Objavljeno u Nacionalu br. 444, 2004-05-18

Autor: Dean Sinovčić

INTERVIEW

Wolfgang Petersen - Nijemac koji je donio 'Troju' u Hollywood

Njemački redatelj Wolfgang Petersen poznat je u Hollywoodu po tome što njegovi skupi spektakli uvijek zarade stotine milijuna dolara u kinima: za Nacional govori o svom najnovijem hitu, ?Troji?, suradnji s Bradom Pittom i Ericom Banom te o hollywoodskom sustavu blockbustera

Eric Bane kao Hektor i Orland Bloom kao ParisEric Bane kao Hektor i Orland Bloom kao ParisWolfgang Petersen, njemački redatelj, već je godinama poznat u Hollywoodu kao osoba koja snima skupocjene filmove, ali koji donose i ogromnu zaradu. Takvi su bili filmovi “Savršena oluja” sa Georgom Clooneyjem, “Air Force One” s Harrisonom Fordom, “Virus” s Dustinom Hoffmanom i “Na vatrenoj liniji” s Clintom Eastwoodom, ali ni jedan od njih nije bio spektakl poput filma “Troja” koji se prošlog tjedna istovremeno počeo prikazivati kako u Hrvatskoj tako i u cijelom svijetu. “Troja” je film nastao prema Homerovoj “Ilijadi” i njegova cijena je iznosila 200 milijuna dolara. Sniman na Malti, u Meksiku i u Engleskoj, s glavnim glumcima Bradom Pittom kao Ahilom, Ericom Banom kao Hektorom i Orlandom Bloomom kao Parisom, bilo je neminovno da bude jedan od najvećih ovogodišnjih filmskih hitova. Stoga ni ne čudi što je za redatelja izabran Petersen jer njegovi dosadašnji filmovi, koliko god bili skupi, nikada nisu izgubili novac na kino blagajnama.

O BRADU PITTU 'On se ponaša kao umjetnik. Samom sebi nije dopuštao rutinu, uvijek je improvizirao i borio se protiv klišea'Kao dječak je bio lud za filmovima. Stalno je odlazio u kino, a često bi se na svom dječjem biciklu odvezao u grad da bi tražio knjige o snimanju filmova. Kad mu je bilo jedanaest, a te godine Petersen smatra početkom svoje filmske karijere, kazao je roditeljima da te godine za Božić želi 8-milimetarsku filmsku kameru, što su mu oni i poklonili. Uskoro je počeo režirati filmove ? vesterne – u kojima je on uvijek bio pozitivac.

Petersen je profesionalnu karijeru započeo u rodnoj Njemačkoj kao kazališni i televizijski režiser, a filmski debi imao je 1973. s filmom “Einer von uns Beiden”, intrigantnim trilerom na temu plagiranja radova u akademskoj zajednici. Njegova drama s Juergenom Prochnowom, “Die Konsequenz” iz 1977., izazvala je velike kontroverze u Njemačkoj, jer se bavila ljubavnim odnosom sina upravitelja zatvora i sredovječnog zatvorenika. Ipak, svjetski uspjeh postigao je klaustrofobičnom dramom “Podmornica” iz 1981., napetom pričom o sudbini posade njemačke podmornice u Drugom svjetskom ratu. Film je i njemu i Prochnowu, koji se opet pojavio u glavnoj ulozi, donio svjetsku slavu. Petersen je odmah nakon nominacija “Podmornice” za Oscara u šest kategorija, između ostalog i za najboljeg redatelja i najboljeg scenaristu, došao u Ameriku. Prvi hollywoodski film bio mu je “Beskrajna priča” iz 1984. i nakon osrednjih filmova u osamdesetima Petersen postaje jedan od najkomercijalnijih redatelja u devedesetima. Dok se “Troja” prikazuje u svjetskim kinima, Petersen priprema “Ender’s Game?, znanstveno-fantastični film po bestseleru Orsona Scotta Carda, a Warner mu je zamrznuo projekt “Batman protiv Supermana”, jer se odlučio izaći na tržište s odvojenim filmovima o Batmanu i Supermanu.

Ekipa Nacionala imala je ekskluzivnu priliku razgovarati s Petersenom na nedavnoj premijeri filma “Troja” u Berlinu.

NACIONAL: Kada ste prvi put pročitali Homerovu “Ilijadu”? – Pročitao sam je u školi na starogrčkom kad sam imao 15 ili 16 godina. Naime, u školi sam učio latinski i grčki i bio sam potpuno fasciniran likovima Ahila i Hektora, posebno Ahila. Uvijek sam u njihovom sukobu bio na njegovoj strani. U priči kao što je ova stalno se postavlja pitanje na čijoj ste strani, Ahilovoj ili Hektorovoj. To vam je poput pitanja volite li više Beatlese ili Rolling Stonese, ili volite li više Batmana ili Supermana. Ono što mi se uvijek sviđalo kod Ahila, naročito kada sam imao 16 godina, je to da je bio buntovnik. Nije prihvaćao, ili priznavao nikakve autoritete. Uvijek je živio na svoj način. Jasno je da je to na neki način bilo sebično. Postojala je tu i taština jer je želio biti najveći borac, želio je da njegovo ime traje tri tisuće godina kako bi Wolfgang Petersen napravio film o njemu.

NACIONAL: Znači, Ahil je bio poput rock zvijezde? – U to vrijeme definitivno je bio poput rock zvijezde. Bio je strašno popularan i ljudi su ga obožavali, primjerice poput Davida Beckhama. Stavite na hrpu sve popularne ljude današnjice i dobit ćete Ahilovu popularnost.

NACIONAL: Kako ste uopće došli do ideje da snimite film “Troja”? – Prva je ideja došla od scenarista Davida Benioffa. Kada je bio mlad, majka mu je bila bolesna, ali mu je stalno u krevetu čitala jednu te istu knjigu ? “Ilijadu”. Jasno vam je da kada imate 12 ili 13 godina i kada stalno slušate jednu te istu priču koja vam se ujedno i jako sviđa da ćete se zakvačiti za nju. I ja sa se također zakvačio za tu knjigu. Benioff je u međuvremenu postao scenarist i odlučio napisati scenarij za “Troju” jer je smatrao da je sada pravo vrijeme za takav film te je rukopis proslijedio kompaniji Warner Bros. Oni su prihvatili ponudu i zbog toga što je Benioff mlad pisac koji nije jako skup. Ispostavilo se da je riječ o sjajnom scenariju koji sam odmah prihvatio, a Brad Pitt je rekao kako želi ulogu. Sve to događalo se prije dvije godine, a sada razgovaramo o gotovom filmu što znači da se sve odvijalo jako brzo.

NACIONAL: Da li je razlog tome bila i činjenica da ste svojedobno odbili scenarij za “Gladijatora”, koji je kasnije režirao Ridley Scott i postigao veliki uspjeh s tim povijesnim epom? – Svakako. I danas se sam sebi čudim kako sam bio glup kad sam ga odbio. Ovaj put nisam se tako prevario. “Troja” je u mnogočemu sličan film. Ne mislim nužno na antičko okruženje u kojem se odvija, kostime i slično, nego na velike ljubavne priče i velike borbe.

NACIONAL: Znači li to da su vam se ovim filmom ostvarili svi snovi? – I te kako. Ništa mi se bolje od ovog filma nije moglo dogoditi. Postojao je izazov velikog projekta, problemi pri snimanju, odgovornost zbog značaja priče. Brinuo sam se i zbog reakcije publike na promjene koje smo napravili u priči. S druge strane, predivno je suočiti se s ovakvom pričom. Ona je slavna iz jednog jedinog razloga: zato što je tako dobra. A kada je film temeljen na tako dobrom materijalu, onda imate šansu napraviti odličan film. “Ilijada” je priča koja se sastoji od 12 dijelova što vam nudi velike mogućnosti kod biranja glumaca. S obzirom na veličinu priče možete očekivati veliki proračunski novac od producentske kompanije.

NACIONAL: U odnosu na “Ilijadu” najznačajnija je promjena napravljena izbacivanjem bogova iz filma. Da li ste time željeli modernizirati priču? – Apsolutno. Ako želite snimiti skupi film poput ovog onda ga morate napraviti pristupačnim za publiku koja je danas većinom vrlo mlada i koja ne želi razmišljati na način “kakva je ovo stara priča”. Zato smo željeli osvježiti priču, uzimajući pri tom najbolje sastojke – dramu, tragediju, nasilje. Sve su to dijelovi naših današnjih života i mogu se povući paralele ondašnjeg života s našim. Publici je stoga vrlo zanimljivo vidjeti staru priču osvježenu na način da se može dogoditi sada i danas. Pogledajte tv program, pročitajte novine, i vidjet ćete paralelu tadašnjih o današnjih događaja. Osim toga, promijenili smo neke situacije, ubacili smo Trojanskog konja koji nije u “Ilijadi”, već u “Odiseji”. Ujedno, “Ilijada” završava smrću Hektora, ali to nije dobar završetak filma od dva i pol sata pa smo smatrali da je dobro da film završimo ubacivanjem Trojanskog konja.

NACIONAL: Promijenili ste i značaj lika Briseje.
-Da, lik smo prikazali važnijim. Učinili smo to jer je ona razlog Ahilove ljutnje, razlog zbog kojeg on ne želi sudjelovati u velikoj borbi. Ljubav između Ahila i Briseje postoji u “Ilijadi”, ali smo taj dio priče prikazali značajnim. Ako imate Brada Pitta i lijepu mladu djevojku poput Rose Byrne, onda je normalno da povećate značaj njihovog odnosa.

NACIONAL: Kako to da ste za uloge Ahila i Parisa odabrali Brada Pitta i Orlanda Blooma koji, ruku na srce, ne izgledaju kao opasni ratnici? – Prije nego što je počelo snimanje filma, Pitt je izgledao nježno, ali nakon priprema za snimanje stvari su se promijenile. Nakon osam mjeseci priprema, njegovo tijelo se pretvorilo u tijelo ratnika. Ne mogu zamisliti opasniji izgled od onog Brada Pitta u filmu “Troja”. Potpuno se pretvorio u mišiće i pokazivao je veliku želju za borbom, toliku da sam se i sam zaprepastio. S Bloomom je drugačija priča jer on nije borac. On je kao Paris pristojan mladić, neka vrsta playboya, kojeg svi vole zbog ljepote i šarma. Zbog toga lako zavodi žene i pretpostavljam da ih je zaveo na tisuće sve dok nije upoznao Helen. U tom trenutku pokušava postati ratnik i želi se boriti za svoju ljubav te nastoji izbjeći veliki rat. Vrlo lako se shvaća da nije rođen za ratnika. Osim njih dvojice, tu je i Eric Bana koji je izgradio svoje tijelo i pretvorio ga u borbenu mašinu. Mislim da je Bana sjajan glumac sa sportskim duhom i tijelom.

NACIONAL: Da li će “Troja” od Bane napraviti zvijezdu? – Apsolutno. Prvi put sam ga vidio u “Chopperu” i pomislio da je on novi Robert De Niro. Međutim, vrlo malo ljudi vidjelo je taj film a “Troju” će, nadam se, vidjeti jako puno ljudi.

NACIONAL: Borba Ahila, odnosno Brada Pitta, i Hektora, odnosno Erica Bane, je središnji događaj filma? – Riječ je o velikoj borbi. Zanimljivo je da gledatelj istodobno simpatizira oba borca. Naime, u “Troji” nema crnih i bijelih likova, kao što ni u stvarnom životu nema dobrih i loših momaka. Dakle, za razliku od filmova u kojima je to pravilo, “Troja” je pomalo neobična. Gledatelj može istodobno simpatizirati Ahila i Hektora jer su obojica dijelovi njegove ličnosti. Ahil je tamnija i agresivnija strana čovjeka, Hektor svjetla i plemenita. Svatko od nas nosi pomalo od obojice.

NACIONAL: “Troja” je s proračunom od 200 milijuna dolara najskuplji film u povijesti. Tko je odlučio da se toliki novac uloži u film, vi ili producenti? – Bio je dug put do dobivanja tog iznosa. Osim toga, na kraju je potrošeno 175 milijuna dolara. Istina je da smo potrošili oko 200 milijuna dolara, ali zbog posebnog engleskog zakona koji smo iskoristili za vrijeme snimanja u Engleskoj i na Malti, dobili smo povrat poreza od oko 30 milijuna dolara. Zbog toga se može govoriti o potrošenih 175 milijuna dolara. To je, vjerovali ili ne, za ovako velik film sasvim zadovoljavajući iznos. Danas nije teško potrošiti 200 milijuna dolara za velike filmove. Na koji način smo došli do tog iznosa? Na početku je predviđeni proračun filma bio daleko niži, ali kada smo shvatili da mjesto snimanja, zbog političke situacije, moramo seliti iz Maroka u Meksiko, morali smo povećati proračun. Producenti su odmah rekli “napravimo to, nemojmo zaustaviti snimanje, idemo dalje jer će to biti dobar film”. Zatim je došlo do olujnog nevremena u Meksiku, a Pitt je imao problema s disanjem zbog čega smo izgubili još dva mjeseca snimanja. To je također povećalo troškove snimanja. No producenti su nas podržavali i vjerovali u film te nisu htjeli kompromise. Zato sam, primjerice, borbu Hektora i Ahila snimio na ogromnom prostoru, pokraj ogromnih zidova Troje, a ne u nekom malom prostoru.

NACIONAL: Velik hollywoodske zvijezde često su razmažene i redateljima je vrlo teško raditi s njima. Kakav je bio vaš odnos s Pittom? – Rad s Pittom bilo je različit od mog prijašnjeg rada sa starijim glumcima kao što su Harrison Ford ili Clint Eastwood. Oni su drukčija generacija, pri čemu se Pitt više ponaša kao umjetnik. Samom sebi nije dopuštao rutinu, nije želio glumiti na način na koji je to radio u nekom od svojih prethodnih filmova. Mnogi drugi glumci ponavljaju svoja najbolja glumačka izdanja jer se sviđaju i njima i publici. Pitt je drugačiji jer ne želi biti “ona zgodna filmska zvijezda”, tipiziran glumac, već se neprestano bori protiv klišeja. Radi ono što nikada prije nije radio, uvijek improvizira i u montaži sam imao problema sa spajanjem scena koje je glumio na različite načine. To je njegov fascinantan način glume, vrlo umjetnički, suprotstavljen klišejima.

NACIONAL: Koliki pritisak sada osjećate zbog uspjeha filma? – Osjećam ogroman pritisak. Kada ste redatelj, ili umjetnik bilo kakve vrste nužno osjećate pritisak. Nema velike razlike između pisca i redatelja jer uvijek dođe trenutak kada djelo treba objaviti. Naravno da je pritisak veći kada je i film veći, ali principi su uvijek isti ? uživaj u onome što radiš. Ako radiš nešto što će javnost kasnije procjenjivati, onda moraš biti spreman na pritisak u trenucima kada ćeš pokazati svoj rad. Naravno da nije dobro kada se im se tvoj rad ne dopadne.

WOLFGANG PETERSEN
Biografija
Rođen je 14. ožujka1941. u Emdenu, Njemačka

FILMOVI
1973. Ein von uns Beiden
1977. Die Konsequenz
1981. Podmornica
1984. Beskrajna priča
1993. Na vatrenoj liniji
1995. Virus
1997. Air Force One
2000. Savršena oluja
2004. Troja

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika