Arhitekti Andrea Barac (40) i Zoran Bajić (37), autori budućeg poslovnog tornja austrijske Erste & Steiermaerkische banke od 26 katova u Vukovarskoj 41, čiji je projekt pobijedio na nedavno završenom natječaju za njihovu novu upravnu zgradu.“Banka traži čvrstinu u oblikovanju jer mora ostaviti dojam sigurnosti i pouzdanosti, a osim toga po arhitektonskim kriterijima projekti za banku spadaju među najkonzervativnije, jer se moraju poštivati strogi uvjeti”, kažu arhitekti Andrea Barac (40) i Zoran Bajić (37), autori budućeg poslovnog tornja austrijske Erste & Steiermaerkische banke od 26 katova u Vukovarskoj 41, čiji je projekt pobijedio na nedavno završenom natječaju za njihovu novu upravnu zgradu. Neboder bi se trebao početi graditi iduće godine kada se ishodi potrebna dokumentacija od grada i kada se napravi feasibility study te odredi potreban budžet.

Andrea Barac i Zoran Bajić: 'Banka traži čvrstinu u oblikovanju jer mora ostaviti dojam sigurnosti i pouzdanosti. Po arhitektonskim kriterijima projekti za banku spadaju među najkonzervativnije, jer se moraju poštivati strogi uvjeti'Novi neboder, jedan od šest, koliko se planira graditi u Vukovarskoj ? Mamićev i Kordićev neboder, projekt Otta Barića, Fabijanićev i Krznarićev projekt te neboder Marijana Turkulina – uzdizao bi se na parceli između Zelinske, Miramarske i Vukovarske ulice, a imao bi 20 tisuća četvornih metara bruto površine te još 14.700 za četiri kata podzemnih garaža s 446 parkirališnih mjesta. Svaki kat imao bi oko 900 četvornih metara površine. Kapacitet cijelog poslovnog tornja iznosio bi 900 radnih mjesta, a arhitekti su se držali standarda i projektirali svaki kat za maksimalno 62 ljudi.

Izgradnja nebodera u Vukovarskoj nije nikakva novost. U raznim urbanističkim studijama iz pedesetih i šezdesetih godina, koje su rađene na Urbanističkom institutu, Arhitektonskom fakultetu ili u sličnim institucijama, upravo je Vukovarska ulica planirana da postane “nova avenija nebodera”. U taj plan uključene su i Držićeva, Heinzelova i Savska cesta pa bi se tako taj dio Zagreba pretvorio u izložbeni niz kvalitetnih arhitektonskih rješenja. Osim toga, po projektu arhitekta Kazimira Ostrogovića trebao se među prvima u Vukovarskoj graditi i nikad započeti a planirani neboder pokraj Gradske vijećnice. I o tom se neboderu sve više razmišlja, osobito zbog toga što Gradsko poglavarstvo nema dovoljno prostora. Zbog svega toga su inicijative i planovi za gradnju novih nebodera, kojima Zagreb nikada nije bio sklon, samo nastavak starih ideja i konačno usuglašavanje s odavno postojećim urbanističkim planovima.

Na natječaj je pristiglo 26 radova, a žiri, u kojem je bio i austrijski inženjer građevinarstva Heinz Mellmann, proglasio je njihov rad najboljim zbog “minimalističkog pristupa, povoljnih estetskih rješenja i maksimalnog poštivanja obližnje Galićeve zgrade”, koja je odavno proglašena arhitektonskim spomenikom. “Propozicije natječaja bile su vrlo zahtjevne jer je postavljeno nekoliko važnih uvjeta”, kažu Bajić i Andrea Barac objašnjavajući koncept novog poslovnog tornja Erste & Steiermaerkische Bank. “Prvo, trebalo je ostaviti slobodnu vizuru prema Galićevoj stambenoj zgradi, desno od parcele. Zatim je naglašeno da se što manje zadire u postojeću, nisku katnicu u kojoj se prije preuređenja nalazila poslovnica banke. Nadalje, morali su se poštovati brojni tehnički uvjeti, od vatrogasnih do zaštite od potresa, te uskladiti projekt s garažama i izložbenim parkom.”

Također, odlučili su se za maksimalnu dopuštenu visinu na toj lokaciji ? 26 katova, što je bilo za dva kata, odnosno oko 1800 četvornih metara više od natječajem propisane kvadrature. “Zaključili smo da taj višak kvadrature investitoru možda neće smetati, a ako hoće, lako se može skratiti”, objašnjavaju.

Na početku im je postojeća katnica predstavljala mali problem i zato su se neko vrijeme mučili s različitim idejama, od elipsi do pravokutnika. Budući da nema arhitektonsku vrijednost, a parcela namijenjena za gradnju poslovnog tornja prilično je mala, smatrali su da bi najjednostavnije i najlogičnije rješenje bilo njezino rušenje. No to nije bilo moguće pa su se odlučili za originalno rješenje: novi neboder jednostavno su “zapiknuli”, odnosno, urezali u postojeću katnicu.

Novi poslovni centar austrijske banke sastojao bi se od tri volumena: u središnjem je smješten opskrbni dio s liftovima, stubištima i sanitarijama, a u dva manja i tanja, uzdignuta volumena s istočne i zapadne strane, koji će “kliziti” po čvrstoj jezgri, nalazit će se poslovni prostori. To “klizanje” neće biti građevinski problem. Naime, projekti tog tipa već su se radili u svijetu, a u slučaju ovog nebodera išlo bi se na čelično-betonsku konstrukciju. “Da se nismo odlučili za takvo rješenje, neboder bi bio previše zdepast”, kažu. Razlika između tri volumena naglasit će se i bojom. Središnji će biti ostakljen tamnim i neprozirnim staklom, a kod druga dva dominirat će prozirne i svijetle boje. Toranj će imati tzv. inteligentnu fasadu, trenutačno hit u svijetu, a sve više i kod nas, što podrazumijeva dvostruko ostakljenje posebnim izo staklima čime se maksimalno štedi energija.

“Ostakljenje, dakle izbor stakla, za ovaj je neboder iznimno važan element jer je projekt krajnje jednostavan pa se mora paziti da ne prijeđe u banalnost”, objašnjava Andrea Barac, rođena u Rijeci, koja je već tokom studija potkraj osamdesetih boravila u Sieni na stručnom usavršavanju. Nakon diplome znanje je stjecala u čuvenim londonskim biroima pune dvije godine, a to iskustvo joj uvelike pomaže u današnjem radu. Također je neko vrijeme provela u Villachu i Grazu gdje je učila o austrijskoj školi arhitekture. “Iskustvo sam stjecala na raznim područjima, od stambene arhitekture do interijera i benzinskih stanica, a najveći idejni projekt bio mi je Chelsea Football Club, koji je uključivao i hotel”, kaže.

I Zoran Bajić se nakon diplome usavršavao u inozemstvu ? izabrao je Beč, a kad se nakon godine dana vratio u Zagreb prvo se zaposlio u birou “Aries” Dražena Juračića te na Zagrebačkom velesajmu. “Tu sam najviše radio interijere, scenografije i štandove za trgovačke sajmove”, kaže. Bajić i Andrea Barac tek su nedavno počeli surađivati, uglavnom na interijerima, a osvojena prva nagrada na natječaju Erste & Steiermaerkische banke u bruto iznosu od 150 tisuća kuna prvi im je veliki zajednički rad.

Noviteti u oblikovanju započinju već od ulaznog hola: prizemlje i prvi kat bit će spojeni u otvoreni prostor tako da se postigne dojam reprezentativnosti, a uredi će se početi nizati od drugog kata. Sjeverna strana bit će ostakljena i zapravo će posjetitelju već pri samom ulasku omogućiti pogled na Medvednicu, po mišljenju mnogih stručnjaka, najljepšu vizuru grada. Također, ispred sjeverne strane nebodera prostirat će se “izložbeni park” gdje bi trebale stajati skulpture i instalacije mlađih umjetnika. Naime, kao što je poznato, Erste & Steiermaerkische Bank potpomaže umjetnost pa je arhitektonski dvojac zaključio da bi bilo dobro kad bi se ta plemenita ideja mogla prikazati u vidu stalne izložbe kod nove upravne zgrade.

Jedan od najvažnijih noviteta odnosi se na prostrani i moderno uređeni wellness centar na prvom katu. Andrea Barac, koja je godinama radila po europskim arhitektonskim uredima, tvrdi da je u svijetu to apsolutni hit. “U sklopu svih većih poslovnih zgrada obvezno se dizajniraju fitness ili wellness centri kako bi se zaposlenicima nadomak radnog mjesta omogućilo vježbanje i održavanje dobre kondicije, te automatski poboljšala produktivnost i koncentracija.” Zatim, na 19. i 20. katu zamišljena je multifunkcionalna konferencijska dvorana u koju će se komotno moći smjestiti 200 ljudi.

“Ta će dvorana moći funkcionirati kao auditorij s gledalištem ili kao dvorana s ravnom plohom, ovisno o aktualnim potrebama banke, koji će se moći i iznajmljivati za druge prigode”, objašnjava Bajić. Na 21. i 22. katu bit će restoran s terasom, a uredi će se moći dizajnirati kao zasebne, manje ćelije ili kao otvoreni prostor s brojnim radnim stolovima ili pak kao kombinacija obje varijante što će također ovisiti o afinitetima bankovnih službenika i uprave.

Čim je natječaj završen, počeo je kružiti anonimni e-mail, potpisan s većviđeno@yahoo.com, u kojem je pošiljatelj htio diskreditirati pobjednički dvojac, objavivši da njihov poslovni toranj nalikuje projektu hotela u Barceloni. Zoran Bajić i Andrea Barac kažu da takvi i slični e-mailovi stižu na adresu DAZ-a već dugo, zapravo nakon svakog natječaja, i da je cilj uvijek isti ? šikanirati, osramotiti ili uvrijediti pobjednike pod optužbom za plagijat. “To je odraz njihovog jala i zavisti, ali to mora prestati”, zaključuju dodajući da ljudi koji šalju takve e-mailove najviše štete samima sebi, ali i arhitektonskoj struci.

“Naš projekt poslovnog tornja nije plagijat, nismo prije završetka našeg projekta vidjeli nacrt za taj španjolski hotel i osjećamo se dobro, nismo zabrinuti jer nam je savjest čista”, kažu Bajić i Andrea Barac. “Tvrditi da su naša dva projekta slična ili čak ista obična je glupost i laž, jer zbog različite namjene imaju drukčiji volumen, organizacija prostora i fasada totalno su različite, a ne može se uspoređivati ni konstrukcija. Optužiti nas za plagijat jednako je kao da se kaže da su sve stambene zgrade iste jer imaju prozore i balkone. No može se pričati o stanovitoj modi u arhitekturi, koja je najčešće određena vrstom materijala i načinima upotrebe.”