) koji čuva tajnu iz djetinjstva, rasizmu, političkoj korektnosti u ruralnom mjestu i njegovoj ljubavnici (Nicole Kidman) problematičnog morala i još problematičnije prošlosti zbrčkano je mnogo toga, a na kraju nije ispalo ništa. Osim razočaranja filmom, Talijani su razočarani i otkazivanjem najavljenog dolaska Nicole Kidman u Veneciju. Da bi se oprao Moritz de Hadeln je, vjerovali ili ne, dao novinama pismo koje mu je Nicole Kidman rukom napisala gdje se ispričava da zbog gustog rasporeda snimanja filmova ne može doći u Veneciju. Pismo je objavljeno i čini se de Hadeln doista ne zna što je to privatna korespondencija. Na Mostru su zato stigli Anthony Hopkins zajedno sa svojom 18 godina mlađom suprugom s kojom se nedavno vjenčao i Gary Sinise, koji je kao i ostali glumci dao intervju za Nacional. Na kraju razgovora nije dopustio novinaru ovog tjednika da ode tek tako, već je postavljao pitanja o Hrvatskoj o kojoj mu neki njegovi prijatelji stalno pričaju. Izrazio je želju za posjetom i naše upoznavanje Sinisa s Hrvatskom vjerojatno bi potrajalo da ga agentica i ostalo osoblje nisu odvukli na unaprijed zakazano fotografiranje.

“The Human Stain” je toliko loš da vam se svi ostali filmovi odmah čine dobrima, iako to baš nije tako. Robert Rodriguez došao je na Lido kako bi izreklamirao dva svoja filma, “Once Upon a Time in Mexico”, što je nastavak njegovog hita “Desperado”, te “Spy Kids 3: Game Over”. U prvom filmu miješaju se agenti CIA-e (Johnny Depp), El Mariachi (Antonio Banderas), narko bossovi (Willem Dafoe), američki kriminalci (Mickey Rourke) i mnogi drugi, a svi bi željeli urediti vlast u Meksiku onako kako se njima sviđa. Rodriguezu su se u Veneciji pridružili Salma Hayek i Johnny Depp, koji je jedva sletio jer mu je avion ušao u zračni vrtlog, i uz mnogo muke pilot je našao pistu. Zbog toga je Depp kasnio na konferenciju za novinare što je sitnica naspram događaja u Cannesu prije četiri godine kada je mrtav pijan otkazao sve intervjue za film “Strah i prezir u Las Vegasu” te zakasnio na svečanu premijeru. Salma Hayek, porijeklom Meksikanka, koja je u Veneciji zbog filma “Spy Kids 3”, pomalo se zanijela temom filma pa je na konferenciji za novinare izjavila kako Meksiku trebaju dobri političari.

Ipak, najbitniji glumac iz filma “Spy Kids 3” koji je došao u Veneciju je Sylvester Stallone, pokazavši da ga smisao za humor ne napušta ni kada mu na filmskom planu ne ide najbolje. Na intervjuu nam je rekao da se nada kako će glumiti i sa 80 godina jer njegov otac ima 86 godina i u odličnoj je formi. Usput je popljuvao Arnolda Schwareneggera i njegovu kandidaturu za guvernera Kalifornije pitajući “Bi li vaš najbolji glumac mogao postati premijer Hrvatske?” Jedino što je Stalloneu smetalo, kao i svima ostalima, bila je nepodnošljiva vrućina na Lidu pa se Sly neprestano brisao ručnikom. Usput je napravio dobro djelo kada je gomila fotografa trčala za njim u hotelu Des Bains u kojem se smjestio i u toj gužvi jedan je stariji čovjek pao. Stallone je brzo razgrnuo masu, podigao starca, posjeo na stolicu i izljubio ga.

Ako je Stallone najzanimljiviji, onda su Naomi Watts i Kate Hudson najatraktivniji glumački par djevojaka koji je stigao na Lido. Razlog je film “Le Divorce” redatelja Jamesa Ivoryja u kojeg se uvukao duh Woodyja Allena, pa je prestao snimati tragične ljubavne priča stare najmanje 100 godina te se prebacio na priču o tome kako odrasli intelektualci pošandrcaju kada se zaljube kao mala djeca. U sve je to umiješao francusko-američke odnose jer je Watts Amerikanka, njezin suprug koji je napušta Francuz, a sve se odvija u Parizu. Naravno, Ivory nije Allen i njegov film pati od nedostatka duhovitosti ali Naomi Watts i Kate Hudson, koja je došla u visokoj trudnoći zajedno sa suprugom Chrisom Robinsonom, su predivne kao dvije sestre koje nemaju baš sreće u ljubavi. Kada smo već kod Woodyja Allena, njegov film “Anything Else” otvorio je ovogodišnju Mostru, ali Allenovih posljednjih nekoliko filmova prošlo je toliko nezapaženo da se i na ovaj ne treba posebno osvrtati, iako nije lošiji od nekih prethodnih. To što je Talijanima izjavio kako ih obožava jer je besramno krao od najpoznatijih talijanskih redatelja uopće ne spašava njegovu sadašnju reputaciju.

U konkurenciji za Zlatnog lava samo su dva američka filma od kojih je prvi, “Imaginig Argentina” redatelja Christophera Hamptona sa Antoniom Banderasom i Emmom Thompson, imao premijeru u ponedjeljak uvečer. Banderas glumi kazališnog pisca krajem sedamdesetih za vrijeme vojne hunte u Argentini, kada mu tajna policija odvodi suprugu a kasnije i kćerku. On u potrazi za njima čak dobiva parapsihološke moći s pomoću kojih vidi što se događa s ljudima koje je otela policija. Ponekad predvidljiv i naivan, a ponekad dobar samo zbog Banderasa, film je doživio da mu na novinarskoj projekciji dobar dio novinara zviždi na kraju. Daleko više se očekuje od drugog američkog filma “21 gram” sa Naomi Watts, Seanom Pennom i Beniciom del Torom meksičkog redatelja Alejandra Gonzalesa Inaritte, poznatog po filmu “Amores Perros”. Na kraju, spas američkog filma ponudila je Sofia Coppola, kćerka Francisa Forda Coppole, koja je u Veneciju došla sa svojim drugim filmom “Lost in Translation” i kritika ga je proglasila možda najboljim filmom u prvom dijelu festivala, a doživio je i velike ovacije venecijanske publike. Film se prikazuje u sekciji “Upstream” i opisuje noć u životu Boba Harrisa (Bill Murray) i Charlotte (Scarlett Johanson) koji se slučajno upoznaju u Tokiju.

S obzirom na to da se među dosad prikazanim filmovima za nagradu Zlatni lav ne izdvaja ni jedan favorit, na festivalu su zanimljivije one osobe koje se nisu došle boriti za nagradu. Jedna od takvih je sigurno Hana Makhmalbaf, mlađa sestra poznate iranske redateljice Samire Makhmalbaf. Hana ima samo 14 godina i u Veneciju je stigla kako bi promovirala dokumentarni film “Joy of Madness”, sniman u Kabulu. U Veneciju je doputovala s bratom i rekla nam kako je većina ljudi živcira jer je tretiraju kao klinku i sve vezano za nju pitaju brata, a on je došao samo zato jer se bolje služi engleskim. Osim toga, zbog strogih talijanskih zakona jedva su je kao 14-godišnjakinju pustili na premijeru njezinog filma jer tako mlada ne bi smjela gledati film. Za razliku od nje, Roberta Englunda i dalje svi tretiraju kao Freddyja iz filma “Strava u Ulici brijestova”. Iako u Veneciji promovira talijanski film “Il ritorno di Cagliostro” u kojem glumi, u ovom je trenutku vrlo tražen jer je film strave “Freddy vs. Jason” iznenađujući hit u američkim kinima. Susreli smo ga na terasi hotela Excelsior podsjetivši ga da je nedavno boravio u Zagrebu zbog snimanja makedonskog filma. Odgovorio je kako krajem rujna ponovno dolazi u Zagreb gdje će snimati novi film strave ali nije znao reći koji. Ugodno je kada se glumci raspituju za Hrvatsku ali ne i za hrvatski film kojeg, već je dosadno ponavljati, nema ni ove godine na festivalu u Veneciji. Utjehu nude Ivana Bolanča i Matija Prskalo, glumci u novom filmu srpskog redatelja Srđana Karanovića “Sjaj u očima” Film će biti prikazan u konkurenciji za nagradu “Zlatni lav”, a najavljen je i dolazak Ivane Bolanče.

Nakon nekoliko dana festivala vrlo lako se može zaključiti zašto Venecija još dugo neće dostići Berlin i Cannes. Proračun festivala iznosi 5,5 milijuna eura, svi se žale da su porezi na kulturne događaje jako veliki pa onda i novinari plaćaju akreditacije po 40 eura. Nevjerojatno je da se na tako uglednom festivalu, pored dvorane Palace gdje se održavaju projekcije i press konferencije, podižu šatori brze hrane i pića. Koliko mnogi ljudi iz filmskog biznisa drže do Venecije pokazuje i činjenica da se najpoznatiji filmski tjedni magazini, koji u Cannesu i Berlinu izlaze svakodnevno za vrijeme trajanja tih festivala, uopće ne tiskaju za vrijeme Venecije. Nekoliko najpoznatijih agencija koje organiziraju intervjue s glumcima uopće nisu zakupile poslovni prostor već su nas obavijestili kako ih možemo naći na terasi hotela Excelsior gdje sjede i primaju novinare. Jedino što može utješiti novinarsku silu je prostor u šumi pored Palacea, nazvan “Chillout zona”, gdje su na travi razbacani madraci i veliki jastuci na kojima se može odmoriti. Dapače, na jednom dijelu organizirano je shiatzu masiranje novinara i samo je potrebno stati u red i čekati seansu.

Vezane vijesti

Venecija, 9. dan: Suludi film čija je radnja misterija i redatelju

Venecija, 9. dan: Suludi film čija je radnja misterija i redatelju

Prošlo je 40 godina otkako je danas 76-godišnji William Friedkin režirao film „Francuska veza", dvije godine kasnije uslijedio je „Egzorcist", pa… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika