Objavljeno u Nacionalu br. 430, 2004-02-10

Autor: Sina Karli

NOVI TREND MEĐU MUŠKARCIMA

Prvi Hrvat koji priznaje da je napravio face lifting

Pravnik i vlasnik privatnog hotela iz Tisnog Srećko Pavić podvrgnuo se face liftingu, estetskoj operaciji pomlađivanja

Srećko Pavić, pravnik i privatni ugostitelj iz Tisnoga kraj Šibenika, vitalni i aktivni 66-godišnjak koji se u prosincu podvrgnuo face liftingu, estetskoj operaciji pomlađivanja, prvi Hrvat koji se ne boji javno to priznati i pokazati.Srećko Pavić, pravnik i privatni ugostitelj iz Tisnoga kraj Šibenika, vitalni i aktivni 66-godišnjak koji se u prosincu podvrgnuo face liftingu, estetskoj operaciji pomlađivanja, prvi Hrvat koji se ne boji javno to priznati i pokazati.“Redovito gledam njemačku televiziju jer sam 12 godina živio u Njemačkoj, a tamo ima puno emisija koje su posvećene estetskoj kirurgiji i objašnjavaju zašto se ljudi na nju odlučuju. To su mahom obični, mali ljudi, konobarice, službenici, odvjetnici, no svi oni kažu kako idu na estetske operacije jer žele izgledati bolje ako im se za to već pruža mogućnost. To me dijelom potaknulo da i sam o tome počnem razmišljati, ali i slučajan susret s dr. Glumičićem. Upitao sam ga što na mom licu treba popraviti. ‘Možete još malo počekati’, rekao mi je. Tri godine poslije ponovno sam došao k njemu jer sam se odlučio pomladiti.”

Srećko Pavić (66), poduzetnik iz Tisnog, jedan je od brojnih muškaraca u Hrvatskoj koji traže usluge estetskog kirurga: u ordinaciji Siniše Glumičića već čine 30 posto pacijenataTako govori Srećko Pavić, pravnik i privatni ugostitelj iz Tisnoga kraj Šibenika, vitalni i aktivni 66-godišnjak koji se u prosincu podvrgnuo face liftingu, estetskoj operaciji pomlađivanja, prvi Hrvat koji se ne boji javno to priznati i pokazati. Većina žena i muškaraca, a osobito slavni i poznati, u Hrvatskoj i u svijetu nipošto ne želi priznati niti želi da se zna da su većim ili manjim estetskim zahvatom promijenili izgled svog lica ili tijela, iako je to često posve očito. Najnoviji slučaj talijanskog premijera Silvija Berlusconija, o čijem se pomlađenom izgledu naveliko raspravlja u Italiji, ponovno je potaknuo niz pitanja: je li muškarcima dopušteno da rade na svom izgledu kao što to rade žene, treba li to javno priznati i posebno – je li takva stvar dopuštena političaru i državniku, jer mu lako može srušiti kredibilitet, a za političara bez kredibiliteta najbolje je da odmah napusti politiku.

Prije godinu i pol pred sudom u Hamburgu počelo je jedno od najneobičnijih političkih suđenja u Njemačkoj posljednjih godina. Tužitelj je bio njemački kancelar Gerhard Schroder, a tužena strana njemačka agencija DDP. Kancelar se naljutio na agenciju zbog članka u kojem se tvrdilo da tada 58-godišnji kancelar boji kosu. To je postala tema političkih rasprava, a jedan oporbeni političar u parlamentu je rekao kako “onaj tko prepravlja svoju kosu vjerojatno prepravlja i državne statističke podatke”. Kancelar je tražio da agencija povuče svoju vijest i javno kaže da je neistinita te se ispriča, a kad je agencija to odbila, obratio se sudu. Dobio je spor, a što mu je bilo još važnije, uspio je napraviti takav pritisak na medije da su o tome prestali govoriti.

Koliko su takve teme osjetljive za političare, pokazuje i slučaj, iako sasvim različit od Schroderova, francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca kojeg su francuski mediji nedavno optužili da krije od javnosti da je nagluh, a ako to krije, tko zna što sve može sakriti. Da Chirac ima problema sa sluhom, otkrio je francuski tjednik L’Express. Elizejska palača nije obavijestila javnost da Chirac nosi slušni aparat a francuski mediji smatraju da je javnost trebala o tome biti službeno obaviještena. Da Chirac slabije čuje, ne diskvalificira njegov posao, ali pokazuje da se skrivaju neke činjenice o njegovu zdravstvenu stanju, što javnost u Francuskoj podsjeća na situaciju s prethodnim predsjednikom Francoisom Mitterrandom koji je desetak godina bolovao od raka, ali je zabranio da se to spomene u redovitim godišnjim izvještajima o njegovu zdravlju.

Kad je od raka obolio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, hrvatska javnost ni tada pa sve do njegove smrti vjerojatno ne bi znala što se zaista s njime događa, jer je tadašnja HDZ-ova garnitura smatrala da je to bolje sakriti i objavljivati lažne dijagnoze njegova liječničkog konzilija, da nije bilo nekih medija, ponajprije Nacionala, koji su izvještavali o pravom stanju stvari iz vlastitih izvora. O tome se za Tuđmanova režima nije javno raspravljalo i cijela stvar spada u “balkansku prošlost” Hrvatske nad kojom se može samo zgražati i priželjkivati da se ne ponovi. O zdravstvenom stanju političara, ne samo kad je riječ o teškoj ili smrtonosnoj bolesti nego i o estetskim zahvatima na koje, kako pokazuju najnoviji primjeri, nisu imuni ni političari, javnost svugdje na svijetu želi i ima pravo znati. S tom činjenicom suočio se ovih dana i 67-godišnji Silvio Berlusconi.

Krajem siječnja on se nakon mjesec dana odmora pojavio u javnosti puno svježiji nego prije toga, ali ni on, poput mnogih, nije bio otvoren ni iskren u izjavama što je sa sobom učinio. Najprije je rekao da je bio na strogoj dijeti i da je izgubio 11 kilograma, a tek pod pritiskom medija odlučio je priznati da je “operirao samo gornje kapke”.

“Ona me je na to navela”, izjavio je prije deset dana grupi novinara koji su pratili njegov susret s grupom talijanskih modnih dizajnera, misleći na svoju ženu, bivšu glumicu Veronicu Lario. Ubrzo nakon tog priznanja u koje se samo djelomično vjerovalo jer se vidjelo da talijanski premijer ima puno manje bora na cijelom licu, da mu je koža zategnuta i da nema više podbratka, talijanski tjednik L’ Espresso objavio je da je premijer bio podvrgnut ekstenzivnom kirurškom zahvatu: operaciju je krajem prosinca u klinici Ars medica u kantonu Ticino u Švicarskoj obavio estetski kirurg iz San Francisca.

Nacionalovi sugovornici, poznati zagrebački estetski kirurzi – Siniša Glumičić s privatnom poliklinikom i Ivo Džepina koji radi u Zavodu za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju Kirurške klinike KBC Rebro – suglasni su da je Silvio Berlusconi podvrgnut radikalnijem zahvatu, punom ili djelomičnom face liftingu, operaciji za koju se i kod nas muškarci odlučuju u mnogo većem broju nego ranijih godina.

“Gledajući slike prije i poslije operacije čini se da je kod njega osim blefaroplastike, korekcije gornjih kapaka, napravljen face lifting. Lice i vrat su mu zategnuti i vidi se razlika u položaju lica, nabora, tkiva iznad jagodica, donje čeljusti”, rekao je Ivo Džepina koji tvrdi da demokratizacija estetske kirurgije ide u tom smjeru da i muškarci, kako bi bolje izgledali, posežu za kirurškim nožem te da je slika stanja u Hrvatskoj gotovo jednaka onoj u SAD-u, gdje deset posto estetskih zahvata otpada na muškarce. Glumičić je također rekao da se trend zahvata na muškarcima ubrzano razvija i kako statistike u njegovoj poliklinici pokazuju da su njegovi pacijenti u posljednje vrijeme čak u 30 posto slučajeva muškarci.

“Prije 15 godina, kad sam radio u ordinaciji dr. Milojevića, omjer je bio 5 do 10 posto muškaraca prema 85 do 90 posto žena. Sada nema tjedna kad nemamo u poliklinici muškog pacijenta”, kaže Glumičić. O najnovijem Berlusconijevu izgledu kaže da je talijanski premijer možda imao samo tzv. temporalni lifting a ne face lifting, što znači zatezanje gornje trećine lica. Napravljen je samo jedan rez iza uha kako bi se zategnulo područje oko očiju. No moguće je da je upotrijebljen samo botox, preparat koji se ubrizgava u bore i zateže kožu. Glumičić kaže: “Lifting je operacija koja bi Berlusconija pomladila za deset godina, ali je oporavak dulji. Injekcije botoxa imaju isti učinak kao temporalni lifting, eliminiraju lateralne bore oko očiju. Političari na Zapadu, kao i mnogi glumci, pjevači, biznismeni pa i neeksponirani ljudi, i muškarci i žene, danas vrlo rado koriste injekcije botoxa. Američki demokratski predsjednički kandidat John Kerry također se poslužio botoxom. U Americi kao predsjednik morate izgledati dobro. To ne znači da morate biti ljepotan, ali morate dobro izgledati, jer ogroman broj ljudi bira na osnovi dopadljivosti, izgleda. Ima ljudi čiji duh i nastup ne prate njihov izgled – izgledaju potrošeno, iscrpljeno, staro a puni su energije i kreativnosti. Za takve ne postoji druga varijanta osim kirurgije. Botox pak omogućava i nstant efekt jer ne morate imati vrijeme za to. To se može napraviti za vrijeme odmora za ručak, neposredno prije nekog važnog događanja a efekti su fantastični što se tiče osnovnih bora lica. To su bore oko očiju, na čelu, nazolabijalne bore. Taj preparat doslovce paralizira male mišićne ogranke i toliko je precizan da blokira točno one mišiće gdje je stavljen pa mimika lica ostaje prirodna. Jedino što nakon pet, šest mjeseci valja ponoviti terapiju.”

Ni John Kerry nije htio priznati da je imao posla s estetskim kirurzima. Kad su ga upitali je li dobio injekcije botoxa, odgovorio je protupitanjem: “A što je to?” Američki su novinari bili dvostruko skeptični zbog njegove reakcije, jer se znalo da je Kerryjeva supruga dobivala botox i da bi bilo čudno da Kerry čak i ne zna što je to.

Hrvatski poduzetnik iz Tisna, Srećko Pavić, kako nam je ispričao prošle subote u Zagrebu, nije ni trenutka dvojio hoće li tajiti da ide na estetski zahvat kad se već na njega odlučio. Svima je u svom mjestu obznanio da ide u Zagreb napraviti face lifting i ljudi su, kako kaže, dobro reagirali.

“Gospodinu Paviću napravio sam korekciju kapaka i face lifting, zatezanje lica i vrata. To je vrlo zanimljiv čovjek koji je došao sa željom da izgleda svježije, ali ne napeto i neprirodno. Volim takav pristup pacijenta u kojemu ne forsira ni mene ni sebe. Ja sam mu mogao napraviti lifting bez ijedne bore na licu, ali tada bi izgledao kao da je prošao kroz tunel pun vjetra. To Amerikanci često rade a takav lifting izgleda dobro tek kad prođu dvije godine od operacije. Faye Dunaway tako izgleda”, ispričao je Glumičić.

