Sama ideja o mostu za Pelješac stara je nekoliko godina, no reaktualizirao ju je Ivo Sanader govoreći 27. rujna 2003. na stranačkom skupu u Splitu kada je izjavio: "Ne možemo dopustiti da dva tako važna grada poput Splita i Dubrovnika budu odvojena gBude li ikada sagrađen ? ili barem u dogledno vrijeme ? most koji povezuje kopno i poluotok Pelješac bit će prva velika investicija HDZ-ove vlade. Ujedno i izrazito skupa jer će stajati 70 milijuna eura, a počne li se pritom i projekt gradnje brze ceste kroz Dubrovačko-neretvansku županiju, cijena će narasti na teško isplativih 500 milijuna eura. Konačno, taj most sam po sebi već je dovoljno čudan, jer premda još nije donijeta nikakva odluka o izgradnji projektne dokumentacije ili lokaciji gdje bi se nalazio, već postoje čak dvije verzije kako treba izgledati, a uspio je narušiti odnose nove HDZ-ove vlade i vlasti u BiH.

MINISTAR BOŽIDAR KALMETA 'Izgradnja mosta do Pelješca jedno je od najvažnijih HDZ-ovih obećanja izrečenih u predizbornoj kampanji' BIVŠI MINISTAR RADIMIR ČAČIĆ 'Autocesta od Zagreba do Dubrovnika, uključujući i dio koji prolazi kroz BiH, mora biti dovršena do 2008.' AUTOR PROJEKTA PETAR SESAR 'U Skandinaviji i razvijenim državama slični se mostovi grade i kad treba stići do naselja od samo nekoliko kuća' AUTOR PROJEKTA DAMIR TKALČIĆ 'Naša ideja osigurava brzi gospodarski razvitak dubrovačkog kraja, čak i otoka Korčule'Sama ideja o mostu za Pelješac stara je nekoliko godina, no reaktualizirao ju je Ivo Sanader govoreći 27. rujna 2003. na stranačkom skupu u Splitu kada je izjavio: “Ne možemo dopustiti da dva tako važna grada poput Splita i Dubrovnika budu odvojena granicama.”

Granica pripada BiH preko koje bi trebala proći autocesta prema Dubrovniku koja je dio Jadransko-jonskog cestovnog koridora što će ići od Trsta do Grčke. Kako je njegova realizacija neizvjesna, u susjednoj državi su vjerovali da će hrvatska autocesta koja bi prolazila pokraj Neuma pridonijeti i razvoju tamošnjih krajeva. Stoga ne čudi da je prošlotjedna definitivna najava o izgradnji mosta, a možda i brze ceste dugačke 130 kilometara sve do granice s Crnom Gorom, u BiH doživljena kao opasnost od prometno-gospodarske izolacije. Reagirali su svi vodeći političari, među kojima i predsjedatelj Vijeća ministara BiH Adnan Terzić koji je rekao da je “iznenađen najavom kako će se rješavanje sadašnjih problema tražiti gradnjom mosta Komarina – Pelješac”. Terzić je dodao kako ovo rješenje smatra preskupim, posebno ako se u obzir uzme da su pregovori s Račanovom vladom bili vrlo dobri. Ujedno je najavio kako će o spornom mostu u veljači u Zagrebu razgovarati i sa Sanaderom. Ali za razliku od bosansko-hercegovačkih dužnosnika, vodeći predstavnici HDZ-ove administracije odbacuju kritike da se ovim projektom pokušava ucijeniti susjedna država na određene ustupke, posebno kad je riječ o potpisivanju sporazuma o luci Ploče.

“Izgradnja mosta do Pelješca jedno je od važnijih HDZ-ovih obećanja u predizbornoj kampanji, a nedavno ga je u Splitu ponovio premijer Sanader. Dakle, sasvim sigurno ćemo izgraditi ovaj most iako ima puno nepoznanica vezanih uz cijeli projekt”, tvrdi Božidar Kalmeta, ministar mora, turizma, prometa i razvitka. Prema njegovim riječima tek treba vidjeti kolika je dubina mora na mjestu gdje se planira sagraditi most, odlučiti koja je konstrukcija optimalna i dati odgovore na temeljna tehnička pitanja. U tom smislu uskoro će se unutar ministarstva okupiti ekipa stručnjaka koji će pripremiti materijale i proslijediti ih na odlučivanje u vladu.

Drugim riječima, za sada ni nadležni ministar ni njegov šef nemaju nikakvu studiju vezanu uz projekt ? sve na čemu ga temelje jest predizborno obećanje stanovnicima dubrovačke mikroregije, posebno žiteljima poluotoka Pelješca. Siguran je da će se o izvođačima radova na projektu, koji će, ako se počne graditi, vrijediti 70-ak milijuna eura, odlučivati na javnim natječajima i bez favoriziranja bilo kojeg izvođača ili projektanta.

Kalmeta odbacuje spekulacije kako je izgradnja mosta prikriveni napad na interese BiH. “Mislim da naši kritičari iz susjedne države jednostavno nisu upoznati s ovim projektom. Pelješki most nema veze s autocestom koju gradimo, a koja je integralni dio Jadransko-jonske trase. Projekt autoceste će u svakom slučaju biti nastavljen, a most je doprinos poboljšanju života mjesnog stanovništva koje će do Dubrovnika putovati čak 45 kilometara kraće”, odbacuje optužbe ministar Kalmeta i slikovito iznosi vlastito viđenje mosta: “To je relativno jednostavan projekt o kojem ne treba trošiti puno riječi, zapravo to je veliki vijadukt nad morem.”

“To je vijadukt koji se s postojećom građevinskom operativom može izgraditi u 18 mjeseci”, kaže Radimir Čačić, bivši ministar obnove, javnih radova i graditeljstva. U kraćem razgovoru za Nacional on je potvrdio stajališta gotovo istovjetna Kalmetinim. Da je bilo više novca na raspolaganju, i prijašnja bi vlada vjerojatno krenula u premošćivanje prostora između Pelješca i kopna, no budući da su sredstva kojima su raspolagali bila ograničena, apsolutni prioritet dan je izgradnji modernih autocesta. “Postoji financijski prioritet, a naš je bila autocesta”, kaže Čačić. Pritom baš kao i HDZ-ov ministar odbacuje strahovanja u BiH. “Oni ne razumiju što se zbiva jer misle da ćemo pokušati zaobići Neum. To nema veze, više puta smo istaknuli kako do 2008. mora biti završena čitava autocesta od Zagreba do Dubrovnika, što uključuje i dio koji prolazi kroz BiH. Uostalom to je potvrđeno i na međudržavnim sastancima na kojima sam sudjelovao, a njihova strana nam je dala garancije da će putnici bez zastoja prolaziti dijelom koji ide njihovom državom”, optimističan je Čačić.

I dok se političari dviju zemalja verbalno sukobljavaju oko mosta kopno – Pelješac, arhitekti su već dovršili njegov budući izgled. U Institutu građevinarstva Hrvatske izrađene su dvije varijante čiji su autori Petar Sesar, voditelj Odjela za mostove, i inženjer Damir Tkalčić. Usvoje li se njihova rješenja, pelješki će most biti najsličniji mostu Prince Edward, dugačkom 13 kilometara, koji je prije četiri godine sagrađen u Kanadi. Stručnjaci u Institutu sudjelovali su u većini građevinskih projekata u Hrvatskoj, na primjer izgradnji Drežničkog vijadukta dugačkog 2,5 kilometara, a obavili su reviziju i nadzor Krčkog mosta, čiji je autor Stanko Šram poslije prešao u Građevinski institut. Za njih most je samo most i u sebi ne sadrži nikakve političke ili diplomatske konotacije.

“Tijekom 2000. predložili smo dvije varijante izgradnje mosta između kopna i Pelješca. Jednostavniji most stajao bi oko 70.000.000 eura, dok bi kompliciraniji i moderniji, čiju je kompjutorsku simulaciju nedavno objavila i Hrvatska televizija, bio čak trostruko skuplji. I prva varijanta je prilično zahtjevna jer bi sadržavala deset lukova postavljenih na svakih 250 metara, a u drugoj bi imao dva velika pilona čime bi bio najveći most na svijetu. Međutim, takav bi most stajao više od 200 milijuna eura, što je doista prevelika cijena i mislim da je neprihvatljiva”, smatra Sesar. Dodaje kako bi most sa samo jednim rasponom dužine dva kilometra bio prelijep, no cijena svakog četvornog metra na njemu je 5000 eura, a kod štedljivije verzije s deset lukova cijena “kvadrata” je 1500 eura.

Postojeću verziju autori karakteriziraju kao svojevrsno “pred-preliminarno rješenje”. Izvedba ne bi bila pretjerano zahtjevna jer je prosječna dubina mora na predviđenoj trasi 30-ak metara, što je s današnjom tehnologijom moguće sigurno izvesti. Planiranje je trajalo godinu dana, a sudjelovalo je 5-6 stručnjaka, objašnjavaju Sesar i Tkalčić. U usporedbi s Krčkim mostom projekt kopno – Pelješac kudikamo je zahtjevniji jer nekadašnji Titov most ima luk od 390 metara, a dužinom je samo 40 posto pelješkog. Najkraće govoreći to je most sličan vijaduktu na 30 metara iznad vode, s lukovima raspona 250 metara, opisuju njegovi tvorci. Autori odbacuju i kritike prema kojima je cijena od skoro 70-ak milijuna eura prevelika investicija za moguću revitalizaciju Pelješca na kojem živi manje od deset tisuća stanovnika. “U Skandinaviji i razvijenim državama slični mostovi se grade i kada treba premostiti more ili jezero da se dođe do naselja od nekoliko kuća. Ako bismo u našem slučaju uzeli u obzir samo broj kuća i vozila koja onuda prolaze, možda ne bismo imali ekonomsku isplativost, no ovdje je riječ o prometnom povezivanju države i njezina najjužnijeg dijela, što je od golemog strateškog interesa”, kaže Sesar.

Predstavnici Instituta građevinarstva Hrvatske prezentirali su i međunarodnoj javnosti svoju ideju brze ceste koja bi bila dugačka oko 130 kilometara i išla od Ploča i Osojnika do Dubrovnika i granice s Crnom Gorom. Smatraju da nije riječ o zaobilaženju BiH nego o alternativnom rješenju izgradnje cestovnih pravaca po Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Dok predviđena autocesta kao dio budućeg Jadransko-jonskog koridora treba prolaziti Popovim poljem, trasa brze ceste u projekciji stručnjaka Građevinskog instituta ići će središnjim dijelom županije. “Naša ideja osigurava brzi gospodarski razvitak dubrovačkog kraja, čak i otoka Korčule, dok za autocestu do granice s Crnom Gorom nije sigurno kada će biti dovršena. Osim toga ona jednim dijelom prolazi teritorijem susjedne države, a ne Hrvatske. Velika prednost je i to što bi pelješki most mogao biti prvi sagrađen, što znači da bi i prije dovršetka brze ceste, okolna naselja mogla profitirati od njega”, rekao je Tkalčić. Zanimanje su pokazali građevinari iz Danske koji u svijetu slove kao jedni od najboljih graditelja mostova, posebno u povezivanju kopna i otoka. Predstavnici Instituta građevinarstva Hrvatske otkrivaju kako već postoje slične studiju za Rab, Pašman i neke druge otoke koji bi mostovima bili povezani s kopnom. Ali dodaju kako je zbog financijske situaciju u Hrvatskoj dovršenje ove zamisli moguće tek u idućih pedesetak godina.

U svakom slučaju politička namjera za izgradnjom mosta koji bi vodio do poluotoka Pelješac je nedvosmislena. Iza nje stoje premijer Ivo Sanader, resorni ministar Božidar Kalmeta i njihovi najbliži suradnici. No do prvih stvarnih koraka u realizaciji treba proći barem nekoliko mjeseci, zatim bi uslijedio natječaj i tek potom radovi koji bi trajali najmanje 18 mjeseci. Kada se zbroji sve vrijeme potrebno za dovršenje projekta, proizlazi da bi pelješki most mogao biti pušten u promet otprilike prije idućih izbora, ako će biti redovni. Autocesta prema jugu i novi most već se sada naziru kao snažan Sanaderov izborni adut za budućnost.