Iako je to jedan od ključnih filmova za njegovu karijeru, Bana je tijekom razgovora za Nacional izgledao vrlo opušteno.“Kako si?”, bile su prve riječi i to izrečene na hrvatskom jeziku s kojima nas je australski glumac Eric Bana (35) dočekao u berlinskom hotelu “Four Seasons” gdje smo došli kako bi s njim ekskluzivno razgovarali u povodu premijere njegovog novog filma “Troja”. Bana zna poneku riječ hrvatskog jer je njegov otac Hrvat koji se odselio u Australiju i vjenčao s Njemicom tako da on, pravim prezimenom Banadinović, ima hrvatske i njemačke korijene. Za sve te podatke malo je tko znao dok je Bana bio glumac u Australiji, ali nakon što je u posljednje tri godine glumio u velikim hollywoodskim hitovima kao što su “Pad Crnog jastreba”, “Hulk” i sada “Troja”, njegovo podrijetlo postalo je vrlo zanimljivo.

Bana je rođen u Melbourneu i s 14 godina zainteresirao se za glumu, da bi s 19 godina napustio posao hotelskog barmena i počeo nastupati kao komičar u klubovima. Sredinom devedesetih na australskoj televiziji dobio je i svoju show, a filmski uspjeh ostvaruje 1999. ulogom u filmu “Chopper” gdje je prema istinitoj priči glumio Marka “Choppera” Reada, australskog odmetnika, modernog Robina Hooda. Na njegovu sreću, film je vidio poznati hollywoodski producent Jerry Bruckheimer koji mu je odmah dao ulogu vojnika u filmu “Pad Crnog jastreba”. Nakon tog filma dobiva glavnu ulogu u filmu “Hulk” čiji je proračun bio 100 milijuna dolara, da bi sada glumio Hektora u filmu “Troja” koji je s proračunom od 200 milijuna dolara postao najskuplji film ikada snimljen.

Film “Troja” nastao je prema Homerovoj “Ilijadi” u kojoj se Hektorov brat Paris (Orlando Bloom), princ od Troje, zaljubljuje u Helenu (Diane Kruger), Menelajevu ženu (Brendan Gleeson), kralja Sparte. Paris odvodi Helenu u Troju što će Menelausov brat Agamemnon (Brian Cox), kralj Mikene, iskoristiti za napad i osvajanje Troje. U tome će angažirati najvećeg borca Ahila (Brad Pitt) i upravo će Ahilov obračun s Hektorom biti jedan od ključnih u tom ratu.

Film “Troja” počinje se prikazivati istog dana, 13. svibnja, u cijelom svijetu pa tako i u Hrvatskoj. Iako je to jedan od ključnih filmova za njegovu karijeru, Bana je tijekom razgovora za Nacional izgledao vrlo opušteno, čak je na početku rekao “hajde da razgovaramo o zabavnim stvarima, zamaraju me razgovori u kojima samom sebi zvučim poput političara”.

NACIONAL: Poznato je da je vaš otac Hrvat. Zbog čega se i kada preselio u Australiju? – On je bio dio skupine ljudi koji su napustili Hrvatsku nakon Drugog svjetskog rata, ukrcao se na brod i preselio u Australiju. U to vrijeme bio je tinejdžer. Slično se dogodilo i mojoj majci koja je nešto mlađa od njega. Ona je iz Njemačke također emigrirala u Australiju nakon Drugog svjetskog rata i na moju veliku sreću oni su se upoznali, vjenčali i dobili mene i brata.

NACIONAL: Imate li rodbine u Hrvatskoj? – Da, u Hrvatskoj žive moji rođaci iz druge generacije. Moj otac je rođen u Dubici i ne znam točno gdje se nalazi to mjesto, ali znam da nije daleko od Zagreba. Zemljopis mi nije jača strana. Prije dosta godina bio sam u Dubici i Zagrebu i sasvim je sigurno da ću ta mjesta ponovno posjetiti.

NACIONAL: Govorite li hrvatski i njemački? – Znam neke hrvatske riječi, mogu pomalo komunicirati na njemačkom, ali to je daleko od savršenog. Ako čujem da netko govori o meni na njemačkom, razumjeti ću ga i to samo ako ta osoba govori sporo. Ako gledam neku tv emisiju na njemačkom, mogu nekako povezati riječi sa slikom, ali nikako ne mogu reći da govorim njemački.

NACIONAL: Koliko uopće znate o Hrvatskoj? Da li vam je otac pričao o domovini? – Priznajem da ne znam mnogo. Otac mi je pričao o Hrvatskoj dok sam bio klinac. Moja supruga Rebecca je u više navrata posjetila Hrvatsku od mene jer je nekoliko puta proputovala cijelu Europu. Stalno mi govori kako moramo provesti odmor u Splitu. Toliko me nagovara da je sada definitivno da ću provesti jedne od sljedećih praznika u tom gradu.

NACIONAL: U filmu “Troja” prvo se primjećuje da ste ojačali za ulogu Hektora. Na koji ste način to postigli? – Nisam se bavio body buildingom. Uostalom, bilo je važnijih stvari koje sam morao naučiti za potrebe filma. Primjerice, nikada prije nisam jahao konja ni rukovao mačem i to mi je bilo najvažnije. Što se tiče tjelesnog izgleda, fitness je bio presudan. Kada radite na zahtjevnom filmu u velikoj produkciji i kada snimanje traje dugo, onda je fitness najvažnija tvar za dostizanje i održavanje forme i tjelesne težine. Osjećao sam se kao nogometaš. Ako ne dočekate početak sezone potpuno spreman, tijekom sezone imat ćete velikih problema. Nije uopće bitno svakodnevno vježbanje, bitan je intenzitet vježbi, primjerice jedan sat dnevno. Neki ljudi misle da je potrebno vježbati tri do četiri sata dnevno, ali toliko vježbaju vrhunski sportaši i to je bilo nepotrebno.

NACIONAL: Jeste li se mnogo namučili tijekom snimanja “Troje”? Poznato je da je vrućina na snimanju bila nesnosna, da vas je zadesilo olujno nevrijeme, a imali ste i veliku scenu borbe s Ahilom, odnosno Bradom Pittom. – Olujno nevrijeme sam prespavao, a vrućina je bila tolika da je neki ljudi nisu mogli izdržati, ali na sreću nisam spadao među njih. Nema sumnje da je bilo teških trenutaka na snimanju, ali od početka smo znali što nas čeka. Kada snimate film poput “Troje”, ne možete očekivati da će sve biti lako i jednostavno. Naša je sreća što smo za redatelja imali Wolfganga Petersena koji nije dopustio da se problemi negativno odraze na cjelokupan tijek snimanja. Cijelo je vrijeme razmišljao na pozitivan način. Ne znam kakve je droge uzimao, ali cijelo vrijeme imao je nevjerojatan smisao za humor što je u tim trenucima bilo vrlo važno. Podsjećao me je na Ridleyja Scotta i snimanje filma “Pad Crnog jastreba” – obojicu ništa nije moglo zaustaviti i svakog jutra bi dolazili s povikom “danas će biti sjajan dan, idemo na posao”. Isijavali su energiju iz sebe. Oni ne varaju i znali smo da nas čeka težak i naporan rad na snimanju.

NACIONAL: Postoji priča o tome kako ste vi i Pitt morali plaćati jedan drugome 50 dolara za svaku nanesenu ozljedu na snimanju scene borbe između Ahila i Hektora. – Na početku snimanja znali smo da ćemo udarati jedan drugoga jer smo doista puno očekivali od te scene. Željeli smo je odglumiti što bolje i obećali smo jedan drugome da se nećemo previše štedjeti i paziti. Naime, ako budemo pazili da ne udarimo jedan drugoga, onda će to izgledati grozno. Odlučili smo iskoristiti priliku, ali smo se dogovorili i da onaj koji zada udarac plaća 50 dolara onome koji je dobio udarac. Na taj sam način zaradio 500 dolara jer me je Pitt udario deset puta više nego što sam ja njega. Sve je to bilo zabavno jer smo bili prepuni adrenalina i ništa nam nije bilo bitno. Neko sam vrijeme imao ožiljak na nosu jer me je Pitt udario šakom i to punom snagom. Na svu sreću, tu smo scenu snimali posljednju pa rezultat borbe nije utjecao na moje samopouzdanje, iako se i to moglo dogoditi. Šef kaskadera je bio vrlo zabrinut i rekao nam je da kaskaderi, kada dobiju slučajan udarac u borbi, postaju vrlo oprezni. Mi nismo željeli oprez, željeli smo da borba izgleda dobro. Moj ego mi je govorio kako je bolje da dobijem udarac nego da scena izgleda loše.

NACIONAL: Jeste li ikada poželjeli da se zamijenite za ulogu s Pittom pa da ste vi Ahil, a on Hektor? – Ne, i imao sam dosta sreće jer je Pitt od prvog dana želio ulogu Ahila a ja ulogu Hektora. Kada sam prvi put susreo Petersena, rekao mi je kako ne zna koju ulogu želi Pitt i pitao me “Eric, koji ti se lik u ‘Troji’ sviđa?”. Taj razgovor je izgledao kao partija pokera. Rekao sam da mi se sviđa lik Hektora jer sam doista mislio kako je to fenomenalan lik. U tom trenutku Petersen je duboko odahnuo pa sam ga pitao što se događa. Odgovorio mi je “Pitt želi lik Ahila što znači da imaš sreće”.

NACIONAL: Koliko vam je vremena trebalo da pročitate Homerovu “Ilijadu”? – Nije mi trebalo dugo. “Ilijada” je tanka knjiga, ali ne previše. Pitt i ja smo vrlo rano dobili uloge u filmu tako da smo imali šest mjeseci da se pripremimo za snimanje, što je uključivalo i čitanje “Ilijade”. Volim kad imam puno vremena između snimanja filmova. Tada se na pravi način možeš pripremiti za ulogu. I nije samo riječ o pripremama, već tada počinješ još više cijeniti svoj rad i činjenicu da stvaraš film kao što je “Troja”. Da bi to poštivao, moraš shvatiti temu filma tako da uživaš u cijelom filmskom iskustvu.

NACIONAL: Je li nešto od Hektora ostalo u vama nakon završetka snimanja “Troje” i jeste li nešto naučili od tog lika? – Hektor je fenomenalan lik i volio bih da su svi ljudi više nalik njemu. Zato sam s oduševljenjem odglumio Hektora. Svaki lik kojeg glumite donosi vam neku vrstu proširenja. Iskreno rečeno, Hektor i ja nemamo mnogo toga zajedničkog, osim činjenice da smo oboje očevi. Sve ostalo kod Hektora za mene je poprilična nepoznanica, naročito kada govorimo o hrabrosti i časti. Hektor u tom smislu uopće nije sebičan. To je ono što me impresioniralo kod Hektora, što je nevjerojatna kvaliteta jer mislim da je većina ljudi vrlo sebična.

NACIONAL: Peter O’ Toole glumi u “Troji” vašeg oca, a Orlando Bloom vašeg mlađeg brata. Jeste li slušali O’Toolove savjete, odnosno je li Bloom slušao vas? – Kako to obično biva, niti sam ja slušao oca, niti je moj mlađi brat slušao mene. Šalim se. Naravno da smo Bloom i ja stvorili poseban odnos i mislim da se to i te kako dobro vidi na filmu. Podržavao sam Orlanda kao da mi je doista mlađi brat, zbližili smo se na snimanju i postali pravi prijatelji.

NACIONAL: Navodno ste rekli da mrzite oružje. Kako ste se onda snalazili s mačem na snimanju “Troje”? – Nisam imao nikakvih problema s mačevima. Što se tiče mog odnosa prema oružju, radi se o kulturološkom odnosu. Ja sam iz Australije a jedini ljudi koji tamo nose oružje su farmeri. Često se o Australiji govori kao o zemlji bez oružja. Morao sam naučiti kako rukovati pištoljem prije nego što sam počeo snimati film “Pad Crnog jastreba”. Oružje mi uopće nije smetalo. Valjda me netko krivo citirao. Što se tiče mačevanja, to mi je izgledalo zabavno.

NACIONAL: Jeste li zadovoljni s karijerom u Hollywoodu? Vaš posljednji film “Hulk” bio je velik hit, ali ipak ne toliko velik kako su mnogi očekivali. – Ne znam što se dogodilo s tim filmom. “Hulk” nije bio uspješan poput “Spidermana”, ali to je najluđi film ikada napravljen.”Hulk” je producirala kompanija Universal i to je bio jedan od njegovih najuspješnijih prošlogodišnjih filmova. No iz nekih nepoznatih razloga, ne znam kojih i nije me briga, puno se novinara iskalilo na filmu. Ne razumijem zašto jer volim taj film i ponosan sam na njega. Riječ je o vrlo ambicioznom filmu. Uvijek ću radije odabrati ambiciozan film nego neko sranje od filma u kojem ću glumiti iz samo meni poznatih razloga. Svaki film u kojem sam glumio bio je težak za snimanje, a ja upravo u tome uživam i ponosan sam na njih.

NACIONAL: Hoće li doći do snimanja filma “Hulk 2”? – Ne znam. Svi me to pitaju, ali nisam ništa čuo o tome. Volio bih da vam mogu prenijeti bilo kakve informacije. Trenutno uživam u filmovima koje radim i ne sjedim kod kuće čekajući da me netko nazove i javi kako se priprema drugi dio filma “Hulk”.

NACIONAL: Koji su vam sljedeći planovi? – Otići ću u Australiju i odmoriti se do početka snimanja novog filma. Trenutno razmatram nekoliko ponuda, ali je sve u fazi razmatranja. Radi se o manjim filmovima jer nakon ovako velikog filma kao što je “Troja”, normalno je da ću naći neki manji film. To ne znači da će to nužno biti jeftin film jer dok čitate scenarij ne znate koliki će biti proračun. Kada pročitate scenarij ne znate hoće li to biti velik, ili mali film, veliki ljetni hit, ili mali nezavisni film. Kada kao glumac čitam ponuđeni scenarij, onda me samo zanima lik kojeg bi mogao glumiti, odnosno koliko je lik zanimljiv. Nikada nisam čitao scenarij razmišljajući hoće li to biti velik, ili mali film. Nema nikakvih pravila kod odabira filma jer to može biti vrlo opasno. “Troja” je velik film, ali to ne znači da ću sada očajnički tražiti mali film pa makar glumio i sranje od uloge. Treba jednostavno čitati sve ponuđene scenarije, što i radim, i prihvaćati uloge koje utječu na vas kao glumca.

NACIONAL: Nedostaje li vam tv show u kojem ste nekada glumili dok ste živjeli u Australiji? – Pa to je bilo davno, prije mnogo godina. Bila je to emisija u kojoj sam izvodio komične skečeve. Obožavam komedije i s obzirom na to da nisam kasnije glumio u komedijama, moram priznati da mi ponekad nedostaju.

NACIONAL: Znači li da čekate na takvu ulogu u Hollywoodu? – Ne baš. Radio sam kao komičar u Australiji više od 10 godina. Nakon toga sam shvatio da sa spreman na promjenu i počeo sam glumiti u dramama. Komedije mi samo ponekad nedostaju, ali drame su zanimljivije i donose mi više užitka. Komedije su zabavne, oblačite se poput idiota, glupirate se. S obzirom na to da sam nastupao kao komičar u noćnim klubovima, nedostaju mi putovanja po Australiji i pisanje skečeva, ali ne mogu se požaliti.

NACIONAL: Uloga u filmu “Chopper” koji ste snimili u Australiji ima crtu komičnosti. – Chopper, lik kojeg glumim, je zabavan, ali teško da se može reći da je riječ o komediji. No moje iskustvo rada u komedijama pomoglo mi je da odglumim lik Choppera jer je riječ o osobi koja je duhovita i brza na jeziku.

NACIONAL: Kako to da se niste odlučili preseliti iz Australije u Los Angeles? – Zato što za tim nema nikakve potrebe. Moj život u Australiji ima daleko više smisla. Ne znam što bih radio u Los Angelesu kada ne bih snimao filmove pa zato nema nikakvog razloga da se preselim u Los Angeles. Volim živjeti u Australiji.

NACIONAL: Svojedobno ste rekli kako ste posljednja osoba na svijetu koja želi medijsku pažnju. Kako, nakon serije uloga u filmskim hitovima, uopće možete izbjeći takvu pažnju? – Iskreno rečeno, vrlo lako. Prvo što moraš učiniti je ne glumiti u previše filmova. Drugo, moraš otići živjeti tamo gdje nikoga nije briga za tebe, a to je ono što ja radim. Ja živim na periferiji Melbournea. Ne biste vjerovali kako tamo lako izbjegavam medije. Ljudi u Australiji poznaju me jako dugo i za njih moj uspjeh u Hollywoodu ne predstavlja ništa posebno. Tamo mogu raditi što god hoću, nitko me ne uznemiruje. Primjerice, svakog dana odvodim svoju djecu u vrtić. Imam sina Klausa koji je star 4,5 godine i dvogodišnju kćer Sofiju.

NACIONAL: Vaše pravo prezime je Banadinović. Kako ste se odlučili na skraćivanje prezimena na Bana? – Nemojte spominjati moje pravo prezime. Bana je moje radno prezime i odlučio sam se na njega kako bi zaštitio svoju privatnost, zadržao nešto za sebe. Daleko od toga da se sramim svog pravog prezimena. Zaštita privatnosti je razlog za promjenu i ta vrsta zaštite funkcionira. Znam da se na nekim Internet stranicama može pročitati moje pravo prezime, ali očigledno da ne postoji mnogo ljudi koji su došli do njega tako da većina ljudi ne zna moje puno ime i prezime.