Razna novinarska pitanja postavljana su i Emiru Kusturici čiji novi film "Život je čudo" sa Slavkom Štimcem u glavnoj ulozi nije oduševio kritiku i smatra se neuspješnom sublimacijom svih njegovih dosadašnjih filmovaNakon što je prošlogodišnji filmski festival u Cannesu proglašen najgorim u njegovoj povijesti, što zbog slabe kvalitete filmova koji su konkurirali za Zlatnu palmu, što zbog nedostatka svjetskih glumačkih zvijezda, organizatori su ove godine odlučili “okrenuti ploču”. Godinama je Cannes bio utvrda umjetničkog filma kojem su skupocjeni hollywoodski spektakli samo smetali i bili nužno zlo, ali sada više nije tako. Odjednom su organizatori zaključili kako su hollywoodski spektakli dobrodošli, kako američki film nije samo komercijalno smeće već zabava za mase, što film mora i biti, a ujedno je i tzv. autorski film proglašen gotovo dosadnim. Zbog toga ovogodišnji filmski festival u Cannesu koji se održava od 12. do 23. svibnja vrvi američkim filmovima, kako u konkurenciji za Zlatnu palmu tako i izvan konkurencije, a sve je to nužno privuklo u Cannes i velike glumačke zvijezde. Rezultat toga je projekcija “Troje”, najskupljeg filma svih vremena, brojnih američkih filmova u konkurenciji, predsjednik žirija je Amerikanac Quentin Tarantino, a festival će i zatvoriti film “De-Lovely”, američka priča o kompozitoru Coleu Porteru koji će pratiti spektakularna zabava gdje će nastupiti pjevači poput Robbiea Williamsa, Alanis Morrisette, Sheryl Crowe i drugih. Osim toga, na plakatu za ovogodišnji festival nalazi se mala djevojčica i sjena Marylin Monroe u sceni filma “Sedam godina vjernosti”, što također ukazuje utjecaj Amerike na ovogodišnji festival. Da bi se zadržao tradicionalan duh festivala, u konkurenciju su uvršteni azijatski filmovi, novi film dvostrukog pobjednika Emira Kusturice, a da bi još po nečemu ostao zabilježen, prvi put u konkurenciji od 19 filmova našla su se dva animirana dugometražna filma i dva dokumentarca.

Ono što su organizatori ove godine trebali popraviti bio je i odabir filma koji svečano otvara festival. Već godinama ti filmovi su sve lošiji i lošiji, poput prošlogodišnjeg francuskog “Fanfan La Tulipe” pa se ove godine igralo na sigurno, odnosno na Pedra Almodovara i njegov film “Bad Education”. Stručnjak za žene i njihove odnose, Almodovar se posvetio muškarcima i njihovim homoseksualnim odnosima. Kao deklarirani homoseksualac Almodovar je u Cannesu odbacio tvrdnje kako je riječ o autobiografskom filmu, iako je i on kao i glavni lik filma prošao strogi katolički odgoj. Ujedno, dva glavna lika kada odrastu postaju glumac u potrazi za poslom i redatelj, ali Almodovar tvrdi kako ni to nije autobiografski dio priče jer nema gore stvari od ulaska u vezu s glumcem koji traži posao. Američki novinari oduševljeni su filmom, iako je sigurno da je Almodovar snimao i bolje filmove, ali ako se tome doda da je Tarantino rekao kako se radi o “jebenom remek-djelu”, onda je jasno da se neki kritičniji novinari uopće ne slušaju. Premijera filma i otvorenje festivala popratio je i veliki party sa spektakularnim 20-minutnim vatrometom. Naravno da se na partyju za takav film našao i poznati kreator Jean Paul Gaultier koji se cijelo vrijeme držao za ruke sa svojim mladim dečkom, a za posebnu pohvalu je to što nije postojao nikakav VIP salon pa su se gosti mogli družiti s Almodovarom, glavnim glumcem filma Gaelom Garciom Bernalom i mnogim sporednim glumcima. S obzirom na to da u filmu “Bad Education” postoje scene s travestitima koji pjevaju u baru, iste scene organizirane su i na partyju gdje se travestitima na pozornici u jednom trenutku pridružio i sam Almodovar pjevajući zajedno s njima. Do ranih jutarnjih sati uzvanike je na ples tjerao DJ Dimitri, jedan od najpoznatijih francuskih i svjetskih DJ-a. Partyju je još samo nedostajao Tarantino, ali mnogi su se pitali je li ga je redateljica Sofia Coppola odvela u drugom smjeru. Naime, višemjesečna šuškanja kako su ona i Tarantino u ljubavnoj vezi dobila su potvrdu kada su se njih dvoje pojavili, ruku pod ruku, na crvenom tepihu. Uopće se nisu krili od fotografa kao što se nisu krili ni na svečanoj večeri održanoj nakon premijere, gdje su sjedili za stolom jedan pokraj drugog. Uskoro je Sofia Coppola napustila Cannes tako da je Tarantino bez nje prisustvovao projekciji svog filma “Kill Bill Vol. 2” a cijela fešta u povodu filma nastavljena je partyjem u klubu “Baoli” kojoj su prisustvovali glumci iz filma, ali valjda i sve filmske zvijezde koje se nalaze u Cannesu. Međutim, party je bio spektakularan samo po gostima jer sve ostalo nije odavalo da se radi o zabavi u povodu jednog od najboljih ovogodišnjih filmova. No to nije spriječilo brojne ljepotice u skupocjenim toaletama da do tri u noći pitaju uzvanike imaju li poneku pozivnicu više kako bi i one ušle.

Osim njih dvoje, na crvenom tepihu su bili zapaženi i bučni demonstranti. Riječ je o radnicima na određeno vrijeme iz filmske industrije, poput kamermana, tehničara i mnogih drugih, koji su iskoristili festival da bi protestirali zbog raznih prava koja su im uskraćena. Festival tako postaje poligon za razne štrajkaše i demonstrante jer je poznato što znači zaustaviti funkcioniranje festivala na samo jedan dan. Prošle godine prvi dan festivala štrajkali su djelatnici iz avioprijevoza, a ove godine su najave demonstracija tako ozbiljno shvaćene da su se vodili višednevni, ali bezuspješni pregovori. Demonstranti su, primjerice, tražili da na otvorenju na crvenom tepihu održe govor o svojim uskraćenim pravima, što im nije dopušteno. Bez postignutog dogovora demonstranti svakodnevno galame ulicama Cannesa i često se utabore na Croisetti pokraj hotela “Carlton”. Sve je protjecalo vrlo mirno dok u subotu nisu blokirali jednu kino dvoranu u kojoj se trebao prikazati film za zainteresirane kupce – distributere iz cijelog svijeta. Demonstranti su mirno objasnili zbog čega ne dopuštaju ulazak u dvoranu a nakon toga su došli pripadnici specijalne policijske jedinice i izbatinali demonstrante i prvi put je prolivena krv. Demonstrantima su se na ulicama ubrzo pridružili pojedini francuski redatelji, a podržali su ih i Jean Luc Goddard i Ken Loach. U nedjelju su se s podrškom oglasili i brojni sindikati, a na kraju svega sindikat hotelskih radnika je najavio štrajk zbog neljudskih uvjeta rada kojima su izloženi tijekom festivala.

Demonstrante je podržao i Michael Moore, redatelj dokumentarnog filma “Ludi za oružjem” koji je došao u Cannes jer se njegov novi dokumentarni film “Fahrenheit 9/11” nalazi u konkurenciji za Zlatnu palmu. Moore se u tom filmu bavi događajima prije i nakon 11. rujna i razlozima zašto je Amerika u ratu. Od početka filma, kada objašnjava da je George Bush pobijedio na izborima pod krajnje sumnjivim okolnostima, on ismijava američkog predsjednika, tvrdi kako je Bush sa svojim političkim partnerima već godinama u financijskim poslovima sa Saudijskom Arabijom. Moore tvrdi da zbog toga nije napadnuta ta zemlja, već Irak koji je žrtveno janje da bi sve završio snimkama vojnika koji komentiraju rat u Iraku i izjavama roditelja čija su djeca poginula. Zanimljivo, Amerika i Tajvan su jedine svjetske zemlje u kojima nema distributera za ovaj film, ali je nakon podignute medijske buke među manjim američkim kompanijama došlo do grabeža za distribuciju. Moore sada mirno važe i čeka najbolju ponudu te je već odredio da će film početi s prikazivanjem u američkim kinima 2. srpnja, istog dana kada i možda najveći ovogodišnji hit “Spiderman 2”. Konkurencija takvog filma uopće mu ne smeta i najavio je kako neće trošiti novac na jumbo plakate i klasično reklamiranje, već će putovati Amerikom i držati govore.

Za razliku od tako borbenih istupa i borbenih filmova, američka filmska industrija ponudila je i mirne, komercijalno atraktivne naslove kao što je “Troja”. U Cannes su došli svi važniji glumci ilma kao što su Brad Pitt, Orlando Bloom, Eric Bana, Diane Kruger, Sean Bean i mnogi drugi koji su na konferenciji za novinare morali odgovarati na svakakva pitanja pa čak i novinarke s Kosova koja je redatelja filma Wolfganga Petersena pitala slaže li se s tvrdnjama da je “Troja” bila u Albaniji na što je odgovorio da se baš ne slaže. Još je samo trebalo da neki hrvatski novinar pita Petersena slaže li se s tvrdnjama kako je Troja bila u Hercegovini o čemu se također pisalo prije nekoliko godina.

Još lakša tema od filma “Troja” je animirani film “Shark Tale”, podvodna avantura zbog čega su se u Cannesu pojavili Will Smith, Angeina Jolie i Jack Black koji posuđuju glas glavnim likovima crtića. Film još nije dovršen, pedesetak odabranih novinara uključujući i ekipu Nacionala ekskluzivno je moglo vidjeti 20-ak minuta filma i razgovarati sa spomenutim glumcima. Naravno, s obzirom na to da su Smith i Black poznati komičari, sve se pretvorilo u dobru zezanciju pa je tako Smith jednoj novinarki, koja je petljala oko pitanja Angelini Jolie, rekao “pa pitajte otvoreno, jeste li spavali s nekim od ekipe filma?”, na što se ona nasmijala i odgovorila da nije. Zabava je nastavljena na plaži ispred hotela “Carlton” gdje su za fotografe njih troje zajahali na velikog gumenog morskog psa koji je brod vukao po moru. Na kraju vožnje Black je skočio u more i mokar izašao pred fotografe. Ipak, 20 minuta filma nije moglo ugroziti popularnost crtanog filma “Shrek 2” koji se prikazuje u konkurenciji za Zlatnu palmu i zbog čega su u Cannes stigli Mike Myers, Cameron Diaz i Antonio Banderas.

Razna novinarska pitanja postavljana su i Emiru Kusturici čiji novi film ”Život je čudo” sa Slavkom Štimcem u glavnoj ulozi nije oduševio kritiku i smatra se neuspješnom sublimacijom svih njegovih dosadašnjih filmova. Zato su se novinari okuražili i pitali Kusturicu zašto nije nikada kritizirao Miloševića kao što Michael Moore kritizira Busha na što je on mirno odgovorio da nitko nije savršen. Kusturica je ujedno odlučio ne davati intervjue novinarima iz zemalja bivše Jugoslavije jer će to učiniti na premijerama filma u tim zemljama, ali je dodao kako hrvatskim novinarima nikada neće davati intervjue jer i dalje zabranjuje da se njegovi filmovi prikazuju u Hrvatskoj. Kada su neki od hrvatskih novinara pokušali nagovoriti Kusturicu na razgovor, odgovorio im je kako to ne dolazi u obzir jer je on “u Hrvatskoj proglašen gorim od Hitlera” i tu je svaki razgovor bio završen.