Objavljeno u Nacionalu br. 430, 2004-02-10

Autor: Dean Sinovčić

'Svjedoci' u lovu na Zlatnog medvjeda

Brešan među filmskom elitom

'Svjedoci' su bili jedan od prvih filmova koje je direktor Dieter Kosslick odabrao za ovogodišnji berlinski festival, a Vinko Brešan posebnu je pozornost dobio u filmskom magazinu Screen koji svakodnevno izlazi tijekom festivala

Kada se Nicholson pojavio u Berlinu, svi su ga pitali otkud mu hrabrost da u 66. godini to učini, na što je on na konferenciji za novinare odgovorio kako je ponosan na svoju debelu stražnjicu toliko da je predložio da se ona pojavi na plakatu za filmKada se Nicholson pojavio u Berlinu, svi su ga pitali otkud mu hrabrost da u 66. godini to učini, na što je on na konferenciji za novinare odgovorio kako je ponosan na svoju debelu stražnjicu toliko da je predložio da se ona pojavi na plakatu za filmSamo jedna gola stražnjica bila je dovoljna da bi svi o njoj pričali na početku 54. filmskog festivala u Berlinu što se održava od 5. do 15. veljače. Nije to bilo čija stražnjica nego je riječ o goloj stražnjici Jacka Nicholsona koju on pokazuje u filmu “Ljubav nema pravila” (Something’s Gotta Give) što je prikazan drugog dana festivala. Kada se Nicholson pojavio u Berlinu, svi su ga pitali otkud mu hrabrost da u 66. godini to učini, na što je on na konferenciji za novinare odgovorio kako je ponosan na svoju debelu stražnjicu toliko da je predložio da se ona pojavi na plakatu za film, ali su producenti odbili taj prijedlog. Uostalom, u tom se filmu na nekoliko trenutaka gola vidi i njegova partnerica Diane Keaton, ali njoj nije palo na pamet predložiti producentima da izloži svoje gole grudi na plakatu filma. Njoj je već dovoljno to što je za tu ulogu dobila Zlatni globus, a ujedno je nominirana i za Oscara, što joj je u 58. godini velika satisfakcija za njen rad.

Tako su Nicholson i Diane Keaton postali veća vijest od filma “Studengora” (Cold Mountain) koji je otvorio festival, što i ne čudi jer su se u Berlinu pojavili samo redatelj Anthony Minghella i sporedni glumci Phillip Seymoure Hoffman i Brendan Gleeson, ali ne i glavni glumci Nicole Kidman, Jude Law i Renee Zellweger. Nije teško zaključiti zašto se neki od njih nisu pojavili na otvaranju festivala. Do sada su se nominacije za Oscara objavljivale usred berlinskog festivala i svi filmovi za koje su se očekivale nominacije bili su predstavljani s brojnim glumačkim imenima kako bi se pojačala predoscarovska kampanja. Ove godine nominacije su objavljene ranije i svi oni koji su ostali razočarani i bez nominacija izbjegli su dolazak u Berlin. Primjerice, Nicole Kidman je potvrdila svoj dolazak u Berlin, ali samo dan nakon što je objavljeno da nije nominirana za Oscara novinari su dobili obavijest kako ona ipak neće doći na festival. Slično se dogodilo s redateljem Timom Burtonom, koji je režirao “Veliku ribu” (Big Fish), za kojeg se također pričalo da će doći u Berlin, ali nije stigao. Ipak, da ne bi ispalo kako glavni glumci filma “Studengora” nedolaskom na otvorenje ruše ugled festivala, u nedjelju se sasvim iznenada u Berlinu pojavila Renee Zellweger koja je iskoristila slobodan dan kako bi iz Londona, gdje snima nastavak filma “Dnevnik Bridget Jones”, doletjela na polusatnu konferenciju za novinare. Debeljuškasta zbog uloge u tom filmu rekla je da nije uzbuđena zbog nominacije za Oscara za sporednu glumicu i jedini joj je problem izbor haljine za tu večer. Slično kao i Renee Zellweger, u Berlinu će se u srijedu na polusatnoj konferenciji za novinare pojaviti Jude Law. Nikome nije jasno zašto on nije došao u Berlin na otvorenje jer je bio najavljen, a i nominiran je za Oscara za najbolju mušku ulogu. Cijelu famu oko nominacija za Oscara pokušao je razbiti Anthony Minghella koji je rekao da je sretan što “Studengora” ima sedam nominacija, a to što je nema za najbolji film, režiju i žensku ulogu za njega nije nikakav problem.

Otvorenje festivala začinile su i demonstracije grupe od četrdesetak studenata koji su demonstrirali pred glavnom dvoranom Berlinale Palast na Potsdamer Platzu jer je njemačka vlada smanjila godišnju financijsku dotaciju visokom školstvu. Demonstranti su bili prilično glasni, što nije bio problem, ali je problem nastao kada su se iznenada sjurili prema ulazu dvorane te je njih desetak uspjelo proći pokraj zbunjenih policajaca i ući u dvoranu. Vrlo je vjerojatno da su policajci u tom trenutku bili zaokupljeni manekenkom Claudijom Schiffer koja je šetala crvenim tepihom. No nakon ulaska demonstranti nisu znali što da rade u dvorani, policija se brzo pregrupirala i izgurala ih.

Ako već nema Nicole Kidman, onda je titulu najzgodnije glumice na festivalu s lakoćom dobila Charlize Theron. Ona je u Berlin došla zbog filma “Monster”, i to ne samo zato da bi ga predstavila u utrci za Oscara za najbolju glumicu nego i zato što je film u konkurenciji za nagradu Zlatni medvjed. Charlize Theron u njemu glumi serijsku ubojicu Aileen Wuornos, za što se udebljala 15 kilograma. “Monster” je snimljen po istinitoj priči, Aileen Wuornos je pogubljena baš kada se film snimao, ali na konferenciji za novinare Charlize Theron se jasno izjasnila protiv smrtne kazne navodeći kako statistike pokazuju da se zbog smrtne kazne stopa ubojstava nije smanjila te dodajući kako je političari koriste za svoje svrhe. Nakon završetka snimanja filma trebalo joj je oko 25 dana da izgubi višak kilograma, i to strogom dijetom te svakodnevnim odlaskom u teretanu. Usput je rekla kako je bila oduševljena podrškom svog dečka, glumca Stuarta Townsanda, te je tada shvatila da je on ne voli samo zbog njezina tijela nego i zbog drugih kvaliteta. Zanimljivo, ali prije nego što smo intervjuirali Charlize Theron za Nacional njezin agent pristojno nas je zamolio da ne postavljamo pitanja o vezi između filma i događaja iz njezina privatnog života jer to nije bitno za film. Riječ je o tome da je Aileen Wuornos kao prostitutka ubijala svoje klijente, a majka Charlize Theron ubila je njezina oca, ali je očito da uoči dodjele Oscara nije poželjno podsjećati javnost na taj događaj. Ne sumnjamo da je film ozbiljan pretendent za nagrade u Berlinu i zbog toga što je predsjednica žirija Frances McDormand, poznata američka glumica, koja je prvi put u Berlinu i koja će znati cijeniti ovakvu “žensku” temu filma.

Kada već govorimo o ljepoti, upravo je začudno kakva je ljepotica Cate Blanchett, osobito ako se zna da je u visokom stupnju trudnoće. Glumica koja se proslavila ulogom u trilogiji “Gospodar prstenova” u Berlin je stigla zbog filma “Missing” redatelja Rona Howarda, koji je doživio neuspjeh u Americi pa se kroz natjecanje za Zlatnog medvjeda nastoji predstaviti u Europi. Cate Blanchett nije marila za trudnoću kao ni za to što se nakon prva dva vrlo topla dana u petak večernja temperatura spustila na nulu te je razgolitila ramena, odjenula haljinu s dubokim prorezom i na crvenom tepihu pozirala fotografima. Zlobnici su komentirali kako se tom prilikom imalo što vidjeti za razliku od samog filma “Missing”. Zato na konferenciji za novinare i nije bilo pitanja o filmu nego o njezinoj trudnoći, pa su je čak pitali je li se bojala letjeti u avionu u tako visokoj trudnoći na što je ona odgovorila: “Pa nisam doplivala do Berlina nego sam doletjela.”

I dok američki filmovi sa sobom donose više glamura od kvalitete kod europskih se očekuje obrnut odnos, a ove je godine jedan od europskih filmova u konkurenciji za Zlatnog medvjeda film “Svjedoci” Vinka Brešana koji opisuje događaj iz Domovinskog rata u kojem grupa hrvatskih vojnika ubija hrvatskog Srbina i otima njegovu kćer, svjedokinju zločina. S obzirom na to da je hrvatska kinematografija desetljećima čekala da neki njezin film bude prikazan u konkurenciji za Zlatnog medvjeda, u Berlin je stigla brojna filmska ekipa. Osim Brešana, došli su glumci Krešimir Mikić, Leon Lučev i Alma Prica, snimatelj Živko Zalar, montažerka Sandra Botica-Brešan i scenarist Jurica Pavičić na temelju čije je knjige “Ovce od gipsa” snimljen ovaj film. Nakon što je prikazan na projekciji za novinare, u subotu ujutro održana je i konferencija za novinare na kojoj se Brešan odlično snašao. Govoreći smireno i polako, kako bi prevoditelji mogli prevesti svaku njegovu riječ, Brešan je objasnio kako se “nakon Tuđmanove smrti pokazalo da Hrvatska ima prostora za napredak, ali da treba riješiti neke probleme poput zločina hrvatskih vojnika u ratu”. Dodao je kako u Hrvatskoj “ratni zločini nisu do kraja osuđeni i zato smo napravili ovaj film”, ali i da se “ovaj film ne bavi hrvatsko-srpskim odnosima već smo željeli prikazati zločin iz vizure zločinca”. Novinare koji poznaju situaciju na Balkanu zaintrigirao je Brešanov stav te ga je novinar New York Timesa pitao kakve su reakcije na film u Hrvatskoj na što mu je Brešan objasnio da su “Svjedoci” prikazani samo na festivalima u Puli i Motovunu pa su ga vidjeli ljudi koji nisu imali političke opservacije te su samo jedne dnevne novine, Slobodna Dalmacija, objavile tekst u kojem se navodi kako je ovaj film uperen protiv samostalnosti Hrvatske.

Premda su “Svjedoci” bili jedan od prvih filmova koje je direktor festivala Dieter Kosslick odabrao za ovogodišnji berlinski festival, zbog neatraktivnosti hrvatske kinematografije njegova službena premijera održana je u subotu u 16.30 sati kada brojni fotografi i televizijske ekipe ne trče na crveni tepih kako bi razgovarali s glumcima i redateljem. Zato je dolazak filmske ekipe popratilo tek nekoliko fotografa i poneka televizijska ekipa. Više pozornosti Brešan je dobio u filmskom magazinu Screen koji svakodnevno izlazi tijekom festivala u Berlinu i gdje su producenti kupili naslovnicu kao oglas za film. U kraćem tekstu Brešan je na upit novinara odgovorio kako nikada ne bi pristao režirati američki film jer nije komercijalni redatelj nego bi volio raditi diljem Europe. Uz to, Brešan je dao i jako puno intervjua nakon kojih se hvatao za glavu zbog priglupih pitanja koja su mu postavljana. “Jedan me pitao volim li Nijemce, pa što da mu odgovorim?”, jadao nam se i zatim objasnio da mu je odgovorio kako u Berlinu ima nekoliko jako dobrih prijatelja, ali da ne zna voli li i onih ostalih 80 milijuna Nijemaca jer ih ne pozna. Mnogo veselije bilo je u subotu uvečer, kada je nakon premijere održana zabava u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu gdje su se svi opustili uz vino i dalmatinske pjesme klape Maestral iz Dubrovnika, shvativši da je najgore prošlo, da su izdržali i konferenciju za novinare i premijeru te kada su prema prvim reakcijama shvatili da će film biti solidno ocijenjen. Odnekud se, sasvim neočekivano, na zabavi pojavila i Nives Zeljković, djevojka koju se najlakše pamti po velikom poprsju, ali mnogo teže po bilo čemu drugom. Po jednom izvoru u Berlinu je u posjetu prijateljima, po drugom u Berlinu snima neku pjesmu. Fotografi su iskoristili priliku da je fotografiraju u društvu glumaca iz filma “Svjedoci”, pri čemu je najzabavnije bilo gledati Leona Lučeva kako se odmiče od nje i kako mu je prilično neugodno što će se s njom naći na istoj fotografiji.

“Svjedoci” su jedan od nekolicine filmova što su se našli u konkurenciji za Zlatnog medvjeda, a koji imaju snažnu političku poruku. Osim njega tu su i “Country of my Skull” redatelja Johna Boormana koji govori o apartheidu u Južnoj Africi te “Beautiful Country” norveškog redatelja Hansa Pettera Molanda. I dok je “Country of my Skull” poprilično razočaranje jer izgleda kao objašnjenje apartheida za one koji o njemu ništa ne znaju, a takvih gotovo da nema, “Beautiful Country” je vrlo emotivan film koji je rasplakao prisutne na konferenciji za novinare. Naime, u filmu se opisuje mladi Vijetnamac koji iz svog sela otputuje u Teksas u potrazi za svojim ocem kojega glumi Nick Nolte, a koji je bio američki vojnik u Vijetnamu. Priča filma je tako dojmljiva da se redatelj Moland rasplakao na konferenciji za novinare dok je opisivao svoje viđenje filma. Ubrzo nakon toga jedan je kineski novinar na vlastitom jeziku dijelio komplimente svojoj sunarodnjakinji, glumici Ling Bai, što je kod nje izazvalo suze, a njezine su suze natjerale i samog novinara da zaplače. Bilo je dovoljno pogledati sve novinare koji su se nalazili u konferencijskoj dvorani da bi se vidjelo kako se mnogi od njih susprežu da i sami ne zaplaču.

Tako je “Beautiful Country” postao najzapaženiji film prvog dijela festivala, odmah do filma “Intimate Strangers” francuskog veterana Patricea Lecontea sa Sandrine Bonnaire u glavnoj ulozi a koji Leconte opisuje kao “sentimenalni triler”. No do kraja festivala bit će prikazano još jako mnogo filmova i tko zna koliko će još suza biti proliveno.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika