Objavljeno u Nacionalu br. 443, 2004-05-11

Autor: Nina Ožegović

Nagrađeni penthouse na zagrebačkom Ribnjaku

Asketski dizajn bračnog para Ergić-Murtić

Vedrani Ergić i Marku Murtiću, bračnom i poslovnom tandemu iz Dizajn centra AAG, Udruženje hrvatskih arhitekata dodijelilo je nagradu 'Bernardo Bernardi' za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja u 2003. za adaptaciju prostranog stana na Ribnjaku

Arhitekti Vedrana Ergić i Marko Murtić, bračni i poslovni tandem iz Dizajn centra AAG, poznatog širom zemlje po prepoznatljivom dizajnu.Arhitekti Vedrana Ergić i Marko Murtić, bračni i poslovni tandem iz Dizajn centra AAG, poznatog širom zemlje po prepoznatljivom dizajnu.“Naši interijeri ne vrište na prvu loptu nego osvajaju neobičnim kombinacijama grubih materijala, kao što su sirovo željezo, travertin otvorenih pora, drvo premazano uljem, staklo i beton s vidljivim tragovima drvene oplate, i najfinijih no ne i najskupljih dizajn produkata”, kažu arhitekti Vedrana Ergić i Marko Murtić, bračni i poslovni tandem iz Dizajn centra AAG, poznatog širom zemlje po prepoznatljivom dizajnu, kojemu je Udruženje hrvatskih arhitekata dodijelilo nagradu “Bernardo Bernardi” za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja u 2003. godini.

'Open space brzo se i lako pretvori u klasičan stan s odvojenim prostorijama različite namjene Neobične kombinacije AAG: 'Sirovo željezo, grubi beton i drvo s najfinijim dizajn produktima' Vedrana Ergić: 'Mi ne definiramo zidove gipsom i onda na njih naslanjamo ormare nego pokušavamo stvoriti element koji objedinjuje nekoliko funkcija' Marko Murtić: 'Klijentu nudimo cijeli paket, od arhitektonsko-građevinskog projekta, preko nabave i dobave, do vlastite proizvodnje, cijeli proces uređenja interijera'Nagradu su dobili za adaptaciju prostranog penthousa na zagrebačkom Ribnjaku, a konkurirali su s još dva projekta ? adaptacijom kuće na Šalati te poslovnog prostora Adris grupe. Priznanje im je veliki kompliment, kažu, jer je nagradilo leitmotiv njihova koncepta u uređenju interijera, koji počiva na jednostavnoj i brzoj transformaciji prostora iz tzv. open spacea u gotovo klasičan stan s odvojenim prostorijama različite namjene. Primjerice, uz minimalnu intervenciju nastaju odvojena spavaća soba, garderoba, “vešeraj”, dnevni boravak i kupaonica.

Stan Ribnjak nalazi se na zadnjem katu kuće koju je početkom 20. stoljeća projektirao Slavko Lowy, u doba procvata modernizma. Prostire se na 130 četvornih metara, koncipiran je asketski, ali unatoč tome djeluje toplo i udobno. Sa zapadne strane ima prostranu terasu od stotinjak četvornih metara s koje puca prekrasan pogled na katedralu i cijeli grad.

“Stan je projektiran kao velika zatvorena kutija, a ostale prostorije dobivaju se jednostavnim pomicanjem, okretanjem ili preklapanjem pregradnih panela”, nastavlja Vedrana Ergić pokazujući interijer. Pomične pregradne stijene napravljene su od posebnog drvenog materijala koji je furniran američkim orahom. Lagane su i imaju ugrađeni mehanizam za pomicanje. Prednost im je u tome što ne izgledaju kao pregrade nego kao ormari, vrata ili neki drugi elementi. U nekima od njih nalaze se brojne ladice. “Prednost tog koncepta transformacije prostora je u tome što je postignuta veća fleksibilnost i funkcionalnost”, ističe Marko Murtić, stariji sin slikara Ede Murtića.

U stanu pozornost privlači WC koji je od ostalih prostorija odijeljen netransparentnim staklenim stijenama te kada s drvenim oblogama, koja je njihov vlastiti dizajn produkt. Kad se svi pregradni zidovi pomaknu, kada postaje dio dnevnog boravka, što je apsolutna novost na hrvatskom tržištu. “Namjerno koristimo inverziju u upotrebi materijala pa smo tako na podu stana ostavili običan beton, a na terasi je drvo”, nastavlja Marko Murtić. Stan od vanjskog svijeta i terase dijeli dugačka staklena stijena sastavljena od osam dijelova. Kad se te stijene slože, postiže se totalna povezanost interijera i eksterijera ? zapravo, transformacija prostora.

Kažu da su većinu predmeta u tom stanu sami dizajnirali i proizveli, primjerice, umivaonik, kadu i elemente za tuširanje. “Za taj je stan odabrano samo nekoliko dijelova pokućstva s dizajnerskim potpisom, stolice su od Charlesa Eamesa iz pedesetih, svjetiljke Achilea Castiglionija iz sedamdesetih, a tu je i recentno dizajnirana sofa Antonija Citterija, koji savršeno funkcioniraju u kombinaciji s originalnim etno proizvodima”, objasnila je Vedrana Ergić.

“Mi interijer ne shvaćamo kao prostor koji samo dekoriramo nego u isto vrijeme pružamo cjelovitu arhitektonsku i građevinsku intervenciju”, nastavila je objašnjavati način rada. “Ljudi često griješe pa arhitekta za unutrašnje uređenje angažiraju tek onda kada su završili s građevinskim radovima. To je pogrešno. Naš je pristup arhitektonski i mi kao tim zahvaćamo cijeli objekt. To podrazumijeva preoblikovanje prostora, dakle, potencijalno rušenje ili gradnju zidova, čupanje starih instalacija i izbor materijala, primjerice, za podove, a tek na kraju i klasično uređenje interijera kao što je biranje namještaja i detalja. Mi ne definiramo zidove gipsom i onda na njih naslanjamo ormare nego pokušavamo stvoriti element koji objedinjuje nekoliko funkcija. To smo postigli u slučaju pregradnih panela koji dijele prostoriju, a istodobno funkcioniraju i kao ormar.”

Tandem Ergić i Murtić kaže da su svi njihovi prostori koncipirani modernistički, ali ni jedan od njih ne djeluje hladno. Tvrde da u takvom reduciranom dizajnerskom rukopisu kakav je njihov nije teško postići ugodan doživljaj i toplu atmosferu. “Jako volimo upotrebljavati sirove i jeftine materijale kao što smo napravili u kući na Šalati, no s njima baratamo na poseban način i tako dobivamo ugođaj topline. Također, uvijek vodimo računa o balansu između drvenih i nekih drugih materijala”, kaže Vedrana Ergić.

Na pitanje da ocijene sadašnju situaciju u uređenju interijera u Hrvatskoj, odgovorili su da se u zadnjih desetak godina stanje radikalno promijenilo. Naime, kad je Marko Murtić 1987. vrativši se iz Chicaga s postdiplomskog studija osnovao poduzeće za uređivanje interijera “Art Avangarde”, kojem se Vedrana Ergić pridružila pet godina poslije, stanje je bilo sasvim drukčije. “U to se doba malo gradilo, a ubrzo je počeo rat pa je uređivanje interijera imalo neizvjesnu budućnost”, kaže Murtić. “Zbog toga sam počeo proizvoditi vlastiti dizajn produkt jer uvoz poznatih brandova nije bio moguć. No čim je to omogućeno, počeli smo surađivati s najpoznatijim svjetskim tvrtkama poznatim po autorskom dizajnu, primjerice Vitra, Bulthaup, B&B Italia, Artemide, Flos i mnogim drugima. Ubrzo smo odlučili klijentu ponuditi cijeli paket, od arhitektonsko-građevinskog projekta, preko nabave i dobave, do vlastite proizvodnje, dakle, da cijeli proces uređenja interijera kontroliramo od početka do kraja. Stan Ribnjak je primjer takvog koncepta.”

Ubrzo se pokazalo da naziv tvrtke zvuči previše ambiciozno. “Ona je bila plod mladenačkih htijenja i odlučio sam skratiti prijašnji naziv u AAG u kojem slovo G označava grupu, dakle, mi smo grupa za projektiranje, proizvodnju i opremanje interijera”, zaključio je Murtić. Tvrtka AAG danas ima 60-ak zaposlenih, a poslovni prostor i show room prostire se na tri etaže u Ilici i u lokalu u Mesničkoj 7. Kod njih rade mnogi, od arhitekata i dizajnera preko ljudi u njihovoj tvornici stolarije do građevinaca, koji su uglavnom angažirani kao kooperanti, a potpisali su sveukupno nekoliko stotina intervencija. “U tvornici stolarije, koja se nalazi u Križu kraj Ivanić Grada, radnici proizvode na suvremenim kompjutoriziranim strojevima koji su namijenjeni za modernu stolariju”, nastavlja Murtić. “No naša se tvrtka razlikuje od drugih prije svega po tome što imamo drukčiji pristup klijentu, koji je u Hrvatskoj još nov i neuobičajen. Klijent ne dolazi u Dizajn centar AAG da kupi gotovu sofu nego da naruči onakvu kakva će najbolje odgovarati njegovu dnevnom boravku. To znači da kupac prvo objasni dizajneru ili arhitektu problem, a on mu zatim ponudi rješenje. Takvo rješavanje problema nudimo za gotovo sve elemente interijera, od rasvjete do suđa.”

Na pitanje kako kao bračni par funkcioniraju i kao poslovni partneri i projektanti, Vedrana Ergić je odgovorila da je njihova suradnja odlična. “Kao da dvije osobe govore istu priču! Uvijek se krećemo u istom smjeru i stalno se nadopunjujemo.”

Njihovi klijenti imaju različit psihološki profil, kažu, no zajedničko im je da su iznimno uspješni u svom poslu i da se ne žele eksponirati na vulgaran način, osobito ne u uređenju interijera. I ne žele se pojavljivati u novinama. Podjednako su zastupljene tvrtke, s kojima surađuju godinama, kao i pojedinci, koji ne moraju imati veliko estetsko obrazovanje. “Međutim, svi prihvaćaju zdravi argument i ne vole mistifikaciju”, objašnjava Vedrana Ergić dodajući da njihovi klijenti ponovno dolaze k njima, što je za njih velika sreća. “Nekima smo prvo uređivali stan u Zagrebu, onda su došli da im projektiramo ured, zatim su se uselili u kuću pa smo i nju dizajnirali, te na kraju vikendicu na moru.”

Na pitanje jesu li ih njihovi investitori pokušali uklopiti u vlastitu koncepciju ili su prihvatili njihov novi način rada, Vedrana Ergić je odgovorila da svojim investitorima nude projektiranje uz totalni dizajn, odnosno, kompletni “styling”. “To je delikatan posao jer projektiranje interijera dotiče intimna pitanja ljudskog života. Mi imamo rukopis, koji je možda već prepoznatljiv, ali naši projekti nisu identični jer se nikad ne ponavljamo. Nama se uglavnom obraćaju ljudi koji poznaju neke naše radove, no dolaze k nama s jasnim ciljevima. Mi ih onda nastojimo upoznati kao osobe, a zatim zadovoljiti njihove želje, ali unutar našeg koncepta rada.”

Kuća na Šalati, koja datira iz razdoblja moderne, dvojni je objekt, ali nije podijeljena na klasičan način – po sredini, što je kod adaptacije bio problem. “Naša želja za transformacijom prostora kulminirala je u dnevnom boravku gdje smo dizajnirali velike klizne rešetkaste drvene panoe, koji funkcioniraju kao pomične pregradne stijene”, kaže. “Oni se mogu preklopiti jedan preko drugoga, sakriti i doslovno nestati. Tijekom dana, kada kroz njih dopire sunce, nastaju prekrasni svjetlosni efekti, koji mijenjaju atmosferu u boravku. Poseban šarm daje i podna rasvjeta. Tu je i media-box koji se okreće pa je moguće gledati televiziju s različitih strana. Zatim, podovi u dnevnom boravku i na terasi su drveni i identični čime smo postigli vizualnu jedinstvenost i povezanost interijera i eksterijera. Zapravo, prostor se čini većim i život na terasi kao da se uvlači u dnevni boravak.”

Na terasi je veliki bazen, a osmislili su i saunu. Etaža spavaonica može se pomicanjem panela također pretvoriti u jedinstveni prostor, a ako se pomaknu staklene stijene, prostor za tuširanje postaje hodnik i kada postaje dio spavaće sobe. Dječja soba je definirana panelima od netransparentnog stakla, a zatvaranjem svih panela pretvara se u svjetleći objekt.

U neboderu iznad Tvornice duhana Zagreb u Jukićevoj ulici u Zagrebu dizajnirali su poslovni prostor Adris grupe, dijela TDR-ova koncerna, njihova dugogodišnjeg klijenta. Uređujući tri etaže za upravu također su primijenili svoj omiljeni koncept transformacije prostora. Upotrijebili su pomične stijene, čijim se micanjem lako i brzo stvara “open space”, a vraćanjem ponovno nastaju uredi. Svi elementi decentno su dizajnirani i imaju više namjena. Najvažnije im je bilo da naprave što ugodniji lobi i zato su postavili stijene od dvostrukog neprozirnog stakla. Danju kroz njih dopire svjetlo, a noću se one pretvaraju u velike difuzore, jer su u njima postavljene svjetiljke. “Zbog tog svjetla lobi noću izgleda prozračnije, veće i elegantnije”, kažu Vedrana Ergić i Marko Murtić.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika