Prva nominacija, 1978., odmah joj je donijela Oscara za ulogu u filmu "Annie Hall" Woodyja Allena. Četiri godine poslije nominirana je za ulogu u filmu "Crveni", 1997. je bila nominirana za ulogu osobe koja umire od leukemije u filmu "Marvinova soba"Diane Keaton (58) jedna je o rijetkih hollywoodskih glumica koja je bez obzira na svoje godine još uvijek vrlo tražena u Hollywoodu, i to ne samo kao glumica nego i kao redateljica i producentica. Da je tome tako potvrđeno je nedavno kada je za ulogu u filmu “Ljubav nema pravila” nagrađena Zlatnim globusom te je odmah zatim nominirana za istu ulogu i za nagradu Oscar. Radi se o njezinoj četvrtoj nominaciji za Oscara. Prva nominacija, 1978., odmah joj je donijela Oscara za ulogu u filmu “Annie Hall” Woodyja Allena. Četiri godine poslije nominirana je za ulogu u filmu “Crveni”, 1997. je bila nominirana za ulogu osobe koja umire od leukemije u filmu “Marvinova soba”, a ovogodišnja nominacija dokazuje njezinu trajnost u filmskom svijetu.

UVIJEK S DJECOM Želim biti uz svoju djecu, vodim ih sa sobom na snimanje filma, bili su i na snimanju filma 'Ljubav nema pravila', iako ne kada sam snimala golišavu scenu BOJAŽLJIVA REDATELJICA Meni nije lako dobiti priliku režirati film i zato moram biti oprezna pri izboru filma. Jednostavno se bojim da ću uprskati stvar Diane Keaton rođena je u Los Angelesu a njezina glumačka karijera započela je kazališnim ulogama na Broadwayu i to u “Kosi”. Nakon upoznavanja s Woodyjem Allenom, s kojim je bila u ljubavnoj vezi, 1972. je dobila ulogu u njegovu filmu “Play it Again, Sam”, iste godine proslavila se ulogom u filmu “Kum”, a dvije godine poslije glumila je i u “Kumu II”. Tih je godina definitivno bila muza Woodyja Allena, glumila je u većini njegovih filmova kao komičarka, da bi 1978. dobila Oscara za ulogu u filmu “Annie Hall”. Nakon prekida ljubavne veze s Woodyjem Allenom glumila je u filmu “Crveni” Warrena Beattyja, koji joj je ujedno postao ljubavnik, a surađivali su i godinu dana poslije na filmu “Pucanj u mjesec”. Slijedio je niz filmova u osamdesetima u kojima nije dosegla kvalitetu filmova koje je radila prije, osobito s Woodyjem Allenom, da bi u devedesetima počela glumiti u hitovima poput “Otac moje nevjeste” i “Klub prvih žena”. Ujedno je ponovno i to vrlo uspješno surađivala s Woodyjem Allenom u filmu “Umorstvo na Manhattanu” da bi 1995. debitirala kao redateljica hvaljenog filma “Unstrung Heroes”. Njezin redateljski debi bio je tako hvaljen da joj je ponuđena režija filma “Kućna pravila”, ali je odbila jer je prihvatila ulogu u filmu “Town and Country”, koji je doživio veliki fijasko. U devedesetima se počela pojavljivati i kao producentica, a najviše uspjeha donio joj je prošle godine film “Elephant” Gusa Van Santa koji je nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu.

Iako je imala brojne ljubavnike, Diane Keaton se nikada nije udavala. Živi s dvoje usvojene djece, trogodišnjim Dukeom i sedmogodišnjom Dexter. Iako tvrdi kako joj je sada jasno da se nikada neće udati, u filmu “Ljubav nema pravila”, koji će se u nas početi prikazivati 18. ožujka, glumi ženu koja se strasno zaljubljuje u poznim godinama. Lik koji glumi, Ericu Barry, dobrostojeću spisateljicu, njezina kći Marin (Amanda Peet) upoznaje sa svojim puno starijim ljubavnikom Harryjem Sanbornom (Jack Nicholson), vlasnikom glazbene hip-hop kompanije. Tijekom upoznavanja na večeri Harryju naglo pozli, a mladi i atraktivni liječnik Julian Mercer (Keanu Reeves) spašava mu život uz konstataciju da se radi o srčanom udaru. Julian se odmah zaljubljuje u Ericu, ali joj ujedno preporučuje da se brine za Harryja i njegovo zdravlje. Naravno, Harry i Erica će se zbližiti, ali je on prevelik ženskaroš da bi joj priznao kako je voli zbog čega će Erica pasti u očaj.

S Diane Keaton razgovarali smo u berlinskom hotelu Four Season gdje je odsjela kao gošća filmskog festivala u Berlinu. Na razgovoru se pojavila u dolčeviti, njezinoj omiljenoj odjeći koju nosi i u većem dijelu filma “Ljubav nema pravila”, pri čemu nam je rekla kako je taj dio u scenariju napisala scenaristica i redateljica filma Nancy Meyers. Diane Keaton pokazala se poprilično otvorenom osobom koju nijedno pitanje neće naljutiti. Zato smo jedva čekali da je pitamo koliko joj je bilo teško skinuti se pred kamerama u filmu “Ljubav nema pravila”, gdje na nekoliko sekundi pokazuje svoje golo tijelo.

NACIONAL: Kako ste odlučili da u 58. godini pokažete svoje golo tijelo na filmskom platnu? – Pročitala sam scenarij filma i odlučila se skinuti pred kamerama. Nije bilo previše razmišljanja. Rekla sam samoj sebi – ma koga briga. To ionako nije tako važno. Osjećala sam da će moje pojavljivanje u takvom izdanju funkcionirati na filmu. Koga je uopće briga što se pojavljujem gola? Znala sam da će to izazvati određene reakcije, ali ne prevelike. Na kraju je film u Americi dobio cenzorski predikat PG 13, ne smiju ga gledati mlađi od 13 godina bez pratnje roditelja jer u filmu dva puta kažemo “jebote”, jednom ja i jednom Jack Nicholson. Riječ “jebote” je očito groznija od tijela gole žene. Znam da ste vi Europljani sofisticiraniji kad su u pitanju takve stvari na filmu i ne pravite intrige oko puritanskih pitanja. Tko zna, moguće je da će, kada se film “Ljubav nema pravila” bude prikazivao na američkoj televiziji, moja golišava scena biti izbačena iz filma ili će je premontirati tako da se vidi samo moje lice.

NACIONAL: Što ste na snimanju filma radili Jacku Nicholsonu da je tako fasciniran Vama i novinarima priča samo o Vama? – Nisam ništa posebno radila, samo sam bila pametna, ali ne znam shvaća li on to na taj način.

NACIONAL: Tko se bolje ljubi, Jack Nicholson ili Keanu Reeves? – Jack Nicholson jer to tako piše u scenariju filma.

NACIONAL: Na kraju filma vi u Parizu birate između Nicholsona i Reevesa. Da se radi o situaciji iz privatnog života, koga biste izabrali? – Nikoga jer se takva situacija ne može dogoditi nikome od nas troje. Keanu Reeves ne bi želio biti sa mnom kao ni Jack Nicholson. Ja ne bih željela biti ni s jednim ni s drugim kao što ni Nicholson i Reeves ne bi željeli biti jedan s drugim. No mislim da smo svi troje vrlo dobri prijatelji a to misle i njih dvojica. Misle da sam divna žena.

NACIONAL: U filmu, a navodno i u privatnom životu, spavate samo četiri sata. Što Vas noću može održati budnom? – Prošle me je noći moj sin držao budnom. Nije spreman na promjenu vremenske zone. Došla sam s njim i kćerkom u Berlin jer nisam željela da se opet ne vidimo neko vrijeme. Znam da im je teško letjeti sa mnom 14 sati a onda zbog promjene vremenske zone ne znaju gdje su. Međutim, želim biti uz svoju djecu, vodim ih sa sobom na snimanje filma, bili su i na snimanju filma “Ljubav nema pravila”, iako ne u trenucima kada sam snimala golišavu scenu.

NACIONAL: Izgledali ste poprilično iznenađeno kada ste primili Zlatni globus za ulogu u filmu “Ljubav nema pravila”. Očekujete li novog Oscara i možete li današnja vremena usporediti s onima kada ste dobili Oscara za film “Annie Hall”? – U posljednjih 30 godina, otkako sam posljednji put dobila Zlatni globus, sve te dodjele nagrada postale su užasno bitni i veliki događaji. Divovski, rekla bih. Sve je to iskliznulo u smjeru modne revije umjesto da ostane u glumačkim okvirima. U sedamdesetima je to bio daleko manji događaj, iako iznimno važan. Zlatni globus je svake godine sve veći i veći događaj, nekada to nije bila tako značajna nagrada. Mislim da je to zbog uloge medija, odnosno uloge komunikacija. Ipak, još uvijek se ne može uspoređivati s Oscarom jer svi osjećaju da je Oscar još uvijek najvažnija nagrada. Povijesno gledano, Oscar je uvijek bio glavna nagrada za glumca. Naravno da bih voljela dobiti Oscara, ali ne sanjam o tome kako ga dobivam. Ne poznajem osobu u glumačkom svijetu koja ne želi dobiti Oscara. Nagrade vam omogućuju da radite više s boljim glumcima i redateljima.

NACIONAL: No Oscar nikada nije bio pravi odraz vrijednosti. Vi ste prije filma “Annie Hall” glumili u sjajnoj drami “Tražeći gospodina Goodbara” i niste bili nagrađeni za tu ulogu. – Bio je to sjajan film, snimljen iste godine kada i “Annie Hall”, ali članovima Akademije više se sviđao film “Annie Hall”. Pokušala sam govoriti o filmu “Tražeći gospodina Goodbara”, ali su me mediji ušutkavali na račun filma “Annie Hall”. Isto se dogodilo s filmovima “Pucanj u mjesec” i “Crveni”. “Annie Hall” je bio najbolji film te godine, film koji je proslavio i promovirao Woodyja Allena, zaista nevjerojatan film. Taj je film promijenio gledanje na komediju kao žanr.

NACIONAL: Namjeravate li i dalje režirati s obzirom na to da su vaši redateljski pokušaji poput filma “Unstrung Heroes” bili kvalitetni i uspješni? – Hvala na komplimentima, ali nakon tog filma režirala sam film “Hanging Up”, koji je bio vrlo neuspješan iako mi je trebalo godinu dana da ponovno dobijem priliku režirati. Meni nije lako dobiti priliku režirati film i zato moram biti oprezna pri izboru filma. Jednostavno se bojim da ću uprskati stvar. No i pored toga žarko želim ponovo režirati.

NACIONAL: “Hanging Up” je film od kojeg se mnogo očekivalo, za razliku od filma “Unstrung Heroes”. – Upravo tako. Očekivalo se da će “Hanging Up” biti komedija, ali ja taj film nisam tako napravila. No obožavala sam Waltera Matthaua koji je bio sjajan u tom filmu i kojem je to, uostalom, bio posljednji film. Na snimanju sam mu znala reći: “Zaboravi na to što piše u scenariju i samo pričaj”, i on bi počeo pričati, a ja sam ga bez daha gledala i uživala.

NACIONAL: Kakva je uopće bila reakcija muškog dijela Hollywooda kada ste odlučili režirati svoj prvi film? – Nije bilo posebnih reakcija ni komentara tako da nisam imala nikakvih problema. Hvala Bogu, prošla su ta vremena kada se mislilo da žene ne mogu režirati filmove. Danas sve više žena režira i to je jako, jako dobro.

NACIONAL: Potkraj osamdesetih režirali ste neobičan dokumentarni film “Raj”, koji je privukao dosta pažnje i raznolike kritike. – Moram priznati da se danas bojim pogledati taj film jer se još uvijek pitam što sam to uopće radila. Sjećam se da se u tom filmu postavljaju pitanja poput “bojiš li se smrti”, “postoji li seks u raju”, “postoji li ljubav u raju”, a između tih pitanja pojavljivale su se slike ljudi na samrti. Najbolje je bilo to što su mi velike filmske kompanije besplatno ustupale svoje snimke iz filmova na temu raja. Čak sam zvala i razne vjerske organizacije da bih na kraju dobila crteže od najčudnijih vjerskih organizacija koji se bave rajem. Zamislite, crtali su raj. Godinu dana sam radila na tom dokumentarcu i dobila najgore moguće kritike. Ljudi su mrzili taj film, mrzili su i mene. A onda je prikazan u Cannesu gdje je dobio dobre kritike. To je bilo tako bizarno. Odvratno iskustvo. Ljudi ne vole govoriti o raju jer ih to odmah podsjeća na umiranje.

NACIONAL: Poznati ste i po ljubavnim vezama s hollywoodskim autorima i glumcima kao što su Warren Beatty, Woody Allen i Al Pacino. Što se sada događa s Beattyjem, on sve manje glumi i režira? – On je fenomenalan glumac i redatelj. Kod njega je problem što mu treba jako puno vremena za donošenje važnih odluka. Prolazi kroz sve i svašta dok na kraju ne smisli što će raditi. I ja se pitam zašto ne radi više, on ima kapacitet i kvalitetu na račun koje bi mogao neprestano raditi. Međutim, svi se mi u životu moramo boriti s vlastitim problemima, a Beattyjev je problem što je predobar, on je briljantan. Voljela bih kada bih i sama imala takvih problema.

NACIONAL: Postoje li planovi da ponovno radite s Woodyjem Allenom, on nije poput Beattyja, vrlo je produktivan. – Ja sam spremna ponovno raditi s njim, ali ne znam je li on spreman ponovno raditi sa mnom. Ja ću, sa svoje strane, sve pokušati. Woody Allen je ipak moj prijatelj. Međutim, poznavajući njegovu maštu i teme koje ga zanimaju, ne vjerujem da će se naći neka uloga za mene. A možda me on i ne želi u svom filmu, tko zna? No još uvijek ga volim.

NACIONAL: Što je to što Vas je natjeralo da producirate film “Elephant” koji je prošle godine pobijedio na festivalu u Cannesu? – Natjerala su me ubojstva u Columbineu. Natjeralo me nasilje u Americi, pitanje što to tjera mlade ljude na ubojstva i nasilje. Bila sam ushićena kada sam saznala da je film nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu. To je film koji pokazuje nasilje, ali ne daje vlastite odgovore nego tjera ljude na razmišljanje. Stoga mislim da svaki gledatelj ima vlastito mišljenje i vlastiti odgovor na tu problematiku. Moje je mišljenje da je za mnogo toga kriv nedostatak komunikacije djece i roditelja. Zato u filmu i ne vidite roditelje, vidite samo tijela. Radije bih imala roditelje koji se svađaju sa mnom u potrazi za rješenjem problema nego da ih nemam uopće. Postoje roditelji koji uopće ne žele pomoći svojoj djeci i tako dolazi do izolacije te djece. Na takav me zaključak tjera film “Elephant”.

NACIONAL: Kakve savjete možete dati mladim hollywoodskim glumicama poput Amande Peet s kojom ste glumili u filmu “Ljubav nema pravila”? – Amanda Peet ne treba moje savjete jer je već zvijezda i zna kako se treba ponašati u ovom poslu. Što se tiče ostalih djevojaka s kojima sam nekada glumila, uvijek sam im govorila da samo pokušavaju, stalno to moraju raditi. Sve je u pokušaju, ne smije se odustajati, i treba biti vrijedan radnik. Što se tiče trenda po kojem sve moraju biti mršave, ja im kažem “pogledajte Meryl Streep”. Ona ima lijepo popunjeno tijelo a nije debela. Ili pogledajte Kathy Bates. Nemojte me krivo shvatiti, ali Meryl Streep je pravi komad žene. Fenomenalna je, obožavam je, ona je tako seksi i privlačna, predivna je a nije mršava.

NACIONAL: U novije vrijeme glumice koje prijeđu tridesete godine sve teže dobivaju uloge u Hollywoodu. Mislite li da je vrijeme da se starije glumice vrate na filmsko platno? – Nadam se tome, ali filmska industrija se ne razlikuje od drugih poslova u kojima mladi istiskuju starije. Koliko glumica moje dobi još uvijek uspješno glumi u filmovima? Dvadesetak. Naravno da je problematično to što glumice nakon 35. godine života prestaju dobivati glumačke ponude, tužno je što više nemaju sreću da im netko ponudi dobru ulogu, njihov glumački vijek je završen. To je grozno. Poneka uskraćena uloga neće donijeti probleme Meryl Streepp, Sissy Spacek, Jessiki Lange, Goldie Hawn ili Susan Sarandon, ali će donijeti mnogim drugim sjajnim glumicama koje nisu dobile priliku za dokazivanje nakon 35. godine.

NACIONAL: Znači li to da je Hollywood okrutno mjesto? – U Hollywoodu se glumci osjećaju sigurno u krugu svoje obitelji. Ne žele eksperimentirati, osobito kada ostare, što je prava šteta. Eksperimentiraju dok su mladi, okušavaju se u različitim ulogama, ali ne i poslije. Nažalost, drukčije nećeš uspjeti, a ako ne uspiješ, onda si nitko i ništa.

NACIONAL: Je li za Vas kao redateljicu i glumicu danas teško naći nove i zanimljive projekte, osobito ako znamo da ste dobitnica Oscara, da ste vrlo lijepi i da ste karakterno snažni? – Sve to što ste nabrojali, složila se s Vama ili ne, ne mora puno značiti u potrazi za dobrim filmom. Dok sam bila mlada, mislila sam da ne postoji ni jedna uloga koja me može u potpunosti zadovoljiti. No to je samo način gledanja na neke stvari. Jednostavno je teško naći zanimljiv materijal i napraviti dobar film i to je tako bilo uvijek. Teško je raditi s velikim glumcima, tako vam je to u filmskom svijetu.

NACIONAL: Zašto se nikada niste udavali? Je li u pitanju strah od razvoda? – Razvod je zasigurno jedan od razloga, mislim da su razvodi uništavajući. Osobito kada se dođe do rasprava oko novca, tada to postaje stravično. Imam prijatelja, divan čovjek, kojeg je napustila supruga. Svojedobno je kupio kuću kako bi njihovo dvoje djece imalo gdje živjeti. On je trgovac umjetninama, sjajan tip, jako je volio tu kuću. Pogodite što se dogodilo. Ostao je bez kuće, pripala je njegovoj bivšoj ženi. Napustila ga je i još je uzela kuću. Ne mogu vam reći koliko sam se loše osjećala zbog svega što mu se dogodilo. Naravno, razvod nije jedini razlog zbog kojeg se nikada nisam udala. Jednostavno, nitko me nikada nije zaprosio. S druge strane, nikada se nisam našla u vezi u kojoj bih se doista osjećala sigurnom. Problem je što ljudi često ulaze u brakove a pritom ne razmotre što im se sve može dogoditi u životu i kako ih to može promijeniti. Naime, kako možete očekivati da ćete samo s jednom osobom provesti cijeli život. Recite mi iskreno. To je tako rijedak slučaj i zahtijeva posebnu razinu prijateljstva. Zato, budite praktični i potpišite predbračne ugovore. Osigurajte se. Možda će vaš brak funkcionirati, ali nitko se u to ne može kladiti. Prijateljstvo je ono što drži ljude zajedno, dijeljenje istih pogleda na život, a ne seksualna privlačnost. No previše ljudi biva prebrzo spojeno u trenutku romanse i misle da će to trajati cijeli život. Zato ponavljam, potpišite predbračni ugovor i uštedite si novac.

Biografija
Rođena 5. siječnja 1946. u Los Angelesu kao Diane Hall (nadimak joj je Annie)
1968. dio izvorne postave mjuzikla ‘Kosa’
1970. glumi u brodvejskoj predstavi Woodyja Allena ‘Play it Again, Sam’ i ulazi u vezu s njim
1972. glumi u Coppolinu ‘Kumu’, a 1974. u ‘Kumu’ 2
1977. za ulogu u ‘Annie Hall’ Woodyja Allena dobila je Oscara, a njezina unisex odjeća postaje modni trend
1981. glumi u ‘Crvenima’ Warrena Beattyja s kojim je u vezi nakon što je prekinula s Woodyjem Allenom
1987. režira dokumentarac ‘Raj’
1991. glumi u ‘Ocu moje nevjeste’
1995. režira hvaljeni film ‘Unstrung Heroes’
2003. Zlatna palma u Cannesu filmu ‘Elephant’ Gusa Van Santa koji je producirala