Kriterij po kojem su birane Benvenuto je objasnio: "Tražili smo samo one s domaćom ljepotom, prirodne, obične i bez silikona."Nova čaša za šampanjac talijanske vinarije Pittaro oblikovana je prema Marinoj dojci, a Mara je profesorica povijesti umjetnosti iz Verone i zvijezda novog kalendara talijanskog fotografa Gianfranca Angelica Benvenuta, ovaj put posvećenog šampanjcu i, naravno, novoj čaši koju je ovaj originalni umjetnik već prijavio u patentnom zavodu. Marina dojka, ona desna, a riječ je o pristojnoj trojci, bit će dakle uskoro i industrijski replicirana u više tisuća komada, a osim za ispijanje pjenušca može poslužiti i za druge svrhe. Kako je rastumačio Benvenuto, riječ je o kalupu idealne dojke, pa je čašom moguće i testirati koliko pojedina dojka odgovara tom, njegovu standardu. A taj je talijanski fotograf, zahvaljujući svom umjetničkom iskustvu, svakako pozvan govoriti o proporcijama ženskog tijela.

Gianfranco Angelico Benvenuto fotografijom se bavi od početka 70-ih, a danas taj 52-godišnjak slovi kao jedan od vodećih majstora tog medija. Početak njegove karijere obilježila je reklamna fotografija, a proslavio se originalnim idejama koje nikad nisu zahtijevale velike budžete, jer neke je stvari ipak nemoguće kupiti novcem. Poput talijanskih kućanica, recimo, koje od tog slavnog fotografa, što ih od 1998. razgolićuje na fotografijama svojih kalendara, nikad nisu tražile ni centa. Prve godine na casting se prijavilo tek njih 300, dok je za kalendar 2004. autor birao među tri tisuće žena koje su željele da svojim objektivom otkrije njihovu ljepotu. Izabrano ih je tek 20-ak, uglavnom iz Udina i Codroipa, a kriterij po kojem su birane Benvenuto je objasnio: “Tražili smo samo one s domaćom ljepotom, prirodne, obične i bez silikona.” Toliko prirodne i obične da talijanske ljepotice s kalendara, u gomili koja se pojavila na njegovoj promociji, nitko ne bi uspio ni uočiti da nisu dijelile minijaturnu pozornicu s fotografom koji ih je, nije pretjerano reći, otkrio.

Bio je to najveseliji sprovod. Staru čašu za šampanjac ispratile su sve ljepojke s kalendara, a vlasnik vinarije Vigneti Pittaro, Piero Pittaro, “pokopao” ju je u jednoj od vitrina svog muzeja u kojem se čuvaju predmeti za proizvodnju i konzumaciju vina u više od pola stoljeća koliko se njegova obitelj bavi tim složenim zanatom. Nova čaša otkrivena je podizanjem crvenog baršuna i, prije nego što će biti napunjena Pittarovim brut pjenušcem, napunjena je bila Marinom dojkom na koju je prislonjena kako bi se svi prisutni uvjerili na vlastite oči da model besprijekorno sjeda u svoj stakleni kalup.

“Stara čaša za šampanjac zapravo je bila sredstvo za mučenje svih ljubitelja pjenušavog pića zarobljenog u tom uskom grlu. Čaša je toliko uska da nos obavezno zapinje o njene bridove, a ispijanje iz nje iziskuje zabacivanje glave gotovo do leđa. S tako zabačenom glavom ni okusni pupoljci u ustima ne mogu registrirati okus, dakle uživanje u šampanjcu zapravo je uskraćeno svakom tko ga pije iz stare čaše. Zato smo je i ‘pokopali’”, objasnio je Gianfranco Angelico Benvenuto. Kako je pak došao na ideju da mu upravo dojka posluži kao model za novu čašu? Da li zbog inače poznate muške očaranosti ženskim grudima ili stoga što je ih je bezbroj, u svim oblicima i dimenzijama, dosad oslobodio iz prslučića kako bi njihovu raskoš izložio svom fotoaparatu, nagađanja su na koja se Benvenuto tek tajnovito smješka. Njegova muza, bar kad je o ovom projektu riječ, zapravo je bila Madame Pompadour.

“Postoje zapisi iz 18. stoljeća koji tvrde da su čaše iz onoga doba zapravo bile otisak dojki Madame Pompadour, ali taj je podatak čak i onda bilo nemoguće provjeriti. Kao ljubavnica francuskog kralja Madame je bila nedodirljiva”, objašnjava ovaj originalni umjetnik povijesne temelje svoje inovacije o kojoj se, naravno, konzultirao i s jednim od najpoznatijih talijanskih vinara, Pierom Pittarom, za čiju je vinariju i otisnuta ograničena edicija kalendara za 2004. godinu.

“Čaša za šampanjac bila je uska kako bi zadržavala mjehuriće, no opet preuska da bi se vino u njoj moglo dobro omirisati. Mjehurići, međutim, neće bježati ni iz ove, šire čaše, jer na njenom dnu postoji mala rupica, otisak bradavice, gdje se mjehurići zadržavaju”, stručno je mišljenje svog mecene objasnio Benvenuto koji je, kao stručnjak u toj domeni, odabrao savršene grudi za kalup.

“Mara je fantastična žena. Predaje povijest umjetnosti na nekoliko talijanskih fakulteta, no odabrao sam je kao model za čašu jer njezina su prsa prirodno prekrasna. Nisu savršeno okrugla i prate zakone gravitacije”, objašnjava talijanski fotograf pokazujući na rubu čaše ono što je zapravo pokušao reći. Marine sise, naime, malo vise, i u tome je njihova prirodna ljepota i ljupkost. No, je li Mara znala da posjeduje par savršenih grudi?

“Nisam nikad razmišljala o tome”, odgovara skromno krhka plavuša čija je mama Poljakinja a otac Talijan. Studij povijesti umjetnosti završila je u Poljskoj, u Italiju se vratila prije nekoliko godina, ovdje se udala i sad živi u Veroni. Jedna je od malobrojnih koje poziraju za ovaj kalendar, a da nije iz okolice Udina, na audiciju ju je pozvao Gianfranco Angelico Benvenuto, a ona mu se odazvala jer cijeni njegovu umjetnost. O svojoj ljepoti pak, kako je već spomenula, nikad nije razmišljala.

“Svaka žena na pojam ljepote reagira drukčije, no prekrasan je um uvijek najvažniji”, odgovorila je u maniri prave Miss ljepotica Mara koja se, kaže, nije sablaznila kad joj je predloženo da otisak njezine dojke bude lansiran na tržištu kao nova čaša za ispijanje pjenušca. “To mi se odmah učinilo divnom, originalnom, ‘mjehuričastom’ idejom i nisam oklijevala s odlukom.” Otkako je njezina dojka i patentirana, od toga će vjerojatno imati i sitnu proviziju. Za uspomenu će joj ostati i set prekrasnih fotografija na kojima je svoju unutarnju ljepotu spremno izložila do gole kože i kalendar na čijoj je naslovnici, a koji u oštroj konkurenciji visoko estetskih kalendara, što ih u Italiji već tradicionalno produciraju iz godine u godinu, zauzima sam vrh.

Kiša je zalijevala imanje od 70 četvornih metara zasađenih, naravno, vinovom lozom, dok je u velebnoj zgradi ispred vinograda pjenušac tekao potocima. Pilo se iz uskih čaša jer ovih je novih još premalo i suviše su, budući da su ručni rad, krhke za zdravice koje su, kako je vrijeme odmicalo, postajale sve žešće. No bio je to samo početak prave fešte koja se uskoro preselila u vinski podrum gdje su uzvanike dočekali servirani stolovi i kompletan meni izdašne večere u četiri dijela. Dok su se gosti, nenavikli na tako lijepe talijanske običaje uživanja u jelu i pilu, već hvatali za glavu, gostoljubivi domaćini nukali su ih uz svako novo jelo posebnom vrstom vina i do deserta su zidovi podruma popunjenog bačvama već odjekivali rojem veselih glasova i smijehom. Uz kavu i rakiju “Valzer in Rosa” prepričavali su se sitni tračevi, tko sve u Codroipu, malom mjestu kraj Udina, nosi periku, vole li Dalmatinci više njemačke ili talijanske turiste, a vlasnik vinarije s tradicijom dugom punih 500 godina na sva je usta hvalio hrvatsku malvaziju.

Kalendar Gianfranca Angelica Benvenuta i ove je godine otisnut u ograničenoj ediciji od 6000 primjeraka, nije u slobodnoj prodaji i jedini način da se do njega dođe jest biti uvršten u adresar vinarije “Pittaro” kao prijatelj, poslovni partner ili vjerna mušterija, što bi svatko tko je ikad kušao bilo koje iz bogate palete Pittarovih vina vrlo lako mogao postati.