"Rekao mi je da je to tamo negdje iza Dugava, a kad sam mu rekao da ne znam doći do tamo, objasnio mi je kako trebam proći pokraj 'Maršalke', ostaviti auto na jednom križanju pa još malo gore pješice do tog plavog kontejnera gdje ću ostaviti novac"Čitavu noć s petka na subotu roditelji otete Jelene Gudeljević proveli su u policijskoj postaji na Trešnjevci nadajući se vijestima o svojoj 26-godišnjoj kćeri. Djevojka je za to vrijeme bila prisiljena bespomoćno sjediti na kuhinjskom stolcu s kojeg je njezini otmičari nisu puštali ni na zahod. Ako bi se usudila makar i najmanje pomaknuti, prijetili bi joj da će joj kosti polomiti, ubiti je i pobiti sve članove njezine obitelji. Ispod skijaške kape koju su joj navukli na lice jedva je uspijevala i disati dok je slušala kako jedan od dvojice muškaraca telefonom dogovara što uopće učiniti s njom, vlasnicom automobila BMW 32i kupe koji je, čini se, bio prava meta njihove zločinačke akcije. Vozačice su se, očito, namjeravali riješiti čim prođe dovoljno vremena da sklone automobil, jedan od ukupno dva takva koliko ih postoji u Zagrebu.

Ono što otmičari, čini se, ipak nisu znali jest da je potraga za njima krenula 15-ak minuta nakon što je u 19.30 sati jedan od njih neočekivano uletio u Jelenin auto, udario je po glavi, zbog čega se djevojka na nekoliko sekundi onesvijestila, i navukao joj kapu na glavu. Točno toliko, naime, punih 15 minuta, Jelenin je dečko zapanjeno slušao kako otmičar psuje njegovu djevojku i prijeti joj kako će nastradati ako samo pisne. Jelena nije pisnula. Bila je u potpunom šoku. Nekoliko trenutaka prije zaustavila je automobil pred vratima stana što ga dijeli sa svojom sestrom blizankom Marijom i ostala sjediti jedva koji trenutak dok je završavala razgovor sa svojim dragim.

“Sva je sreća da je Jelenin dečko bio na liniji. Inače mi valjda do jutra ne bismo ni znali da je oteta. Mene nije bilo kod kuće jer sam taj vikend trebala provesti sa svojim dečkom, a da Jelenin dečko baš u tom času nije razgovarao s njom, kasnije ju ne bi uspio dobiti jer joj je otmičar, čim se malo pribrao, oduzeo telefon i izbacio bateriju. Mislio bi da je zaspala ili štogod. U svakom slučaju nitko je ne bi niti tražio”, rekla je za Nacional Jelenina sestra Marija Gudeljević, dodajući kako su Jelenin automobil vidjeli i dečki iz dva Ferotermova salona što se nalaze u prizemlju kuće u kojoj sestre žive, ali nisu vidjeli tko ga vozi. Čim se veza prekinula, Jelenin je dečko o otmici obavijestio policiju, potom je nazvao njezinu sestru Mariju i roditelje.

“Meni je javio moj brat. Nije bilo ni 20 sati kad sam doznao. Odmah sam sjeo u automobil i krenuo u potragu za njom i tad sam primijetio kako je i policija već na cesti. Kontrolirali su i zaustavljali vozila. Bio ih je pun grad. Ali očito smo pogriješili jer se naša potraga usmjerila na Jarun i taj dio grada, dok su oni Jelenu očigledno odvezli prema Novom Zagrebu. Čitavu noć nismo imali nikakvih pretpostavki gdje je Jelena, tko ju je oteo i zašto”, kaže Jelenin otac Šime Gudeljević, vlasnik Feroterma, sretan što je obiteljska drama, koja je trajala do subote u 15 sati kad su Jelenu pronašli u naselju Borovje, napokon završena.

Nakon što su je oteli u automobilu kojim se dovezla pred svoju kuću, Jelenu su najprije odvezli pred nekakav vrtić. Premda ispod kape koja joj je zaklanjala pogled nesretna djevojka nije mogla ništa vidjeti, čula je otmičara kako govori svom kolegi da je on tu ispred vrtića i što da sad radi s djevojkom koju je ugrabio s najnovijim modelom BMW-a.

“Dosta dugo su je vozili uokolo ne bi li, valjda, izgubila orijentaciju. Kad su stali kod vrtića, ostali su tamo čekati gotovo do ponoći, a zatim je ponovno utrpali u automobil i dovezli do stana u kojem su je držali”, kaže Jelenin otac, poduzetnik koji je s trojicom svoje braće početkom 1990. otvorio tvrtku što se uspješno bavi prodajom sanitarija, keramičkih pločica i centralnog grijanja. Jelenini otmičari, međutim, pojma nisu imali da su ugrabili kćer tako uspješnog biznismena.

“Najgore je bilo to što ona do sedam ujutro sljedećeg dana uopće nije znala što namjeravaju učiniti s njom. Neprekidno su joj prijetili i ni u jednom trenu nisu rekli da će tražiti novac za njezinu otkupninu. Vjerojatno bi bila u puno manjem strahu da je to od početka znala. Ovako je punih 12 sati provela tresući se pri pomisli kako bi je mogli i ubiti. Još uvijek se sva tresla kad je stigla kući”, svjedoči Jelenina sestra Marija.

“Tek ujutro su je pitali gdje radi i što rade njezini roditelji. Vjerojatno im je u početku trebala tek neko vrijeme, dok ne smjeste auto negdje na sigurno. Planirali su je vjerojatno čitavu noć držati kako nitko ne bi doznao da je automobil nestao, a onda im je postala teret. No kad im je rekla da joj je otac vlasnik Feroterma, shvatili su da bi mogli dobiti i novac pa su joj dopustili da me nazove. Nazvala me oko 11 ujutro sa svog mobitela. Bila je uplakana i pitala me da li bih mogao skupiti novac. Čuo sam kako joj čovjek sa strane govori što će mi reći. Policija mi je noć prije savjetovala da, ako se otmičari jave, pristanem na sve njihove uvijete pa sam tako i učinio. Tog trenutka mi nismo znali da su Jelenini otmičari obični klošari. Tek kasnije smo doznali kako joj je jedan od njih već u automobilu skinuo sat s ruke, pokupili su joj ono nešto novca što je imala u novčaniku i skinuli sav nakit. Koliko je Jelena uspjela čuti, nisu imali ni 150 kuna da kupe bon za mobitel. Obični, jadni klošari. Ali tada to nismo znali. Ni policija to nije mogla znati. Uostalom, naša policija nema baš ni previše iskustva s ovom vrstom kriminala. Rekli su nam kako su posljednji takav slučaj imali prije desetak godina u Zagorju”, ispričao je Šime Gudeljević, 53-godišnji poduzetnik koji, uz Jelenu i Mariju, ima još pet sinova. Jelena je kasnije potvrdila kako su njezini otmičari najvjerojatnije tek sitni kriminalci. Najprije stoga što je, iako nije mogla otkriti gdje se nalazi, vidjela kako je pod stana u koji su je strpali jednako derutan kao i cipele njezinih otmičara. S njome su u stanu bila dvojica. Jedan je bio ljubazniji, odnosno nije joj prijetio, a drugi, koji ju je neprekidno strašio, čitavu je noć proveo na telefonu dogovarajući se s nekim, tko je očito bio pravi mozak akcije, što dalje činiti.

“Oteli su je u 19.30 sati, u prilično osvijetljenoj ulici, dok su još radila naša dva salona u prizemlju, kad se djeca vraćaju iz škole. Zato smo pretpostavili da je riječ o profesionalcima. Tko bi se drugi, mislili smo, usudio na takav bezobrazluk”, govori Jelenina sestra Marija. Da ipak nije riječ o profesionalcima, Šime Gudeljević prvi put je posumnjao kad su ga otmičari ponovno nazvali i od njega za Jelenu i automobil tražili otkupninu od samo 25 tisuća eura.

“Odmah sam pristao. Rekao sam neka mi samo objasne što mi je činiti. No moj brzi pristanak kao da ih je zbunio. Malo su zamucali i rekli mi neka ostavim mobitel uključen i da će mi se kasnije javiti s uputama. Tada još vjerojatno nisu imali razrađenu strategiju. Istina, u tom trenutku ja bih im najradije bio skočio kroz žicu, ali poslušao sam savjet policije i trudio se biti ljubazan i strpljiv. Nakon tog razgovora očekivao sam da će mi se javiti tek navečer, ali mobitel mi je ponovno zazvonio već oko 14 sati. Očito je da to nisu profesionalci, oni bi valjda pričekali mrak, kad je sve to lakše obaviti, a ne ovako, u pol bijela dana”, zaključio je Gudeljević. Moguće je ipak pretpostaviti kako bi se pod okriljem noći lakše sklonila i policija koja očajnog oca nije pratila na mjesto gdje je trebao ostaviti otkupninu za svoju kćer.

“Nastojao sam ih zavlačiti pa sam rekao kako još uvijek nemam sav novac. Otmičar s kojim sam razgovarao pitao me koliko mi novca nedostaje, a kad sam rekao da čekam još tri tisuće eura, odgovorio mi je da ne moram čekati nego da donesem to što imam. Ispada na kraju da je to bilo daj što daš”, priča vlasnik Feroterma koji je, pokušavajući otegnuti razgovor kako bi policija uspjela locirati od kuda otmičari zovu, tražio da mu objasne gdje se nalazi kontejner kraj kojeg je trebao ostaviti novac.

“Rekao mi je da je to tamo negdje iza Dugava, a kad sam mu rekao da ne znam doći do tamo, objasnio mi je kako trebam proći pokraj ‘Maršalke’, ostaviti auto na jednom križanju pa još malo gore pješice do tog plavog kontejnera gdje ću ostaviti novac”, prisjeća se Gudeljević, a prema uputama koje je dobio čini se da su ga otmičari ipak promatrali iz zgrade u Dugavama, najvjerojatnije u Albinijevoj ulici, a ne kraj Bundeka kako su objavile dnevne novine. Gudeljević, naime, potvrđuje da su ga otmičari odnekud promatrali jer najprije su mu se javili kad su primijetili kako luta između dva plava kontejnera udaljena jedan od drugog stotinjak metara, a potom još jednom kad su vidjeli da nije ostavio novac.

”Želio sam provjeriti vide li me doista pa sam ih, kad su ponovno nazvali, pitao kako da ubacim novac u kontejner kad ga onda nitko neće moći uzeti iznutra bez dizalice. Rekli su mi neka novac ostavim na kontejneru, no onda mi nije bilo jasno, zar se ne boje da će ga netko drugi uzeti. Onuda ljudi prolaze. Jedan je čovjek bio tamo i prao svoj auto. Pretpostavljam da je bio njihov, ali to je moja pretpostavka”, završio je svoju priču, koja srećom ima sretan kraj, otac otete Jelene Gudeljević. Desetak, 15-ak minuta Jelena Gudeljević ostavljena je u naselju Borovje nedaleko od džamije. Budući da su joj oteli mobitel i ostavili je bez kune u džepu, konačno oslobođena djevojka zaustavila je prvog prolaznika i zamolila ga da se s njegova mobitela javi svojoj obitelji. Nazvala je svog dečka koji se iste sekunde, već lud od brige, pojavio i odvezao je kući gdje ju je čekala cijela obitelj. Nakon vijesti da je Jelena nestala, gotovo 50 Gudeljevića okupilo se u Jeleninoj roditeljskoj kući.

“Kad je stigla, sva se tresla. Nije željela ništa pričati i mi je nismo željeli previše ispitivati. Zapravo smo se čak i šalili. Sad znam da smo je trebali odmah odvesti u bolnicu, ali u tom trenutku svima nam je bilo tako drago što je konačno s nama i laknulo nam je što je nisu fizički maltretirali da o tome u kakvom je stanju šoka uopće nismo razmišljali. Tek kasnije smo shvatili da je, nakon prve euforije što je konačno sa svojima, postala depresivna i šutljiva”, objasnila je Jelenina sestra Marija. Nitko od obitelji, shvativši koliko joj je traumatična svaka pomisao na najgorih 20 sati u njezinu životu, Jelenu nije propitkivao o detaljima. Svoj iskaz djevojka je dala tek na policiji, gdje se prisjećala svih dijelova razgovora između dvojice otmičara koji su se pred njom oslovljavali lažnim imenima. No jednom se, za vrijeme telefonskog razgovora koji je vodio, omaklo i pravo ime. Policija je Jeleninu ocu obećala da će uhvatiti otmičare koji su za sobom ostavili priličan broj tragova, a Šime Gudeljević zahvalan im je za sve što su poduzeli i nimalo bijesan što su im otmičari u prvi čas utekli.

Takva se vrsta pomirljivosti poklapa s neslužbenim podacima do kojih je Nacional došao iz vrlo pouzdanih izvora, a koji tvrde da je policija već uhvatila jednog od otmičara, a Jelena ga je prepoznala po boji glasa. Pitanje je vremena kad će i njegovi sudionici biti privedeni. Prema Jeleninu svjedočenju lako je zaključiti da je iza čitave akcije, osim dvojice otmičara izvršitelja, stajao još netko.