Janu će igrati Sanja Marin u alternaciji s Vandom Weber.“Po mojoj teoriji, priča o buni Matije Gupca napravljena je u duhu socijalizma: u središtu je narodna revolucija, a glavni likovi su pošteni seljaci, koji se bore protiv zloglasnog Franje Tahija. On je bio gemištaš i pijana svinja, koja je na kraju umrla od čira, ali ni Matiji Gupcu vino nije bilo mrsko. Kao i svi Zagorci, žalio se na život i zaprijetio bunom, a onda ih je Tahi sve zašamarao.”

.Tako govori 56-godišnji bas-bariton Branko Blaće, zvani Bleki, pjevač iznimnog glasa, bivši zagrebački rocker i suprug primabalerine Vesne Butorac-Blaće, koji će 29 godina nakon praizvedbe ponovno pjevati naslovnu ulogu Matije Gupca u rock-operi “Gubec-beg” Karla Metikoša, Ivice Krajača i Miljenka Prohaske. Ta je rock-opera najgledanija predstava svih vremena u Komediji – vidjelo ju je više od milijun gledatelja, a novi redatelji Igor Mešin i Damir Lončar, poznati po “Malom dućanu strave”, sada je žele pokazati novim generacijama.

Premijera će biti 19. lipnja na pontonskoj pozornici Jarunfesta, a Blaće će biti jedini iz originalne postave, uz nekoliko zborista. Janu će igrati Sanja Marin u alternaciji s Vandom Weber, dirigent će biti Veseljko Barešić, scenograf Zlatko Kauzlarić Atač, kostimografkinja Marija Žarak, koreografi Larisa Lipovac i Igor Barberić, u zboru će pjevati i Lana Blaće, kći Branka Blaće, uz orkestar i balet Komedije, zbor “Palma” i stalne vanjske suradnike, ukupno 250 ljudi.

NACIONAL: Jeste li sretni što ponovo pjevate Matiju Gupca, svoju najslavniju ulogu? – Nisam uopće oduševljen jer je rock ‘n’ roll stvar mladosti i drukčije energije. To je jako teška rola, fizički i pjevački naporna, a ja imam 56 godina i većinski sam vlasnik stoljeća. Zaradio sam i artritis kuka. Čovjek se s godinama počne zanimati za drukčiju glazbu i estetiku, sada me najviše privlače klasični mjuzikl i unutrašnji život. Smiješno je da čovjek sa 60 godina poput Rolling Stonesa prodaje rock ‘n’ roll. Poštujem dečke, ali mislim da bi trebali shvatiti koliko imaju godina. Zato mi povratak u “Gubec-bega” izgleda kao da se opet upisujem u prvi razred osnovne škole, što je nezgodno.

NACIONAL: Ali ipak ste prihvatili ulogu? – Bude li moja prisutnost u “Gubec-begu” koristila mojoj Komediji i novoj generaciji gledatelja, zašto ne? Kao član kazališta želio sam pomoći mladoj ekipi i kao pjevač i kao čovjek s iskustvom. O “Gubec-begu” godinama je kružila velika fama, osobito o Josipi Lisac i njezinoj Jani, jer se mislilo da je ona nezamjenjiva. No danas postoje pjevačice koje mogu dobro izvesti Janin repertoar, ali je problem u pjevačima ? u Hrvatskoj nema adekvatnih bas-baritona, pokretljivih na rokerski način, koji mogu otpjevati Gupca. No i moj beg će biti zreliji i stariji, s više tehniciranja, a manje snage.

NACIONAL: Da li se razmišljalo da pozovete Josipu Lisac, prvu Janu, da gostuje u nekoliko predstava? – Nije, jer je ideja bila da predstavu nosi nova, mlada ekipa. Mislim da Josipa Lisac ima preizraženu individualnost i da bi previše odskakala od kolektiva. Sve tri Jane ? Josipa, Radojka Šverko i Ditka Haberl ? bile su jake pjevačice i svaka je dala svoj pečat toj ulozi. Josipa je bila posebna, Radojka je bila markantna i vokalno i kao pojava, a Ditka je bila lirska, meni, a mislim i Jani, najbliža. Svi pjevači iz moje generacije, kao što su moj najbolji prijatelj Marijan Kašaj kao slijepi starac Jurko ili pokojni Đani Šegina kao Tahi, bili su jake osobnosti, a redatelj Vlado Štefančić dopustio nam je da maksimalno izrazimo svoju osobnost.

NACIONAL: Hoće li novi “Gubec-beg” biti preslikana izvedba iz 1975.? – Neće, ali partitura je zadana i tu ne može biti nikakvih intervencija. I ova će izvedba biti raskošna, ali će scenografija Zlatka Kauzlarića Atača biti prilagođena pontonskoj pozornici na Jarunu. Predstava će se temeljiti na originalnoj priči i 16. stoljeću, ali će biti stilizirana. Pokušat ćemo se više okrenuti teatru, a manje estradi. Zbor će biti pokretljiviji, nastupat će i orkestar, no neće sudjelovati karatisti. Tučnjavu će dočarati baletani, koje uvježbavaju Larisa Lipovac i Igor Barberić. Vrijeme je da i nove generacije vide slavnog “Gubec-bega”, koji je dobio status opere.

