Objavljeno u Nacionalu br. 445, 2004-05-25

Autor: Nina Ožegović

LOVRO ARTUKOVIĆ IZLAŽE U SKLADIŠTU

'Krađa mojih slika u Španjolskoj nadahnula me za Berlinski ciklus'

Zagrebački slikar i grafičar Lovro Artuković (45) koji boravi u Berlinu, 29. svibnja otvara izložbu ulja na platnu velikog formata u skladištu Tekstilnog kombinata Zagreb na Črnomercu, prvu nakon velike pljačke njegovih najvrednijih djela u Španjolskoj

Izbor prostora je Artukovićeva zamisao, a na izložbi će izložiti ulja na platnu velikog formataIzbor prostora je Artukovićeva zamisao, a na izložbi će izložiti ulja na platnu velikog formata“Jebeš galeriju kad izložbu možeš napraviti u skladištu”, kaže Lovro Artuković (45), zagrebački slikar i grafičar, bivši profesor u Školi primijenjene umjetnosti i na Akademiji likovnih umjetnosti, autor serije poštanskih maraka s likovima Zrinskih i Frankopana, miljenik mlađih obrazovanih kupaca, koji se nakon više od tri godine ponovno predstavlja samostalnom izložbom “Spremište”. Izložba će biti otvorena u subotu, 29. svibnja, u neobičnom prostoru tvorničkog skladišta Tekstilnog kombinata Zagreb na Črnomercu, specijaliziranog za stolnjake i posteljinu. Izbor prostora je Artukovićeva zamisao, a na izložbi će izložiti ulja na platnu velikog formata, pod naslovima “Crvenkapica”, “Njihalo”, “Avantura je avantura”, nastala u Berlinu, također u ? tvorničkom skladištu. Istoga dana premijerno će se prikazati eksperimentalni film Lukasa Nole “Krađa”, koji će se projicirati na vanjskom zidu skladišta. Film je inspiriran krađom Artukovićevih 26 slika prije dvije godine u Španjolskoj nakon njegove velike retrospektivne izložbe u Lisabonu. Na putu prema Zagrebu kombi za diplomatsku poštu s njegovim slikama i umjetninama tadašnjeg veleposlanika Darka Bekića zaustavio se pred zgradom Hrvatskog veleposlanstva u Madridu i nepropisno parkirao. Kombi je ukraden a slike do danas nisu nađene. Incident mu je poslužio za novi projekt.

NACIONAL: Što je utjecalo na koncept izložbe “Spremište”? – Ideja mi je pala na pamet kad sam prije dvije godine s Draženom Karamanom radio svoju web stranicu. Nazvao sam je “Spremište” i u popratnom tekstu objasnio što je za mene slikarstvo. Zapisao sam da je ono pospremljeno u našoj zajedničkoj duši, kao u kakvom spremištu. Svi zanatski trikovi, sve “novo” i “staro” postoji oduvijek i zauvijek u tom spremištu. A slikar čupa iz tog bunara ono što u vremenskom isječku treba ili što samo izlazi van. Na izložbu je utjecala i krađa mojih slika u Španjolskoj. Počeo sam razmišljati o njihovoj sudbini; u glavi su mi se rojile razne varijante, od katastrofične po kojoj su sve slike uništene, do optimistične po kojoj su sve sačuvane i pospremljene. Tu je i treći element ? moj je atelje u staroj tvornici čokolade u Berlinu, u srcu industrijske arhitekture, pa sam se počeo igrati i raditi slike o slikama, koje su negdje odložene i pospremljene. Zato je bilo neizbježno da izložbu napravim u skladištu.

NACIONAL: Što je zajedničkom tom “berlinskom ciklusu”? – Prvo sam napravio instalacije u prostoru, u realnom svijetu, koje su funkcionirale kao samostalan rad, a onda sam ih preslikao na sliku. Time sam dobio drugu nerealnu dimenziju, u kojoj nema vremena. Poigravao sam se starim iluzionističkim trikovima, na slici “Avantura je avantura”, nacrtao sam sebe s leđa kako šeretski gledam preko ramena, zatim sam se objesio na zid i osvijetlio žaruljom, koja je bacala sjenu tog lika na zid. Zatim sam na tom zidu nacrtao stepenice i oslikao crnu rupu. Pomoću naših unutarnjih asocijacija dobio sam priču o liku koji odlazi u neizvjesnost. Na drugoj slici “Crvenkapica” naslikao sam djevojčicu s crvenim rupcem, što u svima nama izaziva istu asocijaciju. U svom slikarstvu uvijek se poigravam našim zajedničkim asocijacijama, koje potječu iz zajedničkog kulturnog naslijeđa, i oko njih gradim priču. To potvrđuju i slike “Eho i Narcis”, “Njihalo” i druge.

NACIONAL: A Nolin film “Krađa” rekonstruira krađu vaših slika? – Ne, jer to nije dokumentarac, ali govori o krađi slika u Španjolskoj na postmodernistički način i citiranjem mojih slika. Čak se u filmu čita i policijski izvještaj, a spominje se i krađa lika, odnosno lica. Često se u slikarstvu služim likovima, čime oživljavam naš prastari strah da će nam netko ukrasti lice. Tako sam na slici “Ukradeno lice” naslikao još jednom lice lika kako bih naglasio da se s tim licem može raditi i nešto drugo, a ne samo ono što ti želiš. To nije biografski film o meni, nego film koji prikazuje Nolin doživljaj mog slikarstva, osoban i dirljiv.

NACIONAL: Jeste li ikad dobili informaciju o ukradenim slikama? – Kontaktirao sam sa zagrebačkim Interpolom, ali sam shvatio da to nema smisla. Raspisana je tjeralica, ukradene su slike dokumentirane i fotografirane pa, ako se negdje pojave, valjda će mi policija javiti. Prošle su dvije godine, ali slike se mogu pojaviti i za deset godina. I vlasnici slika i ja dobili smo odštetu od Croatia osiguranja, jer su slike bile osigurane prema tadašnjim cijenama u galerijama.

NACIONAL: Kako ste doživjeli krađu svojih slika? – Dobio sam išijas! Slikar sebe definira svojim radom, a ne samo kao osobu, primjerice, rođaka, prijatelja ili supruga. Kad taj rad nestane, nestao je i dio tebe. No ja sam to shvatio i kao poticaj za stvaranje novih slika. Rekao sam sebi: O.K., to se dogodilo, ali imaš vremena i možeš napraviti još puno boljih slika. Pokušao sam taj događaj racionalizirati i pogledati ga optimistički. Oduvijek imam potrebu gledati stvari unaprijed, a ne s nostalgijom i pesimizmom gledati u prošlost.

NACIONAL: Očekujete li da će se slike jednom ipak pronaći? – Uopće na to ne mislim. Osjećam veliku kreativnu energiju i zadovoljstvo dok slikam. Mislim da sam otvorio nove kanale na svom slikarskom putu i da se na novim slikama pojavljuju puno bolje artikulirane misli i emocija nego na ukradenim slikama. Bio sam u jednom trenutku strašno povrijeđen, ukradene su moje slike, nestao je moj rad, a kao da se to nikoga ne tiče. Kao da je moj rad bezvrijedan. To mi je bilo najgore. No onda shvatiš i prihvatiš da su ljudi takvi.

NACIONAL: Kada ste shvatili da želite postati slikar? – Već s 12, 13 godina shvatio sam da želim biti slikar. Rano sam otkrio i da volim raditi po predlošku iz realnog svijeta. Volim sjesti i ? crtati. No slikarstvo za mene nije dekoracija i ne bavim se opremanjem prostora. Slikanje je za mene potreba, ja nemam drugog izbora, prisiljen sam na slikanje. Da nisam slikar, bio bih taksist. No slikanje nije uvijek samo zadovoljstvo, često je i stres, jučer sam morao završiti narudžbe i stići na vlak. Može biti i problem jer si slobodan da činiš ono što hoćeš, a to može biti velik teret.

NACIONAL: Može li se živjeti od slikarstva? – Može. Bio sam ilustrator, grafičar, grafički dizajner, profesor u Školi primijenjene umjetnosti i na ALU, no uvijek sam želio biti samo slikar. Nisam imao ambicija da budem redovni profesor, pa pročelnik odsjeka, pa dekan. Radio sam sve te poslove radi svoje egzistencije, ali svaku priliku iskoristio sam za slikanje. Sad se mogu baviti samo slikarstvom, no trebalo je izdržati pritiske na početku. Sve te poslove radio sam usput, poštanske marke bile su čisti posao, a profesura na ALU samo apanaža.

NACIONAL: Zašto ste otišli s Akademije? – Na ALU sam proveo devet lijepih godina, no nakon izvjesnog vremena moji izostanci sa sjednica počeli su izazivati sumnjičavost. Bilo mi je glupo da se ispričavam da nisam mogao doći jer sam slikao i tada sam shvatio da ta dva posla ? slikarski i profesorski ? više ne mogu ići usporedo. Napravio sam i nekoliko sitnih ekscesa jer moraš situaciju dovesti do kritične točke da više ne bude povratka. I tek su onda zaredale glasine o mom odlasku. Vrijeme na Akademiji smatram dobitkom jer mi štošta posložilo u glavi. No kad sam shvatio da više ništa ne mogu naučiti ni dobiti, jednostavno sam otišao.

NACIONAL: Koliko je Berlin utjecao na vaše slikarstvo? – Uvijek sam htio imati što više slobodnog vremena za slikarstvo, a za to je Berlin idealan: kao javna osoba ne postojim, krug prijatelja mi je ograničen, nisam dio nikakvog establishmenta, nisam zahvaćen tuđim energijama i iskorištavan za ičiju tuđu priču. U Berlinu se živi ležerno, ljudi cijeli dan sjede po kafićima i nema velike razlike u mentalitetu. Najviše vremena provodim u ateljeu, no budući da novac za život dobivam iz Hrvatske, i dalje sam ovisan o ovoj sredini. U Berlinu je okruženje vrlo poticajno, nabijenije sadržajima, a druženja s kolegama su vrlo konstruktivna. U Zagrebu mi se često događalo da se druženje svodi na pijanku, tračanje ili kuknjavu, a poslije toga čovjek ostaje prazan. No i tamo postoje podjele na lijevu i desnu scenu, kao u Hrvatskoj, vlada recesija i sve češće ponestaje državnog novca za kulturu.

NACIONAL: Napravili ste i kip medvjeda, simbola Berlina? – Ne volim o tome govoriti, jer berlinski umjetnici to smatraju ordinarnim kičem. Tvrtka Berlin Budy Bears naručila je od umjetnika iz cijelog svijeta skulpture medvjeda. Moj medvjed ima prozore, akvarije sa zlatnim ribicama, visok je 2,5 metra i izgleda veselo. Izložba sa svim tim medvjedima putuje svijetom: bila je u Kitzbuhelu, sad je u Šangaju. Preko te čudne firme možete naručiti kip medvjeda za dvorište, s papigom. Mog medvjeda platilo je Hrvatsko veleposlanstvo u Njemačkoj jer im je bilo u interesu da Hrvatska bude u toj priči. Pokrovitelj te političke igre je Joschka Fischer.

NACIONAL: Privlači li vas politika? – Politika mi se gadi. To je iskorištavanje tuđih energija. Naravno, čovjek ne može pobjeći od politike jer je i homo politicus, no nastojim živjeti tako da mnome što manje manipuliraju. Nisam nikada profitirao ni od koje političke garniture, a moram priznati da ni jednoj ništa nisam ni dao. Priča o politici koja nam onemogućuje razvoj samo je još jedna isprika za vlastitu neaktivnost.

NACIONAL: Za novog ministra kulture Božu Biškupića kažu da je nesklon suvremenoj umjetnosti. No on je kolekcionar? – On nije moj kolekcionar, ne skuplja moje slike. No meni je to nebitno ? ja sam slikar i našao sam se izvan politike, a dok radim, ne mislim ni o politici ni o političarima. Ne ovisim o državnom novcu, političari me niti osporavaju niti potiču, pa nemam pravo ni govoriti o njima.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika