Objavljeno u Nacionalu br. 411, 2003-09-30

Autor: Željko Rogošić

FORMULA 2000 PRVI PUT U HRVATSKOJ

Spektakl sa 21 najbržim čamcem svijeta u Zadru

Prošlog je vikenda u Zadru održana utrka za Veliku nagradu Hrvatske čamaca Formule 2000, koji dosežu brzine veće od 200 km/h: usprkos lošem vremenu i premještanju staze, utrka je uspješno dovršena pred 20 tisuća gledatelja, a pod hrvatskom zastavom nastupio je Amerikanac Jay Price

Trka je nakon sedam krugova zbog valova morala biti prekinuta, ali svi vozači bolida pokazali su što znaju. U ponedjeljak ujutro morali su na još jedan startTrka je nakon sedam krugova zbog valova morala biti prekinuta, ali svi vozači bolida pokazali su što znaju. U ponedjeljak ujutro morali su na još jedan startNi u nedjelju kasno navečer nije se znao pobjednik “INA -Velike nagrade Hrvatske” u utrci vodenih bolida “Formule 2000”. Prvi put u Hrvatskoj, u sklopu natjecanja za Svjetsko prvenstvo, utrke čamaca koji dosežu brzine do 200 km na sat, održane su u Zadru. Francuz Bruno Corsin, vodeći u ukupnom poretku nakon četiri prethodne utrke i glavni kandidat za novog prvaka svijeta u vodenoj Formuli 1, nervozno je zurio u more i grickao nokte. Valovi u zadarskoj gradskoj luci nikako se nisu htjeli smiriti. “Vremenski uvjeti za vožnju vrlo su loši. I jučer, kad sam u prekinutoj ‘Speed race’, utrci u kojoj se traži najveća brzina, bio drugi, uvjeti nisu bili idealni. Ali nevjerojatno je da je 20.000 gledatelja došlo vidjeti utrku po ovakvom vremenu. Fantastično!” Njegov glavni konkurent, mladi 21-godišnji Šveđanin Jonas Andersson, bio je hladan i samouvjeren. “Nadam se da sam ja novi svjetski prvak. Brz sam, imam odlično pripremljeni bolid i šansu da nakon osvajanja Velike nagrade Hrvatske u prosincu u Mekiku postanem prvak svijeta. Vrijeme nam ne ide na ruku. Zadar je lijep grad, organizacija odlična, ali mjesto održavanja trke nije najsretnije izabrano”, tvrdio nam je Andersson, dok su na njega motrili iskusni vozači poput Engleza Marca Rollsa i Stevena Cooka, Talijana Ivana Brigade i trostrukog svjetskog prvaka Amerikanca Jaya Pricea, koji je u Zadru brani boje hrvatskog nacionalnog matonautičkog teama. Naime, vozač našeg bolida Ivan Šola, poznati vođa hrvatskog boba četverosjeda, još nema licencu i ne smije nastupati na službenim natjecanjima. Iskustvo je prikupljao i Tullio Abatte mlađi, kojemu predviđaju veliku karijeru, sin Tullija Abattea, uglednog proizvođača tih superbrzih čamaca, koji je u uvali Lamjana na otoku Ugljanu, bivšem škveru Waltera Wolfa, odlučio pokrenuti proizvodnju glisera i trkaćih brodova. Neugodan jugo nije popustio pa su organizatori na čelu sa predsjednikom Motonautičkog saveza Hrvatske, zadarskim odvjetnikom Davorom Buljanom, uz oduševljeno odobravanje Španjolca Josea Louisa del Palatia Salgade, poduzetnika, vlasnika licence za Formulu 2000, stazu sa zadarske rive premjestili pred Uvalu maestrala, pokraj tvornice “Maraska”.

Vlasnik licence Formule 2000 Jose Luis Del Palatio najavio je da će se Velika nagrada Hrvatske održati i 2004.Utrka u nedjeljno predvečerje nije krenula dobro za favorite. Bruno Corsin je priznao da je loše startao. “Takav mi se propust nije smio dogoditi”, rekao nam je pokajnički. Ni samouvjereni i uspjeha željni Andersson nije bio bolji. Sve je iznenadio Talijan Ivan Brigada, za njim Marc Rolls i Steven Cook. Ali vjetar je učinio svoje. Trka je nakon sedam krugova zbog valova morala biti prekinuta, ali svi vozači bolida pokazali su što znaju. U ponedjeljak ujutro morali su na još jedan start. Autsajder Talijan Matia Turati sve je iznenadio i nakon punih 35 krugova prvi prošao kroz cilj. Brzinu blizu maksimalne dosegnuo je drugoplasirani Marc Rolls, prvak Europe i svijeta u Formuli 3 vodenih bolida, a treći je bio favorit Bruno Corsin koji je tako s dodatnih 12 bodova ostao u utrci za prvaka svijeta. Bivši vozač Formule 2 i motocrossa, u kojem nije imao osobitih uspjeha, Jonas Andersson ipak nije uspio ugrabiti Veliku nagradu Hrvatske. Bio je tek peti i nije bio zadovoljan svojom vožnjom. Čak šest bolida je odustalo, neki su se spektakularno prevrnuli. Ali nije bilo ozljeđenih, niti je ikomu zatrebala pomoć ronilaca i brojne i odlično organizirane službe sigurnosti. Prvog dana natjecanja pri brzini od 161 km/h prevrnuo se Latvijac Uvis Slakteris, ali prije njega u moru je završio Meksikanac Jose Gonzales naletjevši na valove koje je napravio maestral jačine 10 čvorova. Ni Jay Price nije uspio. Jedan od najiskusnijih vozača, u crnom bolidu s rednim brojem jedan, odustao je.

“Očekivao sam preokret, jer prvog dana vozio sam suzdržano. Drugi vozači su se bolje snašli. Ali nisam uspio. Nadam se da ću nadoknaditi propušteno i da će moj rezultat u sljedećim trkama biti bolji”, rekao je trostruki svjetski prvak, koji već 20 godina nastupa u tom sportu.

Price je prvi naslov svjetskog prvaka osvojio 1990. Usto i mnoga nacionalna prvenstva. “Posebno Kube, SAD-a i Meksika. Prvo veliko prvenstvo koje sam osvojio bilo je prvenstvo Sjeverne Amerike još daleke 1987. godine. Ovdje sam vozio za hrvatski nacionalni tim i to je za mene velika čast. Tako pomažemo hrvatskom savezu i hrvatskim vozačima bolida da što prije dosegnu potrebnu razinu za sudjelovanje na trkama Svjetskog prvenstva i pridonosimo popularizaciji ovog sporta u Hrvatskoj”, istaknuo je Jay Price. “I hrvatska motonavigacija i hrvatski vozači su novi. Nemaju iskustva, ali imaju volje. A to je važno”, ističe iskusni as.

Čovjek bez kojega prvog spektakla Formule 2000 u Hrvatskoj i u Zadru ne bi bilo odvjetnik je Davor Buljan, predsjednik hrvatskog nacionalnog motonautičkog saveza. U noći između dviju utrka postao je djed. “I to je velik uspjeh”, rekao je raspoloženo.”Bit ćemo proglašeni najboljim organizatorima među utrkama ovogodišnjeg Svjetskog prvrnstva Formule 2000. Prije Zadra utrka se održala na Lago di Como, prije toga na Dunavu u Budimpešti. Sljedeća utrka je u Valenciji, opet na moru, a finale u Meksiku. Zašto je Zadar uvršten među domaćine Svjetskog prvenstva? Iskreno, presudilo je prijateljstvo s gospodinom del Palatiom. Kad je prvi put došao u Zadar na nagovor Tullija Abbatea, bio je oduševljen. Gospodin del Palatio je vlasnik licence Formule 2000, vlasnik jedne španjolske TV postaje i glavni promotor Međunarodne motonautičke organizacije (UIM). Predsjednik svjetske motonautičke organizacije sinoć je potvrdio da je Hrvatska uvrštena na svjetsku listu zemalja u kojima će se održavati svjetske utrke. Gdje će to biti, ovisi o odluci Motonautičkog saveza Hrvatske. Kandidati su Zadar, Opatija, Dubrovnik, Split i Zagreb. Bez obzira na probleme s lošim vremenom, priredba je uspjela. I na mnogim drugim utrkama primjenjuje se plan B, koji smo i mi zbog prejakog vjetra morali aktivirati”, istaknuo je odvjetnik Buljan.

Ivan Šola bio je žalostan što nije sudjelovao u završnoj utrci. “Još nije vrijeme. Prvo nastupima u sedam međunarodnih utrka, naravno, bez odustajanja ili prevrtanja, moram steći uvjete za nastup. Naš je dogovor da sada nastupam s 50 posto mojih stvarnih mogućnosti, jer bi neka nezgoda mogla u pitanje dovesti moju licencu. Žao mi je što ne mogu sudjelovati. Ali ovdje se ljudi bore za naslov svjetskog prvaka i ne bi bilo korektno da nekome zasmetam. Stoga nastupam izvan konkurencije. Iako su prevrtanja u Zadru povećala interes ljudi, koji su sada vidjeli koliko je ovo natjecanje atraktivno. Hrvatski bolid je spreman, a, nadam se, vrlo brzo i ja s njim”, rekao je Šola, stari motociklistički as i vođa hrvatske bob reprezentacije. “Bob i Formula 2000 ? princip je isti, sve su ostalo nijanse. Radi se o specifičnim opasnostima. Bob ima fascinantne sile koje ga gone, bolid ima protiv sebe silu mora. Bob uvijek ima istu podlogu, bolid različitu. Sve nosi svoje opasnosti, ali najvažnije je da vozač ove vodene formule ima zrak za disanje kad se okrene u moru. Boca s kisikom mu treba, ako vozač ne uspije izići za 60 sekundi. Ali vozač zna da će ronilac doći po njega. Najgore je što u ovom bolidu nema kočnica. Brzina se smanjuje oduzimanjem gasa. Noga mi još uvijek poleti, skidam nogu s gasa pred bovom i tražim kočnicu na lijevoj strani. Još trebam osjetiti taj trenutak lebdenja, koji je blizu prevrtanja na leđa, kad se postiže maksimalna brzina. Trenirat ću. Uz nas je američka ekipa. I ništa se ne sudara s mojim planovima u bobu”, ističe Šola koji zbog visine malo teže stanem u cockpit. Ali cockpit u hrvatskom bolidu bit će napravljen, kako je to i uobičajeno, po Šolinoj mjeri. “Ništa mi nije bilo udobnije ni u Formuli Opel Lotusu”, kaže Šola.

Branko Janeš, nekadašnji vozač bolida, tajnik Hrvatskog saveza i član Jugoslavenskog motonautičkog odbora, u ovom je sportu više od 30 godina. “Motonautika ima 56 raznih disciplina, a dijeli se na dvije kategorije: onu s dopuštenim friziranjem motora i onu s nedopuštenim friziranjem, gdje se mogu promijeniti samo svjećice i propeler”, kaže Janeš. Prije 1990. u Jugoslaviji je najjači motonautički centar bio u Osijeku. Kad su upali u teškoće, prvak Jugoslavije postao je MNK Zemun. Od međunarodnih utrka najpoznatija je bila Formule 1 u Zemunu, u Mariboru utrka bolida do 500 kubika, a u Omišlju na Krku tri godine su vozili bolidi Formule 3, slični Formuli 2000. U Zagrebu se na Jarunu održalo nekoliko utrka.

Motori od 2000 kubika su 6-cilindarski motori i najpogodniji su za friziranje. Tako “Mercury” motori imaju 220 do 240 KS. Postoje motori i od 8 cilindara, ali se rijetko vozi. Tako je Formula 2000 zapravo Formula 1. Ona po snazi i značaju odgovara Formuli 1 na kopnu. Bolid je širok do 2,2 m, dugačak oko 4,5 m. S gorivom i vozačem težak je 550 kilograma. Ali dimenzije nisu ograničene. “Svaki proizvođač radi drukčije, aerodinamika je slobodna. Ovo su zapravo avioni koji imaju pogon u vodi”, ističe Janeš . ”Što se čamac više digne iz vode, brži je. Ali ne može se dići iznad propelera. Čamci imaju tunel po sredini, koji, ako je pravilno dimenzioniran, nosi svu težinu čamca. Nekoć su najpoznatiji konstruktori i proizvođači bili bivši vozači Amerikanac Billy Sibolt i Belgijanac Geys van der Welden. U zadnje vrijeme to su Talijani Abbate i Molinari.

Bolidima na vodi upravlja se na dva načina. “Volanom određujete smjer. Drugo upravljanje je pomoću power-treama, hidrauličkog sistema pomoću kojeg se pomiče os motora. Ako je power-tream pod 90 stupnjeva prema čamcu, on ide ravno. Kako dižete power-tream, raste brzina, ali pada upravljivost i povećava se opasnost. Ako čamac uspravite pod kutom od samo 8 stupnjeva, bolid postaje avion i poleti. Čamac se ne smije doći na 8 stupnjeva. To je sveto pismo. Ali vozači riskiraju, nalete na val, odlete u zrak i prevrnu se”, objašnjava Janeš. “Kad vozači ulaze u zavoj s power-treamom, nos čamca pritišće prema dolje, kako bi dobio uporište oko kojeg se čamac okreće. Ako čamac vozi brzinom od 200 km/h, u sekundi prijeđe 58 metara. Ako je nešto ispred njega u tih 58 metara, sudarit će se”, veli Janeš. Zato vozači, kad ulaze u zavoj, paze da budu razmaknuti. U cockiptu je volan, uz njega gumb kojim regulira nagib motora. Unutra je pedala za gas. Svaki vozač mora imati bocu kisika na nozi. Vozač je vezan zaštitnim pojasom. On mora imati samo life-saver, pojas za spašavanje, da se ne utopi u slučaju nesreće. Vozači imaju ovratnik koji učvršćuje glavu i ne dopušta, ako je vozač u nesvijesti, da mu usta dođu u vodu. Vozač bolida obvezno ima kacigu, Služba spašavanja tako je uvježbana da vozača mora izvući za 40 sekundi. Nakon 60 sekundi vozač je mrtav. Stoga su na stazi uvijek dva brza čamca za spašavanje, koji ni od jedne točke ne smiju biti udaljeni više od 40 sekundi. U čamcima su ronioci koji unesrećenog vade van. U Zadru su sva prevrtanja završile bez kobih posljedica.

U principu se vozi na stazi oko dviju bova, udaljenih 1000 m. Česta je kombinacija da se vozi s jednom prijelomnicom ili zavojem kako bi utrka bila zanimljivija. Speed record je utrka u kojoj sudjeluje jedan bolid koji vozi u krug oko bove i čija se brzina mjeri radarom. Pobjednik je onaj tko postigne najveću brzinu. Match race je utrka u kojoj sudjeluju dva bolida. Vozi se dva kruga. Pobjednik je onaj tko prvi prođe ciljnom ravninom. Finalna ili glavna utrka počinje istovremenim startom svih bolida koji kružno voze 35 ili 40 krugova.

Velika nagrada Hrvatske promocija je hrvatskog motonautičkog sporta na svjetskoj razini. Hrvatska mora odgojiti novu generaciju vozača, što se ne može preko noći. Jedini hrvatski vozač koji je imao licencu bio je Branko Janeš. A on je prestao voziti prije 18 godina. Možda će i Šola uskoro na najopasniju stazu, u englskom Bristolu, u uskom kanalu omeđenom kamenim blokovima visokim tri metra. Ili na najljepšu stazu u Parizu, ispod mostova na Seini, dugačku 6000 metara.

Jose Louis del Palatio bio je jako zadovoljan “i trkama i hrvatskim ljudima koji su veliki radnici. Zaista zadivljuje kojom su brzinom cijelu stazu i organizaciju s jednog prebacili na drugo mjesto za četiri sata. Zadar je položio ispit. Sljedeća trka je u mojoj Valenciji, a finalna u Meksiku. Još ne znamo u kojem gradu. Uvijek je pravilo da se šest trka održi u Europi, jedna drugdje. Lani je to bio Katar, ove godine Meksiko. Dogodine ćemo u vidjeti, neko egzotično mjesto, Južna Afrika ili Australija. Ali u Hrvatskoj se ponovno vidimo!”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika