Objavljeno u Nacionalu br. 437, 2004-03-30

Autor: Nina Ožegović

MODNI MAG U POHODU NA BLISKI ISTOK

Uvjeravam Arape da je hrvatska moda bolja od talijanske

Samir Haddad, uspješni hrvatski poduzetnik sirijskog podrijetla i vlasnik modne kuće Image Haddad, za nedavnog posjeta hrvatskih gospodarstvenika Kataru, Siriji i Jordanu shvatio je da na Bliskom Istoku, gdje većina žena nosi feredže, može uspješno prodavati ženski modni proizvod

Tvrtku je osnovao još 1988., zajedno sa suprugom Zrinkom Haddad, diplomiranom ekonomisticom i dizajnericom svih kolekcija.Tvrtku je osnovao još 1988., zajedno sa suprugom Zrinkom Haddad, diplomiranom ekonomisticom i dizajnericom svih kolekcija.“Na Bliski istok nisam išao prodavati proizvode Image Haddada, nego sam smatrao svojom dužnošću da kao Sirijac s dvije domovine – Sirijom i Hrvatskom – sudjelujem u produbljivanju odnosa između Hrvatske i tih zemalja, koji su godinama bili gospodarski i politički zanemareni. No ipak sam ostvario važne poslovne kontakte s Katarom, koji mi se u modnom biznisu čini vrlo zanimljivim”, kaže Samir Haddad, diplomirani filmski montažer i vlasnik i direktor jedne od najuspješnijih hrvatskih modnih kuća “Image Haddad”. Tvrtku je osnovao još 1988., zajedno sa suprugom Zrinkom Haddad, diplomiranom ekonomisticom i dizajnericom svih kolekcija. Haddad se na poziv Hrvatske gospodarske komore pridružio službenoj državnoj delegaciji na čelu s predsjednikom Stjepanom Mesićem u njegovom nedavnom prvom posjetu Kataru, Siriji i Jordanu na Bliskom istoku. U delegaciji su bili brojni hrvatski gospodarstvenici koji su, kako kaže Haddad, “probili led u komunikaciji” s Bliskim istokom. Dodaje da je njegovo poznavanje arapskog jezika pridonijelo ugodnijoj i uspješnijoj komunikaciji, a bliskoistočni gospodarstvenici doživjeli su uspjeh firme “Image Haddad”, koja je u vlasništvu biznismena podrijetlom iz Sirije, kao dokaz otvorenosti Hrvatske.

Haddad kaže kako Bliski Istok nema predrasude prema Hrvatskoj, jedino smatraju da bi hrvatski proizvodi trebali biti jeftiniji 'Vještine koje su se u arapskom svijetu stoljećima smatrale važnima u trgovanju, u današnjem poslovanju više ne vrijede'Također kaže da je njegovo prezime, koje se često pojavljuje u Siriji, Libanonu i Jordanu, bilo odlična preporuka tamošnjim poduzetnicima. Odmah nakon službenih prezentacija gospodarstava Hrvatske i zemalja domaćina, sjatili bi se oko Haddada i obasuli ga brojnim pitanjima. “Prezime je važno samo za prvi kontakt, ali za pravi biznis ono nije presudno”, kaže Haddad. “Zadnje tri godine intenzivno radim na približavanju Sirije i Hrvatske. U Zagrebu smo osnovali Udrugu hrvatskih građana sirijskog podrijetla, kojih ima oko 300, a s obiteljima taj se broj penje i do tisuću ljudi. To su uglavnom bivši zagrebački studenti a današnji liječnici, inženjeri i drugi stručnjaci, koji su u Hrvatskoj osnovali obitelj. Cilj udruge je druženje, ali i biti most između Sirije i Hrvatske. Stoga često odlazimo na izlete, ali i osiguravamo pomoć kod dobivanja viza. Problem je u tome što naši sirijski rođaci teško mogu dobiti vizu za Hrvatsku jer se najbliže diplomatsko predstavništvo nalazi u Kairu, koji je udaljen čak dva sata leta od Damaska. Iako cijeli posjet ocjenjujem vrlo uspješnim, posebno mi je drago što je Sirija napokon dobila počasnog konzula Republike Hrvatske Khouchaba Nissana.”

Govoreći o razlikama tržišta zemalja na Bliskom istoku, Haddad je objasnio da su u toj regiji najvažniji modni centri Dubai i Bejrut. Tamo postoje sve najveće svjetske modne marke, no i Katar polako ide njihovim stopama. Haddad je svjestan da za sada ne može poslovati s rodnom Sirijom jer je ta zemlja razvijene tekstilne proizvodnje maksimalno zaštitila svoje tekstilne proizvode. Zato je odlučio ispitati može li plasirati proizvode u Kataru i Jordanu. Iako preko satelita prati događaje na Bliskom istoku, otkrio je da to tržište, osobito u Kataru koji se ubrzano razvija u svim gospodarskim granama, pruža velike poslovne mogućnosti. Za Jordan, koji nije bogat prirodnim resursima, rekao je da vodi modernu gospodarsku politiku. Samo u tekstilnoj industriji otvorili su 24 nova proizvodna pogona a sa SAD-om su zaključili ugovore, prema kojima su jordanski tekstilni proizvodi u povlaštenom položaju: imaju minimalne carinama ili su čak bez njih. “Pokazalo se da sam čak i ja krivo procjenjivao to tržište”, rekao je Haddad. “Bliski istok nema predrasude prema Hrvatskoj i jedino što smatraju je da bi hrvatski proizvodi trebali biti jeftiniji. Mislim da bi Hrvatska mogla ostvariti značajnu poslovnu suradnju u raznim područjima s tim zemljama, a ne samo u nafti i plinu. Primjerice, ja sam ostvario prve kontakte s Katarom, koji mi je bio najzanimljiviji, no hoće li doći do realizacije posla ovisi o nizu okolnosti. Sada ih prvo moramo uvjeriti da hrvatski modni proizvod može biti kvalitetniji od talijanskog, što nije nedostižno. Čak sam dobio ponudu da tamo otvorim tvornicu i da uvozim radnike”, zaključio je Haddad.

Samir Haddad je stigao u Zagreb 1974. s 20 godina. Diplomirao je montažu na Akademiji dramskih umjetnosti, a kolega s godine bio mu je redatelj Branko Schmidt. Buduću suprugu Zrinku Tikvicki, podrijetlom iz Subotice, upoznao je tokom studija, a spojila ih je ljubav prema umjetnosti i filmovima. Vjenčali su se 1983., a danas imaju dva velika sina. Zrinka Haddad je odrasla u obitelji suca Vrhovnog suda i profesorice fizike i tehničkog odgoja, koja je znala šivati. Kaže da je njezina majka bila vrlo kreativna i poduzetna žena. Primjerice, s 12 godina sama je sebi sašila kaput. “Da je imala podršku u tom svom hobiju, vjerojatno bi bila otvorila butik i napravila velik posao,” kaže Zrinka Haddad. “U našoj se kući odjeća nije kupovala: mama, sestre i ja same smo šivale.” U njihovoj se obitelji oduvijek listao Vogue, a Zrinka Haddad je oduvijek crtala ženske likove i haljine, čak prije nego što je naučila pisati i čitati.

Na pitanje ima li sličnosti između njegovog osnovnog zanimanja, filma i modnog biznisa, Haddad je odgovorio potvrdno. “Vizualna umjetnost vrlo mi je bliska, a znanje stečeno na Akademiji pomaže mi u stvaranju branda “Image Haddad”, od etikete i plakata do osmišljavanja revija, kataloga i izgleda dućana. No Zrinka je glavna dizajnerica, a zajedno smo stvorili kompletnu poslovnu filozofiju naše firme.” “Muž me nikada nije zavaravao: rekao mi je da će sve učiniti za mene, ali da želi živjeti u svojoj zemlji”, kaže Zrinka Haddad. Tako su nakon diplome otišli u Damask, gdje su živjeli pune četiri godine: ona je radila u UN kao tajnica šefa Odjela za komunikacije, a on na sirijskoj televiziji. Naime, htio je pod svaku cijenu raditi film. “To je bilo zanimljivo razdoblje”, nastavlja Zrinka Haddad. “Bila su samo dva bračna para u kojima su oba supružnika bila iz iste zemlje, Irske, a svi ostali su bili mješoviti brakovi. No za moju je budućnost bilo važno što sam u Damasku imala pregled nad svjetskom modom. Tada sam shvatila da se u Zagrebu podcjenjuje pret-a-porte moda. Zapravo, nije je ni bilo. Ili se odjeća kopirala sa zapada, ili se odlazilo u shopping u Trst i Graz.”

Tada je Haddad dobio ponudu od kolege redatelja Branka Schmidta da radi s njim kao asistent redatelja na njegovom filmu “Sokol ga nije volio”. Odmah je dao otkaz na sirijskoj televiziji i vratili su se u Hrvatsku. Kasnije je još radio film “Gospodarski život Stipe Zvonareva”, također sa Schmidtom, a onda je uslijedila suradnja sa Zrinkom Ogrestom. No ubrzo je shvatio da se od filma ne može živjeti, ni u Hrvatskoj ni u Siriji, a ta je spoznaja postala još očitija nakon rođenja sinova, a nju uredski posao nikada nije privlačio. Budući da je Haddad već otprije poznavao modne crteže svoje supruge, odlučili su se za modni biznis, misleći da će se paralelno moći i dalje baviti filmom. “Za povratak u Hrvatsku bilo je presudno što smo oboje željeli nešto promijeniti u svom životu”, kaže Zrinka Haddad. “Svi su nam govorili da dolaze teška vremena i da nije vrijeme za biznis, a osobito ne modni. No nismo se pokolebali.”

Prvu trgovinu otvorili su u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu 1988. Iako je početak bio težak jer su oboje bili neiskusni u tom biznisu, a i vrijeme ekonomske krize u bivšoj Jugoslaviji nije im bilo sklono, razvili su se u modnu kuću prepoznatljivog poslovnog stila. Pogodivši ukus i potrebe poslovnih žena, “Image Haddad” je danas nezaobilazan brand u ženskom odijevanju. Žensko odijelo prvi je model tvrtke “Image Haddad”, koje Zrinka Haddad i danas smatra osnovnim odjevnim predmetom u svojim kolekcijama. Danas imaju dvije linije – Image Haddad i H2, koju su lansirali prije dvije godine, a namijenjena je mlađim kupcima, koji traže trendy odjeću. Imaju šest vlastitih dućana i još 30-ak prodajnih mjesta u Hrvatskoj i susjednim zemljama i velike planove da postanu međunarodna modna marka. Iako je Zrinka Haddad u braku zadržala svoje djevojačko prezime, za svoju modnu tvrtku odabrali su muževo prezime Haddad. “Ljudi godinama nisu mogli zapamtiti niti izgovoriti to neobično prezime, a dugo su bili uvjereni da je riječ o uvoznoj robi”, prisjeća se. Danas su svjesni da je firma uvela nove standarde i kriterije, osobito u odnosu prema kupcu.

Na pitanje da li je ovogodišnja kolekcija nastavak prošlogodišnje nazvane “Seks i grad”, kreatorica Zrinka Haddad odgovorila je potvrdno te otkrila da najviše voli kombinaciju američke praktičnosti i chica i europskog dizajna. “Četrdesete i pedesete godine prošlog stoljeća moja su vječna inspiracija, no u ovoj kolekciji još je naglašenija ženstvenost, koju sam uvijek isticala, čak i onda kada nije bila na cijeni. Srećom, danas i najveće modne kuće najavljuju povratak izvornom ženskom izgledu, naglašavajući da žena mora biti dotjerana i ženstvena tako da je i meni kao kreatoru lakše raditi. Dio kolekcije imat će i štih Bliskog istoka, ali ne po uzoru na tradicionalnu sirijsku odjeću, nego više kao inspiracija podnebljem i kulturom.” Odgovarajući na pitanje je li istina da su ljudi s Bliskog istoka rođeni trgovci i biznismeni, Haddad je taktički odgovorio da je djelomično riječ o predrasudama, a djelomično o istini. “One vještine koje su se u arapskom svijetu stoljećima smatrale važnima u trgovanju u današnjem modernom poslovanju više ne vrijedi, pa je u tom kontekstu to predrasuda. Ali ipak ima nešto u toj tvrdnji što ću obrazložit na vlastitom slučaju. Primjerice, dok se nisam počeo baviti modom, nikada ništa u životu nisam prodao. Ali kad sam ušao u taj biznis, odjednom sam postao svjestan da o trgovini puno znam. Naime, moj je otac bio poslovan čovjek i bavio se trgovinom i pomalo proizvodnjom, a ja sam kao dijete godinama slušao kako on pregovara s poslovnim partnerima. Ti razgovori usjekli su mi se u pamćenje i počeli su mi se nakon puno godina vraćati kao znanje. Dakle, možda su zaista progovorili”, rekao je Haddad.

Na pitanje kako će uspjeti plasirati proizvode “Image Haddada” u tim arapskim zemljama gdje strogi religiozni zakoni propisuju pokrivanje žena, odgovorio je da to ovisi od zemlje do zemlje. “U nekim arapskim zemljama žene se odijevaju kao i u Europi. Primjerice, u Libanonu se čak od 70 do 80 posto žena ne pokriva, u Siriji oko 40 posto nije pokriveno, dok su žene u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, zemljama s rigoroznim pravilima u ženskom odijevanju, kod kuće pred mužem odjevene vrlo moderno, kao svugdje u svijetu. Dakle, šanse su velike”, zaključio je Haddad.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika