Objavljeno u Nacionalu br. 409, 2003-09-16

Autor: Eduard Šoštarić

EKSKLUZIVNO IZ TASZARA

Mađarska baza za obuku Iračana

U neposrednoj blizini hrvatske granice nalazi se mađarska zračna vojna baza Taszar, jedna od najvećih u ovom dijelu Europe: Nacionalovi reporteri posjetili su taj objekt gdje se prije rata u Iraku obučavalo 3000 iračkih dragovoljaca, i gdje će se uskoro obučavati budući pripadnici iračke policije

Taszar je i vojna baza u kojoj se pred sam početak i za vrijeme trajanja američkog napada na Irak obučavalo 3000 iračkih dragovoljaca, pripadnika oporbenih skupina suprotstavljenih iračkom diktatoruTaszar je i vojna baza u kojoj se pred sam početak i za vrijeme trajanja američkog napada na Irak obučavalo 3000 iračkih dragovoljaca, pripadnika oporbenih skupina suprotstavljenih iračkom diktatoruStotinjak metara od betonske piste aerodroma mađarske zračne baze Taszar, udaljene nekoliko desetaka kilometara od hrvatske granice, u dijelu pod kontrolom američkih snaga već je neko vrijeme podignuto desetak velikih vojnih šatora u iščekivanju vjerojatnog dolaska budućih iračkih policajaca, o čemu govori i ekskluzivna fotografija do koje su došli Nacionalovi novinari.

Naime, prošlog je tjedna Nacional posjetio mađarsku zrakoplovnu vojnu bazu Taszar, jednu od najvećih vojnih baza u ovom dijelu Europe, glavni logistički centar još od 1995za opskrbu mirovnih postrojbi u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Taszar je i vojna baza u kojoj se pred sam početak i za vrijeme trajanja američkog napada na Irak obučavalo 3000 iračkih dragovoljaca, pripadnika oporbenih skupina suprotstavljenih iračkom diktatoru.

Premda se tada pročulo za aktivnosti unutar vojarne i o kakvim je gostima riječ, u bazu je novinarima bilo nemoguće ući. Isto tako ni irački štićenici nisu napuštali bazu, već su u izolaciji i pod jakim osiguranjem živjeli pod šatorima pravim vojničkim životom. I kada je mađarska javnost već odahnula zbog činjenice da se irački dragovoljci pod američkim nadzorom više ne obučavaju na prostoru Taszara, uslijedio je novi šok za mađarsku vladu. Naime, zbog očitog neuspjeha koalicije vojnih snaga predvođene SAD-om da uspostavi mir i red u poslijeratnom Iraku, posljednjih se nekoliko tjedana intenziviraju pregovori američke i mađarske vlade o dolasku budućih iračkih policajaca na obuku u Taszar.

“Podignuti šatori ne služe smještaju američkih vojnika jer se njih dvije stotine nalazi smješteno u čvrstim zidanim objektima vojne baze”, izjavio je Nacionalu visoki mađarski časnik i dodao: “Mađarska vojska s postavljenim šatorima nema nikakve veze obzirom da prostor baze tik uz aerodrom koriste isključivo američke snage”. Pregovori oko dolaska budućih iračkih policajaca na obuku u Taszar izazivaju burna negodovanja mađarske javnosti i većine mađarskih političara zbog opasnosti prenošenja terorističkih akcija simpatizera Sadama Husseina i na njihov vlastiti teritorij. Smještena sedamdesetak kilometara istočno od nekada omiljenog hrvatskog šoping izletišta Nagykanisze i samo osam kilometara udaljena od Kaposvara vojna baza Taszar, jedna od najvećih zrakoplovnih baza bivšeg Varšavskog pakta na koju se i danas može stacionirati stotinjak borbenih zrakoplova, danas je ključna američka vojna baza srednje veličine “intermediate staging base” u ovom dijelu Europe. To su tijekom 2. svjetskog rata za SAD bile vojne baze u Velikoj Britaniji za Europu ili pak baze u Japanu za vrijeme američko-korejskog rata. Unatoč tolikom značaju baze za američke snage u regiji prvi je dojam Nacionalovih novinara, pri dolasku pred glavni ulaz, da su SAD gotovo ništa ili vrlo malo uložile u obnovu i modernizaciju Taszara.

Izgled prijavnice na glavnom ulazu podsjetnik je na već zaboravljenu pripadnost Mađarske bivšem Varšavskom paktu, oronula fasada, zapuštena i tijesna unutrašnjost prostora u koju jedva stanu dvojica malo jačih vojnika, rampe koje nisu automatizirane već funkcioniraju na principu smjene ruku službujućih vojnika koji se zbog česte frekvencije vozila, pa time i umora smjenjuju svakih pet minuta najbolje govori koliko zapravo SAD ulaže u partnerske odnose s Mađarskom. Mjere sigurnosti prilikom ulaska u bazu daleko su od standarda koji bi odgovarali uvjetima zaštite američkih snaga od terorističkih aktivnosti, tim više što su kroz bazu prolazili i što će prolaziti Iračani neskloni bivšem diktatoru, pa time i terorističkim islamskim skupinama. Naime, Nacionalovi novinari osobnim su automobilom stigli do samog ulaza u bazu, a da je pri tome službujući vojnik bez ikakve provjere podigao rampu za prolaz našeg vozila. I Nacionalova je prtljaga ostala bez ikakvog pregleda, a pred glavnim ulazom bili smo svjedoci brojnog okretanja teških kamiona, između ostalih i jednog hrvatskog prijevoznika iz Križevaca koji je neko vrijeme stajao tik uz ogradu vojne baze, a da nitko nije provjeravao njegov teret. Bilo je primjetno već na samom ulazu da u bazu i iz nje automobile prvenstveno koriste američki vojnici i časnici koji su, za razliku od mađarskih vojnika, odjeveni prikladnije za ljetovanje u nekom odmaralištu nego za vojnu misiju.

Zapovjednik baze potpukovnik Sandor Kisbedenek koji nas je dočekao pred zgradom zapovjedništva baze nije bio raspoložen, a kako smo saznali niti ovlašten, da komentira bilo kakva nagađanja oko dolaska iračkih policajaca u Taszar:

“Nažalost, ne mogu vam reći ništa više od onoga što već ranije o tom nije rekla mađarska vlada. Obuka iračkih dragovoljaca za preuzimanje civilnih dužnosti u poslijeratnom Iraku prije nekoliko mjeseci, u suradnji s američkim snagama, u potpunosti je ispunila očekivanja obzirom na sigurnosne i sve druge uvjete u Taszaru. Za bilo kakva druga nagađanja o eventualnom pojavljivanju budućih iračkih policajaca u Taszaru prerano je bilo što reći jer je to prije svega politička odluka”, dodaje potpukovnik Kisbenedek i nastavlja:

“Ova je vojna baza 1995. uspješno položila najteži ispit kada je izabrana za ključnu bazu američkih vojnika pri njihovom transportu u mirovnu misiju SFOR-a u Bosnu i Hercegovinu iz njemačkih vojnih baza. Samo u prva dva mjeseca 1996. gotovo 25 tisuća američkih vojnika prošlo je kroz Taszar na putu u BiH. Taszar je ispunio ključne uvjete da misija SFOR-a u logističkom smislu bude uspješna. Baza je izvrsno prometno povezana željeznicom, cestovnim pravcem i ima poletno-sletnu stazu na koju su početkom operacije premještaja američkih vojnika na dan slijetalo 30-60 teških strateških zrakoplova tipa C-5 i Boeing 747. Infrastruktura unutar baze kao što su smještajni kapaciteti, skladišta i aerodrom odgovaraju u potpunosti zahtjevima jedne takve velike operacije. Primjerice, baza ima prostora za prihvat 12 tisuća različitih vozila, a trenutno je u njoj smješteno 2 tisuće časnika i dočasnika. Pored toga, trebam reći da je dolazak tolikog broja vojnika u Taszar, inače malo selo, dao puni doprinos zapošljavanju lokalnog stanovništva i razvoju mjesta. Ipak, danas je baza manje prometna nego prije nekoliko godina kada je osim SFOR-ovih postrojbi u bazi bilo razmješteno i 60 mađarskih borbenih zrakoplova MIG-21 i Su-22 koji su dislocirani iz Taszara sjevernije u zračnu bazu Papa”, rekao nam je zapovjednik baze.

Kako smo kasnije tijekom vožnje prema aerodromu saznali od bojnika Petera Majora, koji izvrsno priča hrvatski jezik obzirom na to da je u djetinjstvu pohađao školu za nacionalne manjine, u bazi se trenutno nalazi samo dvjestotinjak američkih vojnika.

“Takvo značajno smanjenje američkog prisustva u Taszaru vezano je za otvaranje tuzlanskog aerodroma u BiH koji je u listopadu 1998. otvoren za slijetanje strateških transportnih zrakoplova američkih snaga”, kaže bojnik Major. Pored toga, u BiH se značajno smanjio i broj američkih vojnika sa 18 000 na 6 500 pa je i potreba za logistikom kroz Taszar u znatnoj mjeri opala, a transport prema BiH se u većini odvija kroz hrvatsku luku Rijeka”, rekao nam je bojnik Peter Major. “Ipak, Taszar je odigrao važnu ulogu tijekom napada NATO saveza na SRJ 1999. kada je pružao logističku potporu 31. Marinskoj američkoj zrakoplovnoj skupini. Danas imate priliku jednom tjedno vidjeti slijetanje teškog transportnog zrakoplova i ništa više od toga”, kaže bojnik Major. Ogromni prostor aerodroma, na kojeg nas je dovezao bojnik, odavao je zaista otužnu sliku, jer osim muzejskih primjeraka zrakoplova MIG-21 i Su-22 na zrakoplovnoj pisti se nije moglo vidjeti ni traga drugim zrakoplovima i helikopterima. Izostao je poznati miris avionskog goriva kerozina, a vojnika na pisti gotovo da i nije bilo. S promatračnice udaljene stotinjak metara od glavnog kontrolnog tornja moglo se primijetiti da su objekti američkih vojnika u puno boljem stanju nego oni s početka priče koje koriste mađarski vojnici.

Mađarski nam je časnik priznao kako Amerikanci nisu puno uložili u infrastrukturu baze, ali da oni to nisu ni očekivali. Danas je nekad zrakoplovna, a sada logistička baza Taszar u potpunosti otvorena kao alternativni aerodrom zrakoplovstvu NATO snaga. Nakon premještanja američkih snaga dalje na istok prema Bugarskoj i Rumunjskoj Taszar će se koristiti za održavanje zajedničkih američko-mađarskih zrakoplovnih vježbi i bit će baza koja će još neko vrijeme, kako sada stvari stoje, predstavljati sigurno utočište za obuku pripadnika nove iračke demokracije.

Prvi radovi na izgradnji zrakoplovne piste u Taszaru započeli su još 1928. Svečano otvorenje uslijedilo je 1. rujna 1929. Početkom svog postojanja aerodrom su koristili isključivo komercijalni avioprijevoznici, a 1936. aerodrom je pripao mađarskim oružanim snagama. Kako bi udovoljila svojim potrebama, mađarska je vojska povećala aerodrom i modernizirala infrastrukturu.
Sve do 1939. na aerodromu je imala bazu Treća taktička izvidnička eskadrila, a 1942. krenulo se u obnovu i modernizaciju aerodroma kako bi na njega mogli slijetati novi tipovi zrakoplova, uključujući bombardere. Tijekom 2. svjetskog rata zračnu bazu koristilo je i njemačko zrakoplovstvo, a na kraju 1944. Nijemci su uništili aerodromsku infrastrukturu da sovjetske snage ne bi dobile potpuno operativnu i neoštećenu zračnu bazu. Rusi su dolaskom u Taszar naručili popravka oštećenja aerodroma od jedne mađarske građevinske kompanije. Općenito, Taszar nije odigrao važniju ulogu tijekom rata. Nakon što je 1950. izgrađena nova zrakoplovna pista na nju su prvi stigli ruski motorni zrakoplovi JAK-9, a dvije godine kasnije 22 mlazna zrakoplova tipa MIG-15. Sredinom pedesetih na Taszaru slijeću zrakoplovi MIG-17 , a onda i MIG-19 koji je imao dva mlazna motora i raketni sustav zrak-zrak. Tada je došlo do tri modifikacije zrakoplova MIG-21 i svi su koristili Taszar. Osamdesetih godina aerodrom koristi i eskadrila SU-22 M3 zrakoplova što je očit dokaz kako su kroz Tazsar prolazili svi tipovi borbenih zrakoplova sovjetskog bloka.
Svoja vrata za javnost Tazsar je otvorio početkom devedesetih nakon pada komunističkog režima. U samo slijedećih nekoliko godina na njemu su priređena dva aeromitinga međunarodnog značaja, a na svakom od njih broj posjetitelja je prelazio sto tisuća. Posljednja mađarska zračna postrojba na aerodromu Taszar utemeljena je nakon reorganizacije oružanih snaga 1991. i nazvana je Kapos Tactical Air Wing. Nakon što su sredinom devedesetih za potrebe mirovne misije SFOR-a u BiH u Taszar počeli pristizati američki vojnici s velikim brojem zrakoplova, mađarsko je ministarstvo obrane donijelo odluku da zbog kvalitetnije i uspješnije provedbe SFOR-ove misije dislocira mađarske borbene zrakoplove u zračnu bazu Papa, koja je 70 kilometara sjevernije udaljena od Taszara.

Vezane vijesti

Čačiću godinu i deset mjeseci zatvora uvjetno

Čačiću godinu i deset mjeseci zatvora uvjetno

Prvi potpredsjednik Radimir Čačić osuđen je na godinu i deset mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine zbog prometne nesreće koju je skrivio u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika