Kritika blagonaklono gleda na film "Le Divorce" za koji je ovog puta Ivory pisao scenarij zajedno s Ruth Prawer JhabvalaPosljednjih dvadesetak godina Ismail Merchant i James Ivory čine jedan od najpoznatijih svjetskih producentsko-redateljskih parova. Njihove ekranizacije poznatih djela engleske književnosti vrlo su poznate a među najpoznatije spadaju “Soba s pogledom” iz 1986., “Howards End” iz 1992. i “Na kraju dana” iz 1993. Sva tri filma donijela su Ivoryju tri nominacije za Oscara za najboljeg redatelja a Merchantu kao producentu tri nominacije za najbolji film. Nažalost, u sva tri slučaja ostali su bez Oscara, a njihova partnerica i scenaristica Ruth Prawer Jhabvala dobila je dva Oscara, za “Sobu s pogledom” i “Howards End”. Iako nakon 1993. više nisu snimali tako dobre filmove, pad je započeo filmom “Jefferson u Parizu” 1995., Merchant i Ivory i dalje su vrlo važne osobe u filmskom svijetu. Dokaz tome je njihov posljednji film “Le Divorce” što se nedavno počeo prikazivati u Americi, te je posljednjih tjedana prikazan na festivalima u Veneciji, Deauvilleu i Torontu, a krajem listopada moći će se pogledati i u Hrvatskoj.

Radnja filma “Le Divorce” počinje dolaskom Isabel Walker (Kate Hudson) svojoj sestri Roxeanne (Naomi Watts) u Pariz. Istodobno, suprug Francuz obavještava Roxeanne kako je napušta, zbog čega ona pada u očaj. Počinje rat američke i francuske obitelji oko bračne ostavštine, ali Isabel Walker zaljubit će se u Edgara koji je brat Roxeannine svekrve. Film se temelji na noveli Diane Johnson koja je hvaljena podjednako kao i film.

Premda su Ivory (75) i Merchant (67) poznati po vrlo ozbiljnim filmovima, uživo su potpuna suprotnost. Vrlo su pričljivi, osobito Merchant, i uopće nemaju jednake odgovore na pitanja koja smo im postavili tako da su često jedan drugome u vrijeme intervjua za Nacional govorili “ma što ti znaš”. Naravno, to ne znači da se svađaju jer tada sigurno ne bi mogli već godinama zajedno živjeti u zajedničkoj kući u gradiću Claverack u državi New York. Budući da ekraniziraju klasike engleske književnosti, mnogi ljudi misle da su oni Englezi, što nije točno. Ivory je Amerikanac, Merchant je Indijac a scenaristica Ruth Prawer Jhabvala je Njemica koja se uoči Drugoga svjetskog rat doselila u London. Međutim, najsmješnije je to što neupućeni misle da je Merchant Ivory jedna osoba.

“Znalo mi se događati da me na nekim primanjima najavljuju kao ‘dolazi Merchant Ivory’ bez obzira na to što Jamesa u tom trenutku nije bilo kraj mene. Znao bih im tada reći ‘ali ja se zovem Merchant’, na što bi mi odgovorili ‘da, Merchant Ivory’. Jednostavno nisu vjerovali da ja imam ime i da mi je Merchant prezime”, govori Ismail Merchant i smije se dok prepričava anegdote. Suradnja između njega i Ivoryja počela je prije 42 godine i u filmskom svijetu nema primjera da su neki redatelj i producent toliko dugo zajedno.

“Počeli smo 1961., kada sam vidio Ivoryjev dokumentarni film ‘The Sword and the Flute’. Film mi se toliko svidio da sam nazvao Ivoryja i pitao ga bi li popio kavu sa mnom. On se odazvao na moj poziv i ja sam mu rekao da odlazim u Indiju kako bih snimio film na engleskom jeziku te sam ga pitao bi li prihvatio režiju takvog filma. Do tada Ivory nikada nije režirao a ja nikada nisam producirao igrani film. Nakon što smo se udružili i našli scenaristicu Ruth Prawer Jhabvala nas troje surađujemo već 42 godine. Zvuči jednostavno, ali nije tako, što je dobro opisano u knjizi ‘Filmovi Merchanta i Ivoryja’. To je vrlo interesantna knjiga koja prati naš rad sve do pretposljednjeg filma ‘Zlatni pehar’. Zanimljivo je da tri čovjeka rade zajedno toliko mnogo godina a mogu nam se pribrojiti i naš skladatelj te glumci poput Vanesse Redgrave, Grete Scacchi, Hugha Granta, Anthonyja Hopkinsa i još nekih. Mi na unikatan način stvaramo filmove”, smatra Merchant koji zajedno s Ivoryjem odmah demantira mišljenja kako su njih dvojica studirali englesku književnost ili su je na neki način specijalizirali jer u suprotnom ne bi mogli snimiti tako dobre filmove po predlošcima engleskih književnika.

“Nismo se posebno specijalizirali za englesku književnost nego za jednog iznimnog autora koji se zove E. M. Forster te smo tri filma snimili prema njegovim knjigama. Ja nisam ni bio u Engleskoj sve do 1985. kada smo snimali ‘Sobu s pogledom’. Bio sam iznenađen Engleskom kada smo počeli snimati taj film i pitao sam se ’što ja radim ovdje, zašto uopće, kao Amerikanac, snimam ovaj film, zašto to ne radi neki Englez kad je to njihova stvar’”, prisjeća se Ivory, a kada smo mu napomenuli da se njegovo ime vezuje za englesku književnost na filmu kao što je i ime Kennetha Branagha sinonim za Shakespearea na filmu, samo je rekao: “O, Bože.”

Budući da je na početku Merchant odveo Ivoryja u Indiju, njihovi su prvi zajednički filmovi upravo tamo i snimljeni. Indija je zemlja u kojoj se snima najviše filmova u jednoj godini i stoga se naziva Bollywood a najpopularniji glumci, potvrđuje Merchant, snimaju po nekoliko filmova istodobno, čak u jednom danu snimaju po dvije ili tri scene za dva ili tri različita filma.

“Mi smo u Indiji 1965. snimili film ‘Shakespeare Wallah’ a nakon toga 1970. ‘Bombay Talkie’. Ja sam odrastao na bollywoodskim filmovima i vrlo su mi bliski. Filmovi iz Bollywooda sada su na putu za Hollywood i ne moram ih ja vući u tom smjeru. Problem kod filmova Bollywooda je što se ne obraća prevelika pažnja na priču. Glazba i glumci su doista predivni, ali ne i priče. U redu, film ‘Lagaan’ ima odličnu priču i prošle je godine bio nominiran za Oscara za najbolji strani film”, objašnjava Merchant svoje filmske korijene.

U posljednje vrijeme, osobito u vezi s filmom “Jefferson u Parizu”, morali su se suočiti i s lošim kritikama filmova i s financijskim neuspjehom. Kada smo ih pitali koliko loše kritike mogu utjecati na njih, došlo je do razmimoilaženju u stavovima. “Kritike nikada ne utječu na nas”, odgovorio je Merchant, a Ivory mu je odmah proturječio: “Nije točno, mogu utjecati na nas”, ali je Merchant odmah dodao: “Pusti me da kažem svoje mišljenje.” “Ako ćete razmišljati o tome kako će kritika reagirati na vaš rad, onda nećete ništa napraviti. Pitanje je vjerujete li vi u svoj talent toliko da možete prebroditi sve probleme. U tim okolnostima ne možete vjerovati da vas jedna rečenica u kritici može uništiti ili iživcirati. To je pogrešno. Film ‘Le Divorce’ je u prvih pet tjedna prikazivanja u Americi, i to u ograničenoj distribuciji, zaradio 6,6 milijuna dolara. To je velik uspjeh jer znači da publika dobro reagira na njega. Ako publika ne reagira na naš film, onda sam doista razočaran. Ako kritika kaže nešto loše o filmu, onda nisam razočaran”, rezolutno je odgovorio Merchant a Ivory više nije imao što prigovoriti.

Kritika blagonaklono gleda na film “Le Divorce” za koji je ovog puta Ivory pisao scenarij zajedno s Ruth Prawer Jhabvala, a što mu nije prvi put. “Ruth nije imala pravi osjećaj ni za priču ni za Pariz kakav sam ja imao. Zato je mislila da bi, s obzirom na to da je Pariz kao grad jedan od likova u filmu, bilo najbolje da ja s njom radim na priči”, objasnio je Ivory kojeg smo morali pitati boji li se da će Francuzi njegov najnoviji film smatrati uvredljivim jer se u brakorazvodnoj parnici prikazuju kroz obitelj Persand kao gramzljivi ljudi koji misle samo na novac. “Nema sumnje, oni su takvi, ako žele nešto uvredljivo naći u tom filmu, oni će to i naći. Francuzi mogu biti nezgodni kada to žele. Ne znam što će se doista dogoditi, ali Francuzi koji su do sada vidjeli film jako su se smijali”, odgovara Ivory i dodaje kako za potrebe “Le Divorcea” nitko nikada nije vodio ozbiljno istraživanje o društvenom i obiteljskom životu Francuza. “Držali smo se knjige i onog što u njoj piše o životu Francuza. To nam je bio glavni izvor. No poznajem više od jedne obitelji koja sliči na obitelj Persand iz filma i ne smatram da je to tema koju bi trebalo posebno istraživati”, smatra Ivory.

Glavne uloge u filmu glume Kate Hudson i Naomi Watts, dvije plavuše čija se gluma trenutačno iznimno cijeni u Hollywoodu. Stoga Merchant kaže kako je Kate Hudson odmah po nastanku scenarija filma bila njihov prvi odabir za glavnu glumicu. “Družio sam se neko vrijeme s njezinom majkom Goldie Hawn tako da sam Kate vidio mnogo puta a službeno smo se Ivory i ja upoznali s njom prije nego što je snimila ‘Korak do slave’ koji ju je učinio poznatom. Što se tiče uloge Roxeanne, nema puno glumica koje bi pristale glumiti tako neglamurozan lik. Zato smo razgovarali s mnogo glumica sve dok se nismo usredotočili na Naomi Watts koju smo primijetili u filmu ‘Mulholland Drive’”, objašnjava Merchant koji priznaje da je prvi odabir za ulogu Roxeanne bila Winona Ryder na što je Ivory rekao: “Razgovarali smo s Winonom Ryder radi uloge Roxeanne i ona je rekla da prihvaća ulogu samo ako će se film snimati u Los Angelesu. No takva vam je Winona Ryder.” Za ulogu šefice francuske obitelji Persand izabrana je Leslie Caron, veteranka poznata još iz filma “Amerikanac u Parizu”. “Leslie Caron poznajemo već dugo godina i uvijek smo mislili da bi bilo lijepo da napravimo nešto zajedno. Godinama smo na to čekali i na kraju dočekali ovaj film koji joj se jako svidio. Ona je divna glumica koja se brine o svakoj odglumljenoj sceni, što se najbolje vidjelo na ovom filmu jer je morala snimati scene i na francuskom i na engleskom jeziku”, tvrdi Merchant.

Premda već ima 75 godina i ovo mu je 24. film koji je režirao, Ivory smatra kako mu režija još uvijek nije rutina i kako svaki novi film može stvoriti nove probleme. “Svaki film treba gledati zasebno. Niti jedan film ne sliči nekom prethodnom koji ste snimili. Snimio sam ih jako mnogo i danas mi snimanje ne bi trebalo stvarati teškoće, ali u svakom novom filmu postoji nešto što vam stvara probleme. Evo, u filmu ‘Le Divorce’ postoji scena koja je snimana na Eiffelovu tornju a koja je bila jako teška jer su se glumci stalno morali penjati gore-dolje, i to nekoliko dana. Zatim se pojavio problem s Kate Hudson koja se boji visine pa se nije htjela penjati na vrh tornja. Taj smo problem riješili tako što joj je njezin suprug Chris Robinson dao neku tabletu uz pomoć koje se ohrabrila i popela na toranj”, kaže Ivory.

Filmovi Merchanta i Ivoryja nekad su bili vrlo traženi u natjecateljskom dijelu najjačih svjetskih festivala, šest puta su njihovi filmovi bili kandidati za Zlatnu palmu u Cannesu, ali posljednjih nekoliko godina oni pristaju doći na festivale samo ako će im film biti prikazan izvan konkurencije, kao što je to bilo na posljednjoj Veneciji. “Festivali su dobra stvar za lansiranje filma. Počašćeni smo kada nas zovu na festivale, ali dobili smo toliko mnogo nagrada diljem svijeta da nema potrebe da se više dokazujemo”, smatra Merchant a Ivory dodaje: “Ne zanima nas konkurencija za nagrade na festivalima. Nagrade izazivaju smiješak na našim licima i ništa više.”

Na kraju razgovora, Merchant je ponovno iznenadio Ivoryja. Naime, i sam Merchant je redatelj koji je do sada režirao četiri filma te nam je rekao da upravo režira peti koji će se zvati “The Goddess”. “Otkada se tvoj film tako zove, zar mi nisi rekao da će se zvati drugačije?”, iznenađeno ga je upitao Ivory na što mu je Merchant odgovorio: “Bilo je to malo iznenađenje za tebe, ali kad me je već novinar povukao za jezik, morao sam ti to sada reći.”