Objavljeno u Nacionalu br. 421, 2003-12-09

Autor: Maroje Mihovilović

RASKOL U ROLLING STONESIMA

Viteška titula posvađala Jaggera i Richardsa

Britanska će kraljica u petak, 12. prosinca, vitezom proglasiti pjevača Rolling Stonesa Micka Jaggera: zbog te se počasti pobunio gitarist Keith Richards jer smatra da bi njihov bend trebao simbolizirati upravo sve suprotno kraljici i britanskom establishmentu

Tek sada se saznaje da su njegovi kolege rockeri njegovu titulu jako loše primili, a njegovu odluku da titulu primi shvatili ? kao izdaju. Najbjesnije je na to reagirao njegov najveći prijatelj Keith Richards, te je sada javno napao Jaggerovu tTek sada se saznaje da su njegovi kolege rockeri njegovu titulu jako loše primili, a njegovu odluku da titulu primi shvatili ? kao izdaju. Najbjesnije je na to reagirao njegov najveći prijatelj Keith Richards, te je sada javno napao Jaggerovu tU petak, 12. prosinca, u Buckinghamskoj palači britanska kraljica proglasit će vitezom Micka Jaggera, pjevača Rolling Stonesa, a ceremonija u kojoj će Jagger kleknuti pred Elizabetom II., a ona mu dati titulu “sir” polaganjem mača na rame već izaziva nesporazume. Jagger je itekako svjestan tih kontroverzi koje bi mu mogle i štetiti. Zbog toga je čak zatražio od Buckinghamske palače da se ceremonija ne snima, a snimke ne distribuiraju javnosti.

Koliko je ceremonija Jaggeru neugodna vidi se po tome što je godinu i pol odgađao primanje titule. Naime, da mu je dodijeljena viteška titula objavljeno je još u lipnju 2002. u Kraljičinoj rođendanskoj listi. Britanska kraljica svake godine dva put objavljuje kome će dodijeliti titule i odlikovanja – za Novu godinu i u lipnju kada se službeno slavi njen rođendan. Kad se na Kraljičinoj rođendanskoj listi našlo i ime Micka Jaggera, izazvalo je veliku senzaciju. Doduše, on nije prvi slavni rocker koji je dobio tu titulu: prije njega su odlikovani Elton John i Paul McCartney, a titulu su dobili i pop pjevač Cliff Richard i slavni dirigent i aranžer pjesama grupe Beatles Steve Martin. Titule su dobili posljednjih desetljeća i mnogi drugi zaslužni Britanci iz svijeta zabave, primjerice mnogi popularni glumci. Dodjela titule “sir” Jaggeru izazvala je i brojne prosvjede u medijima pa su se čule tvrdnje kako on nije osoba koju bi kraljica trebala odlikovati jer je narkoman, čovjek koji nikada nije prihvaćao društvene norme, koji je uvijek bio agresivan, destruktivan, zagovaratelj nasilja. Prigovaralo mu se i to da ne pokazuje dovoljno patriotizma jer stalno živi u Parizu. Podsjetili su na brojne činjenice i epizode iz njegovog burnog života koji dokazuju da nije dostojan titule – od činjenice da ima sedmoro djece sa četiri žene do toga da je 1969. na njihovom koncertu na otvorenom u kalifornijskom mjestu Altamontu jedan pripadnik Hells Angelsa nožem zaklao crnca.

Michael “Mick” Philip Jagger rodio se 26. srpnja 1943. u malom mjestu Dartfordu nedaleko Londona u pokrajini Kent. Nakon osnovne škole krenuo je u srednju školu u London pa je svakodnevno putovao vlakom. Njegov vršnjak Keith Richard je također bio iz Dartforda i on je putovao u školu. Jednog dana 1960. slučajno su se srela dva sedamnaestogodišnjaka na željezničkoj stanici. Jagger je nosio gramofonske ploče američkih blues izvođača, a to je bila glazba koja se i Richardsu sviđala pa su se počeli razgovarati i dogovorili susret za slušanje ploča. To je bio početak. Nisu samo slušali blues nego su zaželjeli i da je sviraju pa su prvo počeli sami vježbati, a potom su odlučili osnovati sastav. Nastupali su prvo u nekoliko grupa, odlazili u London slušajati glazbu u klubovima gdje su se okupljali ljubitelji bluesa. Upoznali su glazbenika Alexisa Kornera, zaljubljenika u blues, koji je imao sastav Alexis Korner Blues Incorporated. On im je pozvao da nastupe kao članovi grupe. Kod Kornera upoznali su još jednog zaljubljenika u blues, plavokosog gitarista Briana Jonesa. Jagger, Richards i Jones odlučili vježbati pa su svirali poznate blues standarde američkih izvođača. Između ostalih, izvodili su i “Rollin’ Stone Blues” američkog crnog bluesera Muddyja Watersa, a Jones je predložio da sastav nazovu prema toj pjesmi The Rolling Stones što su ostali prihvatili. U grupu su pozvali još trojicu mladića. Klavirist Ian Stewart, povučena, mirna osoba, sedam godina stariji, nije imao temperament za javno sviranje pa im je postao putni menadžer i svirao samo prilikom studijskog snimanja. Drugu dvojicu prvotnih članova grupe početkom 1963. zamijenili su izvrsni jazz bubnjar Charlie Watts, kojeg su dugo nagovarali da im se pridruži te basist Bill Wyman, kojeg su, navodno, primili jer je imao vlastito pojačalo.

Već svojim prvim pjesmama objavljenim 1963. postigli su ogroman uspjeh i postali zvijezde te glavni konkurenti tada superuspješnim članovima Beatlesa. Njihov menadžer Andrew Oldham je procijenio da sastav mora prikazati javnosti kao buntovnike veće od Beatlesa. Svaka nova ploča bila radikalnije, a ponašanje i odijevanje grupe bilo je sve provokativnije. Oldham je poticao novinare da o glazbenicima pišu kao o neobuzdanim agresivnim tipovima pa je čak lansirao i slogan: “Biste li vi svojoj kćeri dopustili da se vjenča s nekim Rolling Stoneom?” Njihovi koncerti postajali su sve neobuzdaniji, a pjevač Jagger bio je sve provokativniji te je to izazvalo brojne reakcije kritičara pa je jedan od njih napisao da još nije bilo tako “perverzne, bezobrazne, nasilne, odbojne, ružne, neukusne, nekonzistentne grupe kakva je Rolling Stones.

Kritičari su ih napadali, a publika sve više tražila, pa su njihovi koncerti bili sve veći, ploče su se sve više prodavale, ali su se i članovi sastava sve više ponašali u skladu sa javnim imageom izazivajući sve veće javne skandale. Bili su promiskuitetni, uživali su drogu, svugdje se divlje ponašali. Najveći skandal s njima izbio je 1967. godine, a on im je gotovo uništio karijeru, te definitivno odredio njihov image i image Micka Jaggera. Početkom 1967. godine “Stonesi” su već bili izuzetno popularni, a u britanskoj štampi smatrali su ih “mračnom stranom rocka”, zagovarateljima nasilja, anarhije, droge. U veljači 1967. godine tabloid “News of the World” objavio je navodni intervju s Mickom Jaggerom, u kojem se Jagger navodno hvalio kako uzima drogu. Jagger nije dao taj intervju, pa se obratio svojem odvjetniku da tuži novine zbog tiskanja neistine, te traži ogromnu odštetu. Čini se da se redakcija lista tada obratila policiji i službi sigurnosti da oni nešto urade da zaštite novine, pa je to vjerojatno pozadina onog što se dogodilo desetak dana kasnije.

Jaggerov najbolji prijatelj Keith Richards je svojedobno bio kupio kuću, koja se zvala Redlands, a nalazila se na obali mora u Sussexu, nedaleko Londona. Jedanaestog veljače 1967. godine Mick Jagger, Keith Richards i ondašnja Jaggerova ljubavnica, pjevačica Marianne Faithfull, nekoliko njihovih prijatelja, te neki Amerikanac, koji im je preko nekih prijatelja javio da je donio najnovije vrste droga iz SAD, otišli su u kuću u Redlands da se malo odmore poslije nekoliko tjedana snimanja u studiju. Dva su dana proveli u kući, probajući drogu, šetajući naokolo, zabavljajući se na plaži. Kada su se drugog dana predvečer vratili kući s plaže odjeća Marianne Faithfull je bila prljava i mokra, pa se ona razodjenula da je opere, te se zamotala u jedan tepih koji su našli u kući. Sjedili su u dnevnom boravku, razgovarali su, pili čaj da se ugriju, kada se odjednom čula neka buka. Na vratima je bila policija, kuća je bila opkoljena. Nakon što je policija upala u kuću obavljena je racija, te je kod jednog od gostiju – Roberta Frasera – pronašli heroin, dok je u kući pronađeno i nekoliko tableta neke slabije droge, koja je pripadala Marianne Faithfull, ali je Mick Jagger policiji rekao da je ta droga njegova. Amerikanca, koji je kod sebe imao dosta droge, policija nije pretresla, pa su zbog toga svi kasnije sumnjali da je on bio zapravo agent provokator, podmetnut, da bi se mogla napraviti ova racija i pohapsiti prisutne, u prvom redu članove grupe “Rolling Stones”.

Policija je stvarno digla krivičnu prijavu protiv Jaggera, Richardsa, koji je bio vlasnik kuće, te Roberta Frasera, a štampa se o tome raspisala. Počela je pisati o tajanstvenoj “gospođici X”, koja je bila odjevena samo u – tepih. Ime Marianne Faithfull se nije spominjalo, ali se znalo da se to na nju odnosi. Implicite se iz načina kako je štampa o tome pisala moglo u javnosti zaključiti da je policija zapravo upala usred odvratne orgije. U početku su se svi sudionici događaja smijali tom iskrivljenom prikazivanju događaja, ali ih je on uskoro počeo smetati, posebno nakon što je postalo jasno da će tužilaštvo pokušati strpati optužene u zatvor.

Za Marianne Faithfull je stvar postala još neugodnijem, jer činjenica, da je pronađena u društvu muškaraca samo ogrnuta tepihom, štampi nije bila dovoljna. Počelo se pisati kako se ona u jednom trenutku, kada ju je policajka tokom racije željela pretresti, sasvim razgolitila da pokaže da je pretres besmislen, jer nema ničeg na sebi, što je bila istina. Napokon došlo je i suđenje, koje je bilo vrlo dramatično. Sva trojica optuženika bili su osuđeni na zatvorske kazne, Mick na šest, Keith na 12, a Fraser na 36 mjeseci, te su strpani u zatvor, a Jagger i Richards čak su u zatvor odvedeni zajedno vezani lisicama. No, oni su zahvaljujući spretnom odvjetniku brzo izvučeni iz zatvora, Jagger nakon tri noći, Richards nakon 12 sati. Kasnije je na apelacionom sudu kazna promijenjena u uvjetnu, tako da Jagger više nije morao u zatvor.

Slijedili su nebrojeni novi skandali, posebno neugodni po Richardsa, koji je još jednom suđen zbog droge, ali ponovno oslobođen. No, Jagger se jako pazio da ga se više ne uhvati s drogom, iako ju je i dalje uživao. Njegove seksualne eskapade bile u opće poznate. On je spavao s ogromnim brojem žena, s nekima je bio u duljim vezama, kao, na primjer, s Marianne Faithfull, Nikaragvankom Biancom Jagger ili Teksašankom Jerry Hall, s nekima bi samo odspavao, kao što je to bio slučaj prije nekoliko godina s brazilskom manekenkom Lucianom Morad, koja je dobila njegovo dijete, a on ga je spremno priznao. Za razliku od drugih slavnih ljudi Jagger nikada nije pokazivao nikakvu volju da sudjeluje u humanitarnim akcijama, na dobrotvornim koncertima, nije niti ništa od svojeg ogromnog bogatstva davao u dobrotvorne svrhe, nikada se nije angažirao u političkim akcijama. Živio je samo za sebe, gledajući samo svoj interes i svoje zadovoljstvo, često u sferama koje nisu bile baš moralne niti zakonske.

Zbog svega toga nastala je toliko povika kada mu je dodijeljena titula “sir”. Bilo je čak i kritika na račun same kraljice, koja ga je uvrstila na svoju Kraljevsku rođendansku listu, posebno iz krugova konzervativaca, jer po njihovu mišljenju on je upravo simbol svega obratnog od onog što predstavlja britanska kraljica u britanskom društvu, dostojanstvenosti, morala, tradicije. Mnogi su se pitali zašto je kraljica unatoč svemu tome odlučila da mu dade plemstvo.

Napadi na kraljicu bili su, međutim, neutemeljeni, jer nije to odlučila kraljica, nego britanska vlada, točnije premijer Tony Blair. Velika Britanija je ustavna monarhija, u kojoj suveren nema baš nikakvih političkih ingerencija, čak niti u stvarima koje se objavljuju u kraljičino ime. I Kraljičina rođendanska lista počasti također, zapravo, nema nikakve direktne veze s kraljicom, osim što se ta lista formalno objavljuje u njeno ime, te što ona fizički predaje ta odlikovanja nagrađenima na prigodnoj svečanosti. Popis odlikovanih ne sastavlja kraljica, nego vlada, i ovaj koji se objavljuje početkom lipnja, te koji se zove Kraljičina rođendanska lista počasti, kao i ona što se objavljuje za Novu godinu, a koji se zove Kraljičina novogodišnja lista počasti. Laburistička vlada pridavala je posljednjih godina dosta pozornosti tome tko će se naći na tim listama odlikovanih, koje su vrlo opsežne, a na kojima se nalazi obično vrlo, vrlo veliki broj imena, čak po nekoliko tisuća. Mediji obično izvijeste o nekoliko najslavnijih imena iz politike, medija, javnog života, zabave, koje na tim listama pronađu, no na njima su ljudi iz najrazličitijih sfera života, iz svih dijelova Velike Britanije, mnogi skromni ljudi, značajni u svojom lokalnim sredinama po svojem humanitarnom radu, rada na probitku svoje lokalne zajednice. Laburistička vlada posebno se potrudila da se stvaranje ove liste demokratizira, pa se pozivaju lokalne sredine da same predlažu svoje kandidate, koje će vlada provjeriti, a kraljica obznaniti. Svojedobno je premijer Blair izjavio da će vlada raditi na tome da te kraljičine liste budu stvarni odraz stvarne slike britanskog društva danas.

A ? po tvrdnjama vlade ? i Mick Jagger je, također, značajna ličnost suvremene Velike Britanije, čovjek kojem se mora priznati i da je u svojoj sferi djelovanja postigao najviše što je mogao, te je na svoj način djelovao i na kulturni razvoj svoje zemlje, šireći okvire masovne kulture na ranije nezamisliv način. Uz to, on je širio britansku glazbu u inozemstvu, a titula mu se ? kako je vlada obznanila ? dodjeljuje upravo za to i za ništa drugo. Uostalom i Paul McCartney i Elton John su nagrađeni za istu stvar, ali njihove titule nisu izazvale nikakve kontroverze, jer oni u svojem privatnom životu i svojem odnosu prema društvu i establishmentu bili tako bijesni kao Jagger, a obojica su se iskazali i u društvenom i humanitarnom radu.

Britanske novine tvrde da je pri dodjeli titule “sir” Micku Jaggeru postojala i jedna osobna nota. Naime, čovjek koji donio odluku da mu se dodijeli titula, a to je premijer Tony Blair, veliki je ljubitelj glazbe sastava “The Rolling Stones”. Pomalo se zaboravlja da je Tony Blair u mladosti i sam imao rockerskih ambicija, da je ? dok je od 1972. do 1975. godine studirao na Oxfordu ? bio pjevač rock-grupe “The Ugly Rumours”, nadahnut ranijim uspjesima sastava “The Beatles” i “The Rolling Stones”, ali nije imao takvog talenta za glazbu kao Mick Jagger pa se već tokom studija radije počeo baviti politikom. A kada je kraljevska obitelj u pitanju, niti ona nije bila odbojna prema Jaggeru. Opće je poznato da je on bio veliki osobni prijatelj kraljičine sestre, nedavno preminule princeze Margaret i čest gost u njenoj vili na karipskom otoku Mustique.

Po britanskom protokolu kraljica osobno dodjeljuje titule i odlikovanja na specijalnim skupnim ili pojedinačnim ceremonijama u Buckinghamskoj palači svima koji su se našli na njenoj listi, a tek u iznimnim slučajevima, ako je ona negdje na putu, odlikovanja dodjeljuje njen sin, prijestolonasljednik princ Charles. Kraljica je već odavna podijelila sva odlikovanja svima sa svoje rođendanske liste iz 2002. godine, a objavljene su nakon toga još dvije liste odlikovanja, a jedini kojem sa one liste iz lipnja 2002. godine nije još uručena titula jeste ? Mick Jagger. Titula mu nije dodijeljena zbog njega samog, i to stoga jer je on stalno obavještavao Buckinghamsku palaču kako nema vremena da to plemstvo primi, jer je nalazi na dugačkoj svjetskoj turneji, pa je pustio kraljicu – da čeka. Budući da se ta svjetska turneja sastava “The Rolling Stones” iz nepredviđenih razloga produljila ? dijelom zbog Jaggerovih problema s glasom, dijelom zbog epidemije SARS-a na Dalekom Istoku ? i čekanje na svečano proglašenje Jaggera plemićem se produljilo.

No, nedavno je ta izuzetno uspješna turneja sastava “The Rolling Stones”, tokom koje je sastav održao 116 koncerata i zaradio preko 300 milijuna dolara ? završena, pa se Jagger javio Buckinghamskoj palači da je napokon spreman primiti plemstvo. Buckinghamska palača je prvo objavila da će se svečanost održati 10. prosinca, te da će na istoj svečanosti odlikovanje Člana britanskog carstva ? MBE dobiti i nova velika zvijezda britanskog sporta, ragbijaš Jonny Wilkinson, koji je daleko najzaslužniji što je engleska reprezentacija pobijedila na nedavno održanom svjetskom prvenstvu u Australiji. No, Jagger je tada izjavio da ne bi želio da mu se titula dodijeli istog dana kada će odlikovanje primiti i trenutno fantastično popularni Wilkinskon, pa je Jaggerova svečana viteška investitura pomaknuta za dva dana ? za 12. prosinca. Jagger je izjavio da se ovo višemjesečno odgađanje svečanosti ne treba smatrati nepristojnošću prema kraljici, jer je on vrlo sretan i počašćen što je dobio plemstvo, čemu se ? kako kaže ? ni u snu nije nadao.

No, sada je otkriveno da je Jagger imao razloga zašto je tako odgađao primanje titule “sir” dok je trajala turneja. Smetale su ga ipak kontroverze koje su zbog te njegove titule nastale, ali ne one negativne reakcije u britanskom establishmentu, nego ? u njegovom rockerskom okruženju. Tek sada se saznaje da su njegovi kolege rockeri njegovu titulu jako loše primili, a njegovu odluku da titulu primi shvatili ? kao izdaju. Najbjesnije je na to reagirao njegov najveći prijatelj Keith Richards, te je sada javno napao Jaggerovu titulu. Rugajući se Jaggeru što je primio titulu on je u intervjuu, što ga objavljuje najnoviji broj glazbenog magazina “Uncut” rekao:

“To je nešto s čim sastav ‘The Rolling Stones’ ne bi trebao imati nikakve veze. Mislim da je glupavo primiti bilo koje od takvih priznanja, što ih daje establihsment, kada je upravo taj establishment poduzimao sve što je mogao da nas strpa u zatvor.”

Tu se on, naravno, referirao na osudu na zatvorsku kaznu što ga je 1967. godine njemu i Jaggeru izrekao sud u Londonu, ali koja je na višem sudu kasnije poništena. Richards je dodao:

“Viteška titula za Jaggera objavljena je bila neposredno prije nego što smo kretali na posljednju turneju, a meni se činilo da sve to šalje našim obožavateljima krivi signal, jer to nije ono što bi grupa ‘The Rolling Stones’ trebala biti. Ja ne želim izaći na pozornicu s nekim tko nosi na glavi dijademu i ofucani hermelin. Rekao sam tada Micku ’Što će ti ta j?, lažna počast.’ No, on se branio tvrdeći da je premijer Tony Blair insistirao da on prihvati vitešku titulu. Kao da je to isprika. Kao da to ne možeš odbiti. Kao da sve ipak ne ovisi o tome što ti osobno o tome misliš. Uostalom, ja znam da meni neko takvo odlikovanje nikada ne bi ponudili, jer bi znali da bi ga ja odbio, te im rekao neka si ga negdje uguraju.”

Njegove riječi pokazuje da se zbog ove viteške titule raspalo prijateljstvo starih drugova Jaggera i Richardsa. Jedan detalj pokazuje da je Jaggeru ipak neugodno zbog svega toga. Štampa tvrdi da je on od Buckinghamske palače zatražio da se svečanost ne snima samo zato da to dodatno ne razbjesni Richardsa, te ga ne navede da još otrovnije prokomentira viteštvo svojeg starog prijatelja.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika