To je i zgrada od povijesnog značaja, jedno od najznačajnijih djela arhitekture viktorijanskog razdoblja, a u vlasništvu je bračnog para Slavice i Bernieja Ecclestonea.Jedna od najljepših rezidencija na svijetu, palača na prestižnoj londonskoj adresi Kensington Palace Gardens 18/19, na prodaju je. Takva ekskluzivna rezidencija vrijedna više od 120 milijuna eura, pa još u najekskluzivnijoj četvrti Londona, na tržištu se nalazi rijetko. To je i zgrada od povijesnog značaja, jedno od najznačajnijih djela arhitekture viktorijanskog razdoblja, a u vlasništvu je bračnog para Slavice i Bernieja Ecclestonea. Još kad se zna i da je za kupnju zainteresiran Roman Abramovič, ruski naftni tajkun koji je od političkih potresa u Rusiji sigurnost potražio u Britaniji i nedavno kupio nogometni klub Chelsea, jasno je da su svi svjetski mediji nevjerojatno zainteresirani za sve detalje o prodaji kuće u Kensington Palace Gardensu.

Sada je i Slavica Ecclestone odlučila ekskluzivno za Nacional progovoriti o tome zašto su kupili tu kuću za 80 milijuna funti, te zašto je namjeravaju prodati: “Bila sam u mnogima od najljepših kuća u Europi i mogu slobodno reći da je Kensington Palace Gardens najljepša koju sam vidjela. Priznajem, čim sam je vidjela znala sam da nije za mene, ali nisam mogla odoljeti. Ta kuća ima puno stila i odlučili smo je kupiti. Kad sam prespavala, shvatila sam da život u toj kući ne bi bio za mene, a i cure su se bunile. U toj kući je bazen, frizerski salon, gimnastička dvorana, iz te kuće uopće ne bih trebala izlaziti, a to nije moj način života.”

Kensington Palace Gardens 18/19 ustvari su dvije spojene kuće koje je projektirao sir Charles Barry, jedan od najznačajnijih britanskih arhitekata 19. stoljeća. Obrazovao se na koledžu Lambeth i na studijskim putovanjima po Italiji, pa je u njegovu radu uvijek bio prisutan utjecaj talijanske renesanse. Najpoznatije djelo mu je britanski parlament, na kojem je radio od 1837. do 1852. Upravo od kamena koji je preostao od gradnje parlamenta izgrađen je 1845. Kensington Palace Gardens 18/19.

Glavna je zgrada trokatnica u stilu talijanskih “palazza”, okružena trima tematskim vrtovima: jedan je posvećen ružama, drugi divljini, a treći, Knot garden, geometrijskim motivima. Pred kućom su profinjeni kandelabri od kovanog željeza i birano drveće, a okružuje ju Kensington, elitni predio Londona. Slavica Ecclestone kaže: “Kensington je jedan od najljepših dijelova Londona, nedaleko od kuće je živjela pokojna princeza Diana, a u četvrti su samo ambasade i rezidencijalne građevine, na ulazu u taj dio grada su stražari i ne može ući netko tko ne može dokazati da dolazi iz opravdanih razloga. Kensington je vrlo siguran, lijep i otmjen.” Među vlasnicima kuća u neposrednoj blizini neki su od najbogatijih ljudi na svijetu, poput saudijskog kralja Fahda i sultana od Bruneja.

Kuća na Kensington Palace Gardensu 18/19 ima vrlo zanimljivu povijest. Godine 1865. u nju se uselio Paul Julius de Reuter, budući barun i osnivač novinske agencije Reuters. Drugi slavni stanar bio je Lionel Nathan de Rotschild, iz slavne bankarske obitelji, koji se u kuću uselio 1927. i dao njenom interijeru, smatra se danas, manje-više konačan izgled. Kasnije su kuću koristile i diplomatske misije, primjerice sovjetska i egipatska, a početkom 90-ih godina prošlog stoljeća postala je vlasništvo Davida Khalilija, britanskog trgovca i kolekcionara umjetnina.

David Nasser Khalili rodio se u Teheranu 1945. kao izdanak poznate iranske židovske obitelji. Još kao dijete je, kažu njegovi biografi, pokazivao znakove genijalnosti. U dobi od 14 godina posvađao se s profesorom kojeg je stalno ispravljao za vrijeme nastave, i da mu dokaže da je pametniji od njega, napisao je svoju prvu knjigu, seriju priča o životima velikih ljudi iz povijesti. Uskoro je našao i izdavača i knjiga je postala uspješna. Kad je završio školovanje i odslužio vojsku, Khalili je 1967. odlučio otputovati u New York. Imao je 700 dolara u džepu, a avionsku kartu je platio od tantijema od knjige. Budući da se njegova obitelj u Iranu bavila trgovinom umjetninama, i on je odlučio pokušati s istim poslom. Pokazao se kao vrlo vješt trgovac i tijekom godina je stekao veliko bogatstvo.

Khalili je u Britaniji poznat po svojoj zbirci rijetkih povijesnih umjetničkih predmeta, u kojoj ključno mjesto zauzima kolekcija islamske umjetnosti. Kruna kolekcije svakako su njegova izdanja Kur’ana, a posjeduje ih u rasponu gotovo od nastanka islama pa do danas. Također, posjeduje i velike kolekcije japanske te švedske umjetnosti kroz povijest, ali je mnogo poznatiji po svom humanitarnom radu. Khalili je, naime, jedan od najglasnijih svjetskih zagovornika izmirenja među muslimanima i židovima. Zbog njegovih su ga mirovnih napora odlikovali, među ostalima, i britanska kraljica te papa Ivan Pavao II.

Do trenutka kad ju je preuzeo David Khalili, kuća je bila u jadnom stanju. Vlaga je kuću nagrizla iznutra, kamen na fasadi stradao je od londonskog smoga. On je odlučio obnoviti građevinu u punom sjaju koji je imala za sir Charlesa Barryja uz, kako je sam kazao, “značajne financijske izdatke”. Kao poznavatelj povijesti umjetnosti inzistirao je na poštovanju detalja iz viktorijanskog razdoblja, pogotovo stoga što su viktorijanska gospoda bila fascinirana orijentom, pa je kuća obilovala orijentalnim detaljima, što je Khaliliju odgovaralo.

“Iako je obnova ove kuće bila dugotrajan i financijski zahtjevan posao, najveći je problem bio pronaći zanatlije koji će znati obnoviti delikatne detalje. Morali smo pretražiti cijelu Britaniju da bismo našli stručne ljude”, kazao je Khalili u specijalnom dokumentarcu koji je snimio za prikazivanje potencijalnim kupcima kuće.

A kuća je zaista bila obnovljena detaljno: kristalni lusteri, minuciozne štukature prekrivene pozlatom, zavjese od najfinijih tkanina, 3000 kvadrata mramora iz Indije, Španjolske i Italije, zidne obloge od plemenitog drva, mozaici od sedefa i poludragog kamenja. Jedna od najfascinantnijih prostorija svakako je atrij koji se proteže kroz tri kata. U središtu ima fontanu od bijelog mramora, a na zidovima je 12 slika stabala u japanskom stilu za 12 mjeseci u godini, svi izrađeni umetanjem poludragog kamenja u mramor. Nad atrijem je staklena kupola koju su izradili najvještiji engleski staklari. Takvih je prostorija u kući mnogo. Ipak, Slavici Ecclestone najdraže su kupaonice: “Od svih prostorija, najljepše su kupaonice. Inače sam zaljubljena u Indiju, a u kupaonice je ugrađen mramor iz istog izvora iz kojeg je korišten za gradnju Taj Mahala.”

Posebno su detaljno izrađene dvije kupaonice, zvane solarna i lunarna, koje pripadaju glavnoj spavaćoj sobi. U njima je, uz mozaike i vitraje, glavni ukras izbrušeni bijeli mramor od kojeg su oblikovani razni motivi. No vrhunac vještine u obradi mramora prikazan je u bazenu u podrumu zgrade: bijeli mramor iz Taj Mahala izrezbaren je u orijentom inspiriranim apstraktnim detaljima, od mramora su izrađene prave rešetke i mreže na pregradama. Na dnu bazena je Khalili dao izraditi mozaik od poludragog kamenja po motivima najskupocjenijeg perzijskog tepiha iz njegove zbirke. Izravno iz prostorije s bazenom, privatni lift vodi u glavnu spavaću sobu na prvom katu.

Bazen se nalazi u podrumu, dijelu kuće koji je pretrpio najviše modernizacijskih zahvata: okružen je solarijem, fontanom i bazenom s termalnom vodom. Odmah pokraj bazena je i soba za zabavu, opremljena s nekoliko visećih LCD projektora koji mogu projicirati videosadržaje na sve zidove. Uz odvojeni muški i ženski WC, tu je još i suvremeno opremljeni frizerski salon.

U podrumu se nalazi i sve potrebno za održavanje kuće: kotlovnice s vlastitim agregatom za struju za slučaj nužde, vinski podrum, praonica i kuhinja dovoljna za pripremu hrane za 250 gostiju. Pod zemljom je i garaža za dvadesetak automobila.

U prizemlju se nalaze najvažnije prostorije: dvorana za bal od 100 četvornih metara, galerija za slike presvučena od stropa do poda plemenitim drvom, razne radne i dnevne sobe, blagovaonica s predsobom za pripremu hrane iz kuhinje za posluživanje. Razina raskoši možda se najbolje vidi iz kvadrature prostorije u kojoj se, pokraj hodnika presvučenog u mramor i s pozlatom, odlažu kaputi: 25 četvornih metara.

Na prvom katu su uglavnom spavaće sobe s pripadajućim kupaonicama i knjižnicom. Središnji kompleks prvog kata je glavna spavaća soba s pratećim sadržajima: solarnom i lunarnom kupaonicom, dnevnom sobom i sobama za odijevanje. Sama prostorija u kojoj se spava površine je 70 četvornih metara. Važnost joj je dodatno naglašena izlazom na poveliku terasu, na koju se dolazi kroz galeriju sobe s fontanom iz prizemlja. Drugi i treći kat su manje zanimljivi, s manjim spavaćim sobama prikladnima za smještaj gostiju ili možda čak posluge.

Sav taj luksuz i obilje bili su previše za obitelj Ecclestone. “U kući nisam ni jednom prespavala. Dr. David Khalili, od kojeg smo kupili kuću, naš je jako dobar prijatelj, podrijetlom je iz Irana i veliki je ljubitelj umjetnosti, što se iz kuće vidi. Opčinio nas je stil te kuće, a cijena je bila povoljna. Međutim, vremena su se s promijenila i sad ju je jako teško prodati. Dobili smo je za 80 milijuna funti i ispod te svote ne bismo išli. Inače njezino održavanje je skupo.

Htjela bih da kuću kupi netko tko ima stila, tko će se znati brinuti za nju. Primjerice, ovih dana se javio i zainteresiran je za kupnju naš prijatelj Roman Abramovič, vlasnik nogometnog kluba Chelsea. On bi bio dobar vlasnik za tu kuću”, kaže Slavica Ecclestone.

Abramovič je trenutačno u nemilosti ruskog predsjednika Putina, i iako je vlasnik 80 posto naftnog diva Sibnefta, polovice Rusala, ruskog monopolista na aluminij, te četvrtine nacionalnog avioprijevoznika Aeroflota, bez svega toga može ostati jednom političkom odlukom. Ipak, on je uspio izvući dobar dio svoje imovine iz Rusije preko svog fonda Millhouse Investments. Taj fond vodi njegove poslove i smješten je u Britaniji pa je očito da se Abramovič odlučio skrasiti u novoj domovini. Osim toga, on je kao drugi najbogatiji čovjek u Rusiji i 49. na svijetu, prema Forbesu, jedan od rijetkih ljudi na svijetu koji zaista mogu kupiti kuću u Kensington Palace Gardensu 18/19.

Zanimljivo je da Ecclestoneovi trenutačno žive u Chelseaju, nedaleko od stadiona Abramovičeva kluba, gdje su njegovi česti gosti na utakmicama, u trokatnici koju Slavica Ecclestone opisuje kao svoj “chalet”: “Nije mala, na tri kata je, ali je jako topla. Zaista volim tamo živjeti, u toploj atmosferi, bez puno nakita, zlata i mramora. Osim toga, tu kuću vole i moji prijatelji, jer kad dođu, onda sjedimo u kuhinji i razgovaramo. U šali mi kažu da više neće dolaziti na cappuccino ako se preselim u Kensington.”