Barić je svjestan da će i njegov poslovni toranj u "zagrebačkoj sredini punoj zloće i jala" izazvati žestoku reakciju stručne i nestručne javnosti“Ne bismo se trebali pitati zašto gradimo nebodere, nego zašto ih ne gradimo?”, kaže arhitekt Otto Barić, vlasnik tvrtke “ATP projektiranje”, koji je, suprotno nekim prognozama, upravo dobio lokacijsku dozvolu za gradnju novog poslovnog tornja od 22 kata, što će se na proljeće početi graditi na Pešćenici, na trokutu između Vukovarske i Heinzelove ulice te Radničke ceste, odmah iza zgrade Euroherza, a nasuprot Chromosova nebodera. Investitor je velika austrijska građevinska tvrtka “Porr”, investicija je teška oko 48 milijuna eura, a toranj će graditi, kaže, isključivo hrvatska poduzeća.

Visoki objekti odraz su preskupog građevinskog zemljišta, a u Zagrebu je takva situacija da se gradnja nižih kuća više ne isplati'Zbog nedavnih diskusija o gradnji nebodera u Zagrebu, osobito blizanaca u Vukovarskoj Zdravka Mamića i Josipa Kordića, te tornja u Savskoj cesti Tomislava Horvatinčića, koje su se vodile između dvije suprotstavljene frakcije, Barić je svjestan da će i njegov poslovni toranj u “zagrebačkoj sredini punoj zloće i jala” izazvati žestoku reakciju stručne i nestručne javnosti. No istodobno smatra da Zagreb mora prevladati svoj strah, ali ne od nebodera nego od odgovornosti i kritike na vlastiti račun. Zato smatra da je diskusija o gradnji nebodera u Zagrebu provincijalna i da o tome uopće ne bismo trebali raspravljati. “Ako su svi pravni propisi zadovoljeni, zašto Zagreb ne bi gradio nebodere?”, zapitao se.

“Neboderi i visoke kuće uvijek se javljaju kao rezultat preskupog građevinskog zemljišta”, objasnio je Barić. “Ako u Zagrebu postoji velika želja da se grade visoke kuće, to je očiti znak da je građevinsko zemljište postiglo takvu cijenu da se gradnja nižih kuća više ne isplati. Dakle, visoka kuća je znak, simbol u prostoru, ali i odraz preskupog zemljišta. Visoki neboderi u New Yorku ili Šangaju nisu znak hira, pomodnosti ili međusobnog natjecanja arhitekata, nego odraz vrlo visoke cijene zemljišta na Manhattanu.”

Zato u Zagrebu nije problem visina objekta, tvrdi, nego broj parkirališnih mjesta. Čak se može reći da postoji formula koja glasi: objekt može imati toliko četvornih metara koliko se na parceli može izgraditi parkirališnih mjesta. “Zagreb je milijunski grad i mora smoći snage da regulira gradnju nebodera, koji su zbog skupoće zemljišta postali nužnost”, zaključio je Barić.

Otto Barić (44) sin je nogometnog trenera hrvatske reprezentacije Otta Barića. Školovao se u Njemačkoj i Austriji, a sa 17 godina prestao je trenirati nogomet i posvetio se studiju arhitekture, koju je diplomirao kod profesora Nevena Šegvića na zagrebačkom fakultetu. Glavni ured tvrtke ATP je u Innsbrucku, gdje radi 150 stručnjaka, a podružnice su u Beču i Munchenu, te u Zagrebu, gdje Barić ima 20 zaposlenih. U Zagrebu je do sada projektirao obiteljske kuće, u Beču, Linzu i Helsinkiju interijere robnih kuća, na aerodromu u Hamburgu duty-free trgovine, te u Ankari poslovni centar. Ali najviše je surađivao s austrijskim i njemačkim tvrtkama, koje su se u Zagrebu pojavljivale kao investitori. Tako je i Herbert Haselbacher, vlasnik i direktor austrijske WSF grupe, odlučio da posao obnove hotela “Esplanade” povjeri Bariću i njegovoj tvrtki ATP projektiranje.

Po Generalnom urbanističkom planu zona južno od Vukovarske, gdje će se graditi Barićev toranj, predviđena je za razvoj. Barić je uvjeren da bi i njegov toranj mogao usmjeriti urbanističko-arhitektonski, a možda i ekonomski razvoj tog kraja. Predviđa da bi mogao postati orijentir u uređenju tog područja, nekad poznatog kao prva stanica industrijske zone, u čijoj se unutrašnjosti, dakle, malo podalje od ceste, nalaze male kuće, tvornica “Jadran” i prazne parcele.

Kad su prije nekoliko godina napravili projekt za zgradu od osam katova, uvidjeli su da to neuređeno područje s Vukovarskom avenijom u središtu zahtijeva prepoznatljiv arhitektonski simbol. Zaključili su da bi to trebao biti neboder. O tome su zatražili stručno mišljenje od urbanista i odgovornih ljudi u Poglavarstvu gradu, koji su im rekli da za tu lokaciju, znači, južno od Vukovarske ulice, nema nikakvih prepreka za izgradnju nebodera.

Novi poslovni objekt imat će sveukupno 42 tisuće četvornih metara, a od toga će 25 tisuća otpasti na nadzemne uredske prostore. Garaža od 14 tisuća četvornih metara projektirana je pod zemljom, prostire se na dvije etaže i imat će 400 parkirališnih mjesta. Poslovni toranj sastoji se od dva volumena ? staklenog, eliptičnog nebodera od 22 kata, koji se uzdiže više od 80 metara, i položene zgrade od osam katova, dugačke stotinu metara, koji se međusobno nadopunjuju, ali i naglašavaju.

Po Barićevu mišljenju, građevinska tvrtka “Porr”, investitor projekta, nakon Strabaga je druga austrijska tvrtka koja ulazi u Hrvatsku na velika vrata. Kaže da je to bio prvi objekt koji su odlučili financirati i graditi u Zagrebu, a nakon toga su dobili još dva projekta: Eurocentar u Miramarskoj cesti i poslovni objekt Porschea. “Porr” trenutačno gradi u Beču golemi poslovni kompleks, a osim građevinarstvom bavi se i razvojnom djelatnošću.

Zanimljivo je da su već definirani financijski uvjeti najma, koji će se kretati od 12 do 25 eura po četvornome metru. Najskuplji će biti 21. kat, koji je zbog predivnog pogleda na Zagreb vrlo reprezentativan i atraktivan. Također, razlike u cijenama bit će između sjevernog i južnog dijela.

“Temelj projekta su vertikala i okomica, odnosno, toranj i položena zgrada koju mi zovemo ‘keks’, dakle, dva gotovo jednaka objekta, samo što je jedan položen, a drugi podignut”, kaže Barić. “U oblikovanju se vidi borba punog i praznog, glatkog i hrapavog: toranj ima staklenu, aluminijsku opnu, a ‘keks’ je trom, sjedi na zemlji i zbog toga će njegova fasada biti od grublje žbuke. Budući da očekujemo da će u objektu raditi oko 1500 ljudi, komunikaciju smo riješili s pet brzih liftova.”

Ta je suprotnost naglašena i bojom: toranj će biti nebesko plave, zelenkaste boje, a “keks” će biti u sivim tonovima, ali s intervencijama u modrianovskom stilu, na primjer, ulaz će biti naglašen crvenom bojom. “Uvijek mora biti malo pozitivnog kičeraja”, kaže Barić.

Specifičnost prostora bit će atraktivno, monumentalno predvorje, koje je dizajnirano tako da naglasi korporacijsku snagu, te “sky lobi”, dizajniran po uzoru na slične tornjeve u Beču. Za sada je konačna verzija otvorena: jedna ideja je da tu bude vrhunski restoran u kojem bi se u tijeku dana posluživala lagana jela za zaposlenike, a navečer bi na meniju bili birani specijaliteti. Po drugoj ideji prostor bi trebao biti prazan i višenamjenski, što znači da bi po potrebi mogao služiti za različita događanja, od promocija do koktela, kao što je nekada bio restoran “Opera” u hotelu “Opera”.

Oba objekta su projektirana tako da se svaki kat u tornju može podijeliti na dva jednaka dijela, a u “keksu” na tri ili čak četiri dijela. Zbog toga na svakom katu postoje dvije, odnosno, tri ili četiri grupe sanitarnih prostorija, što znači da na jednom katu mogu posve odvojeno funkcionirati dvije različite tvrtke. Veličina ureda bit će različita, u rasponu od 250 do tisuću i više četvornih metara. Barić ističe da je cijeli osmi kat tzv. tehnička etaža gdje će se nalaziti kompletne instalacije, od grijanja do hlađenja, što će biti napravljeno u skladu s najvišim svjetskim standardima. Izvan naših standarda je i sigurnosni sustav “sprinkler”. “Kod nas se neboder nikada ne bi mogao srušiti onako kako se to dogodilo s newyorškim blizancima, jer su njihove kuće od čelika, koji se zbog topline tali, a u betonskoj kući kao što je ovaj toranj to se ne može dogoditi”, zaključio je Barić.

Kaže da će najvjerojatnije i ured svoje tvrtke ATP projektiranje prebaciti u novi toranj. “To je prostor koji izražava naš stav o arhitekturu: mi želimo biti moderni, ali ne i pomodni, a objekt mora biti prepoznatljiv, ali ne i ekstravagantan. Zapravo, mi promoviramo kvalitetni mainstream, koji mora biti iznad hrvatskih standarda”, kaže Barić. Budući da će to biti uredski prostori, zadat će i stroge parametre za uređenje interijera, ali neće inzistirati na total dizajnu, jer su svjesni da je to u hrvatskim uvjetima teško postići.

”Želio bih da ovaj poslovni objekt dokaže da i u Zagrebu možemo napraviti kvalitetni pomak u arhitekturi, ali ne u smislu radikalnih i još neviđenih rješenja nego kao interpretacija zagrebačke škole arhitekture, najviše vidljive upravo u Vukovarskoj ulici gdje se nalaze zgrade velikih hrvatskih arhitekata kao što su Neven Šegvić, Drago Galić i Kazimir Ostrogović. Osim toga, i Ostrogović je projektirao zgradu Gradskog poglavarstva s neboderom od 17 katova, koji na žalost nikada nije izgrađen, dakle, i tada se pozitivno razmišljalo o neboderima”, zaključio je Otto Barić.

Na pitanje dopuštaju li zakon i propisi da se u Zagrebu grade neboderi, arhitekt Otto Barić je odgovorio da je novi GUP vrlo jasan: sjeverno od željezničke pruge, dakle, u podsljemenskoj zoni, u Donjem gradu pa sve do Podsuseda i Sesveta, ne mogu se graditi nove visoke kuće. No južno od željezničke pruge, a sjeverno od Vukovarske ulice, znači, u prostoru gdje se nalaze Horvatinčićev i Mamićev neboder, mogu se graditi visoke kuće, ali se njihova namjena i potreba moraju argumentirati detaljnim planom. Taj detaljni plan podrazumijeva rješavanje puno šireg prostora od parcele na kojoj je objekt, najmanje od jednog hektara. To znači da se moraju riješiti problemi parkiranja na parceli, prilaza, odnosa sa susjedima i slično.

Po njegovu mišljenju Zagreb se s novim GUP-om našao u mučnoj situaciji. “Zagrebu danas treba još 60-ak detaljnih planova, te još 30-ak arhitektonskih natječaja da bi se znalo što se smije, a što se ne smije graditi. To praktički znači da nema nikakve šanse da se u sljedeće dvije, tri godine nešto ozbiljnije počne graditi. Mi smo zapravo stali”, ustvrdio je Otto Barić.