Objavljeno u Nacionalu br. 416, 2003-11-05

Autor: Dean Sinovčić

KANADSKA POLICAJKA U HSP-u

'Mogu svladati četvoricu muškaraca'

Ruža Tomašić, koja je otišla s 15 godina u Kanadu i ondje postala policajka na motoru, bila je tjelohranitelj i Tuđmana i Mesića, pobijedila je smrtonosnu bolest, a sada se bori za bolji tretman žena u HSP-u

"Marković je kriv za ubojstva Albanaca na Kosovu, blagoslovio je napad na Sloveniju, nije učinio ništa da zaustavi agresiju na Hrvatsku i on sada nema pravo blatiti Hrvatsku.""Marković je kriv za ubojstva Albanaca na Kosovu, blagoslovio je napad na Sloveniju, nije učinio ništa da zaustavi agresiju na Hrvatsku i on sada nema pravo blatiti Hrvatsku."Ruža Tomašić, potpredsjednica HSP-a i nositeljica liste u 10. izbornoj jedinici, postala je vrlo poznata prije desetak dana kada je u intervjuu Jutarnjem listu izjavila kako je početkom devedesetih radila u osiguranju predsjednika Tuđmana te bila u Banskim dvorima kada se dogodio raketni napad. U skandaloznom istupu rekla je kako joj je danas žao što jednog od dvojice Tuđmanovih tadašnjih sugovornika, a to su bili Ante Marković i Stipe Mesić, nije pogodila granata. Uslijedile su brojne reakcije na tu izjavu koja se osuđivala kao i njezina autorica. No tako je u prvi plan ujedno došla i iznimno zanimljiva biografija Ruže Tomašić, koja je još kao 15-godišnjakinja napustila Hrvatsku, živjela u Torontu i Vancouveru, radila kao policajka, a po povratku u Hrvatsku postala najpoznatija žena u HSP-u.

Ruža Tomašić odmah nam je rekla kako novinaru Jutarnjeg lista nije spominjala “jednog od dvojice”, nego je jasno rekla kako je mislila na Antu Markovića, ali se danas kaje zbog te izjave. “To je bila nespretna izjava s kojom sam željela naglasiti da bi bilo bolje da Ante Marković nije bio u politici za vrijeme stvaranja hrvatske države. Marković je kriv za ubojstva Albanaca na Kosovu, blagoslovio je napad na Sloveniju, nije učinio ništa da zaustavi agresiju na Hrvatsku i on sada nema pravo blatiti Hrvatsku. Tu večer, kada me je novinar Jutarnjeg lista nazvao, gledala sam vijest kako je Marković svjedočio u Haagu. Kada nakon svih ovih godina počne blatiti Hrvatsku netko tko nije učinio ništa za nju, onda ne možete ostati ravnodušni. Sada novine traže senzaciju i svi me pitaju zašto sam to rekla, a nikog ne zanima što ja mogu napraviti kao saborska zastupnica”, kaže Ruža Tomašić koja, kada vam stisne ruku pri upoznavanju, jasno pokazuje da nije skromna i povučena kućanica nego osoba koja se kao policajka godinama obračunavala s kriminalcima u Kanadi. Ruža Tomašić je u Kanadu stigla iz Velike Kopanice, sela u Slavoniji, gdje je živjela s roditeljima, šest sestara i jednim bratom. Kaže kako joj je otac bio politički nepodoban, a ona je mnogo toga od njega i naslijedila. Nakon što je završila osnovnu školu trebala je dobiti stipendiju za srednju školu jer je obitelj bila siromašna, a Ruža Tomašić je bila odlična rukometašica. “Stipendiju bih dobila pod uvjetom da postanem članica omladine. Kako sam uvijek bila brza na jeziku, odbila sam postati članica, zbog čega sam imala problema, pa smo se u obitelji dogovorili kako je najbolje da odem k sestri Jeli Jakić u Kanadu. Ona je tada imala 25 godina i živjela u Kanadi sa suprugom i dvoje djece, i tako sam sa 15 godina otišla u Toronto”, prisjeća se danas Ruža Tomašić.

Već sa 17 godina, kao srednjoškolka, Ruža Tomašić živjela je sama, sama se školovala, a da bi preživjela, morala je i raditi. “Ljudi često govore kako je Kanada obećana zemlja, a ja se ne bih složila. Morala sam plaćati stan, hranu i ostalo i vjerujte da sam ponekad bila gladna. Puno puta sam nedjeljom odlazila u crkvu i molila Boga da me netko od Hrvata pozove doma na ručak kako bih se najela”, tvrdi Ruža Tomašić koja se prvo zaposlila na pakiranju pilića za restorane, a sa 18 godina radila je kao noćna čuvarica u velikim trgovinskim centrima u Torontu. Bio je to uvod u posao policajke koji je uvijek željela raditi. “Oduvijek sam željela biti policajka. Ne znam zašto, to mi je bilo u krvi. Završila sam policijsku akademiju sa 92 posto uspješnosti na ispitima jer se u Kanadi ocjene daju u postocima, što znači da sam bila među najboljima u klasi”, kaže Ruža Tomašić koja je 1981. završila policijsku akademiju, pri čemu su joj najjača strana bile borilačke vještine. No iako je Ruža Tomašić kršna Slavonka visoka 180 cm, tijekom sljedeće tri godine pripravništva osjetila je diskriminaciju na vlastitom primjeru. “Pripravnici ne mogu sami obavljati poslove, nego na zadatke idu sa starijim kolegama koji su njihovi učitelji. Prva tri mjeseca nitko navečer nije htio ići sa mnom u patrolu jer sam žena i zbog toga što je, u slučaju problema, trebalo po 20 minuta da dođe jača policijska pomoć. Zato su svi policajci tražili muške partnere na koje mogu računati, a na mene su mislili da se ne mogu osloniti ”, kaže Ruža Tomašić, koja je ubrzo sasvim slučajno dokazala kako se na nju mogu i te kako osloniti. “Jedne noći vraćala sam se s posla kada je jedan policajac tražio pomoć, a kako sam bila najbliža mjestu događaja, otišla sam tamo i vidjela kako tog policajca mlate četvorica muškaraca. Nisam čekala ni trenutka nego sam ih počela tući i oni su se razbježali. Kada su stigli ostali policajci i vidjeli da se nisam uplašila, počeli su me tretirati kao svoju ravnopravnu kolegicu”, prepričava Ruža Tomašić koja se željela dokazati u svom poslu pa je stalno tražila nove izazove. Jedne večeri, na vlastito inzistiranje, zamijenila je kolegicu koja je glumila prostitutku. “Odjenuli su me kao prostitutku, našminkali me, sredili mi nokte i frizuru i prikvačili mikrofon. Otišla sam na ulicu, a dva policajca su čekala u blizini. Kada je došao prvi potencijalni klijent, počeo mi je govoriti što bi mi radio, i to su bile takve gadarije da sam ga zgrabila i počela mlatiti. Nisam bila spremna za tako nešto, pogodile su me njegove riječi i zato sam ga zgrabila, nakon čega su došla ona dva policajca i ‘uhitili’ me.” Tako je neslavno završila ova priča zbog koje su joj se, kako sama kaže, svi u policijskoj stanici rugali. Ipak, najveću diskriminaciju i najveće dokazivanje Ruža Tomašić je prošla kada je željela postati policajka na motoru, i to Harley-Davidsonu, s obzirom na to da su joj dojadile patrole u crnim automobilima koji nisu imali klimu u pakleno vrućem Torontu. “Dvije godine upućivala sam zahtjeve, ali su bili odbijani, rugali su mi se i ismijavali me. Govorili su mi da nema šanse da postanem policajka na motoru. Kada su me i treću godinu zaredom odbili, otišla sam do šefa svoje policijske stanice i pitala ga ima li problema sa mnom kao policajkom. Rekao je da nema, da obavljam dobro svoj posao, katkad bolje od nekih muškaraca. Kada sam ga pitala ‘pa zašto onda ne mogu na motor’ odgovorio mi je ‘zato što ste žensko’.”

Međutim, Ruža Tomašić je bila nepopustljiva. Najavila je da će tužiti svog nadređenog zbog kršenja ljudskih prava, nakon čega su joj rekli da ne može voziti motor jer ga nema snage podići s poda u slučaju pada. “Otišli smo u garažu, policajci su srušili motor i ja sam ga, naravno, podigla bez problema. Nakon toga moje ime se našlo na listi policajaca na motoru”, i danas se smješka Ruža Tomašić kada se prisjeti tog događaja iz 1985. Policijske vožnje na motoru omogućile su joj da kao kaskaderka uđe u svijet TV serija. Njezine usluge koristili su u dvadesetak epizoda serije “Dosjei X” te u seriji “Millennium”. Bio je to dobro plaćen posao, 300 dolara po danu.

Ruža Tomašić je kao policajka radila na sprječavanju maloljetničke delinkvencije, a 1987. udala se za Vladu Tomašića, podrijetlom s Korčule. Preselila se u Vancouver gdje je nastavila s policijskim poslom. U Vancouveru se ubrzo politički aktivirala među hrvatskim iseljenicima jer nikada nije mogla zaboraviti kako joj bivše vlasti nisu 1979. dopustile da se vrati u zemlju kako bi prisustvovala pogrebu svog oca. Već 1990. postala je članica HSP-a, i to nakon što je Ante Paradžik došao u Vancouver kako bi osnovao stranačku podružnicu. Međutim, njezin prvi povratak u Hrvatsku nije vezan uz HSP, nego uz Franju Tuđmana koji je 1990. posjetio Vancouver, a Ruža Tomašić mu je organizirala osiguranje. “Predsjednik Tuđman se čudio kako takav posao radi žena, ali on nije znao da sam u međuvremenu završila i tečajeve za zaštitu vladinih dužnosnika. On je odmah rekao kako bi bilo dobro da mu organiziram osiguranje u Banskim dvorima. Rekla sam mu kako u Hrvatskoj sigurno ima školovanijih ljudi od mene, ali mi je rekao ‘da, ali kome danas vjerovati’”? Međutim, Tuđman je gotovo inzistirao na njezinu povratku. “Bilo je to u rujnu 1990., moja kći Zrinka je imala 13 mjeseci, sin Tomislav je imao 2,5 godine. Suprug mi je rekao kako ne moram ići u Hrvatsku, a svi će razumjeti jer imam dvoje male djece. Odgovorila sam mu kako od 1974. nisam smjela doći doma i nakon 25 dana vratila sam se u Hrvatsku. Prvo sam došla sama, odmah poslije Nove godine u Hrvatsku su došla i djeca, a muž je ostao u Vancouveru”, prepričava Ruža Tomašić čija su djeca bila s njom u Zagrebu do srpnja 1991. godine, nakon čega ih je zbog količine posla vratila mužu u Kanadu. Tada je upoznala i sadašnjeg predsjednika Stipu Mesića.

“Privatno sam s Mesićem u vrlo dobrim odnosima, znamo se od 1990. i respektiram ga zbog njegova tadašnjeg rada. Sjećam se da je 1991. Mesić trebao ići u Beograd, jedan od dvojice tjelohranitelja se razbolio i na vlastito traženje ja sam ga zamijenila. Išli smo malim avionom, dočekali su nas u Beogradu i kada sam se rukovala, pitali su koja vam je ovo, a Mesić je rekao: ‘To mi je šefica osiguranja.’ Srbi su se čudili, pitali ‘pa zar u vas ima policajki, u nas ih nema, jesu li sve tako visoke i jake kao i ona?’, a Mesić odgovorio: ‘Pa ona je jedina koja je mogla ući u avion.’” Uspoređujući Tuđmana i Mesića kao predsjednike Ruža Tomašić kaže: “Tuđman je bio više hrvatski predsjednik, a Mesić je više europski predsjednik. Mesić se želi svidjeti svima u Europi, a Tuđman se želio svidjeti Hrvatima. S obzirom na to da se i ja želim svidjeti Hrvatima, onda mi je Tuđman bliži od Mesića.” U osiguranju predsjednika Tuđmana radila je iako nije bila članica HDZ-a, a kaže kako je predsjednik znao govoriti da ima oporbu u osiguranju. Svoj posao obavljala je sve dok se nije teško razboljela. “Bila sam do sredine 1992. u Zagrebu, kada sam se razboljela, dobila sam tumor na maternici koji je bio vjerojatno uzrokovan velikim stresom. Bila sam dva i pol tjedna u bolnici u Petrovoj i odlučila sam se vratiti u Kanadu, gdje sam još uvijek imala zdravstveno osiguranje jer sam uzela neplaćeno”, sa suzama u očima priča Ruža Tomašić. U Vancouveru se nakon brojnih kemoterapija izliječila, a na novi povratak u Hrvatsku odlučila se tek kada je bila potpuno zdrava, 1998., i to u Smokvicu na otoku Korčuli, rodno mjesto njezina supruga Vlade. Ovaj put cijela obitelj se vratila u Hrvatsku, a Ruža Tomašić se odmah odlučila jače aktivirati u HSP-u. Nakon pet godina postala je nositeljica liste u 10. izbornoj jedinici, odnosno Dalmaciji, i prva istraživanja pokazuju da ona ima realne šanse za ulazak u Sabor. Tamo bi predstavljala renovirani HSP koji se nedavno odrekao ustaštva i koji je odbacio lik i djelo Ante Pavelića, s čime se Ruža Tomašić potpuno slaže. “HSP se bori za bolju budućnost, a ne vodi bitke iz prošlosti. Današnji HSP svoje ideološke sadržaje temelji na učenju Oca Domovine dr. Ante Starčevića, doprinosu HSP-a u Domovinskom ratu, konzervativnom humanizmu i socijalnom nauku Katoličke crkve temeljenom na načelima solidarnosti. O karakteru i sadržaju povijesnih pokreta i ideologija neka se bave povjesničari, a političari neka se prihvate posla i nađu izlaz iz krize u kojoj se nalazi hrvatsko društvo” , odlučna je Ruža Tomašić u svom razmišljanju.

Ipak, kao žena u HSP-u koja visoko kotira ipak predstavlja veliko iznenađenje među konzervativnim i tradicionalnim biračima te stranke, posebno u Dalmaciji, gdje pojava žena-političarki nije svakodnevna stvar. “Visoka sam i jaka, pa kada se rukujem s ljudima, oni odmah shvate da nisam tradicionalna osoba. Cijeli sam život provela s muškarcima na tipično muškim poslovima i oni me lakše prihvaćaju”, kaže Ruža Tomašić, ali i kritizira muški šovinizam. “Nerijetko pojedini muževi pokušavaju određivati ženama za koga će glasovati, što mi je potpuno neprihvatljivo. Žena koja vodi obitelj, ima djecu, brine se o svemu, drži, kako kaže naš narod, tri stupa kuće, zna sama odlučiti kako glasovati i koja je politika dobra za njenu obitelj, djecu i Hrvatsku u cjelini, a to je mišljenje većine žena s kojima kontaktiram u posljednje vrijeme”, poručuje Ruža Tomašić, koja nudi objašnjenje zašto je ona kao žena iznenađenje u HSP-u. “HSP je tradicionalna stranka i naše članice su također vrlo tradicionalne, kućanice ili su zaposlene kako bi prehranile obitelj. Da sam na njihovu mjestu i da mi obitelj nije financijski zbrinuta, možda ni ja ne bih imala ovoliko vremena baviti se politikom. Iznenadili biste se kada biste znali koliko ima žena u HSP-u, samo im financijske mogućnosti ne dopuštaju da se više posvete radu stranke.”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika