"Slovenija sigurno ide slijedeće godine na Europsko prvenstvo u nogometu. Svi slovenski igrači sigurni su da ćemo u dvije utakmice biti bolji od Hrvatske."Najbolji slovenski nogometni reprezentativac Zlatko Zahovič ostavio je dojam skromnog i realnog čovjeka, sve dok se nije poveo razgovor o kvalifikacijskoj utakmici za Europsko prvenstvo u nogometu 2004. između Hrvatske i Slovenije. Tada je odjednom postao odlučan i neumoljiv: “Slovenija sigurno ide slijedeće godine na Europsko prvenstvo u nogometu. Svi slovenski igrači sigurni su da ćemo u dvije utakmice biti bolji od Hrvatske.”

Zlatko Zahovič, najbolji slovenski igrač, predviđa da će slovenska reprezentacija nastaviti pobjednički niz nakon Jugoslavije, Rumunjske i UkrajineNACIONAL: Na čemu temeljite svoj optimizam? Po ocjenama stručnjaka hrvatska nogometna reprezentacija neusporedivo je kvalitetnija od slovenske? – Moj optimizam nemoguće je objasniti jer zaista su mnogi pokazatelji na strani hrvatskih nogometaša. I to uvjerljivo. Imate znatno bolje pojedince, mnogo veći ugled u svijetu, bili ste treći na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1988. No sve to ipak vam neće biti dovoljno da otputujete u Portugal. Slovenska reprezentacija ima mnogo veće i važnije prednosti. Ponajprije, odigrali smo praktički tri slične kvalifikacijske utakmice za Svjetsko i Europsko prvenstvo protiv SRJ, Rumunjske i Ukrajine. I svaki smo put pobijedili. Sve te tri reprezentacije objektivno su bolje od Slovenije, ali, što je još važnije, i od Hrvatske, ali mi smo ih izbacili i sa Svjetskog i s Europskog prvenstva.

NACIONAL: No hrvatska reprezentacija postala je iznimno snažna i uspješna, njeni igrači igraju u najboljim momčadima svijeta. – Slovenskoj reprezentaciji otvorila su se vrata raja: ništa nas neće spriječiti da ih već u Zagrebu, na prvoj utakmici, širom otvorimo. U to su iskreno uvjereni svi slovenski igrači. Mi duboko vjerujemo u ono što radimo, znamo da smo neusporedivo iskusniji od vaše reprezentacije i da će to biti presudno u tome tko će biti ukupni pobjednik.

NACIONAL: U čemu je tajna dosadašnjih uspjeha slovenske nogometne reprezentacije? – Bivši izbornik Srećko Katanec postavio je čvrste temelje, a momci koji igraju u inozemnim klubovima donijeli su iskustvo, radne navike i pobjednički mentalitet. I još nešto: ne opterećujemo se momčadima s kojima igramo. Na pripremama nikada ne gledamo niti proučavamo kazete s utakmicama svojih protivnika. Zanima nas samo naša igra i ništa drugo.

NACIONAL: Vjerujete li da je uobičajeno da se ne proučava igra protivnika? Nisam baš siguran da se tako ponaša vaš sadašnji klub Benfica? – Naravno da ne. U Benfici prije svake utakmice proučavamo igru suparnika, prilagođavamo mu taktiku. U slovenskoj reprezentaciji ne i to je jedna od naših posebnosti. Svjesni smo da su sve ozbiljnije svjetske i europske reprezentacije bolje od slovenske. I zbog toga se na pripremama ne želimo još jednom u to uvjeravati. Ne bi bilo pametno da proučavamo protivnike i kvalitetu njihove igre i stalno se uvjeravamo koliko su bolji od nas. U tom slučaju sigurno bismo izgubili nadu u sebe i vjeru u pobjedu. I ne bismo s toliko samouvjerenosti i hrabrosti ulazili u te mečeve. Prije presudnihih utakmica sa SRJ, Rumunjskom i Ukrajinom o njima nismo na pripremama progovorili ni riječi. Ni trener ni igrači. I to vam potvrđuje kakav izniman karakter ima ova momčad.

NACIONAL: Možete li nabrojiti što vam još čini tako sigurnim u uspjeh protiv Hrvatske? – Svim je igračima još u sjećanju kako su nam zagrebački navijači demolirali autobus kad smo igrali posljednju prijateljsku utakmicu s Hrvatskom u Zagrebu. Upravo nam ta utakmica daje pravo na optimizam. Slovenska reprezentacija sve prijateljske utakmice igra katastrofalno. Tada se ne trudimo dovoljno, ne ginemo na terenu, igramo kako objektivno znamo i možemo i onda je to strašno. Kad samo išli u Zagreb, rekli smo, premda je prijateljska utakmica, hajde da ne izgubimo. Zanimalo nas je možemo li to izvesti. I nismo izgubili. To je dokaz da protiv vas možemo igrati na rezultat i uspjeh. Uz to našu momčad krasi igračka inteligencija, snaga, želja za uspjehom, disciplina, zajedništvo, voljne sposobnosti. I, što je vrlo važno: osjećaj odgovornosti za naše navijače i slovenski narod. Ne možete iznevjeriti ljude kojima toliko značite, koji žive za vas. Ljudi u Sloveniji žive za uspjehe nogometne reprezentacije i nemate ih pravo razočarati. Igrači su svjesni koliko znače tim ljudima i zbog toga na utakmicama ne daju od sebe 100 ili 120 posto nego 150 posto.

NACIONAL: Ali sve to osjećaju i hrvatski reprezentativci. – No oni nisu prošli pakao kvalifikacijskih utakmica kao mi. I to je nenadoknadiv zaostatak. A naša momčad ima rijetku sposobnost: svoje je slabosti pretvorila u vrline. Dio naših igrača uopće nema momčad, nema im se kamo poslati poziv, nekolicina rijetko igra jer su rezerve u svojim klubovima, a dio igra o slovenskoj ligi koja i nije baš najkvalitetnija. Upravo zbog toga svi oni žive cijelu godinu za nekoliko utakmica reprezentacije i na njima daju sve od sebe. Igrači drugih reprezentacija, pa i hrvatske, ne mogu se toliko koncentrirati na reprezentaciju jer se tijekom godine troše na svoje momčadi, psihički se iscrpljuju u važnim klupskim utakmicama. Reprezentativne utakmice praktički su jedina šansa za slovenske igrače da se afirmiraju ili pak pokažu u sredinama gdje igraju da zaslužuju veću pažnju. Zbog toga je u našoj momčadi atmosfera fantastična i fanatična. Svi smo pravi prijatelji, spremni smo pomoći jedni drugima, znamo da će nam samo zalaganje, borbenost i požrtvovnost donijeti uspjeh.

NACIONAL: Morate priznati da ste u svim kvalifikacijskim utakmicama o kojima ste govorili imali mnogo sreće. – I to je naša vrlina: naučili smo tražiti sreću. Znamo da će doći jedino ako damo sve od sebe, ako se trudimo i borimo. I doista, sav nam se trud dosad vraćao kroz sreću: ovoj generaciji sreća nikada nije okrenula leđa. Oni koji znaju što hoće brzo se uvjere da sreća prati samo hrabre i odlučne. Naravno, ne možete uspjehe temeljiti samo na sreći. Naša je prednost i u tome što smo vrlo ujednačena momčad, ali na svakoj utakmici jedan ili dva igrača iskoče, eksplodiraju i povuku ostale za sobom. Stoga nas nemojte podcjenjivati: svaki je slovenski igrač sposoban napraviti rezultat.

NACIONAL: Sada sam se već i ja počeo bojati. Imam dojam da ovim razgovorom želite zaplašiti hrvatske igrače i navijače, premda znate da ste slabiji. – Nikoga ja ne plašim. Poštujemo vaše igrače, nikome od nas nije ni nakraj pameti da vas podcijeni, znamo da ste jaki, ali to nas ne zabrinjava. Mi smo jači od vas. Pa nije valjda slučajno što je ova generacija igrala na Svjetskom i Europskom prvenstvu. To su uspjesi u kontinuitetu i nipošto nisu slučajni. Zbog toga smo uvjereni u uspjeh.

NACIONAL: Ne bojite li se atmosfere u Zagrebu, pritiska publike? Ta utakmica nadmašuje puko sportsko nadmetanje. – Slovenski igrači naučili su igrati pod pritiskom. Što mislite kako je bilo u Beogradu, Bukureštu, Kijevu gdje smo igrali presudne utakmice. Pakao. No to nas je motiviralo da igramo još bolje. Tako će biti i u Zagrebu. Pritisak će nas natjerati da damo sve od sebe. Ovih dana razgovaram sa suigračima i svi imamo isti, pobjednički osjećaj kakav smo imali protiv SRJ, Rumunjske i Ukrajine. Uostalom, već smo razradili scenarij po kojem će se odvijati te dvije utakmice.

NACIONAL: Baš bih ga volio čuti. – U Zagrebu ćemo u prvih 10 do 15 minuta zabiti gol i to će odrediti daljnji tijek igre. Mi ćemo se zatvoriti, nećemo primiti gol, ali ćemo najozbiljnije prijetiti u protunapadima. Možda ćemo u drugom poluvremenu postići još jedan gol. No nisam nerealan: ne vjerujem da ćemo baš pobijediti, ali neodlučeno ćemo svakako izvući. Hoće li to biti 1:1 ili 2:2, nije bitno.

NACIONAL: Kako bajka završava u Ljubljani? – Našom pobjedom ili rezultatom 0:0, što će nam, s obzirom da ćemo zabiti gol ili dva u Zagrebu, biti dovoljno da odemo u Portugal. Rekao sam vam, o rezultatu nema dvojbe.

NACIONAL: Poznajete li kojeg hrvatskog igrača? – Kako ne, Milana Rapaića, Ivicu Mornara. Oni su odlični ljudi i igrači. Rapaić ne igra redovito, ali ima višak talenta preko kojega taj nedostatak nadoknađuje. Vaša reprezentacija igra sada vrlo jak nogomet, naglasak je na kolektivnoj igri, što me malo zabrinjava.

NACIONAL: A Dado Pršo? Jeste li vidjeti kako je zabio četiri gola? – Jesam, jesam. I moram reći da su me manje impresionirali njegovi golovi, a više njegova igra. Brz je, snažan, odlično dribla, još bolje puca glavom. U kombinaciji s Rapaićem zaista će biti opasan.

NACIONAL: Sada i sami priznajete koliko je zapravo Hrvatska jaka? – Ma ne, Rapaić i Pršo su odlični, ali protiv nas se neće naigrati.

NACIONAL: Razgovarate li o utakmici sa svojim suigračem u Benfici Tomom Šokotom, nekadašnjim igračem zagrebačkog Dinama? – Naravno da razgovaram. Vrlo smo oprezni, hvalimo se uzajamno, ali to, naravno, nije iskreno. I on i ja očekujemo pobjedu svoje momčadi, ali se bojimo poraza jer 14 dana nakon utakmice onaj tko izgubi neće moći živjeti. Tomo je odličan igrač i čovjek, imao je peh s ozljedom, no sad se vraća i opet je onaj stari. Želim mu da se vrati u reprezentaciju Hrvatske, da odigra za nju prvu utakmicu, ali, naravno, tek nakon EP u Portugalu.

Zlatko Zahovič napadač je lisabonske Benfice, kluba s najviše članova na svijetu: svaki mjesec više od 150.000 redovito plaća članarinu. Zahovič je već devet godina u Portugalu, odlično se snašao, dobio je i portugalsko državljanstvo. Oboje djece, 8-godišnji Luka i 6-godišnja Sara, rođeni su u Portugalu, govore već po tri jezika, idu u odlične škole, vježbaju tenis, nogomet i balet tako da je sve izglednije da se Zahoviči neće vratiti u Sloveniju. “Zasad smo 2:2, supruga Jelka i ja bismo se vratili, djeca pak žele ostati ovdje. Kako s godinama njihovi glasovi postaju jači, a supruzin i moj slabiji, čini se da ćemo i ostati u Lisabonu”, kaže Zahovič, redoviti čitatelj Nacionala, koji prati i satelitske programe HRT-a, a najviše ga, uz sport, zanimaju politika i ekonomija.

Zlatko Zahovič rodio se 1971. u Mariboru, otac i majka potječu mu iz BiH i Crne Gore. Njegova nogometna karijera traje već punih 15 godina. Počeo je ozbiljnije trenirati u omladinskoj školi NK Maribora gdje ga je, 1989. zapazio tadašnji nogometaš beogradskog Partizana Milko Đurovski dok je služio vojsku. Predložio mu je da ode na probu u Beograd. Zahovič je zadovoljio pa je potpisao za Partizan. Na inzistiranje tadašnjeg člana uprave Partizana Bore Mikelića, Zahović je prvih šest mjeseci proveo na posudbi u Petrinji, a potom je godinu dana igrao u Proleteru iz Zrenjanina. Nakon toga u Beograd ga je vratio Ivica Osim koji je postao trener Partizana. Zahovič je igrao za Partizan do 1993. Premda se u Beogradu početkom 90-ih osjećao sjajno, zbog straha svojih roditelja ipak je otišao iz Srbije. Preselio se u Portugal i tri godine igrao za Vitoriu Guimaraes. Potom je prešao u Porto za koji je nastupao sljedeće tri godine i triput bio prvak Portugala. U prijelaznom roku 1999. preselio se u grčki Olympiakos u transferu vrijednom 16 milijuna eura, godinu dana nakon toga u španjolsku Valenciju, da bi 2001. karijeru nastavio u Benfici iz Lisabona.