Objavljeno u Nacionalu br. 411, 2003-09-30

Autor: Nina Ožegović

NOVI ŽIVOT ZAGREBAČKIH KINA

Novi zagrebački domovi za plesače i glumce

Zagrebačka kina Apolo, Lika i Tuškanac, koja zjape neiskorištena u samom centru grada, prenamijenit će se u kazališta te plesne i filmske centre, a u planu je i zgrada Opere ? što je sve uvod u kandidaturu Zagreba za Europsku prijestolnicu kulture

Grad je osigurao 12 milijuna kuna što će biti dovoljno za rekonstrukciju dva kina - "Apolla" u kojem će biti novo kazalište, te "Like" u kojem će se otvoriti plesni centarGrad je osigurao 12 milijuna kuna što će biti dovoljno za rekonstrukciju dva kina - "Apolla" u kojem će biti novo kazalište, te "Like" u kojem će se otvoriti plesni centar“Zagreb iduće godine na atraktivnim lokacijama u središtu grada dobiva novo kazalište i plesni centar, a nadamo se, ubrzo i Filmski centar Zagreb koji će biti smješteni u adaptiranim prostorima kina “Apollo”, “Lika” i “Tuškanac”, kaže Andrea Zlatar članica Gradskog ureda za kulturu, predstavljajući jednu od većih kulturnih intervencija u Zagrebu. Idejni arhitektonski projekt za rekonstrukciju tih kina već je napravio Studio 3LHD, koji je projektirao i hrvatski paviljon za izložbu EXPO 2004. godine u Japanu, a vizualni identitet Studio Cavar/Payer.

Kino Tuškanac, koje bi po planu trebalo postati novi Filmski centar, neće se adaptirati jer je gradska administracija iz bivšeg saziva sklopila ugovor s klubom Hemingway sve do 2010. Ovim projektom također želimo pokazati da se kulturni objekti ne trebaju graditi desetak i više godina, i da nema razloga da budžet bude višestruko prekoračen što je u Hrvatskoj često bila praksaGrad je osigurao 12 milijuna kuna što će biti dovoljno za rekonstrukciju dva kina – “Apolla” u kojem će biti novo kazalište, te “Like” u kojem će se otvoriti plesni centar, a očekuje se da će u opremanju prostora za film “Tuškanac” sudjelovati i Ministarstvo kulture. Predviđa se da bi radovi mogli započeti za dva do tri mjeseca, čim se prikupi projektna dokumentacija, a želja grada je da rekonstrukcija kina “Lika” bude gotova do lipnja iduće godine kako bi se Tjedan suvremenog plesa mogao održati u novom Zagrebačkom plesnom centru.

Kino “Tuškanac”, koje bi po planu trebalo postati novi Filmski centar, u ovoj se fazi neće adaptirati jer je gradska administracija iz bivšeg saziva sklopila ugovor s klubom “Hemingway” sve do 2010. godine, i do isteka tog roka ne može se raditi cjeloviti idejni projekt. Međutim, već višegodišnja ideja o stvaranju Filmskog centra teško dolazi do realizacije. I “Zagreb film” zainteresiran je za taj prostor. No, kako saznajemo, “Kinematografi” su kod prodaje kina postavili gradu Zagrebu strogi uvjet: zabranili su na Tuškancu profitnu distribuciju i redovnu prikazivačku djelatnost što bi se u ovom slučaju prekršilo.

“Ideja je da novo kazalište i plesni centar budu multifunkcionalni i tehnološki vrhunski opremljeni, i da ugoste različite nezavisne grupe kazališnih i plesnih beskućnika, ali i “Histrione” i komorne predstave iz HNK-a”, kaže Vladimir Stojsavljević, pročelnik Gradskog ureda za kulturu. “Ovim projektom također želimo pokazati da se kulturni objekti ne trebaju graditi desetak i više godina, i da nema razloga da budžet bude višestruko prekoračen što je u Hrvatskoj često bila praksa. Usto, želimo promovirati novi, moderniji model upravljanja u kulturi kakav u Hrvatskoj još ne postoji, i tako uspostaviti ravnopravni i fer odnos na tržištu,” kaže Stojsavljević.

To znači da će novi kazališni centar, već popularno nazvan Histrionski dom, 100 dana u godini koristiti “Histrioni” na čelu sa Zlatkom Vitezom, 100 dana HNK predvođen sadašnjim intendantom Mladenom Tarbukom, a 100 dana će svoje predstave prikazivati nezavisne kazališne produkcije. Bez obzira koliko to neobično zvučalo, Vitez, Tarbuk i nezavisne produkcije trebali bi biti ravnopravni partneri koji bi se međusobno dogovarali o korištenju dvorana. U plesnom centru jednu od važnijih poziciju imat će Mirna Žagar, utemeljiteljica i direktorica Tjedna suvremenog plesa, no i ona će biti samo jedna od korisnica prostora koji će udomiti i nezavisne i HNK plesne produkcije. Grad će im po znatno povoljnijim uvjetima iznajmljivati prostor, čak oko 40 posto manje od realne cijene, plaćati režije i brinuti se o tehničkom održavanju?

