Strecha je i jedan od najkompetentnijih stručnjaka kada se traže komentari anketa kakva je Nacionalov "Izbor najznačajnije osobe hrvatske povijesti".Velika Nacionalova anketa najznačajnije osobe u hrvatskoj povijesti ulazi u svoju drugu polovicu. Do subote, 13. prosinca, glasalo je više od 5000 osoba što govori da svakog dana glas daje više od 300 ljudi. Zanimljivo je da se redoslijed prve petorice kandidata u odnosu na prošli tjedan nije nimalo promijenio: Josip Broz Tito uvjerljivo vodi, a iza njega se nalaze dva velika znanstvenika, Nikola Tesla i Ruđer Bošković. Na četvrtom i petom mjestu su Franjo Tuđman i Miroslav Krleža, a veliki broj glasova do sada su dobili Ivo Andrić, Stipe Mesić, Dražen Petrović i Janica Kostelić, Stevo Karapandža, Rahim Ademi, Ante Starčević, Kralj Tomislav, Josip Juraj Strossmayer i Alojzije Stepinac.

Sudeći po broju glasova koji svakodnevno pristižu, borba za najveću osobu hrvatske povijesti ostaje otvorena i to doslovno do zadnjeg dana ove godine. Zbog velikog interesa javnosti odlučeno je da se izbor prolongira tako da se glasati može do 31. prosinca u 23 sata i 59 minuta. Tek tada će se zbrojiti svi rezultati i vidjeti tko je pobjednik Nacionalove ankete u kojoj od prošlog tjedna sudjeluju i brojne domaće radijske postaje.

Mario Strecha, povjesničar

Profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Mario Strecha spada među najpoznatije hrvatske povjesničare. Predavač je Hrvatske povijesti 19. stoljeća, autor knjige “Katoličko hrvatstvo” te recenzent brojnih znanstvenih djela. Strecha je i jedan od najkompetentnijih stručnjaka kada se traže komentari anketa kakva je Nacionalov “Izbor najznačajnije osobe hrvatske povijesti”. U razgovoru za Nacional iznio je viđenje ovakvih izbora i kontraverzi koje ih prate i mišljenje o osobama koje su njegovi favoriti.

NACIONAL: Što mislite o anketama poput Nacionalove? – One su zgodne jer pružaju zabavu čitateljima, ali ih možda i podsjete na neke zaboravljene ličnosti o kojima mediji rijetko pišu. Kada anketu vodi magazin koji pretendira na široku čitateljsku publiku poput Nacionala, razumljivo je da se na popisu nalaze ljudi različitih profila. Uostalom, rezultati bilo koje ankete ovog tipa ne daju apsolutno najvažniju ili najmanje važnu ličnost. To nije konačna istina i predstavlja zabavu i podsjeća na prošlost. Kod nas dominiraju političari i uvijek će javnost postavljati pitanja tko je veći, Tito ili Tuđman, Jelačić ili Strossmayer. Smatram ahistorijskim komparirati Tuđmana s Titom jer su to dva vremena. To je kao da uspoređujete Franju Josipa sa Kennedyjem ili Rooseveltom. Zato moj kriterij proizlazi iz vjerojatno podsvjesne želje za ukazivanjem da u povijesti nisu važni samo oni koji su imali moć nad masama, nego ljudi iz drugih područja.

NACIONAL: Za koga biste vi glasali? – Na fakultetu predajem hrvatsku povijest 19. stoljeća, tako da sam odlučio glasati za osobe iz tog područja. Uzeo sam nekoliko kriterija počevši od toga da među njima mora biti žena, da ne smiju biti ideolozi ili političari kao i da se treba raditi o osobama koje su napravile puno toga, a danas su u kolektivnoj memoriji gurnute u aut. Ankete kakva je Nacionalova su dobre jer podsjećaju na neke ljude. Primjerice, nedavno je u Italiji objavljena knjiga “Mjesta sjećanja” koja se bavila ljudima i događajima što ostaju zapisani u kolektivnoj memoriji najvećega broja publike. Kada gledamo 19. stoljeće bitna stvar za Hrvatsku je bila kultura, a ne politika. U tom smislu na prvo bih mjesto stavio Ivana Zajca koji početkom 70-tih, kao afirmirani kompozitor iz Beča, dolazi u mali Zagreb kako bi za građanstvu osnovao operu, ili kako je to govorio jedan tadašnji britanski povjesničar “katedralu građanskog društva”. Zajc je u skromnim zagrebačkim prilikama stvorio operu koja je u tadašnjoj Europi predstavljala temelj građanskog društva. Pritom treba uzeti u obzir i da se čovjek koji napušta metropolu poput Beča odriče niza pogodnosti. Zajc je prije Straussa bio autor izuzetno popularnih opereta u srcu Habsburške monarhije, a time i Europe i na Šenoinu inicijativu dolazi ravnati malim orkestrom i uspijeva stvoriti dosta dobru operu.

NACIONAL: Tko se još nalazi na vašoj listi? – To je jedna velika žena, operna diva Milka Trnina koja je prvi kulturno proizvod Hrvatske u svijetu. Diplomirala je 1983. na bečkom konzervatoriju i odmah otišla u Leipzig, Bremen, Graz, a u Munchenu stječe svjetsku slavu. Već od 1998. Milka Trnina nastupa u londonskom Covent Gardenu, nešto kasnije i Metropolitenu u New Yorku, a u istom je gradu na College of Music tri godine predavala pjevanje, nakon što je zbog bolesti završila karijeru. Vodeći svjetski listovi tog vremena pisali su pohvalno o njoj, a Giacomo Puccini je jednom prilikom izjavio kako je njezina interpretacija Tosce najbolja od svih koje je imao priliku slušati. Mislim da su to dovoljni razlozi da je se izvuče iz kolektivnog zaborava. Treći je Stjepan Miletić koji je od 1894. do 1898. bio prvi profesionalni intendant Hrvatskog narodnog kazališta. Miletić je HNK podigao na razinu većih kazališta srednje i zapadne Europe, a uspio je profesionalizirati hrvatsko glumište. Osobno sam impresioniran njegovim kazališnim fanatizmom jer je zbog financijskih nedaća u kojima se HNK nalazio u Khuenovo vrijeme trošio vlastiti novac kako bi se u Zagrebu prikazivala vrhunska dramska djela tog doba.

NACIONAL: Pretpostavljam da postoje i važni ljudi koje biste uvrstili na svoj popis 100 najznačajnijih Hrvata? – Uvijek bih stavio utemeljitelja hrvatske historiografije Franju Račkog. Važno mjesto zauzima Mirjana Gross, najveća hrvatska povjesničarka 20. stoljeća. Tu je Marija Jurić Zagorka za koju je kolegica Andrea Feldman rekla da je “Hrvate naučila čitati”. Hrvatska povijest druge polovice 20. stoljeća nezamisliva je bez Vladimira Bakarića. Ovakve ankete možda razbiju predrasude po kojima su neke osobe isključivo loše, a druge potpuno pozitivne. Svojim studentima uvijek ističem da su za Antu Starčevića najveći nacionalni izdajice bili Jelačić i Nikola Šubić Zrinski, a simboli hrvatstva su Zrinski i Frankopan. Starčević je bio protivnik Habsburške monarhije i kao takav je Jelačića i Šubića proglasio izdajnicima jer su je oni branili. Zrinski i Frankopan su bili plemići koji su htjeli postati mali monarsi i nisu marili za hrvatski narod, ali su kovali urotu protiv Beča što je za Starčevića bilo dovoljno da ih proglasi velikim osobama hrvatske povijesti.

NACIONAL: Jeste li iznenađeni uvjerljivo prvim mjestom na kojem se nalazi Josip Broz Tito? – Ni najmanje jer što smo dalje od Titove smrti, to on u dijelu javnosti može snažnije funkcionirati poput kulta. Ljudi o povijesti razmišljaju na temelju predodžbi, a ne historiografije. Predodžba o razdoblju u kojem su radnici dobivali stanove, ubrzanog gospodarskog rasta i podizanja standarda stvaraju dojam da se u to vrijeme pristojno živjelo. I Titovo umijeće držanja vrlo heterogenih naroda zajedno je stvorilo sliku sposobnog monarha. Njegovo naglašavanje “čuvajte bratstvo i jedinstvo” prevedeno na današnji jezik bio je apel za čuvanjem zajedništva i individualnih razlika jer je znao što će se u suprotnom dogoditi. Na kraju su se njegova strahovanja obistinila tako da Tito u neku ruku predstavlja i simbol razdoblja mira na ovim prostorima.

NACIONAL: Ne umanjuje li njegov značaj činjenica da je bio i diktator? – Kod usporedbi valja biti oprezan. Primjerice, Tuđmana i Tita možete uspoređivati samo iz njihovih mlađih dana, no kasnije su usporedbe nemoguće. Tito je bio jasan i nije rekao da će graditi građansko društvo i demokraciju nego se jasno priklonio tzv. narodnoj demokraciji. S druge strane, svi moćnici su i diktatori. Diktatori su i američki predsjednici jer je politika, posebno visoka, nužno povezana s različitim prljavim stvarima. Osobno o političarima mislim da su vrlo često prosječni ljudi koji su se stjecajem okolnosti našli na kormilu. Tako i Tita možete usporediti samo s državnicima u okviru socijalističkog bloka, dakle ljudima koji su mislila kao i on. Nemoguće je nekoga tko vjeruje u građansko društvo komparirati sa čovjekom koji u to ne vjeruje i onda tako i postupa.

Stjepan Malović, komunikolog

“Sa čitateljskog aspekta ovakvi su izbori zanimljivi jer podsjećaju na znamenite ljude koji su u javnosti možda i zaboravljeni. Da ovu anketu radi HAZU ona bi bila rađena po nekim drugim uvjetima, ali mediji imaju svoje zakonitosti koje moraju poštovati. Važno je da ste konzistentni u svojim kriterijima i zato je Nacionalova anketa pregledna i zanimljiva, a to je ono što se računa.
“Kada bih glasao sasvim sigurno ne bih birao političare jer smatram da su Hrvati u politiku dali najgore ljude iz svojih redova. Zato bih se radije usmjerio prema znanosti, umjetnosti i sportu u čemu smo svijetu dali doista znamenite ljude. Ruđer Bošković je utemeljio suvremeno shvaćanje suvremene znanosti i šteta da ga se pamti po institutu koji nosi njegovo ime nego po svemu što je napravio. U svoje vrijeme Bošković je bio istaknuti svjetski znanstvenik. Ovdje bih spomenuo i Ivana Supeka, našeg velikog mislioca, ali i fizičara koji je u mladim danima bio istaknuto znanstveno ime. To su ljudi čiji se doprinosi ne zaboravljaju i naravno da među njih spada i Nikola Tesla. Želim cehovski podsjetiti i na Mariju Jurić Zagorku na čijem bi primjeru i novinari ponekad trebali učiti što znači beskompromisno i oštro novinarstvo u izuzetno teškim uvjetima. Nerijetko se danas žalimo kako nam nije lako, ali to nije ni upola teško kao što je bilo u Zagorkinom slučaju. Iz sporta bih glasao za Janicu Kostelić zbog olimpijskih medalja koje je osvojila. Svjetski rekordi se mijenjaju, velike utrke zaboravljaju, ali tolike zlatne medalje s olimpijada koje je osvojila Janica Kostelić ostaju zauvijek i ulaze u povijest”.

Kontraverze
NACIONAL: Redakcijska odluka da se ne uvrsti Ante Pavelić izazvala je različite ocjene. Primjerice, Ivo Goldstein se s njom ne slaže dok je neke druge javne osobe podržavaju.
Ovisi o cilju ankete. Ako hoćete pokazati osobe koje su učinili nešto pozitivno za Hrvatsku onda mu tu nije mjesto, ali ako nabrajate moćnike u političkom životu neovisno jesu li bili zločinci tada bi i Pavelić imao svoje mjesto, isto kao i Khuen Hedervary. Budući da tražite pozitivnu osobu, tada za Pavelića nema mjesta.
NACIONAL: Iako puno rjeđe, ipak dolaze i primjedbe zbog uvrštenja Nikole Tesle i ostalih osoba nehrvatskog porijekla? – Jako mi je drago da na listi ima dosta takvih osoba. Već sam spomenuo našu najveću povjesničarku Mirjanu Gross, koja je po nacionalnosti bila Židovka. To što je netko bio Srbin, a podizao svojim djelovanjem razinu života na hrvatskom prostoru, je sasvim nebitno. Mnogi naši preporoditelji nisu bili Hrvati od stoljeća sedmog, već su se poput Slovenca Stanka Vraza pohrvatili i dali golemi doprinos ovdašnjoj kulturi.