Murdocha u simbiozi s vodećom duhanskom i telekomunikacijskom tvrtkom pokušalo se diskvalificirati kao oličenje američkog kapitalistaIzbor koncesionara Trećeg programa, koji forsira ministar kulture Antun Vujić, mogao bi se prometnuti u jedan od većih skandala nove vlasti. Potencijalni gubitnici već najavljuju da će tužiti državu i tražiti poništenje natječaja. Kao glavno pokriće poraženima će poslužiti činjenica da će Vijeće za radio i televiziju 16. rujna izabrati koncesionara po starom zakonu o telekomunikacijama, premda je izglasan novi zakon o elektroničkim medijima, koji je mnogo restriktivniji što se tiče koncentracije vlasništva nad tiskovnim i elektronskim medijima.

Kritičari vjeruju kako bi u tom slučaju zbog nerazjašnjenih vlasničkih odnosa iz utrke ispao upravo SDP-ov glavni favorit ? RTL. Dodjela Trećeg programa RTL-u, zbog vlasničkih i poslovnih veza s WAZ-om i Europapress holdingom, stvorila bi monopolistički imperij i omogućila koncentraciju goleme financijske, političke i društvene moći na jednome mjestu, što bi imalo dalekosežne implikacije na društveni život Hrvatske.

Bitka za Treći program, a time i za vodećeg opinion makera u državi, o kojemu ovisi liberalizacija medijske i društvene scene u Hrvatskoj, vodi se između četiri jaka takmaca: News Corporationa Ruperta Murdocha, RTL-a, skandinavskog SBS-a i jedine domaće tvrtke NET.

Atmosferu oko izbora obilježile su međusobne optužbe i žestoko lobiranje, ne samo protiv najspornijeg RTL-a, nego i svih drugih sudionika. Murdocha u simbiozi s vodećom duhanskom i telekomunikacijskom tvrtkom pokušalo se diskvalificirati kao oličenje američkog kapitalista koji na putu osvajanja tržišta u kratkom roku uništava nacionalne televizijske postaje, ostavljajući ih bez prihoda i publike. Tvrdilo se kako bi Murdoch kao zadrti konzervativac poboljšao primitivizaciju hrvatskog društva.

Prigovori o nespojivosti vlasništva u elektronskim i tiskovnim medijima odnose se i na SBS, u čijem sastavu je i Styria, izdavač Večernjeg lista, te Hrvatski olimpijskog odbor koji ima vlasnički udio u Ciboni. Uostalom, vodeći ljudi SBS-a u preliminarnoj fazi pregovora nisu krili da žele više nego što im zakon omogućuje: većinski paket i kontrolu nad upravljačkim pravima. Za NET se, pak, tvrdilo da je preslab, da kao koncesionar kutinske Nezavisne televizije nije prešao granice amaterizma.

A o čemu će zapravo devet članova Vijeća odlučivati? Teško je dočarati bitne razlike u programima četiriju glavnih konkurenata. Deklarativno svi obećavaju pluralizam i nezavisnost informacija, transparentne vlasničke odnose, vrhunski kadar, forsiranje domaće produkcije na svjetskoj razini. Svi tvrde da bi upravo oni najbolje ispunili svoju zadaću: informirali, zabavili, obrazovali i razvijali društvene nazore i pomogli Hrvatskoj da lakše usvoji zapadne standarde. Nitko, doduše, nije zainteresiran vrbovati HTV-ove novinare, nego najavljuje stvaranje svojih vlastitih televizijskih zvijezda.

Na najveća ulaganja spremni su RTL-ovci i News, koji obećavaju u prve dvije godine uložiti minimalno 25 milijuna eura, SBS 17 milijuna eura, a Net 15 milijuna eura. RTL planira zaposliti od 150 do 200 ljudi, News 250, od čega samo u redakciji vijesti 80, SBS između 120 i 160 ljudi, a NET bi svojoj sadašnjoj redakciji od 70 zaposlenika dodao još toliko. News nudi od 55 do 60 posto domaće produkcije, isto kao i RTL, SBS 60, NET 70 posto.

Rupert Murdoch je ne poričući svoj konzervativni imidž Nacionalovoj novinarki pismenim putem objasnio kako njegovi novinari rade samostalne programe: “Misija News Corpa je da napravi najuvjerljiviji programski sadržaj i emitira ga na što većem području. Naše informativne postaje, uključujući Sky News i Fox News Channel u Americi, kao i novine u Velikoj Britaniji i Australiji, smatraju se objektivnima i uravnoteženima. Svjesni smo da će se u Hrvatskoj naš informativni odjel morati uspješno natjecati s HRT-om. Naš cilj je razviti neovisni informativni servis, koji će biti široko prihvaćen kao pošten i objektivan i kojem će hrvatsko gledateljstvo vjerovati.”

I Ivana Šoljan, članica Uprave HT-a, spremno je dočekala pitanje o Murdochovu krutom političkom svjetonazoru: “Mislim da je News veći od Ruperta Murdocha. Njegova kompanija postoji već dugo godina i razvijala se neovisno o tome jesu li na vlasti bili republikanci ili demokrati.” No bi li CTV, kako bi se zvala televizija koju bi stvorila Rovita, konzorcij koji čine News Corporation, HT i TDR, podržavao rigidnu desnu, konzervativnu opciju?

“News, ipak, ima samo 33 posto i čak da se tako nešto i dogodi, u konzorciju su dvije jake hrvatske tvrtke koje imaju svoj stav. Kad bi netko zagovarao program koji bi gušio nacionalne interese ili nas zatvarao prema svijetu, ne bismo to dopustili”, tvrdi Ivana Šoljan i objašnjava njihov plan: “Spremni smo se boriti novcem i vrhunskom kvalitetom za televiziju za cijelu obitelj, a svoj kadar možemo osposobljavati na najuglednijim TV mrežama Europe, Amerike i Australije. Nema razloga da snimatelje ne šaljemo u Hollywood.” Ona smatra kako su u uvjetima globalizacije mediji čuvari nacionalnog identiteta, ali i katalizator razvoja društvenih procesa i građanskih instituta. Po njezinu mišljenju, tiskani mediji su pod potpunom dominacijom jedne internacionalne kapitalne opcije (WAZ, Styria i Burda), pa se može govoriti o germanizaciji medijske scene, a televizijsko tržište je opterećeno netransparentnim vlasničkim odnosima i problematičnim mehanizmima upravljanja. Zato vjeruje da bi News Corporation kao predstavnik anglosaksonske kulture koju publika voli bio odličan balans. Tim više što partneri u CTV-u ništa ne skrivaju, tvrdi Ivana Šoljan, “nemamo tajnih ugovora, anonimnih vlasnika, skrivenih ortakluka, a to pruža garanciju i Hrvatskoj i Vijeću i građanima da tvrtke koje čine konzorcij misle ozbiljno”.

Posljednjih mjeseci tvrdilo se da se nigdje u svijetu ne povezuju telekomunikacije i mediji. Ivana Šoljan smatra da to uopće ne bi bila hrvatska “devijacija” i da je takav stav posljedica neznanja. Navodi za primjer Mađarsku, Francusku i Italiju gdje telekomunikacijske tvrtke imaju udio u TV postajama. “Zabrana se odnosi na operatere koji obavljaju prijenos radijskog i televizijskog programa, a to nismo mi, nego Odašiljači i veze koji su nekoć bili u sastavu televizije.”

Upravo najjači argument, da je News Corporation financijski nadmoćan, mogao bi se okrenuti protiv njih. Murdochovi kritičari upozoravaju kako bi on u kratkom roku ? budući da mu novac nije problem, doveo u pitanje opstanak HTV-a, što ne bi ugrozilo samo egzistenciju nacionalne televizije, nego ideju demokratizacije društva. Murdoch ipak u Hrvatskoj ne bi mogao primijeniti recept kakav je iskušao u drugim zemljama uništavajući nacionalne televizije: emitiranjem popularnih filmova u vrijeme kad nacionalna postaja emitira središnje vijesti. U panici pred konkurencijom HTV je uspio progurati zahtjev da se od 18 do 22 sata emitira samo domaći program.

Posljednjih mjeseci neki su mediji sugerirali kako je Račanova vlada već odlučila da će koncesiju dodijeliti RTL-u. Stekao se dojam kako su u samom startu povlašteni u odnosu na druge: Račan i Tomčić primili su na početku natječaja za Treći program predsjednika njemačkog medijskog koncerna WAZ-a Ericha Schumanna koji je, logično, lobirao za opciju RTL-a.

Protivnici RTL-a upozoravaju kako konzorcij nema čiste vlasničke odnose, niti oni odgovaraju zakonskim propozicijama. U RTL-u suvlasnički udio ima i njemački WAZ, 50-postotni suvlasnik Europapress holdinga, a nagađalo se kako RTL kontrolira više od dopuštenih 33 posto dionica preko tvrtke Dobrivoja Kebera.

Sam Dobrivoj Keber, jedan od članova konzorcija, odbacuje povezanost s vladajućom koalicijom: “Tezu je lansirao Večernji list koji je u sastavu konkurentskog konzorcija, pa ne smatram da to treba komentirati.”

U nadmetanju s konkurencijom RTL-u se, koji je usred sezone angažirao svoje ekipe da propagiraju hrvatski turizam i tako hrvatskom auditoriju pokažu svoju naklonost ne samo za hrvatski kapital, nego i prirodne ljepote, omaklo nekoliko taktičkih gafova: donirali su akciju nevladine udruge Velebit bez mina i dogovorili donaciju sa splitskim i zagrebačkim ETF-om. Time su u neugodan položaj doveli Branku Zovko-Cuhlar, predsjednicu Vijeća za radio i TV, profesoricu na FER-u, koja će, u slučaju da svoj glas da RTL-u, riskirati da je protivnici prozovu.

Keber u tome ne vidi ništa sporno: “Potpisali smo pisma namjere o budućoj suradnji s institucijama koje su izravno vezane za školovanje kadrova za taj posao, a to je rezultat našeg načina rada, želimo nove ljude, nova lica i pristupe. Nije nam namjera krasti tuđe zvijezde i preuzimati kadrove koje je netko drugi odgojio prema vlastitoj mjeri.”

Pavel Stančev, direktor regionalnog razvoja RTL-a za središnju i istočnu Europu, ovako sažima njihov projekt: “Namjera nam je ponuditi opći zabavni program s naglaskom na lokalnu produkciju i stvoriti nove hrvatske zvijezde, neovisne informacije, sport, hrvatske zabavne serije i filmove. Spremni smo investirati između 10 i 15 milijuna eura godišnje u hrvatsku produkciju i sudjelovati u stvaranju nove TV generacije. Smatramo da je Hrvatska visoko kvalitetno tržište, slično kao i zapadne zemlje. Došli smo da pobijedimo i vjerujemo u transparentnost natječaja.”

Keber ne sumnja u regularnost natječaja: “Od četiri najjače svjetske medijske kompanije, na natječaj su se prijavile treća i četvrta po veličini ? Bertelsmann, koji je vlasnik RTLGrupe, i News Corporation, prva je lani ostvarila prihod od oko 19 milijardi dolara, druga oko 16 milijardi dolara, a ni SBS i CME nisu slabašni. A lokalni partneri su financijski i statusno snažne hrvatske tvrtke. Svi koji su se prijavili na natječaj prihvatili su uvjete natječaja i tada važećeg zakona.”

Kako bi HRTL konkurirao HTV-u?
“Nitko ozbiljan neće podcjenjivati HTV. NOVA TV je pokazala da čisto domaći konzorcij nije sposoban raditi televiziju, a da se pritom ne pojavi neke Železny. Obično se završi na sudskim sporovima oko vlasništva s najmanje 150 spornih dionica. To je ujedno i dokaz kako koncept političke televizije ne funkcionira. TV kao medij postoji već 60 godina, poznati su svi recepti. Ono što jednu komercijalnu televiziju čini drukčijom od drugih nije ono što emitira, nego kako to emitira i kako zrači iz ekrana. Naša je namjera zračiti vedrinu, uvažavanje gledatelja, svježinu, inteligenciju, humor. Medijskoj kući kreativnost njezinih ljudi ključna je vrijednost. Unutar kuće namjeravamo proizvoditi samo informativni i dio zabavnog programa iz studija. Sve ostalo bit će vanjska produkcija”, kaže Keber.

Pod sloganom hrvatska televizija sa švedskim naglaskom reklamira se koncept SBS-a – koji je u Hrvatskoj osnovao konzorcij Fina-Mur i trećem programu dodijelio ime Kanal 3. Premda na prvi pogled izgleda prihvatljiv u odnosu na dva glavna favorita, također je suvlasnički sporan. I uz njega je vezana spekulacija da dva dioničara HGU i HOO služe samo u kozmetičke svrhe. Ono što ga u programskoj shemi razlikuje od konkurencije jest primarna ciljna grupa: dok konkurencija želi TV za cijelu obitelj, SBS pretendira na urbanu publiku od 12 do 45 godina, obećava interakciju s auditorijem i posebnu pozornost ženama, ženskom pitanju i djeci.

Bolji poznavatelji televizije naglašavaju da SBS uvažava lokalne specifičnosti, ali zbog toga se ne doima dovoljno globalnim. Na tom tragu je i obećanje Martina Lindskog, savjetnika Uprave SBS-a, da će se Kanal 3 prilagođavati hrvatskim interesima, te da će hrvatskoj glazbi i sportu osigurati primjerenu ulogu. Toj misiji, promicanju umjetnosti i sporta, posvećen je znatan dio programske sheme.

SBS u Nizozemskoj počiva na partnerstvu s dnevnim novinama, ali Kanal 3 u Hrvatskoj ne bi bio TV Večernjak, kako naglašava Dražen Nikolić, član konzorcija, nego komercijalna TV s javnom funkcijom, koji bi osigurao da hrvatska glazba i sport postanu izvozni proizvodi. Svaka od 12 TV mreža iz sastava SBS, napominje on, ima svoj identitet, filozofiju, orijentaciju, jer se protive konceptu McDonalds TV, prema kojemu se na nova tržišta samo donose već gotovi recepti. Nikolić je uvjeren da bi im za početak bilo dovoljno 120 zaposlenih, jer SBS-ovo iskustvo svjedoči da stotinjak zaposlenih može pokriti četiri puta veće tržište od hrvatskoga. I njihova je ambicija stvaranje novih televizijskih lica, tek deset, petnaest posto HTV-ova kadra rado bi vidjeli u svojim redovima.

Jedini koji bi sačuvao nacionalni ponos, po mišljenju zagovornika teorije kako treba zaustaviti rasprodaju zemlje strancima, jest NET, u rukama jedanaest domaćih privatnika. Ni Zoran Kovačić, jedan od suvlasnika, ne taji da je to jedan od njihovih najjačih argumenata: 75 posto domaće produkcije glavna je okosnica njihova programa. “Istraživanja pokazuju da čak 71 posto hrvatskih građana smatra da treba dati prednost domaćem ponuđaču.”

Uostalom, kao koncesionari kutinske Nezavisne televizije, vjeruje Kovačić, mi smo jedini koji imamo iskustvo s TV koncesijom i mogli bismo odmah emitirati program. “Imamo 70 zaposlenih i dnevno proizvodimo 13 sati programa, posjedujemo tehniku za emitiranje i prostorne uvjete. Naš TV koncept je koncept izravne TV za cijelu populaciju, s dobrim autorskim emisijama i istraživačkim novinarstvom. A to znači informacije bez cenzure, sve iz prve ruke. Naš program neće biti uštogljen i konvencionalan, govorit ćemo jezikom koji svi razumiju.” Da dobiju koncesiju, emitirali bi 48 različitih emisija. I vjeruju da bi uz njih stasala nova generacija novinarskih kadrova, neopterećena prošlošću.

Kovačić prigovore kako NET financijski i tehnički nije ozbiljan konkurent odbacuje tvrdnjom kako je to “iskrivljavanje slike financijskih mogućnosti” i tumači: “Svi natjecatelji su javno priznali da bi Treći program financirali kreditima banaka. Da mi dobijemo koncesiju, također bismo tražili kredite. Uostalom, naša bi ulaganja bila znatno manja, jer dio infrastrukture već imamo.”

Onaj tko dobije koncesiju za Treći program dobit će političku i financijsku moć, priliku da u samo nekoliko godina udeseterostruči početno ulaganje od desetak milijuna eura i postane značajan kreator mišljenja i događaja u hrvatskom društvu. A izvori bliski Vijeću tvrde da sudbina Trećeg programa neće biti jasna ni nakon 16. rujna.

Kanal 3 je u vlasništvu konzorcija Fina-Mur kojeg čine 33,3 posto SBS, 30 posto Večernji list, 24,17 HGU, 2,5 HOO, te 10 posto tvrtka Intel Marijana Kostrenčića. SBS je druga po veličini medijska grupa u Europi, izvorno skandinavskog podrijetla s godišnjim prometom prošle godine od 511 milijuna eura. Ima 12 TV mreža i 19 radio postaja u 10 zemalja i auditorij veći od 140 milijuna ljudi.

Konzorcij HRTL čine RTL, Agrokor, Atlantic Grupa, Podravka, HVB Croatia. RTL Grupa u svom sastavu ima 18 televizija u 11 europskih zemalja (Njemačkoj, V. Britaniji, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Luxembourgu, Madžarskoj? te šest proizvođača i distributera TV i filmskih programa.

Rovita je konzorcij News Corporationa, HT i TDR u jednakim omjerima. Rupert Murdoch zaštitni je znak NewsCorp. Taj najveći svjetski medijski magnat svoj imperij stvorio je iz sydneyjskog dnevnog lista The Daily Telegrapf. Njegova korporacija vrijedi oko 40 milijardi dolara, ima razgranatu djelatnost na svim kontinentima, bavi se filmom, izdavaštvom, televizijom i Internetom. U sklopu News Corporationa nalazi se i 20th Centrury Fox, filmska kuća koja je producirala pet najuspješnijih filmova svih vremena: Ratovi zvijezda, Fantomska prijetnja i Titanik. ?

NET 3 u rukama je 11 malih domaćih poduzetnika, od kojih trojica imaju 18,5 posto udjela Saša Engler, Zoran Kovačić i Zvonimir Kabelka, direktor marketinga i direktor kutinske Nezavisne televizije