Objavljeno u Nacionalu br. 417, 2003-11-12

Autor: Sina Karli

INTERVIEW

Lucio Dalla skladatelj nove Tosce

Zvijezda Sanrema sedamdesetih, kantautor čija je pjesma 'Pazite se vuka' 1990. prodana u Italiji u rekordnih 1,4 milijuna primjeraka govori o Sanremu danas

"Dok sam mjesecima dan i noć radio na "Tosci", nisam se ni sa čim opterećivao, osim da napravim dobru glazbu.""Dok sam mjesecima dan i noć radio na "Tosci", nisam se ni sa čim opterećivao, osim da napravim dobru glazbu."“Tosca, amore disperato” najskuplji je mjuzikl ikad realiziran u Italiji, možda skuplji i od američkih, tvrdi ovih dana David Zard, poznati talijanski producent koji je upravo pod ogromnim šatorom kazališta Gran teatro di Tor di Quinto u Rimu postavio modernu verziju čuvene Puccinijeve opere za koju je ovaj put glazbu napisao slavni kantautor Lucio Dalla. No o ciframa ni od koga nije bilo ni riječi. Kad smo upitali Dallu koliko je to novca potrošeno da se nakon godine dana priprema realizira “Tosca, nesretna ljubav”, rekao je da ne zna, ali da Zard, kao svi producenti, možda malo pretjeruje. Neslužbeno smo ipak saznali da je mjuzikl stajao više od četiri milijuna eura. Izazvao je neviđeni interes ne samo zato što je Talijane jako zanimalo kako će to u novoj verziji izgledati “Tosca”, jedna od najljepših ikad napisanih opernih melodrama, nego i zato što se toga prihvatio Lucio Dalla čije pjesme već generacijama oduševljavaju Talijane.
Lucio Dalla (60) počeo je glazbenu karijeru početkom šezdesetih, a proslavio se sedamdesetih godina kad je svojim pjesmama nastupio na festivalu u Sanremu. Kancone poput “4/3/1943”, “Piazza Grande”, “Il gigante e la bambina”, “Itaca”, “Caruso” i cijeli niz drugih donijele su mu neprolaznu slavu. Prodao je milijune ploča, a nakon četrdeset godina karijere i dalje pjeva i komponira. Rodom je iz Bologne gdje i danas živi u kući s dva psa. Jedinac je, roditelji su mu umrli, svoju obitelj nema. Neposredan, jako marljiv, veliki talent, znatiželjan, izdržljiv, gay ? kažu za njega njegovi suradnici s kojima smo razgovarali ovih dana, nakon njegova velikog triumfa s “Toscom”. Priča o tragičnoj ljubavi između pjevačice Florije Tosce i slobodoumnog slikara Marija Cavaradossija smještena u Rimu 1800. odlično je transponirana u današnje vrijeme, moderno i efektno postavljena na scenu uz korištenje video projekcija, TV ekrana, svjetla, prozirnog zastora, s baletnim akrobacijama i maštovitim a jednostavnim kostimima Giorgia Armanija. – Dok sam mjesecima dan i noć radio na “Tosci”, nisam se ni sa čim opterećivao, osim da napravim dobru glazbu. Nisam ni u jednom trenutku bio pretenciozan i pomislio da sam Puccini ? rekao je Dalla u razgovoru, zavaljen u jednom od 3000 udobnih sjedala od crvenog pliša kazališta pod šatorom.
'Toscu sam napravio onako kako mi se činilo da bi to danas napravio Puccini, s televizijom, videom i kompjutorima' LUCIO DALLA O NAJSKUPLJEM MJUZIKLU IKAD POSTAVLJENOM U ITALIJI NACIONAL: Sto tri godine nakon premijere Puccinijeve “Tosce” u Rimu vi izlazite sa svojom “Toscom” kao mjuziklom. Zar se niste plašili dirati to “sveto” djelo talijanske operne umjetnosti i napraviti nešto posve drukčije? – Jako volim Puccinijevu “Toscu”, jako je dobro poznajem i smatram je najljepšom i najvažnijom opernom melodramom. Prijatelj sam s Lucianom Pavarottijem i s njime sam prije deset godina radio na divnoj “Tosci” u Rimu, pa kad mi je intendant tadašnje rimske opere predložio da napravimo mjuzikl, nije mi se to činilo tako strašno teškim. Zadatak preda mnom bio je kako današnjoj publici prezentirati snagu “Tosce”. Kad danas netko ide slušati Puccinijevu “Toscu”, mislim da ne uspijeva uhvatiti ni jednu riječ jer je to tako u operama, a drugo, mladi i obični ljudi ni ne vole operu. U kazalište idu samo ljubitelji opere koji znaju o čemu se u toj priči radi. Postavio sam sebi stoga zadatak da napravim “Toscu” tako kako mi se činilo da bi je danas napravio Puccini.
NACIONAL: Kako ste to zamislili? – Razmišljao sam kako bi to Puccini napravio danas, s današnjim sustavom komunikacija ? televizijom, videom, kompjuterom. No i moju glazbu izvodi simfonijski orkestar, ali uz neke nove zvukove i slobodu koju danas imamo te na potpuno drukčijoj, većoj sceni od one za originalnu “Toscu”. A sve to za ljude koji su posve drukčiji od onih prije stotinjak godina, naviknuti na televiziju, film, kompjutere. Nisam ni u jednom trenutku zastao i sebi rekao: “O Bože, moram iznova napisati remek-djelo.” Ne, nego to remek-djelo prenosim u današnje vrijeme.
NACIONAL: Kako ste, dakle, radnju otprije stotinjak godina prilagodili sadašnjem vremenu? – Svijet se u tih sto godina potpuno promijenio, no neke su stvari ipak ostale iste: moć – politička i ekonomska – i emocije. Barun Scarpia, ministar policije u papinskoj državi, zaljubljuje se u Toscu, veliku pjevačicu, i koristi svoju moć i položaj da je dobije pod svaku cijenu. Ista situacija može se dogoditi i u trećem mileniju, to jest danas. Direktor ili vlasnik neke tvrtke zaljubi se u tajnicu i koristi se svojim položajem, to jest svojom moći da je odvuče u krevet. Žena je i danas, bez obzira na emancipaciju i slobodu, u nekim slučajevima žrtva. Danas, u 19. stoljeću ili u 16. stoljeću za vrijeme Lorenza magnifica, sve je isto. Ako imaš moć, naprosto uzimaš što želiš. U doba kad se događa radnja originalne “Tosce”, crkva je bila dominantna. Danas smo puno slobodniji, ali ipak stalno ugroženi medijima, bankama, satelitima. Danas slobodu ne branimo pucajući s barikada, nego tako što ne sjedimo pred TV ekranom deset sati dnevno i time gubimo prostor za život. Mobiteli i televizijske kamere izazivaju ovisnost, a sateliti te mogu staviti pod takvu kontrolu da oni koji to hoće mogu snimiti i etiketu mineralne vode koju doma piješ. Sva ta saznanja potaknula su me da osmislim novu “Toscu” a da istodobno zadržim njezinu originalnu strukturu. Koristio sam se svim modernim sredstvima koja su nam na raspolaganju, zamolio sam Armanija da napravi kostime jer sam držao da protagonisti moraju biti odjeveni kako se ljudi sada odijevaju.
NACIONAL: Je li to prvi put da Armani sudjeluje u kazališnom projektu?
Je li mu se svidjelo? – Jako mu se svidjelo to raditi iako mu nije prvi put. Već je radio u Parizu s Bejartom, ali tada su kostimi bili mnogo stiliziraniji.
NACIONAL: Koliko dugo ste radili na svojoj “Tosci”? – Počeo sam prije nešto više od godine dana kad me je pozvao već spomenuti bivši intendant rimske opere, inače producent “Tosce” Ferdinando Pinto. Drugi producent David Zard proslavio se mjuziklom “Notre Dame de Paris”, koji se također prikazivao ispod ovoga šatora. Sponzor “Tosce” je grad Rim od čijih smo institucija imali veliku podršku. Svima je bilo privlačno što nismo poput mnogih drugih tražili pomoć za neki od poznatih svjetskih mjuzikala kao što su Kosa ili Mačke, nego smo se dohvatili “Tosce”. To je naše, mi tu govorimo o sebi, to je naša povijest. Kad pričamo o “Tosci”, pričamo o Italiji, o Rimu, o papi.
NACIONAL: Ima nekih rasprava o tome je li “Tosca” mjuzikl ili opera. Što vi kažete? Je li vam “Tosca” i prva režija? – Mislim da je to više opera no išta drugo. Pjevači nikad ne govore, baš kao u operi. A što se režije tiče, nisam potpuni debitant. Već šest godina imam u Bologni tvrtku koja se bavi proizvodnjom videospotova i filmova. Mnoge sam sam režirao, a sinoć je u Rimu bila i premijera filma koji je režirao moj partner u poslu a ja sam mu napravio glazbu za film.
NACIONAL: Premijera “Tosce” 23. listopada bila je pravi društveni događaj na kojem se okupila rimska krema. Kako ste se osjećali nakon dvadesetominutnih ovacija na kraju predstave. Jeste li očekivali takav uspjeh? – Bio sam uzbuđen samo prvih nekoliko minuta predstave jer me jako zanimalo kako će publika reagirati. Odmah sam vidio da je prihvaćaju i proživljavaju. No moram priznati da sam bio prilično siguran da ću uspjeti jer su za uspjeh postojali svi elementi: dobra glazba, odlična koreografija Daniela Ezralowa – inače svjetske baletne zvijezde, izvrsna scenografija, Armanijevi kostimi, odlični mladi pjevači.
NACIONAL: Pričalo ste da ste ulogu “Tosce” namijenili raskošnoj talijanskoj ljepotici Sabrini Ferrilli koju Talijani jako vole. Zašto se nije pojavila? – Sa Sabrinom sam radio nekoliko nastavaka emisije na RAI-ju 1 i uvjerio sam se da jako lijepo pjeva. Ipak, kako je “Tosca” jako zahtjevna u vokalnom smislu, mislim da se s njome ne bi mogla nositi neprofesionalna operna pjevačica. Zbog toga kao i zbog njezinih obveza u vrijeme kad smo pripremali “Toscu” od te sam zamisli morao odustati.
NACIONAL: Pretpremijera “Tosce” održana je jedne večeri u rujnu, i to u Castel Sant’Angelo – Anđeoskoj tvrđavi – gdje se i događa radnja originalne “Tosce”. – Bilo je jako efektno i puno emocija jer ipak je to autentično mjesto. Tosca se mogla “baciti” s pravih zidina nakon što joj je Scarpia dao ubiti Cavaradossija.
NACIONAL: Bilo je puno priča i oko finala “Tosce” jer ste najavljivali kako će to biti veliko iznenađenje. Govorilo se i o sretnom završetku. Je li to točno? – Ima doista nekoliko verzija finala, ali ne i sretnog završetka. Baš smo i danas radili na glazbenoj verziji drukčijeg finala. Zamislio sam da mijenjamo kraj ovisno o večeri, odnosno publici. Pričali smo i o verziji kad Tosca nakon što shvati da je Mario mrtav, zapadne u takvu krizu da poludi i zamijeni Marija svojim sinom koji je stradao od bombe. U sadašnjem finalu Tosca nestaje među zvijezdama, pojavljuje se anđeo i nosi je na rukama. U jednoj od verzija, ona će se “baciti” sa zida, a anđeo će je uzeti na ruke, donijeti do publike i reći: “Hoćete kupiti Toscu? Tko je hoće? Ne, ne prodajem je. Tosca je moja!” Sve je to work in progress, uostalom kao i s glazbom. Radim na još jednoj pjesmi koju bih htio dodati na kraju predstave.
NACIONAL: Nedavno se u poznatoj televizijskoj emisiji koju vodi slavni talijanski novinar Bruno Vespa raspravljalo o vašoj “Tosci”, pa je jedna od gošća Alessandra Mussolini rekla kako ona na “Toscu” uopće ne gleda kao na romantičnu operu nego kao na najobičnije seksualno zlostavljanje. Što mislite o tome? – To je talk show i svatko može reći što mu padne na pamet. To nije samo sentimentalna priča nego realno govori o svijetu koji je prema ženi bio nepravedan jer je bila objekt. Srećom danas ima puno žena koje imaju svoju karijeru i pokrivaju odgovorna i važna mjesta pa su manje žrtve nego što su nekad bile. Imaju iste mogućnosti kao muškarac da razviju svoju snagu. Tako je barem kod nas na Zapadu, u mnogim dijelovima svijeta od toga su još jako daleko.
NACIONAL: “Tosca” se vezuje uz još jedno slavno talijansko ime, Minu, nekad veliku zvijezdu talijanske kancone koja se odavno povukla, ali je pristala da s vama otpjeva duet “Nesretna ljubav”. Zar tim duetom nije trebala započeti “Tosca”?
? Ne, ni ja ni Mina vokalno se ne pojavljujemo u predstavi. Znam da se o tome pričalo po novinama, ali to je pogrešno. Mi smo duet snimili za moj najnoviji istoimeni album koji se ovih dana pojavio u prodaji. Mini se jako svidjela ta pjesma i ona ju je sa mnom snimila, ali i dalje se ne želi nigdje pojavljivati. Ona je odabrala takav specifičan put i mislim da je mnogo mirnija i sretnija od nas koji smo pod svjetlima reflektora. Pjesmu “Nesretna ljubav” u predstavi pjeva druga pjevačica Iskra Menarini.
NACIONAL: Gdje vi zapravo živite i čime se još bavite osim glazbom? – Imam kuću u Bologni, ali i u mjestu Tremiti, točno preko puta Hrvatske, te na Siciliji. Predajem na Sveučilištu u Orbinu pa određeno vrijeme u godini i tamo provodim.
NACIONAL: U Hrvatskoj se oduvijek prati festival u Sanremu gdje su prvi put otpjevane neke od najpoznatijih talijanskih kancona i gdje su se rodila mnoga estradna imena, a gdje ste i vi prije tridesetak godina započeli svoj vrtoglavi uspjeh pjesmama poput “Piazza Grande”, “Gesu Bambino”, “Caruso” i cijelim nizom drugih koje se danas smatraju evergrinima. Što mislite o današnjem Sanremu? – Dobro sam se zabavljao u Sanremu, ali više nije tako. Sanremo je sada multimedijalni projekt koji se cijeli tjedan prenosi na televiziji, jedno veliko ništa koje nema veze s glazbom. U vrijeme kad sam tamo pjevao, nastajale su velike pjesme koje su se potom pjevale cijelu godinu. Takvih pjesama više nema jer je to sada folklorni spektakl i ništa više.
NACIONAL: Vi ste na početku karijere bili jako vezani za čuvenog kantautora Gina Paolija. Kako ste surađivali? – Producirao je moju prvu ploču, no kasnije, pomalo nezahvalno, ja sam krenuo svojim putem i sve sam sam radio. Njegova je zasluga međutim što sam uopće počeo pjevati. Pravi uspon započeo je 1971. na Sanremu s pjesmom “Caruso” koja mi je promijenila život. Potom sam izašao s pjesmom “4/3/1943”, danom mog rođenja, koja je bila i ostala veliki hit. Zatim su slijedili drugi, turneje i gostovanja izvan Italije. U Olimpiji u Parizu pjevao sam sa Supremes i postigli smo veliki uspjeh.
Jako mi godi što moje pjesme, koje su nastale prije cijelog niza godina, slušaju i današnje generacije.
NACIONAL. Koje trenutke u svojoj karijeri smatrate najvažnijima? – Teško to mogu sumirati. Mogu reći da su moji najsretniji trenuci bili kad su se dobro prihvaćale moje davne pjesme i kad sam na taj način stupao u kontakt s milijunima ljudi. Mogu reći da sam na taj način stekao mnogo iskustva i saznao od tih ljudi mnogo više nego što su oni mogli saznati o meni. Shvatio sam jako brzo da se bavim fascinantnim poslom i da nema ništa ljepše od toga. Od tih davnih vremena datiraju moja dragocjena poznanstva i suradnje s talentiranim autorima glazbe i tekstova. S Robertom Roversijem napravio sam cijeli niz ploča, u ono vrijeme pomalo eksperimentalnih, no on kao veliki stručnjak pokazao mi je kako i što raditi.
NACIONAL. Vaše su kancone poput malih priča. Koliko je u njima autobiografskoga? – Gotovo ništa, ne pričam o sebi. Drugi me ljudi više zabavljaju i zanimaju, iako u svakoj priči ima i malo mene. Ne volim svojim razmišljanjima i problemima daviti publiku. Draže mi je u pjesmama pričati o tuđim životima.
NACIONAL: Tako se zapravo skrivate. – Ne, ne skrivam se. Ja sam narcis, zadovoljan sam sam sa sobom, čak i fizički jer sam savršen.
NACIONAL: Prodali ste milijune ploča, čak ste u tome postizali rekorde. Godine 1990. s pjesmom “Attenti al lupo” postigli ste u Italiji rekordnu prodaju, 1.400.000 primjeraka, 1996. album “Canzoni” bio je najprodavaniji album desetljeća s 1.300.000 prodanih primjeraka, dosad najprodavaniji. Mislite li da takvo što možete postići s najnovijim albumom? – Ne znam, tek se počeo prodavati, a ja se time nikad ne opterećujem.
NACIONAL: Odlučili ste za “Toscu” uzeti sasvim mlade, gotovo nepoznate pjevače. Kako to da niste išli na sigurno s nekim slavnim imenima? – Smatrao sam da je bolje ići u “Toscu” s još neafirmiranim pjevačima zbog toga što u tom slučaju nema problema identifikacije s likovima iz opere. Da “Toscu” pjeva neka slavna pjevačica, ona bi publici bila nevjerodostojna, a to nisam htio. Imamo dvije podjele pjevača, obje jako dobre, koje se mijenjaju. Isto je i s baletanima, jer teško da svi mogu izdržati predstave svake večeri do siječnja u Rimu, a potom gostovanja koja upravo dogovaramo.
NACIONAL: Gdje ćete gostovati s “Toscom”? – Idemo prvo po Italiji, u Genovu, Bolognu i u milansku Scalu. Potom u Monaco, Pariz, a na ljeto u New York i druge američke gradove.
NACIONAL: Kakvim stilom života živite kad niste zaposleni tako kao posljednjih mjeseci s “Toscom”? – Jako malo spavam i jako rano ustajem, vježbam malo, izlazim sa psom, volim šetati gradom, popijem dvije-tri kave u uvijek istim kafićima u Bologni gdje srećem prijatelje. Potom radim u svom producentskom uredu, a najviše vremena tijekom dana provodim u svom studiju. Imam i galeriju moderne umjetnosti u Bologni. Dosta vremena mi odnose i predavanja na fakultetu u Orbinu gdje predajem komunikacije i imam niz predavanja na temu tehnika i jezik reklama te drugi o filmu. Nikad ne gledam televiziju, samo filmove. Kod kuće imam dvoranu za projekcije i iz filmova uzimam sve ono što mi se svidi.
NACIONAL: Koji su vam se filmovi posljednjih godina najviše svidjeli? – U posljednjih deset godina daleko najviše mi se svidjela trilogija “Matrix”. Trenutačno se u Rimu prikazuje treći dio koji još nisam vidio. “Matrix” mi se sviđa iz istog razloga kao i “Tosca”. To je politička vizija onoga kako se reorganizira svijet. Postoji stvarni svijet, ovaj naš, i virtualni svijet, onaj koji čini informatika. Tek ćemo vidjeti koji je “praviji”, živimo li u stvarnom ili virtualnom svijetu.
NACIONAL: Kažu da strastveno volite automobile. – Ne kao sredstva transporta nego kao industrijsko područje koje govori o povijesti društva, ekonomskom razvoju, prije svega Italije ali i Evrope. Dakle, nije riječ o modi. Na isti način me zanima i odjeća, samo kao nešto iz čega se može pratiti razvoj društva i industrije.
NACIONAL: Koji automobil vozite? – Najdraži mi je Porsche Carrera jer volim otvorene automobile, zatim imam jedan Audi i Porsche Cayenne, koji je neka vrsta kombija i u njemu imam i krevet u kojemu spavam kad idem na putovanja. U njemu imam hladnjak i tuš, kompjutor, playstation. Zove se Luciov stan, dao sam da se tako uredi specijalno za mene. Nakon koncerata netko sjedne za volan da me vozi, a ja lijepo uživam straga kao da sam doma. U autu čak puno bolje spavam. Čak i u avionu bolje spavam nego doma.
NACIONAL: Vi ste ponajprije zvijezda u Italiji, kako prolazite izvan svoje domovine? Je li barijera talijanski jezik? – Jako sam puno koncerata imao po cijeloj Europi, u Latinskoj Americi, mnogo sam ploča prodao vani. Samo u Engleskoj nisam nikad pjevao. Uvijek sam pjevao samo na talijanskom i španjolskom.
NACIONAL: Pjevali ste u Puli prije nekoliko godina. Jeste li bili još negdje u Hrvatskoj? – Kako ne. Svake godine plovim hrvatskom obalom i bio sam svugdje, na Mljetu, u Dubrovniku, otocima. Prošlo ljeto bio sam deset dana na Lastovu. Sa mnom su bili pjevači “Tosce”. Masters sam napravio na brodu jer na njemu imam studio za snimanje. To je drveni brod od 24 metra s dva motora, a zove se Brilla i Billy, prema imenima mojih pasa. I čim sam ga kupio, htio sam da na njemu mogu i ljenčariti i snimati ploče.
NACIONAL: Biste li željeli ponovno pjevati u Hrvatskoj, u Zagrebu? – Naravno, jako volim pjevati i koristim svaku priliku koja mi se pruži da odem i pjevam. U Zagrebu sam bio puno puta kao turist i jako mi se sviđa. Čekam poziv i dolazim.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika