Otkad se 1989. proslavio "Batmanom", danas 45-godišnji Tim Burton na glasu je kao jedan od najvažnijih hollywoodskih redatelja proteklih 15 godina.Otkad se 1989. proslavio “Batmanom”, danas 45-godišnji Tim Burton na glasu je kao jedan od najvažnijih hollywoodskih redatelja proteklih 15 godina. Filmovi koji su slijedili, “Edward Škaroruki”, “Povratak Batmana” i “Ed Wood”, samo su potvrdili njegov status, donekle poljuljan neuspjehom filma “Mars napada!”. No vratio se “Sanjivom dolinom”, napravio svoju verziju klasika “Planeta majmuna” da bi potkraj prošle godine svjetsku premijeru imao njegov posljednji film “Krupna riba”, koji se u hrvatskim kinima počinje prikazivati u četvrtak, 26. veljače. Producenti su od filma “Krupna riba” očekivali mnogo, naročito prilikom nominacija za Oscara. Uvod nije bio loš i film “Krupna riba” bio je nominiran za četiri Zlatna globusa: za najbolji film, Albert Finney za najboljeg sporednog glumca, najbolja glazba i najbolja pjesma iz filma. Nije dobio ni jednog a nominaciju za Oscara dobio je samo Danny Elfman za najbolju glazbu.

'Sa svojim ocem nikad nisam imao, kao Billy Crudup u filmu, završni, dugi, prelijepi razgovor. Pokušao sam, ali do toga nije došlo 'Sve je bilo lako s 'Krupnom ribom' jer se svidio i meni i kompaniji koja ga je producirala. U u Hollywoodu uz scenarij odmah dobijete i datum premijere, što nije bio slučaj s ovim filmom' 'Volim Vederov glas i mislim da odgovara duhu filma. Počašćen što imam pjesmu Pearl Jama u filmu' 'Neki dan sam vidio djevojku s tetovažom 'Predbožićne noćne more', a već drugi dan druga djevojka mi je pokazala tetovažu 'Edwarda Škarorukog'. To mi je i seksi i nevjerojatno i zbog toga sam počašćen. 'Što je Johnny skrivio da su ga proglasili najseksipilnijim. Tko zna što će još birati, možda najseksipilnije mrtvo tijelo' Film “Krupna riba” nastao je prema istoimenoj knjizi Daniela Wallacea u kojoj Ed Bloom (Albert Finney) na samrtnoj postelji prepričava svoj nevjerojatan život sinu Willu (Billy Crudup) s kojim nikada nije bio u dobrim odnosima. Mladi Ed (Ewan McGregor) susretao se s nevjerojatnim bićima i imao nevjerojatne zamisli, ponajviše zbog toga da bi zaveo svoju suprugu Sandru (Jessica Lange), koju kao mladu glumi Alison Lohman. Kao što se u mnogim prethodnim filmovima Burton identificirao s glavnim likom, tako se i u ovom slučaju identificirao s Willom Bloomom, jer ni Burton nije bio u dobrim odnosima sa svojim ocem. Na ekskluzivan razgovor za Nacional Burton se pojavio iznimno dobro raspoložen. Prije nešto više od tri mjeseca postao je otac a majka je glumica Helena Bohnam Carter ,koja mu je postala djevojka na snimanju filma “Planeta majmuna”. Čupave kose, s tamnom naočalama koje ne skida i nervoznim pokretima, samo je potvrdio status čudaka u Hollywoodu.

NACIONAL: Film “Krupna riba” potvrđuje da ste još uvijek opsjednuti bajkama za odrasle. – Da, možda bih mogao početi snimati bajke-porniće. Djevojka bi mogla sjesti na nos Pinokiju i natjerati ga da laže. Šalim se. Bajke su me uvijek zanimale a u slučaju ovog filma iskristaliziralo se nekoliko bajkovitih tema. U njemu postoji apstraktan i unikatan odnos između roditelja i sina, gdje me zanimalo što je u njihovom odnosu stvarno a što nestvarno, da bi se na kraju zaključilo da je sve stvarno. To mi govori da je ova bajka poprilično realistična. Ne mogu reći da sam svjesno išao prema realističnosti, ali je jasno da sam ulaskom u realno ušao u jedan, za mene sasvim novi teritorij i u tome sam poprilično uživao.

NACIONAL: Kako to da ste se odlučili ispričati priču o odnosu oca i sina, ako ste svojedobno izjavili kako niste imati osobito blizak odnos s vlastitim ocem? – Kada shvatite da vam je otac umro onda je to šokantno saznanje, bez obzira na to što je jako dugo bio bolestan. U tom trenutku uopće nije bitno jeste li tijekom života bili bliski ili ne. Kada je umro moj otac, bio sam iznenađen u kojoj je mjeri to utjecalo na mene. Toliko sam počeo razmišljati o našem odnosu da riječima ne mogu objasniti. Zato sam zahvalan na scenariju koji sam dobio za ovaj film. On opisuje odnos oca i sina, s kojim sam se identificirao. Taj scenarij je kod mene proizveo takvu katarzu da nisam morao otići kod terapeuta da bih lakše prebolio očevu smrt.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima bili s ocem u trenucima kada je umirao? – Nikada nisam došao u situaciju u kakvu je došao Billy Crudup u filmu, nisam imao završni, dugi, prelijepi razgovor. Pokušao sam, ali do toga nije došlo. To ne znači da je moj otac bio loš, jednostavno nismo bili bliski a kada se razbolio, pokušao sam se zbližiti s njim. Nije bitno jeste li bili bliski ili ne. Kada shvatite da vam je otac na samrti, to vas jednostavno uništava.

NACIONAL: Koliko je vremena prošlo nakon očeve smrti kad ste dobili scenarij za film “Krupna riba”? – Nekoliko mjeseci nakon smrti, možda godinu dana. Ne mogu se točno sjetiti, jer u to vrijeme nisam bio u stanju odmah razmišljati o novom filmu. Sada mi se čini da me je taj scenarij lovio i ja sam mu se na kraju vratio i snimio prema njemu film.

NACIONAL: S obzirom na to da niste scenarist i da radite filmove prema tuđim scenarijima, je li vam teško naći dobar scenarij u Hollywoodu? – Slažem se da je teško pronaći dobar scenarij, no može se dogoditi i da dobijem dobar scenarij, ali ne reagiram na pravi način. Često je moja percepcija dobrog scenarija sasvim drugačija od mnogih ljudi u Hollywoodu, ali ni sam ne mogu zaključiti zašto je to tako. Možda to ima veze s mojim emocionalnim stanjem u trenutku dobivanja novog scenarija, o tome o čemu razmišljam u tom trenutku, o tome kakav sam film upravo završio i tako dalje. Nastojim se identificirati sa scenarijem, inače ga ne bih mogao ispričati kroz film. Zato na neki način moram osjetiti scenarij i zatim ga personaliziram. U slučaju scenarija za film “Krupna riba” sve je bilo lako, jer se svidio i meni i kompaniji koja ga je producirala i nitko ga nije želio mijenjati. Promijenili smo neke sitnice, ali nukleus priče je ostao isti. Osim toga, došlo je do jedinstvene situacije jer u Hollywoodu uz scenarij odmah dobijete i datum premijere, što nije bio slučaj s ovim filmom.

NACIONAL: Poznati ste da u pripremama za filmove crtate izgled likova iz filma. Znači li to da prvo nacrtate izgled svakog lika? – Ne nacrtam svaki pojedini lik, već napamet odaberem čiji ću lik nacrtati da bi se lakše shvatilo kako sam zamislio njegov izgled. To ovisi o glumcu i o liku kojeg glumi. Primjerice, u filmu “Krupna riba” nacrtao sam kako treba izgledati vještica koju glumi Helena Bohnam Carter. Nisam to napravio jer sam je vrlo lako mogao zamisliti kao vješticu, već zbog toga jer sam znao da će to ona prihvatiti na pravi način. Naime, ponekad mi se dogodi da nacrtam lik i onda mi dođe glumac i pita “koji je ovo vrag?”. S Helenom nisam imao takvih problema.

NACIONAL: S obzirom na to da Albert Finney i Ewan McGregor glume starog i mladog Blooma, jeste li ih uvježbavali da glume, razgovaraju, kreću se na isti načine? – Na početku snimanja filma mislio sam da bi trebali igrati na taj način, ali sam onda shvatio da u filmu nije riječ o mimici, jer Ewan McGregor glumi idealiziranu verziju Blooma a ne njegovu stvarnu verziju. Finney i McGregor su neko vrijeme proveli zajedno, ali ne zbog toga da bi bili slični poput oca i sina. U ovom slučaju najbitniji je bio dobar odabir glumaca i nisam im morao govoriti da oponašaju jedan drugoga, jer McGregor glumi bajkovitu verziju Alberta Finneya.

NACIONAL: Zašto ste insistirali da se film snima na lokacijama u Alabami a ne u filmskim studijima Los Angelesa? – Uvijek je dobro snimati na originalnim lokacijama gdje se odvija priča a radnja filma se odvija u Alabami, a ne u umjetnom okruženju studija. S obzirom na to da se od glumaca tražio i određeni akcent pri izgovaranju, onda im je snimanje u Alabami pomoglo da se lakše naviknu na taj akcent, za što su zaslužni lokalni statisti koje smo angažirali. Ujedno izbjegavate neželjene posjetitelje koji bi sigurno upadali na snimanje u Los Angelesu. Na taj način smo se svi mogli više fokusirati na film.

NACIONAL: Zbog čega ste odabrali grupu Pearl Jam da napišu pjesmu za film? – Nerado biram poznatu rock’n’roll grupu da mi piše pjesmu. Naime, glazbenici žele da ih poštujete, ali što da radim ako mi se njihova glazba ne dopadne? Zato sam bio nervozan ali Eddie Veder, vođa grupe Pearl Jam, je bio sasvim cool. Pogledao je film, dopao mu se i rekao je da će napraviti pjesmu i odmah dodao da je ne moram koristiti ako mi se ne dopadne. Na taj me je način oslobodio pritiska, što mi se jako dopalo. Kada sam na kraju čuo pjesmu, bio sam oduševljen. Volim Vederov glas i mislim da odgovara duhu filma. Na kraju sam bio počašćen što imam pjesmu Pearl Jama u filmu.

NACIONAL: Zašto ste se odlučili preseliti u London? – Prvi put sam boravio u Londonu kada sam snimao film “Batman”. Divno sam se osjećao, kao da sam oživio uspomene iz nekog prethodnog života. Osjećao sam se vrlo ugodno u tom gradu. Nakon toga sam boravio u Londonu zbog snimanja još nekih filmova i definitivno mi se dopalo. Volim vrijeme u Londonu, volim šetati njegovim ulicama i imam osjećaj da se u tom gradu prihvaćaju osobenjaci i ekscentrici. U Londonu se osjećam ugodnije, ne kategoriziraju me i ne svrstavaju u određene ladice a to mi se događalo u Los Angelesu, naročito u filmskoj industriji. Mrzio sam tu kategorizaciju još dok sam kao dječak pohađao osnovnu školu. Dok sam odrastao, osjećao sam se prilično odvojen od društva, iako to nije bio moj odabir. Ako vas ljudi počnu percipirati kao čudaka, iako se nikada nisam smatrao čudakom, onda vas odmah počnu stavljati u neke kategorije. Zato smatram da se u Americi osobenjaci ne prihvaćaju, iako mnogo ljudi misli suprotno.

NACIONAL: Kakva je bila vaša pozicija u Hollywoodu nakon što je film “Mars napada!” financijski propao? – Zbog toga sam i morao pobjeći u Europu. Mislim da sam se nakon tog filma odmah počeo osjećati kao Europljanin. Nikada ne možete predvidjeti uspjeh filma. Mogu reći da sam sretan što su svi moji filmovi dobivali istovremeno i dobre i loše kritike. Zato me je iznenađivalo ako bi neki moj film bio ekstremno uspješan ili ekstremno neuspješan. Nikada nisam snimao filmove iz financijskih razloga, da bi bili popularni, jer to ne možete predvidjeti.

NACIONAL: Često spominjete brojne redatelje koji su utjecali na vas. Postoji li neki recentniji primjer redatelja čiji vam se rad dopao? – U posljednje vrijeme nisam gledao mnogo filmova, jer sam snimao “Krupnu ribu”. Kada radite 18 sati dnevno na filmu, onda je najgluplje reći “idemo sada u kino”. Mislim da i u novije vrijeme ima zanimljivih redatelja, iako se Hollywood pretvorio u korporaciju kojoj ne trebaju redateljske individue. Iako mi ni jedno ime sada ne pada na pamet, znam da ima interesantnih autora i interesantnih projekata koje treba vidjeti. Što više takvih, to će filmu biti bolje.

NACIONAL: Poznato je da postoji velika grupa obožavatelja i vas i vaših filmova. Do čega sve dolazi kada susretnete nekog od njih? – Volim te ljude a za mene je najčudnije kada vidim da su tetovirali logo mog filma. Neki dan sam vidio djevojku s tetovažom “Predbožićne noćne more” a već drugi dan druga djevojka mi je pokazala tetovažu “Edwarda Škarorukog”. To mi je u isto vrijeme i seksi i nevjerojatno i zbog toga sam počašćen. Pomislio sam da nije moguće da se te tetovaže ne mogu skinuti s kože. Čak sam bio prestrašen.

NACIONAL: Johnny Depp je jedan od vaših omiljenih glumaca. Kada ste ga 1990. odabrali za ulogu u filmu “Edward Škaroruki”, jeste li mogli vjerovati da će on s 40 godina biti proglašen od magazina People naseksipilnijim muškarcem svijeta? – Osjećao sam se kao da me je netko ošamario a vjerujem i da se Depp tako osjećao. Pomislio sam: što je Johnny skrivio da su ga proglasili najseksipilnijim, zar je došao s drugog planeta? Tko zna što će još birati, možda najseksipilnije mrtvo tijelo. Toga se još nisu sjetili.

NACIONAL: Velik ste ljubitelj filmova strave. Kako komentirate to što su japanski filmovi strave trenutno u trendu u Hollywoodu? – Nisam u novije vrijeme vidio puno japanskih filmova strave, no potezi Hollywooda me ne iznenađuju. Trend remakea je uvijek postojao, sjetite se samo američkih verzija francuskih filmova. Pa u Hollywoodu uopće nisu voljeli francuske filmove, ti ljudi ih nikada nisu ni gledali. Hollywood jednostavno odredi: idemo se sada fokusirati na ovo ili ono i onda pokrenu trend.

NACIONAL: Radite li na nekom novom filmskom projektu? – Upravo sam završio rad na scenariju za film “Charlie and the Chocolate Factory”. Kao što sam već rekao govoreći o scenarijima, u njemu tražim neku svoju životnu priču.

NACIONAL: Kako se osjećate sada kada ste u 45. godini po prvi puta postali otac? – Bio sam prisutan porodu i to je nevjerojatan događaj. Kako volim crtati, nacrtao sam svoje dijete prije nego što se rodilo, prije nego što smo uopće znali hoće li biti dječak ili djevojčica. Nacrtao sam ga nekoliko dana prije rođenja, kao dio priprema za taj događaj. No nitko vas ne može pripremiti za rođenje vlastitog djeteta. To je najčudnija stvar koja mi se dogodila u životu, najnevjerojatnija prirodno – neprirodna stvar koja mi se ikada dogodila. Emocionalno sam bio potpuno nepripremljen, doživio sam raznolikost osjećaja. Osjećao sam se kao u nekom privatnom filmu o vanzemaljcu.