Izložba će za javnost biti otvorena do 17. listopada, a zatim će uređene i restaurirane umjetnine ukrašavati protokolarne prostore Ministarstva vanjskih poslova, diplomatskih misija i konzularnih ureda Hrvatske u svijetuNa izložbi umjetnina, što se otvara u utorak, 7. listopada, u auli Ministarstva vanjskih poslova, prvi put u Hrvatskoj bit će izložene iznimno vrijedne slike i skulpture iz veleposlanstava i konzulata bivše SFRJ u Washingtonu, Parizu i Londonu, koje su sporazumom o sukcesiji potpisanom u Beču 2001. godine pripale Hrvatskoj. Riječ je o 29 djela poznatih hrvatskih umjetnika, među kojima su najvredniji radovi Milivoja Uzelca, Ferdinanda Kulmera, Frana Šimunovića, Alberta Kinerta i Jerolima Mišea, te skulpture “Dječak” Vojina Bakića iz 1946. i “Poprsje Tita” Antuna Augustinčića. Neki od tih radova procijenjeni su na nekoliko desetaka tisuća eura, a drugi tek čekaju valorizaciju.

Izložba će za javnost biti otvorena do 17. listopada, a zatim će uređene i restaurirane umjetnine ukrašavati protokolarne prostore Ministarstva vanjskih poslova, diplomatskih misija i konzularnih ureda Hrvatske u svijetu. No konkretna odredišta odredit će se naknadno. Za sada se zna da će kip Antuna Augustinčića ostati u Zagrebu kako bi popunio njegovu zbirku, a muzej će poslati u diplomaciju zamjensku skulpturu.

“Izložba ima i veliko simboličko značenje, jer hrvatski umjetnici, osobito Milivoj Uzelac, predstavljaju svoja još neviđena djela u Hrvatskoj”, kaže Tatjana Kralj Draganić, tajnica Ministarstva vanjskih poslova, koja je bila na čelu Zajedničkog odbora za sukcesiju diplomatsko-konzularne imovine bivše SFRJ. Uz nju u timu su bili Mirjam Katulić, načelnica Odjela za organizaciju i opće poslove, te Ivica Maričić, voditelj Odsjeka za upravljanje imovinom, a kao operativka je radila i povjesničarka umjetnosti Nataša Degiuli Kos, svi iz MVP-a. Tim sporazumom, osim umjetnina, Hrvatskoj je pripala zgrada veleposlanstva u Parizu, a dogovoreno je da naša zemlja preuzme na korištenje zgradu veleposlanstva bivše SFRJ u Santiago de Chileu. U toj se vili, među ostalim umjetninama, nalazi i osam djela dodijeljenih Hrvatskoj, koje će stići u Zagreb kada se ispune uvjeti za preuzimanje umjetnina u vlasništvo.

U Ministarstvu vanjskih poslova objasnili su nam da je zgrada u Washingtonu pripala Sloveniji, ona u Londonu Bosni i Hercegovini, a rezidencija u Parizu Srbiji i Crnoj Gori. U zgradi konzulata bivše SFRJ u Parizu, koja je pripala Republici Makedoniji nije bilo nikakvih umjetnina.

Sveukupno je Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske pripalo 38 umjetničkih djela hrvatskih i stranih autora, od kojih smo 29 fizički i preuzeli u vlasništvo, saznajemo u MVP-a. “Republika Hrvatska iz Veleposlanstva bivše SFRJ u Londonu nije mogla preuzeti ulje na drvu Đure Tiljka ‘Marš partizana’, koje joj je pripalo, jer umjetnina čini građevinski dio interijera veleposlanstva. Zbog toga će vjerojatno biti zamijenjena na osnovi bilateralnog dogovora sa Bosnom i Hercegovinom, koja je preuzela objekt u vlasništvo.”

Kažu da je odlučeno da osnovno načelo raspodjele umjetnina bude nacionalna pripadnost umjetnika. “Ukoliko je autor živio i umjetnički djelovao u dvije zemlje sljednice bivše SFRJ, odgovarajuća umjetnina pripala je zemlji u kojoj je nastala”, objasnila je Tatjana Kralja Draganić, dodajući da sve umjetnine nepoznatih i stranih autora ostaju u zgradi u kojoj su zatečene i dodjeljuju se zemlji sljednici SFRJ koja će preuzeti i zgradu.

Spor se pojavio oko činjenice kome će pripasti tri izuzetno vrijedne slike Milivoja Uzelca, jer su pravo na njegove radove polagale i Hrvatska i BIH. To su ulje “Djevojka sa šeširom”, pastel-kombinirana tehnika “Konj, čovjek i žena” i ulje “Mrtva priroda”. Naime, Uzelac je rođen u Mostaru, a živio je u kratko u Banja Luci, Zagrebu i Pragu gdje je pohađao studij slikarstva, no zavidnu karijeru postigao je u Parizu. U gradu na Seini družio se s poznatim umjetnicima svoga vremena, a ilustrirao je i književna djela hrvatskih pisaca. Njegova nezvanična supruga Francuskinja Marie Rose Josephine Lefevre, s kojom je proveo 36 godina, dio je njegove ostavštine – slike, crteži i osobne stvari, primjerice, štafelaj, paleta i vitrine, testamentom ostavila njegovom rodnom gradu Mostaru sa željom da se osnuje muzej u znak sjećanja na Milivoja Uzelca.

Stručna komisija na čelu sa sveučilišnim profesorom Zvonkom Makovićem, koji je napravio opsežnu eksperizu, utvrdila je da Milivoj Uzelac po svom životu i radovima pripada hrvatskoj modernoj umjetnosti, a BIH je službeno prihvatila njihovo mišljenje. To je bila, kako saznajemo, nakon oštre bitke velika pobjeda na koju su u MVP-a itekako ponosni.

Također, svaka je zemlja sljednica predložila stručnjake s područja likovne umjetnosti, koji su zajednički pripremili stručni prijedlog atribucije i pripadnosti određenog umjetničkog djela u prvih pet preuzetih objekata diplomatsko konzularne mreže bivše SFRJ. Hrvatsku su u tome zastupali Jadranka Vinterhalter, muzejska savjetnica iz Muzeja suvremene umjetnosti i Miroslav Gašparović, tada viši kustos Muzeja za umjetnost i obrt, a danas njegov ravnatelj.

Pošto su umjetnine vraćene u vrlo lošem stanju – neke su izgledale kao da su bile u neprikladnim depoima više od 40 godina, MVP konzultiralo je Ministarstvo kulture i pozvalo stručnjake iz Hrvatskog restauratorskog zavoda da pregledaju slike i predlože konzervatorsko-restauratorske radove.

“Perforacije na slikama vjerojatno su nastala zbog nepravilnog rukovanja ili pohranjivanja, ali i zbog drugih puno prozaičnih razloga, primjerice, zbog toga što su slike visjele iznad radijatora ili na mjestima gdje su bile izložene nefiltriranim sunčevim zrakama. Također i zbog toga što su neke od bile pohranjene u depoima s nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima”, kažu u MVP-u.

Na restauraciji u Hrvatskom restauratorskom zavodu bilo je sveukupno devet slika, koje su bile u najlošijem stanju i koje je prije javne prezentacije trebalo obnoviti. Akademski slikar Zlatko Bielen, voditelj odjela za štafelajno slikarstvo, bio je na čelu šesteročlanog tima (Goran Buhić, Maja Hajon, Vjeran Potočić, Slobodan Radić, Maša Štrok-Tičić i Tanja Vukmanić), koji je tjednima restaurirao slike trudeći se da što kvalitetnije sanira oštećenja.

On je ustvrdio da je većinu oštećenja na tim slikama uzrokovalo starenje materijala potpomognuto nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima, zatim naslage masne prašine i kondenzacija duhanskog dima. No, na slikama su bila i mehanička oštećenja koja su nastala najviše zbog nepažljivog rukovanja.

“Na slici “Stijene” Alberta Kinerta, koja je napravljena u kombiniranoj tehnici na platnu, oštećenja su nastala zbog toga što slikar nije predvidio ili nije mogao predvidjeti različitu rastezljivost upotrebljenih materijala”, objasnio je Bielen. Zbog te ‘greške’ u samoj tehnologiji izrade slike, došlo je do odvajanja slikanog sloja od podloge ili podloge od platna, a zatim i do pucanja i otpadanja slojeva boje.

“Da bismo sanirali ovaj specifični tip oštećenja,” nastavio je. “Sliku smo prvo morali skinuti s drvenog podokvira i pomoću vakuuma unijeti vezivno sredstvo. Nije potrebno isticati koliko su ovakvi zahvati delikatni. Što se prije pristupi sanaciji nastalih oštećenja, ali i otklanjanju uzroka tim se više produžuje vijek trajanja umjetnini.”

U slučaju Tintorovog ulja “Pogled na Zagreb” problem je bio drukčije naravi. “Zbog sloja masne prljavštine i sjena koje su bile uzrokovane nabranim platnom na velikoj površini neba, te manjih mehaničkih oštećenja, bilo je teško pravilno iščitati sliku. Zapravo, to je promijenilo autorovu zamisao čistoće i mirnoće vedute grada u izmaglici,” zaključio je Bielen.

Kod nekih slika problematična je bila oprema slika. To je itekako važno jer okviri pridonose pravoj prezentaciji i doživljaju umjetničkog djela. Loš ili oštećen okvir ili oprema mogu znatno umanjiti mogućnost pravog doživljaja. Stoga su neki originalni ukrasni okviri također restaurirani, primjerice, na Uzelčevom poznatom ulju na platnu “Djevojka sa šeširom”, a kod nekih je napravljena kompletna nova oprema.

Konkretno, morali su drvene podokvire, na kojima su napeta platna, stolarski obraditi i zaštititi slojem impregnata i laka. Također, rubove slika ojačali su trakama poliesterskog platna, a perforacije platna zakrpali adekvatnim ljepilom. Uz sve to, oštećenja u sloju podloge i boje poravnali su i zakitali metilceluloznim kitom te retuširali podložnim i transparentnim bojama, a površinu slikanog sloja zaštitili slojem laka.

Osim spomenutih djela, na restauraciji su još bile sljedeće slike: “Mrtva priroda” Milivoja Uzelca, “Primorski pejzaž” Jerolima Mišea, “Apstrakcija” Ferdinanda Kulmera, “Mostar” Ljube Duvnjaka, “Uređujmo parkove” Rudolfa Sablića i “Pejzaž” Frana Šimunovića.

U Ministarstvu vanjskih poslova su zaključili da bi svakako ubuduće trebalo pokloniti veću pažnju odabiru mjesta na kojima će slike biti postavljene i obrazovanju osoblja koje će njima rukovati kako se ne bi ponovno dogodila slična oštećenja.

Što se tiče raspodjele drugih umjetnina iz predstavništava bivše Jugoslavije, primjerice, u Havani, Pekingu ili Pjongjangu, Tanja Kralj Draganić je rekla da Hrvatska još pregovara o sudbini više od tisuću vrijednih umjetnina, koje se nalaze u 123 zgrade veleposlanstava ili konzulata bivše SFRJ. Također, ne može se konkretnije odrediti kada će i koliko tih umjetnina stići u Hrvatsku, jer to ovisi o rezultatima pregovora s ostalim zemljama sljednicama.

Pariz
Iz rezidencije u Parizu vraćene su dvije slike Milivoja Uzelca – “Konj, čovjek i žena”, pastel-kombinirana tehnika, 53×40 cm, te “Mrtva priroda”, ulje na platnu, 96×51 cm.
Iz veleposlanstva u Parizu stigle su slike Joze Janda ”Žena u nošnji”, ulje na platnu iz 1963. g., 53×38 cm, Erika Tintora “Pogled na Zagreb”, ulje na platnu, 73×60 cm, Fedora Vaića grafika, 70×100 cm, Ferdinanda Kulmera, grafika, iz 1958. g., 85×58 cm i Zdenke Morina ”Ženski portret”, monotipija u boji iz 1977. g., 39×23 cm.
Također su vraćene dvije umjetnine nepoznatih autora “Dvije Španjolke”, monotipija u boji, 48×36 cm, te “Kozmički istražitelji”, ulje na drvu iz 1988. g., 76×87 cm. Zatim radovi A. Lah “Pejsaž”, ulje na platnu, iz 1980. g., 54×66 cm, Ljube Duvnjaka “Mostar”, ulje na platnu, 58×82 cm, i sedam radova L. Pollaka: “Konji”, kombinirana tehnika na papiru iz 1963. g., 64×49 cm, “Drvo sa pticama”, komb. tehnika na papiru iz 1963. g., 64×49 cm, “Jelen i srna”, kombinirana tehnika na papiru iz 1963. g., 49×64 cm, “Ribe”, kombinirana tehnika na papiru iz 1963. g., 49×64 cm, “Apstrakcija”, kombinirana tehnika na papiru iz 1963. g., 64×49 cm, “Ptica na grani”, kombinirana tehnika na papiru iz 1963. g., 64×49 cm i “Ptice na drveću”, kombinirana tehnika na papiru iz 1963. g., 49×64 cm.
Konačno, tu su i radovi nepoznatih autora: reprodukcija ikone, 50,5×39 cm i reprodukcija ikone, 50,5×39 cm. Zatim, skulptura u bronci Vojina Bakića, 40 cm, Antuna Augustinčića “Poprsje Tita”, bronca, (70 cm) i metalna figura kovača nepoznatog autora (48 cm).

London
Iz veleposlanstva u Londonu su vraćene slike Milivoja Uzelca “Djevojka sa šeširom”, ulje na platnu, 150×90 cm, Marijana Kolesara “Peristil-Split”, akvarel, 55×41cm, Jerolima Mišea “Pejsaž”, ulje na platnu, 53×67cm i Rudolfa Sablića “Uređujemo parkove”, ulje na platnu 76×65 cm.

Washington
Iz veleposlanstva u Washingtonu stigle su slike Frana Šimunovića “Pejsaž u Dalmaciji”, ulje na platnu, 53×131 cm, Alberta Kinerta “Stijena”, ulje na platnu, 105×135 cm.