Takav model upravljanja trebao bi iskorijeniti dugogodišnji problem s iznajmljivanjem prostora u Zagrebu. “Zapravo, želimo zaustaviti to međusobno trgovanje i ucjenjivanje kulturnih institucija vlastitim prostorom, koje je nastalo kao rezultat sveopćeg siromaštva i manjka dvorana”, zaključuje Andrea Zlatar. Naime, u Zagrebu već godinama institucije međusobno masno naplaćuju iznajmljivanje prostora. Na primjer, “Komedija” plaća najam dvorane kad gostuje u KD “Vatroslav Lisinski” .Ili, iznajmljivanje kazališne dvorane je oko 30 tisuća kuna po večeri, a u HNK-u do 80 tisuća kuna. To ne bi bilo čudno kad bi se radilo o realnim cijenama. No, cijena najma velebne dvorane “Queens Hall” u Londonu po jednoj večeri iznosi manje od najma dvorane “Vatroslav Lisinski”.

Zatim, po Stojsavljevićevom mišljenju, u Zagrebu je unazad 20 godina naraslo “plesno pleme”. Osim starih pet, šest grupa, pojavili su se brojni koreografi školovani u inozemstvu i oko 50-ak novih plesača, a tu su i performeri, pantomimičari i umjetnici fizičkog teatra. Za sve njih postoji zajednički problem: imaju ideje i brojnu publiku, ali u Zagrebu, gradu s najdužom tradicijom plesa koja seže još u doba Ane i Vere Maletić, osnivačica Škole za balet i ritmiku, nemaju prostor za vježbanje i nastupanje. Osim plesnih, tu su i brojne kazališne produkcije koje po novome neće morati moljakati za dvoranu.

Zagreb je još potkraj 2002. godine na osobnu inicijativu gradonačelnice Vlaste Pavić kupio od Kinematografa četiri kina – “Apollo”, “Lika”, Tuškanac” i “Sesvete” za dva i pol milijuna eura i odlučio ih prenamijeniti za potrebe kulture. Po riječima arhitekata iz Studija 3LHD, to je bio odličan potez grada jer će možda povući i neke druge inicijative. Osim toga, kad Tjedan suvremenog plesa, koji je mnogo više popularniji u Europi od nekog šoping centra na periferiji, dobije svoj prostor, Zagrebu će porasti ugled.

“Arhitektonski se neće dogoditi nikakav radikalan zahvat. Dakle, neće se rušiti stara zgrada i podizati nova, nego će se postojeća kina adaptirati i prenamijeniti za nove funkcije”, kaže Saša Begović, arhitekt iz 3LHD koji je zajedno s Tanjom Grozdanićem, Silvijom Novakom Markom Dobrovićem napravo za njih vrlo izazovan projekt. Inače, za Studio 3LHD ovo je bila vrlo plodna godina: upravo izlažu u New Yorku na velikoj izložbi Open u Van Allen Institutu svoj nagrađeni projekt “Mosta branitelja” u Rijeci, a dobili su čak dvije važne svjetske nagrade ? prvu od američkog časopisa ID, a drugu “AR+D”, koja se daje najvećim svjetskim arhitektonskim nadama do 40 godina, dodijelio im je The Architectural Review, najstariji arhitektonski časopis na svijetu.

“Ne bismo htjeli da se zaboravi kako su u tim zgradama nekad bila kina, ali morat ćemo srušiti balkone i promijeniti nagib gledališta koji je u kazališta posve drukčiji nego u kinu”, nastavlja Begović. Arhitekti tvrde da su zgrade kina u solidnom stanju osim instalacija, i da su vrlo prikladne, gotovo idealne za teatar. Prije nego što su se upustili u projektiranje, konzultirali su se sa Zavodom za zaštitu spomenika te s Mirnom Žagar, jednom od najvećih hrvatskih ekspertica za suvremeni ples, i s Edvinom Liverićem, njezinim nasljednikom. Zatim su posjetili novootvoreni Laban Dance Centar u Londonu koji uz glavnu dvoranu ima čak 13 plesnih studija, a obišli su i nekoliko kazališta u New Yorku.

“Ni jedno od tih kazališta nije glamurozno i nema nikakvih pompoznih detalja”, kaže Begović. “Uređena su jednostavno i funkcionalno, a za javnost su otvorena tokom cijelog dana što omogućuje velikom broju posjetitelja da stalno fluktuiraju prostorom gdje se često nalaze, osim kazališnih i plesnih dvorana, i kafići, fitness centri, saune i slično. Dvorane se često iznajmljuju za različite tv-programe što im omogućuje komercijalnost. Pokušat ćemo dokazati da se bez ekstravagantnih i luksuznih materijala može napraviti kvalitetan projekt”, zaključuje Begović.

Arhitekti tvrde da je kino “Lika” optimalno za prenamjenu u plesni centar jer zgrada nema stupova što omogućuje, uz glavnu dvoranu, stvaranje i nekoliko manjih plesnih studija. Sama rekonstrukcija zgrade, koja ima nešto više od tisuću četvornih metara, imat će tri faze. Nakon djelomičnog rušenja pregradnih zidova, već bi u prvoj fazi izrastao plesni centar kojim bi dominirala velika dvorana od 180 četvornih metara s teleskopskim (pomičnim) gledalištem od 150 sjedećih mjesta. Pored nje bi bio još jedan manji studio od 110 četvornih metara, zatim biblioteka, videoteka, spremišta, ulazni lobby, te kancelarije za upravu, ansamble i tehniku. U drugoj fazi plesni centar bi se proširio na prvi kat susjedne zgrade gdje bi se napravio još jedan studio, fitness centar, te studiji za aerobik, masaža i fizioterapiju. U trećoj fazi projektanti predviđaju da se na današnjoj terasi, a nekadašnjem ljetnom kinu, izgradila dva nova studija. Oni bi bili pokriveni specijalnom šatorastom konstrukcijom na šinama, koja bi se mogla podizati i spuštati. To bi sačuvalo tradicionalan oblik nekad vrlo popularne terase, a plesačima bi omogućilo da rade i zimi. Realizacija treće faze ovisit će o mišljenju zaštitara, ali i interesu publike da ljetne predstave gledaju na otvorenom.

Atriji oba kina pretvorili bi se u javna dvorišta, ali bi dobili nove sadržaje. “Htjeli bismo aktivirati unutrašnjost gradskih blokova kao što je to napravljeno u Grazu”, kaže Begović. Također, na fasadi bivšeg kina “Apollo” zamislili su reklamni plakat na kojem bi se izmjenjivao trostruki sadržaj. Nakon adaptacije ovog kina, novo kazalište bi imalo jednu veliku dvoranu od 400 četvornih metara s tribinama za 270 gledatelja. Usporedbe radi, “ZKM” ima oko 250 mjesta, a “Gavella” nešto više od 300. Budući da bi se pod dvorane podignuo za oko dva metara, u suterenu bi se dobio prostor za još dvije manje dvorane za probu, te za garderobe i urede. Također, predvidjeli su korištenje krovne terase za posebne događaje.

U Gradskom uredu za kulturu priznaju da ove adaptacije kina ne rješavaju najvažnije probleme scenskog prostora, osobito zato što Zagreb nema tehnički opremljenu dvoranu koja bi mogla prihvatiti zahtjevne svjetske kazališne i operne predstave, te mjuzikle. “HNK i “Komedija” ne udovoljavaju današnjim svjetskim standardima, zapravo, u tehničkoj opremljenosti zaostajemo za svijetom 30-ak godina. Usporedbe radi, Cankarajev dom u Ljubljani, izgrađen početkom 70-ih, tehnološki je puno opremljeniji od svih zagrebačkih dvorana. Zbog toga je Gradski ured za kulturu napravio ambiciozan desetogodišnji plan “izgradnje kulturne infrastrukture”, kaže Vladimir Stojsavljević.

Kako kaže Andrea Zlatar, na prvom je mjestu lobiranje za novu zgradu Opere u Novom Zagrebu, vjerojatno blizu novog Muzeja suvremene umjetnosti. Zatim bi se adaptirao i Paromlin, koji bi kao kulturno-kongresni centar imao i multifunkcionalnu dvoranu za operete i mjuzikle. Razmatra se i ideja da se dvorana Otvorenog sveučilišta u Vukovarskoj ulici čije se vlasničko pitanje godinama vuče po sudovima, pretvori u muzičku dvoranu s oko 700 mjesta i dodijeli Zagrebačkoj filharmoniji, koja jedina u Europi nema vlastiti prostor. Također, ozbiljno se razmišlja o rekonstruiranju ruševne palače na Markovom trgu 6, spomenika nulte kategorije, koja bi služila za komorne koncerte, primjerice, Zagrebačkih solista, Zagrebačkog kvarteta, i neke muzejske projekte. Taj ambiciozni plan zapravo je uvertira u kandidaturu Zagreba za Europsku prijestolnicu kulture što možda u ovom trenutku izgleda kao utopija, ali u Gradskom uredu za kulturu smatraju da to nije neostvarivi san.

Vezane vijesti

'Europa prekasno i premalo protiv dužničke krize'

'Europa prekasno i premalo protiv dužničke krize'

Europski čelnici djeluju uvijek prekasno i premalo u rješavanju dužničke krize u euro zoni i sad moraju brzo preći na djelo, izjavio je predsjednik… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika