Pletix danas zapošljava 90 radnika, što je, veli Maršić, optimalan broj zaposlenih za njegovu tvrtku.U mjestu Kamanje, petnaestak kilometara od Ozlja prema Sloveniji, nalazi se tvrtka Pletix koja proizvodi kvalitetne kupaće kostime, opremu za fitness i ekskluzivno donje rublje, a čak 50 posto proizvedene robe izvozi. Rublje izvoze čak i u Italiju, poznatu po vlastitoj proizvodnji kvalitetnog dizajnerskog rublja. Ima ekskluzivni ugovor s multinacionalnom kompanijom Adidas, prema kojem Pletix za taj veliki svjetski brand proizvodi cjelokupni Protective specijalizirani program profesionalne sportske biciklističke odjeće.

Bračni par Maršić 1990. je pokrenuo obiteljski obrt za proizvodnju kupaćih kostima. Inženjer strojarstva Stjepan Maršić početkom rata prebacio se na proizvodnju odjeće. Kaže da je tada procijenio kako će u tekstilnoj industriji sebi i obitelji osigurati mnogo bolju budućnost od one koju bi imao u vlastitoj struci. Cijelo područje oko Kamanja, u što spada i Metlika u Sloveniji, otprije ima tradiciju prerade tekstila, na što je Maršić također računao osnivajući tvrtku. Obiteljskim novcem osnovao je tvrtku i pokrenuo pogon. Kako su 1991. Slovenija i Hrvatska proglasile neovisnost, mnogi ljudi koji su dotad radili u tekstilnoj industriji u susjednoj Metliki, u tvornicama Beti i Komet, ostali su bez posla. Dobar dio njih posao je dobio u Pletixu, čime je Maršić postavio temelj nove tvrtke iskoristivši iskustvo ljudi koji su već godinama u tekstilnoj industriji. Pletix danas zapošljava 90 radnika, što je, veli Maršić, optimalan broj zaposlenih za njegovu tvrtku. Iako je obrt registriran na Ankicu Maršić kao vlasnicu, bračni par u poslovanju djeluje zajednički. U Pletixu je zaposlena i njihova kći Andrijana kao stilistica, diplomirala je tekstilni dizajn na zagrebačkom sveučilištu. Ona s mužem živi u Londonu a dvaput mjesečno dolazi u Kamanje.

Od samog početka tvrtka je svoje poslovanje usmjerila prema inozemstvu, kako kaže Maršić, zbog nesređenog domaćeg tržišta, a pogotovo nesigurnost pri naplati prodane robe. Pletix je do prvih inozemnih poslova došao preko Maršićevih poznanstava prije rata dok je putovao Europom. Ta je poznanstva iskoristio za kontakt sa stranim partnerima kako bi im prikazao svoje proizvode u malim, pokusnim serijama. Nakon što je partnere zadovoljio kvalitetom, rokovima i cijenom, ugovorio je prve inozemne poslove. Surađujući sa stranim tvrtkama Pletix održava razinu kvalitete kakvu iziskuje to zahtjevno tržište. Od početka tvrtka nije trošila mnogo vremena i novca na osmišljavanje vlastitog razvoja i na rješavanje početničkih problema, nego je preuzimala iskustva partnera i razvijala se uz njihovu pomoć. Ta se suradnja odvija na dva načina, kroz proizvodnju kompletnog proizvoda, od nabave repromaterijala i projektiranja do gotovog proizvoda, i kroz tzv. loan, prodavanje radne snage, odnosno kooperaciju pri kojoj partner organizira nabavu materijala i stvori projekt, a djelatnici tvrtke prema narudžbi izrađuju proizvode. Tako Pletix surađuje s dijelom svojih talijanskih i njemačkih partnera.

Suradnju kroz proizvodnju kompletnog proizvoda Pletix ostvaruje s multinacionalnom kompanijom Adidas, kroz program Protective. To je linija profesionalne sportske odjeće za biciklizam, a cjelokupni asortiman tog programa djelo je ove hrvatske tvrtke, od materijala preko krojeva do gotovog proizvoda. Taj ekskluzivni ugovor Pletix je potpisao na godinu dana, uz mogućnost produljenja, i kroz njega popunjava 20 do 30 posto svojih proizvodnih kapaciteta.

Kako bi tvrtka opstala na europskom tržištu, treba pratiti svjetske trendove u tekstilnoj industriji i s njima držati korak. Pletix sudjeluje na svim europskim sajmovima repromaterijala i gotovih proizvoda. Kolekcije donjeg rublja i kupaćih kostima kreiraju se godinu dana unaprijed, tako da je potrebno cijelo vrijeme pratiti trendove i planirati. Uz Andrijanu Maršić i još jednu domaću stilisticu, Pletix je u svoj dizajnerski tim uključio i dvije talijanske dizajnerice. Potrebno je i neprestano modernizirati proizvodnju zbog kvalitete i brzine proizvodnje radi rokova naručitelja. Maršić kaže da se sav profit troši na opremanje i modernizaciju, što ističe kao uvjet dobrog poslovanja.

Danas Pletix proizvodi kupaće kostime, opremu za fitness i ekskluzivno donje rublje, i u tom se smjeru, veli Maršić, tvrtka kani izgrađivati i ubuduće. Za potrebe njemačkog i talijanskog tržišta izvozi 50 posto svojih proizvoda, a preostalih 50 posto plasira na hrvatsko tržište. Domaće tržištu Maršić smatra nužnim za opstanak tvrtke jer se proizvodnja tekstilnih proizvoda već godinama sve više seli u države jeftine radne snage. Multinacionalne kompanije svoje proizvode, koji se izrađuju u velikim serijama, malo modela i nisu vrhunske kvalitete, bez iznimke proizvode u Turskoj, Rumunjskoj ili na Dalekom istoku. “Proizvodnja visokokvalitetnih proizvoda u manjim serijama još nije prebačena na Istok, gdje se teže izrađuju zahtjevniji proizvodi, ali nesumnjivo će se i to uskoro dogoditi”, kaže Maršić. “Tvrtka ne smije postati ovisna o stranom tržištu, stoga barem 40 do 50 posto proizvodnje treba plasirati na domaće tržište kako bi tvrtka imala sigurnost. Nužno je imati svoj proizvod, svoje kolekcije i svoje tržište da bi se opstalo u tekstilu”, govori Maršić.

Kao što strano tržište donosi određene probleme, donosi ih i domaće. Na stranom tržištu treba prevladati veću i bogatiju konkurenciju, modernizacija i promjene trenda. Na domaćem je pak tržištu najveći problem velika količina jeftine robe niske kvalitete materijala i izrade. U Pletixu su na samom početku poslovanja shvatili da se ne mogu nositi s takvom jeftinom robom koja u velikim količinama dolazi s Istoka. Stoga su se orijentirali na robu visoke kvalitete izrade, dizajna i materijala, a ujedno i prihvatljive cijenom. Preko takve robe tvrtka cilja na određenu klijentelu, koju je i pronašla, jer se proizvoda Pletixa prodaju u više od 300 butika širom Hrvatske, a s linijom kupaćih kostima Pletix svake godine sudjeluje u hrvatskom izboru za Miss Universe.

Kamanje, petnaestak kilometara udaljeno od Ozlja blizu Svete Gere, mnogo više podsjeća na austrijsko ili talijansko nego na hrvatsko selo. S još sedam sela prije desetak dana, na posljednjoj sjednici Sabora, dobilo je status općine. Posebno je zanimljivo da u novoj općini nema nezaposlenih, štoviše, radnih je mjesta i previše tako da, osim iz susjednih općina, ljudi u Kamanje dolaze na posao čak iz Karlovca. Općina ima oko 1100 stanovnika i 34 mala poduzeća, uglavnom manjih tekstilnih pogona koji zapošljavaju do sto ljudi. Kako govori Stjepan Maršić, Kamanje je do danas vrlo malo novca dobivalo iz blagajne bivše općine ili županije, manje od 10 posto onoga što su sami uložili. Sve što je u mjestu izgrađeno, vodovod, moderni vatrogasni dom, nogometno igralište, stanovnici su izgradili o svom trošku. S obzirom na dobiveni status općine, u mjestu predviđaju kako će sada sredstava biti mnogo više, a problema manje, i kako će se Kamanje još brže razvijati. U mjestu također smatraju da su svojim dobrim gospodarenjem status općine i zaslužili.