Pripadnici zaštitarske tvrtke "Borbaš security" osiguravali su dvoranu "Vatroslav Lisinski" u koju je ulazak omogućen samo onima koji su posjedovali propisne akreditacije, a izborni sabor prošao je bez incidenta.Za tvrtku “Borbaš security” većina je hrvatskih građana prvi put čula u vrijeme održavanja 7. Općeg sabora HDZ-a u travnju 2002. godine. Grčevita podjela unutar stranke na suprostavljene frakcije koje su podržavale Ivića Pašalića odnosno Ivu Sanadera te kontroverzni izbori za predsjednika i stranačko vodstvo najavljivali su mogućnost incidenta koji je izbjegnut iznimnim osiguranjem i sigurnosnim mjerama. Pripadnici zaštitarske tvrtke “Borbaš security” osiguravali su dvoranu “Vatroslav Lisinski” u koju je ulazak omogućen samo onima koji su posjedovali propisne akreditacije, a izborni sabor prošao je bez incidenta.

Proteklog je tjedna tvrtka “Borbaš security” ponovno dospjela u vrh zanimanja domaće javnosti: prema novinskim izvješćima, prigodom pokušaja zauzimanja prostorija Uprave PPK Valpovo, zaštitari su se sukobili s radnicima koji već tri mjeseca danonoćno dežuraju ispred poduzeća, nezadovoljni sudskim odlukama po kojima je vlasnik s najvećim udjelom od 42 posto dionica Ivo Brzica, ujedno predsjednik Nadzornog odbora tvrtke. Djelatnici Policijske uprave osječko-baranjske još uvijek istražnim radnjama utvrđuju detalje incidenta u Valpovu, a u medijima je snažno odjeknula vijest da je na mjestu događaja bilo i pucnjave za koju radnici PPK Valpovo optužuju pripadnike zaštitarske tvrtke “Borbaš security” i njezinog vlasnika Alena Borbaša. “Pucnjave je bilo i to je svima jasno. Međutim, odgovorno tvrdim da nitko od djelatnika moje tvrtke nije pucao, već je to učinio netko od radnika PPK Valpovo, točnije jedan od čelnika stare Uprave tvrtke”, tvrdi vlasnik tvrtke Borbaš. Ovaj 33-godišnji Osječanin i njegov otac Zvonko Borbaš kažu da su ogorčeni medijskim napisima proteklih dana.

Zvonko Borbaš je 1964., kao šesnaestogodišnji gimnastičar i plivač, jednom prigodom ugledao kimono. Zainteresiravši se za neobični i nepoznati japanski sport odmah je odlučio osnovati karate klub. “Ove ćemo godine proslaviti četrdeset godina karate kluba HUS. Kad sam ga osnovao bio sam najmlađi predsjednik jednog sportskog kluba u čitavoj Jugoslaviji, a u prvo vrijeme sam u klubu bio sve: predsjednik, trener i natjecatelj”, priča Zvonko Borbaš. Kroz cijeli svoj radni vijek bavio se sportom: porastom zanimanja za ostale borilačke sportove nekadašnji karate klub prerastao je u Centar za borilačke sportove, a Zvonko Borbaš nositelj najvišeg karate zvanja u Hrvatskoj (crni pojas osmi dan). Za taj sport je zainteresirao i sina Alena Borbaša. Budući da u nekadašnjoj Jugoslaviji nije postojalo zanimanje zaštitar, često se događalo da gradski čelnici nazovu Zvonka Borbaša s molbom da njegovi karatisti budu redari na nekoj priredbi ili koncertu. “Početkom rata zamrlo je gospodarstvo u Osijeku i postalo je nemoguće naći sponzore za sportska natjecanja i susrete na koje smo željeli otići. Razmišljajući o tome, počeli smo nuditi zaštitarske usluge kako bismo mogli financirati rad našeg Centra za borilačke sportove. Tako su borilački sportovi uspjeli preživjeti u ratnom Osijeku”, objašnjava Zvonko Borbaš. Tek 1997. donijet je Zakon o zaštiti imovine i osoba koji je dopuštao registriranje zaštitarske tvrtke pa su otac i sin ubrzo nakon izglasavanja zakona osnovali novu tvrtku “Borbaš security”.

Alen Borbaš je nakon odličnog uspjeha u osječkoj općoj gimnaziji upisao dva fakulteta: Kineziološki u Zagrebu i Ekonomski fakultet u Osijeku. Na Ekonomskom fakultetu prošle je godine diplomirao na temu “Marketing u sportu”, a trenutno je polaznik poslijediplomskog studija na Kineziološkom fakultetu. Razvijao je i svoju sportsku karijeru: “Već desetak godina sam državni prvak u karateu, prije tri godine osvojio sam titulu svjetskog prvaka, a prošle godine tu sam titulu ponovno obranio u Torontu. Jedno vrijeme bio sam i prvak Hrvatske u kick boksu i tajlandskom boksu”, ističe Alen Borbaš. Osim brojnih domaćih natjecanja, otac i sin su sudjelovali i na brojnim međunarodnim sportskim susretima, a Alen Borbaš je prošle godine na Svjetskom prvenstvu bodyguarda u talijanskom Caorleu osvojio prvo mjesto.

Alen Borbaš je danas vlasnik disco kluba “OKS”, smještenog u osječkom Studentskom centru. Veliki prostor diskoteke podijeljen je u dva dijela: u prvom dijelu vikendima je na repertoaru narodna živa glazba, a u drugom go-go girls, erotic topless dance show, muški striptiz, modne revije, izbori ljepote i nastupi brojnih estradnih zvijezda. Zbog disco kluba, ali i činjenice da je bio tjelohranitelj estradnih zvijezda, Alena Borbaša mnogi povezuju s estradom: “Sve je počelo kad sam bio bodyguard manekenki Nini Morić na izboru za Kraljicu Hrvatske. Nakon toga čuvao sam Alku Vuicu, Severinu, Ninu Badrić, Cicciolinu, Vucu, Sandija Cenova, Gibonnija, Bajagu, Đorđa Balaševića i mnoge druge”, kaže Alen Borbaš. Čuvanje poznatih osoba i stečeno prijateljstvo dovelo ga je i do prve glumačke uloge: prije tri godine glumio je u spotu Alke Vuice “Nek’ ti jutro miriše na mene”. Uskoro će se pojaviti i u spotu Zabranjenog pušenja, grupi koju obožava od djetinjstva. Na izboru za Kraljicu Hrvatske plijenio je pažnju ogromnim zlatnim lancem oko vrata, na kojem je zlatom izliveno njegovo prezime: “Znam da taj lanac djeluje seljački. Napravio sam ga iz zezancije, kladio sam se s prijateljem tko će imati veći lanac oko vrata. Otišao sam u Zagreb i kod zlatara Glasnovića rekao da hoću lanac kakav nitko drugi nema. U to vrijeme mnogi su imali neke križeve ili pume oko vrata, a ja sam se htio razlikovati od drugih. Glasnović je predložio da izlije moje prezime, a ja sam jedva pristao. Nakon nekog vremena sam shvatio da sam po tom lancu prepoznatljiv i danas sam veoma ponosan na njega”. Osječka studentica prava Ivana Stjepandić, s kojom je u vezi već tri godine, također priznaje: “Isprva sam mislila što i drugi – da je taj lanac primitivan i seljački – ali sam promijenila mišljenje: dobro mu stoji i dio je Alenovog imidža.”

Paralelno sa sportskom karijerom, otac i sin godinama razvijaju tvrtku koja danas ima stotinjak zaštitara i klijente iz najrazličitijih sektora pa tako čuvaju HNK Osijek, medijski centar Glas Slavonije, HEP Osijek, Mc Donalds, Vipnet, osječki Dom. Osim prostorija i objekata različitih tvrtki, čuvaju i privatne kuće i vile, a imali su i nekoliko slučajeva kad su ih zvale žene koje se rastaju od svojih muževa tražeći zaštitu jer im supružnik prijeti ubojstvom. Zanimljiv je bio i slučaj kad je osječki Dom javno objavio listu invalida pa je osječka HVIDRA krenula s prijetnjama uredništvu i novinarima. Djelatnici “Borbaš security” danonoćno su štitili uredništvo i novinare lista. “Zaštitarstvo je nezahvalan posao jer smo uvijek trn u oku druge zainteresirane strane”, objašnjava Zvonko Borbaš i dodaje: “U medije smo prvi put dospjeli kad nas je današnji premijer Ivo Sanader angažirao da osiguravamo Sabor HDZ-a u Zagrebu. Prema svima tamo bili smo strogi, ali korektni. Imali smo dva zadatka: kontrolirati ulazak u dvoranu, odnosno ne pustiti nikog tko nije imao akreditaciju te spriječiti unos oružja u dvoranu. I doista, “borbaši” su na ulazu u dvoranu “Lisinski” pretresli 2166 izaslanika i pronašli desetak pištolja i nekoliko noževa. “Još mi uvijek nije jasno što će nekome pištolj ili lovački nož na saboru stranke”, dodaje Alen Borbaš.

U vrijeme HDZ-ova Sabora 2002. govorilo se da je “Borbaš Security” doveo Branimir Glavaš, najmoćniji HDZ-ov čovjek osječkog područja, koji se odlučio prikloniti HDZ-u. Na pitanje jesu li Glavaševi ljudi, Zvonko Borbaš spremno odgovara: “Išao sam u školu s Branimirom Glavašem. Poznajem i Vladimira Šeksa, Zlatka Kramarića, s Vilimom Hermanom sam još u školi kartao preferans… Nisam stranački opredijeljen, imam prijatelje u svim strankama, ali priznajem da najviše prijatelja imam u HDZ-u. Ipak, dosad smo osiguravali stranačke skupove brojnih stranaka”. Otac i sin još su uvijek ogorčeni zbog valpovačkog slučaja. Kako kažu, Ivo Brzica ih je angažirao još u vrijeme kupovine dionica PPK Valpovo jer je već tada dobivao prijeteće poruke. Protekla tri mjeseca zaštitari “Borbaš security” raspoređeni u PPK-u su svakodnevno izloženi verbalnim uvredama i provokacijama, a prošle nedjelje napadnuti su i fizički, tvrdi Alen Borbaš: “U nedjelju je u Valpovu bilo točno deset “borbaša”: osam djelatnika, voditelj poslovanja i ja. Ideja da nas deset ide na 150 radnika je totalno suluda. Oni su napali nas, a netko je i pucao na djelatnike. Pretpostavio sam da će za pucnjavu radnici okriviti nas pa sam, po dolasku policije, izričito zahtijevao da se svim djelatnicima i meni uzme otisak parafinske rukavice i dokaže da nitko od nas nije pucao. U novinama sam pročitao da su otisci parafinske rukavice uzeti i nekim radnicima i da je policija već utvrdila tko je zapravo pucao, ali oni s tim činjenicama još ne izlaze u javnost. Nije mi jasno zašto. Želim da se što prije utvrdi istina jer će onda postati jasno tko je krivac a tko žrtva u cijelom ovom slučaju”, kaže Alen Borbaš.