NACIONAL: Jeste predstavu muzički prilagodili današnjici, ubacili malo rapa? – Ne, to bi ispalo bi loše. “Gubec-beg” je toliko jak da korespondira s bilo kojim vremenom. Songovi su atraktivni, zvuk je moćan i himničan, a rock ‘n’ roll je ostao isti. Pjesme “Ave Maria” i “Zakletva maču”, zaštitni znakovi te rock-opere, godinama su se izvodile na raznim svečanostima. To je bio estradni teatar, preko kojeg se kazališna predstava pokušala približiti publici pa je privukao u teatar ljude koji prije nisu ni pomišljali na kazalište. Poslije su nastali “Jadnici”, “Grička vještica”?

NACIONAL: Bojite li se uspoređbi s tom legendarnom predstavom? – Bit ću neskroman: ja ću biti lakmusov papir. Rock-opera “Gubec-beg” ipak je na leđima glavnog muškog izvođača ? Matije Gupca. Svi ostali imaju brojeve, dođu na pozornicu, otpjevaju i odu, a Gubec je gotovo stalno na sceni, osobito u drugom dijelu, a to treba izdržati. U ovim godinama bit će mi teško kao psu.

NACIONAL: Može li današnja izvedba ponoviti uspjeh iz 70-ih? – I danas, kad smo bačeni 50 godina unatrag, vjerojatno će opet pasti na plodno tlo. Druga je stvar što živimo u nesretnim vremenima: malo je love, ljudi rjeđe odlaze u teatar, ali se nadam da će i nove generacije zagristi i prihvatiti tu rock-operu. Strašno bih želio da predstava uspije jer su dečki uložili veliku energiju, svi grizu i rade disciplinirano. Ali je važno da ljudi u Komediji shvate da trebaju istesati zanat ? glumački, pjevački i plesački.

NACIONAL: Mogu li izabrani pjevači izdržati tempo u “Gubec-begu”? – Organizirali smo audiciju i žiri – redatelji Igor Mešin i Damir Lončar, dirigent Veseljko Barišić, Ivica Krajač i ja ? izabrao je najbolje. Mislim da će Siniša Popović kao Franjo Tahi biti odličan, a Guliano kao Đuro Mogaić, koji već ima kazališno iskustvo iz “Jesusa Christa Superstara”, dobar je partner i zna posao. Tu su i iskusni Massimo i Ervin Baučić koji u alternaciji igraju Jurka, zatim Adalbert Turner kao Andrija Pasanec, Ronald Žlabur, Gordan Grnović? Janu će igrati Sanja Marin, koja je glumica kod mene u teatru i mislim da će ulogu napraviti više glumački, što je posebno važno za zahtjevnu scenu ludila. Njezina alternacija je mlada Vanda Winter, koja je perspektivna i možda će njezina mladost dobro djelovati na sceni.

NACIONAL: Kako danas gledate na tu kultnu predstavu? – Nikada nisam vjerovao da je “Gubec-beg” kultna i legendarna predstava, kako se govorilo, sve dok je nismo ponovo počeli pripremati za scenu. Prije 30 godina rad na “Gubec-begu” doživljavao sam kao svoj posao u Komediji i zato me zaprepastilo kad sam vidio da se nove generacije sjećaju svih pjesama. Još me više iznenadio pokojni Fabijan Šovagović, koji mi je rekao da sam napravio bolji posao nego on u filmu “Anno Domini”. I on je znao sve songove napamet.

NACIONAL: Zašto je “Gubec-beg” doživio takav uspjeh? – Publiku je privukla prekrasna povijesna priča o sukobu dobra i zla. Nastala je na temelju romana “Seljačka buna” Augusta Šenoe, koji opisuje ustanak hrvatskih i slovenskih kmetova protiv gospodara Susedgrada Franje Tahija. Poklopilo se i sve ostalo ? trenutak, jaki pjevači, a autori – skladatelj Karlo Metikoš, Miljenko Prohaska, koji je napravio aranžmane i orkestraciju, te libretiost Ivica Krajač, sjajno su obavili posao. Bila smo dobra škvadra i uživali smo radeći uvjereni da će i publika uživati, jer ćemo uspjeti na njih prenijeti svoje zadovoljstvo.

NACIONAL: U čemu je bila najveća novost “Gubec-bega”? – To je bio veliki korak naprijed u hrvatskom teatru: donio je rock-operu, novu glazbenu formu, koja je koketirala s estradom, i postavio više kriterije. Zbog toga će se uvijek svi mjuzikli i rock-opere uspoređivati s “Gubec-begom”. Nastao je pod snažnim dojmom slavnog američkog rock-mjuzikla “Jesus Christ Superstar”, ali je dramaturški, muzički i pjevački bio puno jači. To je bio pun pogodak, a bit će i za 21. stoljeće ako uspijemo napraviti pomak u skladu s vremenom.

NACIONAL: To je bila najgledanija predstava u povijesti Komedije? – Krajač i ja smo izračunali da je “Gubec-bega” u 12 godina u Zagrebu i na gostovanjima, u Sovjetskom Savezu, Italiji i Mađarskoj vidjelo oko milijun ljudi. Odigrali smo više od 300 predstava, samo u Zagrebu 212. Na nekim izvedbama imali smo i 50.000 posjetitelja, npr. u Kruševcu u Srbiji gdje smo igrali u sportskoj dvorani. Uglavnom smo igrali na velikim scenama i u velikim dvoranama. Često i kao kino predstavu ? od 16, 18 i 20 sati, “Gubec-beg” je išao kao alva.

NACIONAL: Da li vam se financijski isplatio? – Mnoge predstave odigrali smo gotovo badava, a onda nam je dozlogrdilo i poslali smo ih k vragu. Tada su nam malo povisili honorare pa smo se vratili. Zapravo, radili smo za strašno mali novac. Mene je taj Gubec stajao i zdravlja. U takvoj predstavi u kojoj se dajete 120 posto čovjek sagori kao šibica.

NACIONAL: Koliko je ta uloga odredila vašu karijeru? – Mnogi su me poistovjećivali s Gupcem, čak su me nazivali “dvorskim revolucionarom”, no poslije sam igrao Sinišu u “Gričkoj vještici”, zatim u “Jadnicima”, “Prosjačkopj operi”, “Tata, udajem se za crnca”, “Crnoj kraljici” i “Jesusu Christu Superstaru”. Karijeru sam počeo u grupama Sjene i Grešnici, nastupio sam na omladinskom festivalu Subotica ‘67, pa na Zagrebfestu, završio sam Muzičku akademiju i pjevao klasični repertoar, od Handela, preko Schuberta i Schumanna do Brahmsa. Mnogi ne znaju da sam snimao filmove, recimo “Pont Neuf”, ali i američke koprodukcije, uglavnom trilere. Družio sam se s idolima iz mladosti, recimo s Jeffom Connellyjem iz “Briljantina”, pjevao s Frankom Sinatrom? Preko supruge primabalerine Vesne Butorac upoznao sam mnogo velikih svjetskih plesača i koreografa, a imao sam sreću da upoznam i Miroslava Krležu, Tomislava Durbešića i druge. Uvjeravali su me da bih se trebao posvetiti operi i da sam među najperspektivnijim baritonima, no opera je za mene bila previše statična.

NACIONAL: Danas se uglavnom bavite pedagoškim radom? – Jako volim raditi s mladima. Imamo puno talentiranih i marljivih djevojaka, koje hoće raditi na sebi, ali s dečkima je drukčije. Mislim da su žene u Hrvatskoj općenito talentiranije, marljivije i bolje od muškaraca. S pjevačima ne volim raditi jer su na ego tripu, a nemaju dovoljno znanja ni pjevačke tehnike, ne znaju glumiti ni izgovarati tekst na sceni. Mislim da se danas previše inzistira na glamuru, a iza toga ne postoji apsolutno ništa. I glumci imaju jak ego, ali ako su muzikalni, puno je lakše od njih napraviti interpreta, što je najvažnije u kazalištu. Želio bih da kazalište Komedija dođe do takvog stupnja razvoja da ima podjele za razne vrste mjuzikla i da ne moramo pozivati ljude izvana. Svima koji žele raditi i učiti stojim na raspolaganju. Na žalost, mi krparimo. Trenutačno imamo samo Milu Elegović Balić, koja se osposobila za mjuzikl i pravi je komandos. Dolazila je k meni na pjevanje, a k Vesni na balet, uspjela je izbrusiti ples, glas i glumu. I Zrinka Cvitešić vrlo je talentirana. Ostali imaju jedno, a nemaju drugo i treće, a to nije dovoljno. Problem je u tome što se mladi, koji imaju potencijala, ne žele usavršavati, jer pogrešno misle da im to nije potrebno. A sve je zanat. Zatim, glazbeni teatar rade dramski redatelji, koji nisu glazbeno obrazovani i ne shvaćaju kako ih sklizak teren čeka.

NACIONAL: Kako provodite slobodno vrijeme? – Jednom godišnje sa suprugom Vesnom odlazim u velebitsku prašumu Štirovaču, u divljinu, gdje nam medvjedi prave društvo. Lani je ženka s dva medvjedića dolazila u naš logor svakog dana od 11 do 12 sati. Spavamo u vrećama, ispod smreke, beremo gljive i trave, radimo čajeve i ulja. Ne planinarimo jer imam artrozu kuka, no vozimo se uokolo džipom ne brinući se hoću li ga negdje ogrebati. Dobro se slažemo s gorštacima, povremeno nam se pridruži klapa, ali uglavnom smo sami. Planina je veliko zadovoljstvo.