Srećko Pavić objasnio je za Nacional što ga je potaknulo da se pomladi: “Uvijek sam volio lijepo izgledati. A to je i taština, što je normalno. Uživam kad mi kažu da izgledam mlađi desetak godina. Osim toga, živim sam, razveo sam se prije 25 godina, i želio bih naći mladu ženu za zajednički život. No ni nakon mnogobrojnih pokušaja i traženja nisam uspio naći onu koja bi mi u svemu odgovarala. Jer nije sve u seksu, treba s nekim dijeliti 24 sata dnevno. Iako sam samac, želim izgledati uredno, sve sam radim u kući, sam sebi kuham i to samo zdravu hranu. Držim do zdravlja i kupam se u moru cijele godine. Osim toga, jako volim raditi u prirodi. Zasadio sam 300 maslina i imam dva vinograda s po tisuću čokota. Sve obrađujem vlastitim rukama a u svom hotelu s 20 soba, a to je bio prvi privatni hotel u bivšoj Jugoslaviji, ja sam i glavni kuhar iako je kod mene zaposleno deset ljudi. Kuham više od dvadeset godina jer ne mogu naći pravog, dobrog kuhara. Sad mi je sve to pomalo dosadilo, a kako moje dvoje djece živi u Njemačkoj i ne misle se vratiti, hotel namjeravam prodati. Napravit ću nešto drugo na velikom terenu u Tisnom koji sam naslijedio od roditelja.”

Srećko Pavić radio je 12 godina u Njemačkoj, a u Zagrebu je studirao i završio pravo. Radio je samo dvije godine kao pripravnik kod odvjetnika u Zagrebu, ali mu se to nije svidjelo. “Pokušao sam tri, za mene nezahvalna, pa čak i nepoštena zanimanja. Bio sam kao gimnazijalac sedam godina kod popova, u sjemeništu u Šibeniku i Zagrebu. Moj kolega iz razreda, iz klupe, današnji je šibenski biskup. Kad je 1990. počeo rat, bio sam u Zagrebu potpredsjednik u Seljačkoj stranci kad joj je predsjedavao Stipac. Nakon pola godine dao sam ostavku jer se nisam htio ni time baviti. To su sve nepoštena zanimanja, jer popovi, pravnici i političari govore u ime nekog drugog, u ime onih koje i ne poznaju i žive drukčijim životom od njih u svakom smislu. To je obmana i manipulacija. Ja te ljude nazivam prodavačima magle”, kaže Pavić.

Najbolje se snašao u privatnom biznisu i u prirodi, svojim maslinicima i vinogradima. U radu je, kaže, našao smisao života. Ne misli nikad prestati raditi, ne razumije kako ljudi priželjkuju dan kad više neće imati nikakvih obaveza. To po njemu nema smisla i kuje planove kao da će još dugo živjeti. Samo da je još pored njega neka žena, mlada, najviše do četrdesete, priželjkuje Pavić i o tome kaže: “Malo sam izbirljiv. Naučio sam se na mlade žene. Moja lijepa kuća u Tisnom rivlači mlade i zgodne žene, ali osim u seksu dosad ni s jednom nisam našao puno zajedničkog. One koje bi sa mnom živjele obično dolaze iz grada, a takve nemaju smisla za prirodu. No ja se i dalje nadam da će se pojaviti prava.”

Nekoliko tjedana nakon estetskog zahvata u Zagrebu veoma je zadovoljan rezultatom. Kaže kako mu se jako svidjela atmosfera u poliklinici, a osobito mlade žene koje rade kod dr. Glumičića: “Rekao sam im u šali kad sam bio na operaciji: ako se nijedna u mene ne zaljubi, znači da operacija nije uspjela!”

Prema Glumičićevim riječima, Pavić se ubraja u idealne kandidate za face lifting, jer ima pravilnu indikaciju i idealnu motivaciju: “Ako netko radi lifting kako bi usrećio ženu kraj sebe, a ne radi sebe samoga, to je relativna motivacija i u pravilu dobro. Ni kad to žena čini radi muža ili partnera. Puno je bolje kad se to čini radi sebe samoga, jer se želi bolje izgledati.” Kako je rekao Pavić: “Bio sam lijep i prije, a sad sam još ljepši i to mi se sviđa. Svi su mi u selu rekli da odlično izgledam.”

Pavić potvrđuje tvrdnju estetskog kirurga Ive Džepine da u javnosti prevladava pogrešna predodžba o tome tko su pacijenti koji dolaze k estetskim kirurzima: “Iskrivljeni je dojam koji vlada u medijima da se tim zahvatima podvrgavaju osobe s estrade ili filma. K nama dolaze ljudi svih zanimanja i iz raznih društvenih slojeva, u najvećem broju obični ljudi, dok eksponirani čine vrlo malen postotak. Muškarci koji mi se obraćaju ne dolaze samo iz taštine nego najviše iz opravdanog razloga. Ili imaju velike podočnjake, ružan i nepravilan nos, ćelavi su ili nakon mršavljenja žele skinuti s trbuha višak masnog tkiva.”

Svim pacijentima samo je jedna stvar zajednička: vole diskreciju. Samo za nekolicinu s domaće estradne muške scene zna se da su bili kod estetskog kirurga. Prije nekoliko godina sportski novinar Božo Sušec operirao je podočnjake, a to je nedavno učinio i skladatelj zabavne glazbe Tonči Huljić. Glumac Rene Bitorajac imao je devijaciju septuma i teško je disao pa mu je Glumičić usput malo korigirao i vršak nosa. Oni to ne taje pa o tome mogu govoriti i njihovi kirurzi. O svim drugim osobama s javne scene, za koje se nagađja da su se podvrgnule kakvom zahvatu, kirurzi šute kao zaliveni.

“Ima puno osoba s estrade, i to onih za koje ne biste nikada vjerovali, koje žele promjene na licu i tijelu. No upravo su oni posebno osjetljivi. Svojedobno sam operirao poznatog liječnika Dragutina Rubalu koji je imao emisiju na Narodnom radiju, koji to nije tajio i to je prava rijetkost. Tri sam mu puta radio transplantaciju kose i on je svaki put nakon operacije na radiju rekao da mu je na glavi turban jer je došao s presađivanja kose. No to je zaista rijetkost. Muškarci s estrade dolaze zbog nosa, odnosno problema s disanjem, pa im usput popravim i nos. Drugi je problem ćelavost, a potom problem sala na trbuhu, što je u porastu. Za face lifting dosad sam na estradi imao samo jednog ozbiljnog kandidata, ali se on još nije na to odlučio, iako bi mu puno značilo”, ispričao je Glumičić.

A što je s političarima u Hrvatskoj, idu li pod estetski nož, pitamo Glumičića i Džepinu. “Zašto oni ne bi imali isto pravo kao i svi drugi, zašto bismo prema njima bili nepravedni?”, pitanjem je odgovorio dr. Džepina, iako se nije izjašnjavao o tome kuca li itko na njegova vrata. Dr. Glumičić kaže da se među hrvatskim političarima vrlo rijetki oni koji se odlučuju na estetske zahvate: “Naše političare to ne zanima ili imaju drukčiji stav o tome, možda ne pate zbog svog izgleda a možda i nisu spremni otići pod kirurški nož.” Otkriva ipak da su neki bili njegovi pacijenti, i to u raznim razdobljima u posljednjih desetak godina. Uglavnom su htjeli osvježiti lice, ukloniti podočnjake, operirati kapke. Nekolicini je napravio transplantaciju kose, nekima liposukciju trbuha. No nitko nije radio lifting. Pitamo ga bi li kakav zahvat preporučio premijeru Ivi Sanaderu, predsjedniku Stipi Mesiću, donedavnom ministru Radimiru Čačiću ili nekom četvrtom na hrvatskoj političkoj sceni.

“Muškarci poput njih svoj lik nose jako dobro i ni za jedan detalj na njihovu tijelu ili licu ne bih rekao da ga treba operirati. Morao bih razmisliti kome bih među političarima nešto preporučio. Iako kao estetski kirurg odmah kod ljudi vidim što bi s malim pomakom skalpela izgledalo puno bolje, ni jedan mi političar ne pada na pamet. Čak mislim da ni Ljubi Ćesiću Rojsu ništa ne treba. Zaokružava svoju sliku i nema mu se što raditi. Uostalom, kad pacijent dođe k meni i pita što bih mu promijenio, nikad mu to ne kažem i kad mislim da mu nešto treba. Pustim ga da sam postavi svoju indikaciju.”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika