Nakon 10 godina rada dobio je otkaz u agenciji, ali je istodobno postao iznimno hvaljen pisac tako da se odlučio potpuno posvetiti pisanju.Sve do prije tri godine Frederic Beigbeder bio je tek solidan francuski pisac, mnogo poznatiji kao novinski, radio i TV književni kritičar te kao ekscentrik kojem su ludi noćni provodi i droge uveseljavali život. Radio je u marketinškoj agenciji u kojoj je jako dobro zarađivao, a budući da dolazi iz bogate obitelji, nikad nije imao problema s novcem. Međutim, 2000. Beigbeder je objavio knjigu “99 Francs”, odnosno “129,90 kn” kako je prevedena u nas, u kojoj se na ciničan način obračunava sa svijetom marketinških agencija i njihovih klijenata i njegova se karijera u tom trenutku naglo promijenila. Nakon 10 godina rada dobio je otkaz u agenciji, ali je istodobno postao iznimno hvaljen pisac tako da se odlučio potpuno posvetiti pisanju. Ljetos je objavio knjigu “Windows on the World”, što je ime poznatog restorana koji se nalazio na vrhu jednog od dvaju nebodera srušenih u New Yorku. Beigbeder opisuje razgovor oca i sinova koji se odvija u restoranu jutro uoči napada na zgrade WTC-a. Knjigu će u hrvatskom prijevodu u ožujku sljedeće godine objaviti izdavačka kuća OceanMore koja je objavila i knjigu “129,90 kn” a koja ima već treće izdanje.

Najbolje se piše nakon dva piva, no ako previše popiješ pomislit ćeš da si genije i početi pisati sranja Pušim samo hašiš i marihuanu jer ih smatram zdravima: otvaraju mi apetit i tjeraju me na smijeh Beigbeder (38) je pisac koji uvijek priznaje kako je objavljivao knjige kada se želio nečeg osloboditi. Tako je 1997. objavio “Ljubav traje tri godine” u kojoj je opisao raspad vlastitog braka, a dvije godine poslije opisao je skidanje s droga u “Pričama o ecstasyju”. Jednako tako, kada je odlučio napustiti posao u marketinškoj agenciji gdje je mjesečno zarađivao 13 tisuća eura, napisao je knjigu “129,90 kn” znajući da će mu šefovi odmah dati otkaz. Beigbederova prva knjiga “Memoari poremećenog mladića” objavljena je 1990. i kada smo ga pitali kakvo mu je bilo djetinjstvo, rekao je: “Jako ga se slabo sjećam jer je bilo dugo i dosadno. Čini mi se da sam rođen u trenutku kada sam objavio svoju prvu knjigu, što znači da sam rođen prije 13 godina i vi razgovarate sa 13-godišnjakom.”

NACIONAL: Što je fikcija a što su činjenice u vašoj knjizi “129,90 kn”? – Sve su činjenice, osim što nisam nikoga ubio. Volim koristiti fikciju kako bih opisao realnost. Dakle, izmislio sam priču, ali ona je vrlo bliska stvarnosti. S obzirom na to da sam 10 godina radio u marketinškoj agenciji, nakupilo se dosta ogavnih stvari koje sam želio reći. Također, moja mašta nije osobita tako da mogu reći kako je knjiga 129,90 kn zapravo 99-postotno istinita.

NACIONAL: Opišite trenutak kada vam je vaš šef u marketinškoj kompaniji dao otkaz zbog objavljene knjige. – Službeno, nisu mi dali otkaz zbog knjige nego zato što sam bio na odmoru. Rekli su mi kako sam imao previše posla tako da nisam smio otići na odmor. Nikada nisu spomenuli knjigu jer da su je spomenuli kao razlog otkaza, morali bi mi isplatiti jako veliku svotu. Znao sam da je razlog otkaza knjiga, moji šefovi su se strašno bojali kako će klijenti reagirati na nju. Kompanija Danone je trošila jako puno novca na reklamu i bojali su se njihove reakcije. Bilo je to vrlo glupo od njih jer su ljudi iz Danonea pozitivno reagirali na moju knjigu. Rekli su da je istinita i vrlo zabavna. Nedavno sam se sastao s predsjednikom uprave Danonea koji mi je rekao kako je fotokopirao knjigu i podijelio je članovima uprave. Čak im je čitao ulomke iz knjige gdje sam ih nazivao nacistima i svinjama.

NACIONAL: Mislite li da vaša knjiga može išta promijeniti u svijetu marketinških agencija? – Bio bih utopist kada bih vjerovao da neka knjiga može promijeniti bilo što. No ona može otvoriti oči ljudima i upozoriti ih na snagu reklamiranja. Nekoliko klijenata koje sam susreo nakon objavljivanja knjige počelo mi se ispričavati. Rekli su mi: “Frederic, kada smo pročitali knjigu, shvatili smo kako smo pogrešno postupali prema tebi.” Možda će se neki od njih i promijeniti jer je način rada u oglašivačkim agencijama postao lud, uništava se svaka ideja i ako su inteligentni, promijenit će način rada.

NACIONAL: Koji je bio vaš najuspješniji reklamni slogan koji ste smislili za vrijeme rada u marketinškoj agenciji? – Vjerojatno onaj za Wonderbra s Evom Herzigovom koja kaže: “Gledaj me u oči. Rekla sam u oči.” To je bila poznata reklama u Francuskoj i bila je nagrađena na festivalu reklama u Cannesu. Zbog nje sam imao veliku plaću.

NACIONAL: Je li bilo teško naći izdavača za knjigu “129,90 kn”? – Otprije sam imao izdavača koji je već bio objavio tri moje knjige. Do tada nisam bio osobito poznat i kada sam im rekao da se moja nova knjiga bavi reklamama, sumnjičavo su me pitali “jesi li siguran, možda ljude nije briga za reklame, to je stara tema iz sedamdesetih godina i zašto da se time sada bavimo”. No odlučili su objaviti knjigu, s time da su prije toga angažirali odvjetnike kako bi se obranili od mogućih tužbi. Morao sam izbaciti neke dijelove zbog čega sam se hrvao sa šefom izdavačke kuće. Nisam smio spominjati kompaniju Danone pa sam napisao da je riječ o kompaniji Madone. S druge strane, izdavač je morao malo popustiti pred mojim zahtjevima pa se u knjizi spominje Pepsi i njihova plava boja, spominje se Nestle i kako je njihovo mlijeko za djecu ubilo nekoliko tisuća djece u Africi. Bojali su se reakcije iz Nestlea, ali ja sam rekao: “Pristao sam da promijenimo Danone, vi pristanite da ostane priča o Nestleu.”

NACIONAL: Je li podignuta ijedna tužba protiv vas ili izdavača knjige? – Ne, jer su u velikim kompanijama dovoljno pametni. Znaju da bi izbio velik skandal da su odlučili napasti knjigu. Tako bi dobili lošu reklamu i zato su odlučili šutjeti i čekati da ljudi zaborave na knjigu umjesto da se povlače po sudovima. Na kraju su je tretirali kao finu malu satiru, ali nisu odgovorili na pitanja iz moje knjige i nisu se promijenili. Stvari se kreću nagore, reklame su sve gluplje, sve je više seksizma i rasizma u njima.

NACIONAL: Zašto ste, uz sva razočaranja, ostali raditi u marketinškoj agenciji čak deset godina? – U početku sam bio vrlo zadovoljan tim poslom. Zaradio sam, našao zabavan posao u kojem susrećeš zanimljive ljude, fotografe i top modele. Zato sam ga u početku volio. Postupno mi se počeo gaditi. No bilo je teško napustiti posao jer sam doista dobro zarađivao. Postao sam, poput glavnog lika iz knjige Octavea, sve veći cinik. Sve sam više shvaćao da, iako zarađujem velik novac, uništavam svijet i šmrčem kokain, zbog čega sam se počeo pretvarati u shizofrenika. Mrzio sam vlastiti život. Zato sam morao napisati ovu knjigu jer bih u suprotnom završio na psihijatriji. No jako mnogo mladih ljudi koji su pročitali moju knjigu poželjelo je raditi u marketinškoj agenciji, što je potpuno ludo. Shvaćam ih jer je to glamurozan posao, izgleda zabavno i nije dosadan. Imao sam 24 godine kada sam se počeo time baviti i bio sam vrlo uzbuđen i prepun entuzijazma.

NACIONAL: Knjiga ujedno izgleda kao neka vrsta manifesta protiv svakog oblika kapitalizma. – To je vrlo komplicirano jer ja nisam protiv demokracije i slobode. Kapitalistički sustav je opasan, to se odražava primjerice na okolišu. Bogati postaju bogatiji, siromašni postaju siromašniji, mnogo je pogrešnih stvari u kapitalizmu. Međutim, moram priznati da živim u tom sustavu i on mi dopušta da ga kritiziram. Taj sustav ima i prednosti. Knjiga poput “129,90 kn” ne bi se mogla napisati i objaviti u totalitarnom režimu. Ja bih bio bačen u zatvor, kao i moja obitelj.

NACIONAL: Jeste li član neke političke stranke? – Ne, ali radio sam marketinšku kampanju za komunističku stranku, odnosno za Roberta Huea, njihova prošlogodišnjeg predsjedničkog kandidata. Komunisti u Francuskoj su zapravo socijaldemokrati. Angažirali su me nakon što je ova knjiga objavljena jer su je oni, zbog kritike kapitalizma, čitali na javnim mjestima kao da je riječ o novom djelu Karla Marxa, ali ovog puta bez brade. Prvo što sam im rekao bilo je da moraju promijeniti ime svoje partije, jer oni su sada doista socijaldemokrati, malo ljevije od socijalističke stranke. No nisu promijenili ime i ljudi u Francuskoj zbog toga ne žele glasovati za njih. Moja kampanja se na kraju pokazala neuspješnom iako su mnogi ljudi tvrdili da je zabavna. Najzabavnije je bilo to što ja s reputacijom čovjeka koji simbolizira kraj komunističke ere radim za komuniste.

NACIONAL: Kako napreduje najavljeno snimanje filma “129,90 kn” prema vašoj knjizi? – Snimanje filma počet će početkom sljedeće godine. Cijeli proces odvija se vrlo sporo. Antoine de Caunes, francuska TV zvijezda, režirat će film i trenutačno se biraju glumci. Film će biti skup jer će se morati snimati u Africi, Americi i Francuskoj. Svojedobno je Danny Boyle, redatelj filma “Trainspotting”, bio iznimno zainteresiran za režiranje filma na temelju moje knjige zbog čega sam bio vrlo uzbuđen. Nažalost, Boyle ima drugih obaveza. Filmski svijet je vrlo čudan. Primjerice, svi su uzbuđeni kada govore o filmu “129,90 kn”, ručate s ljudima koji kažu da je to sjajna ideja, svi vas jako vole, a onda ih sljedeće dvije godine više nećete vidjeti. Katkad sam ih znao nazvati, ali mi nikada nisu uzvratili poziv. Možda bih trebao napisati knjigu o filmskom svijetu.

NACIONAL: Kada govorimo o filmu, vi imate iskustva u radu na porno filmu, surađivali ste s francuskom porno zvijezdom Estelle Desanges. – Imao sam svoj TV show na kanalu Paris Premiere i tražio sam Estelle da svakog tjedna čita vruće erotske priče. Postali smo prijatelji i jednog me je dana pozvala da dođem na snimanje njezina porno filma. Naravno da sam prihvatio poziv, ali sam cijelo vrijeme bio odjeven. Bio sam jako razočaran. Nitko me nije pozvao da se aktivnije uključim u snimanje filma. Čak me nakon tog snimanja nitko nikada nije pozvao na set porno filma.

NACIONAL: Zašto su svi vaši glavni likovi iz knjiga hedonisti i pesimistični ljubavnici koji propitkuju o smislu egzistencije? – Zašto pisati knjige u kojima se sve opisuje lijepim? Pišete kada se događa nešto loše, a ja volim stalno prigovarati. Imam divan život, trebao bih ga voljeti, ali ja ipak stalno prigovaram. Pisci stalno prigovaraju, hrana je loša, žene ih napuštaju, tužni su i depresivni, a svijet pritom uništava sam sebe, apokalipsa se približava. Zato i ja pišem. Mislim da je zanimljivo opisati sadašnje vrijeme i zabavljati se na račun toga.

NACIONAL: Je li vaš privatni život vaša jedina inspiracija? – Da, najvećim dijelom. Rekao sam vam da nisam osobito maštovit pa zato koristim vlastiti život. Znam da je sada vrlo “francuski” pisati o vlastitom životu, ali to mi je nekako dosadno. Mnogi američki pisci, poput Charlesa Bukowskog, to su radili. No važno je da se to radi s dozom ironije, s emocijama i humorom. Grozno je kada se dosadno piše o vlastitom nesnalaženju u društvu. Znate ono, osjećam se posrano, ja sam potpuna propast. Michel Houellebecq to radi na sjajan način, njegove knjige mi se jako sviđaju.

NACIONAL: Kakva je bila reakcija vaše bivše supruge kada ste objavili knjigu “Ljubav traje tri godine” u kojoj ste opisali propast vlastitog braka? – U vrijeme objavljivanja knjige već sam bio razveden pa nisam imao nikakvih problema. Mojoj tadašnjoj djevojci nije se svidio naslov knjige. Sve što sam napisao poslije se ostvarivalo tako da je opasno pisati takve rečenice. Naime, od tada nikada nisam bio u vezi dulje od tri godine. Ono što sam napisao postalo je realnost. Volim autobiografije jer su opasne, opasno je sve reći o svom privatnom životu. To je opsceno, ekshibicionistički i nasilno i zato me zanima. To je književna verzija bungee jumpinga. Sada, kada upoznam neku djevojku, ona zna da ću jednog dana pisati o njoj. Zato je vrlo oprezna sa mnom. Katkad su ljudi nezadovoljni načinom na koji sam ih opisao.

NACIONAL: Prije 10 do 15 godina bili ste poznati kao “party animal” koji se nije libio droga. Kakva su vaša iskustva s drogama? – Probao sam sve osim heroina. Sada preferiram hašiš i marihuanu jer sam star a te droge smatram zdravima. One mi otvaraju apetit i tjeraju me na smijeh. S kokainom sam morao prestati jer sam od njega postajao sve agresivniji, ali i tužniji. Sjećam se kada je sredinom osamdesetih prvi ecstasy stigao u Francusku i kada sam imao snažnih iskustava s tom drogom. Danas je drugačije jer je ecstasy vrlo loš. Prije 15 godina s ecstasyjem si doživljavao mistična iskustva, ljudi su dodirivali jedni druge, pričali o vlastitim životima.

NACIONAL: Jeste li neke knjige ili dijelove knjiga napisali pod utjecajem droga? – Neke kratke priče napisao sam pod utjecajem droga. Teško je u takvom stanju pisati cijele knjige jer si sav uništen. Pod utjecajem ecstasyja sam napisao priču u kojoj je svaka rečenica bila upitna i završavala je upitnikom. Droge mijenjaju stil pisanja, ali ja nisam prvi koji je to otkrio. Mislim da se najbolje piše kada se malo popije. Ponekad, kada počinjem pisati, osjećam se vrlo sramežljivo i prestrašeno. Zato trebam nešto da bih se ohrabrio i otvorio. Ali ako previše popiješ, pomislit ćeš da si genij i počet ćeš pisati sranja. Zato je najbolje popiti viski ili dva piva.

NACIONAL: Jeste li ikada bili narko ovisnik? – U jednom sam trenutku pomislio kako sam se navukao na kokain. Problem je u tome što se lako navučeš na kokain i tada misliš da nisi u formi, da nemaš energije ako nisi uzeo kokain.

NACIONAL: S obzirom na to da ste nekada jako puno radili na televiziji, imate li planova za novi TV show? Poznata je emisija “Knjige i ja”, kada su svi akteri u jednoj epizodi bili goli. – Nemam planova, jer sam odnedavno počeo raditi kao izdavač u izdavačkoj kući Flammarion. Prestao sam nastupati na televiziji, sada više volim odgovarati na pitanja umjesto da ih postavljam. Što se tiče emisije “Knjige i ja”, moja je ideja bila da svi budu goli. Volim provocirati. Tada sam imao goste koji su se zalagali za slobodu tijela i tome slično pa sam im rekao da se onda skinu. To je bilo pravo ludilo.

NACIONAL: Rekli ste da ste knjigu “Windows on the World” napisali zato što vam je dosta francuskog antiamerikanizma. Je li u ovom trenutku u Francuskoj teško biti Francuz koji želi prijateljevati s Amerikancima? – Ljudi u Francuskoj ne vole takve. Antiamerikanizam je glupost kao i antifrancustvo ili antihrvatstvo, to ne znači ništa. Ne možete biti protiv jedne zemlje. U Americi ćete naći opasne ljude, ali i divne pisce, glupe seljačine i genijalce, kao i u svakoj zemlji. Mnogi misle kako smo mi američka kolonija jer gledamo američke filmove i slušamo američku glazbu, odrastamo na američkoj kulturi. Istodobno, politički se suprotstavljamo Amerikancima jer se bojimo američke snage. To je paradoks, volimo ih i mrzimo u isto vrijeme. Povijest naših odnosa je duga, Francuzi su pomogli Amerikancima da se riješe Britanaca, Amerikanci su nam pomogli da se riješimo Nijemaca, mi smo Americi dali Kip slobode a oni nama coca-colu. Zanimljivo je da kada pišete esej, možete napisati da je Amerika u krivu a Bush je idiot, ali kada pišete knjigu, možete sve zakomplicirati i napisati u jednom poglavlju da je Bush idiot a u drugom poglavlju da su Amerikanci u pravu. A ja volim komplicirati.

Frederic Beigbeder
Rođen: 21. rujna 1965. u Neuilly-sur-Seine, predgrađu Pariza
1990. Objavljuje knjigu ‘Memoari poremećenog mladića’. Zapošljava se kao kreativac u marketinškoj agenciji BBDO.
Počinje pisati kolumne o pariškom noćnom životu te književne kritike za mnoge novine poput Globe Hebdo, Voici, Tehnikart i Figaro Litterarie.
Na radiopostaji France Inter, u emisiji ‘Le Masque et la Pume’, sudjeluje u raspravama o kazalištu, filmu i knjigama.
1994. Objavljuje knjigu ‘Odmor u komi’.
1995. Zapošljava se u marketinškoj agenciji Young&Rubicam.
Utemeljuje književnu nagradu Caffe de la Flore gdje pariški novinari nagrađuju najoriginalnije djelo.
1997. Razvodi se i objavljuje knjigu ‘Ljubav traje tri godine’.
1999. Objavljuje knjigu ‘Priče pod ecstasyjem’. Na TV postaji Paris Premiere vodi emisije s književnim temama.
2000. Objavljuje knjigu ‘129,90 kn’ zbog koje dobiva otkaz u marketinškoj agenciji.
2003. Objavljuje knjigu ‘Windows on the World’.